Povežite se sa nama

INTERVJU

SEJO SEKSON: Nadrealizam lako može postati realizam

Objavljeno prije

na

Zabranjeno pušenje u Sarajevu – dokumentarni film o priči tri pokretača mega popularne sarajevske rok grupe i Top liste nadrealista od doba raspada bivše Jugoslavije do danas u regionalnoj je selekciji 8. UnderhillFesta, međunarodnog festival dugometražnog dokumentarnog filma, koji se od 7. do 15. juna održava u Podgorici. Gost Festivala je Davor Sučić, poznatiji kao Sejo Sekson, gitarista i osnivač bosanskohercegovačkog rok benda Zabranjeno pušenje.

MONITOR: ,,Zabranjeno pušenje u Sarajevu” je priča o nastanku, uspjehu i na kraju o raspadu prijateljstva i grupe ,,Zabranjeno pušenje”. Kako je zapravo nastala ideja filma koju je režirao poznati italijanski dokumentarista Gianluca Loffredo? Šta vam je rekao kad Vas je kontaktirao za film?
SEJO SEKSON: Film je krenuo kao jedan mali projekat nezavisne produkcije iz Napulja. Međutim, kako je vrijeme odmicalo našlo se puno ozbiljnijih partnera. Tako je na kraju ispala jedna francusko – italijanska koprodukcija sa vrlo ozbiljnim producentskim kućama što je bio lijep kompliment i za Sarajevo i za ono što je Sarajevo dalo u jugoslovenskom prostoru i pokazalo u stvari vrlo često da ljudi sa strane više cijene i poštuju ono što smo mi radili, nego onaj odnos koji mi imamo naspram našeg rada kod kuće. A Luca Loffredo mi je rekao, kao svoju glavnu kvalifikaciju da poznaje Maradonu. Ja sam mu samo rekao – nadam se da si i ti Maradona među režiserima. Kasnije je pokazao sliku s Maradonom, a on je u stvari bio beba i Maradona ga je držao u naručju pored njegovog tate. Tako je jednom malom anegdotom počela naša saradnja.

MONITOR: Priča o bosanskom bendu je smještena u veći kontekst raspada Jugoslavije i rata u Bosni i Hercegovini, a ispričana je nepristrasnim pogledom i naracijom. Kakvo je bilo snimanje filma, je li se mijenjao scenario – da li ste bili svjesni značaja ove priče i prevazilaženja priče o bendu?
SEJO SEKSON: Priča je zapravo stalno rasla, kako je rastao interes producentskih kuća. Film je rađen četiri, pet godina. Luca je putovao, bio sa nama na našim turnejama. Čak ga je zadesio jedan komad turneje koji je izgledao Sarajevo – Šabac – Kotor – Hvar… Par puta se i razbolio, pogotovo po crnogorskim cestama. A kako je bilo snimanje filma – pa mi nismo imali prilike da nešto puno osjetimo. Svi oni su bili prilično iz sjene, ali pratili su naš rad, pratili naša putovanja. Usput bi uradili male, kratke intervjue – pitanja koja su oni smatrali interesantim. Bili su prilično neprimjetni, prava diskretna dokumentaristička ekipa. Nismo ih ni osjetili, tek kad su počele da se priključuju velike producentske kuće i kada smo postali svjesni koliko je ovo važan projekat nekim ljudima. Kad sam bolje razmislio, shvatio sam da o našem bendu ne postoji nijedan ozbiljan dokumentarni film. I bio sam pomalo tužan što film o sarajevskom bendu ne snimaju sarajevski dokumentaristi i režiseri, nego italijanski i francuski, ali bože moj – u Sarajevu je teško biti zvijezda. To je grad gdje su i Ivu Andriću, kad je dobio Nobela, vikali – ,,Alo, pisac, napiše li se šta?”. Teško je biti zvijezda u Sarajevu. To je u jednu ruku dobro, jer se čovjek ne uobrazi. Stalno je u nekom visokom ritmu i radnoj temparaturi da se dokazuje i pokazuje. Sarajevo je dobar grad za umjetnika, upravo zato jer nikad ne možeš postići status.

MONITOR: Grupa ,,Zabranjeno pušenje” i ,,Top lista nadrealista” predstavljali su svojevrsni bunt u Jugoslaviji, satiričnog pogleda na društvo, svakodnevicu. Uvijek me je zanimalo – dok ste stvarali pjesme ili dok ste radili emisije – da li ste bili svjesni koliko ima istine u njima i da na neki način opisujete vrijeme koje će doći?
SEJO SEKSON: Često nam govore da smo bili veliki prognozeri, da smo čitali budućnost. Ja se našalim i kažem da smo bili toliko veliki prognozeri, obogatili bi se na sportskoj prognozi. To je pokazalo da nadrealizam lako može postati realizam. Budućnost Top liste nadrealista je neizvjesna zbog toga što su političari i dnevni život postali nadrealniji od nadrealista. Danas je zaista teško parirati ludilu koji se odvija u cijelom regionu, budući da je život nadrealniji od njih i da ih je život prevazišao.

MONITOR: Iako su mnogi željeli da se ponovo sastanete i zasvirate, što bi sigurno bilo veoma profitabilno – nije se desilo. Da li danas mislite da će se ipak nekadašnji bend okupiti i zasvirati hitove?
SEJO SEKSON: Ovaj bend postoji već dvadeset godina, a i svira hitove – tako da se nije ni pokazala potreba za tako nečim. Ljudima je sasvim dovoljno ono što mi radimo danas. Mi i dalje sviramo širom regiona, uživamo u našoj publici i druženju. Možemo reći da smo rekonstruisali onaj naš bivši život. Svirali smo stvarno u skoro svim gradovima u kojima smo svirali prije. Publika je presretna što nas ponovo srijeće i što uživamo zajedno. Mogu samo reći da mi je to sasvim dovoljno.

MONITOR: Kako danas gledate na druženje sa Neletom Karajlićem?
SEJO SEKSON: Ljudi me često to pitaju.. i kažu… Ma teško im je razumijeti da ljudi odu svako na svoju stranu. Teško je ljudima danas objasniti neku situaciju u kojoj se mi nalazimo. Nele duboko s pogledom u prošlost, a ja i moj bend pokušavamo da gledamo u budućnost. I to su pogledi koji se ne susreću. Danas ne postoji druženje niti ikakav kontakt. Pogledi su nam usmjereni u potpuno različite krajeve vremenske ose.

MONITOR: Šta ,,Zabranjeno pušenje” radi i o čemu će pjevati u budućnosti?
SEJO SEKSON: Ja se često zafrkavam da je Zabranjeno pušenje kao onaj mali poštar iz serije Malo misto. Mi pokušavamo da zabilježimo sve te ćakule iz prostora i vremena koje nas okružuje. I tako će to biti i u budućnosti…To je ono što je Njegos rekao luča mikrokozma, svjetlost mikrokosmosa. Naše su oči i danas uperene u taj mikrokosmos našeg komšiluka, naših ulica, naših malih života, naših malih, a u suštini velikih ljudi. Radimo novi CD, vjerovatno će biti dvostruki sa 20 pjesama. Očekujem da ćemo posle Nove godine imati završen CD i da ćemo ga 2018. godine objaviti.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo