Povežite se sa nama

INTERVJU

SEJO SEKSON: Nadrealizam lako može postati realizam

Objavljeno prije

na

Zabranjeno pušenje u Sarajevu – dokumentarni film o priči tri pokretača mega popularne sarajevske rok grupe i Top liste nadrealista od doba raspada bivše Jugoslavije do danas u regionalnoj je selekciji 8. UnderhillFesta, međunarodnog festival dugometražnog dokumentarnog filma, koji se od 7. do 15. juna održava u Podgorici. Gost Festivala je Davor Sučić, poznatiji kao Sejo Sekson, gitarista i osnivač bosanskohercegovačkog rok benda Zabranjeno pušenje.

MONITOR: ,,Zabranjeno pušenje u Sarajevu” je priča o nastanku, uspjehu i na kraju o raspadu prijateljstva i grupe ,,Zabranjeno pušenje”. Kako je zapravo nastala ideja filma koju je režirao poznati italijanski dokumentarista Gianluca Loffredo? Šta vam je rekao kad Vas je kontaktirao za film?
SEJO SEKSON: Film je krenuo kao jedan mali projekat nezavisne produkcije iz Napulja. Međutim, kako je vrijeme odmicalo našlo se puno ozbiljnijih partnera. Tako je na kraju ispala jedna francusko – italijanska koprodukcija sa vrlo ozbiljnim producentskim kućama što je bio lijep kompliment i za Sarajevo i za ono što je Sarajevo dalo u jugoslovenskom prostoru i pokazalo u stvari vrlo često da ljudi sa strane više cijene i poštuju ono što smo mi radili, nego onaj odnos koji mi imamo naspram našeg rada kod kuće. A Luca Loffredo mi je rekao, kao svoju glavnu kvalifikaciju da poznaje Maradonu. Ja sam mu samo rekao – nadam se da si i ti Maradona među režiserima. Kasnije je pokazao sliku s Maradonom, a on je u stvari bio beba i Maradona ga je držao u naručju pored njegovog tate. Tako je jednom malom anegdotom počela naša saradnja.

MONITOR: Priča o bosanskom bendu je smještena u veći kontekst raspada Jugoslavije i rata u Bosni i Hercegovini, a ispričana je nepristrasnim pogledom i naracijom. Kakvo je bilo snimanje filma, je li se mijenjao scenario – da li ste bili svjesni značaja ove priče i prevazilaženja priče o bendu?
SEJO SEKSON: Priča je zapravo stalno rasla, kako je rastao interes producentskih kuća. Film je rađen četiri, pet godina. Luca je putovao, bio sa nama na našim turnejama. Čak ga je zadesio jedan komad turneje koji je izgledao Sarajevo – Šabac – Kotor – Hvar… Par puta se i razbolio, pogotovo po crnogorskim cestama. A kako je bilo snimanje filma – pa mi nismo imali prilike da nešto puno osjetimo. Svi oni su bili prilično iz sjene, ali pratili su naš rad, pratili naša putovanja. Usput bi uradili male, kratke intervjue – pitanja koja su oni smatrali interesantim. Bili su prilično neprimjetni, prava diskretna dokumentaristička ekipa. Nismo ih ni osjetili, tek kad su počele da se priključuju velike producentske kuće i kada smo postali svjesni koliko je ovo važan projekat nekim ljudima. Kad sam bolje razmislio, shvatio sam da o našem bendu ne postoji nijedan ozbiljan dokumentarni film. I bio sam pomalo tužan što film o sarajevskom bendu ne snimaju sarajevski dokumentaristi i režiseri, nego italijanski i francuski, ali bože moj – u Sarajevu je teško biti zvijezda. To je grad gdje su i Ivu Andriću, kad je dobio Nobela, vikali – ,,Alo, pisac, napiše li se šta?”. Teško je biti zvijezda u Sarajevu. To je u jednu ruku dobro, jer se čovjek ne uobrazi. Stalno je u nekom visokom ritmu i radnoj temparaturi da se dokazuje i pokazuje. Sarajevo je dobar grad za umjetnika, upravo zato jer nikad ne možeš postići status.

MONITOR: Grupa ,,Zabranjeno pušenje” i ,,Top lista nadrealista” predstavljali su svojevrsni bunt u Jugoslaviji, satiričnog pogleda na društvo, svakodnevicu. Uvijek me je zanimalo – dok ste stvarali pjesme ili dok ste radili emisije – da li ste bili svjesni koliko ima istine u njima i da na neki način opisujete vrijeme koje će doći?
SEJO SEKSON: Često nam govore da smo bili veliki prognozeri, da smo čitali budućnost. Ja se našalim i kažem da smo bili toliko veliki prognozeri, obogatili bi se na sportskoj prognozi. To je pokazalo da nadrealizam lako može postati realizam. Budućnost Top liste nadrealista je neizvjesna zbog toga što su političari i dnevni život postali nadrealniji od nadrealista. Danas je zaista teško parirati ludilu koji se odvija u cijelom regionu, budući da je život nadrealniji od njih i da ih je život prevazišao.

MONITOR: Iako su mnogi željeli da se ponovo sastanete i zasvirate, što bi sigurno bilo veoma profitabilno – nije se desilo. Da li danas mislite da će se ipak nekadašnji bend okupiti i zasvirati hitove?
SEJO SEKSON: Ovaj bend postoji već dvadeset godina, a i svira hitove – tako da se nije ni pokazala potreba za tako nečim. Ljudima je sasvim dovoljno ono što mi radimo danas. Mi i dalje sviramo širom regiona, uživamo u našoj publici i druženju. Možemo reći da smo rekonstruisali onaj naš bivši život. Svirali smo stvarno u skoro svim gradovima u kojima smo svirali prije. Publika je presretna što nas ponovo srijeće i što uživamo zajedno. Mogu samo reći da mi je to sasvim dovoljno.

MONITOR: Kako danas gledate na druženje sa Neletom Karajlićem?
SEJO SEKSON: Ljudi me često to pitaju.. i kažu… Ma teško im je razumijeti da ljudi odu svako na svoju stranu. Teško je ljudima danas objasniti neku situaciju u kojoj se mi nalazimo. Nele duboko s pogledom u prošlost, a ja i moj bend pokušavamo da gledamo u budućnost. I to su pogledi koji se ne susreću. Danas ne postoji druženje niti ikakav kontakt. Pogledi su nam usmjereni u potpuno različite krajeve vremenske ose.

MONITOR: Šta ,,Zabranjeno pušenje” radi i o čemu će pjevati u budućnosti?
SEJO SEKSON: Ja se često zafrkavam da je Zabranjeno pušenje kao onaj mali poštar iz serije Malo misto. Mi pokušavamo da zabilježimo sve te ćakule iz prostora i vremena koje nas okružuje. I tako će to biti i u budućnosti…To je ono što je Njegos rekao luča mikrokozma, svjetlost mikrokosmosa. Naše su oči i danas uperene u taj mikrokosmos našeg komšiluka, naših ulica, naših malih života, naših malih, a u suštini velikih ljudi. Radimo novi CD, vjerovatno će biti dvostruki sa 20 pjesama. Očekujem da ćemo posle Nove godine imati završen CD i da ćemo ga 2018. godine objaviti.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo