Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE: Progone me Đukanović i Katnić

Objavljeno prije

na

medojevic

MONITOR: Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić podnio je Skupštini zahtjev za odobrenje da se protiv vas pokrene krivični postupak i odredi pritvor. Kako to komentarišete?
MEDOJEVIĆ: Ovo je dio političkog progona koji Milo Đukanović sprovodi prema Demokratskom Frontu od prošlih izbora , kada je u samom vrhu režima i ANB skovan plan da se izazovu incidenti na dan izbora od strane ubačenih agenata ANB i da se lideri DF pohapse, uvede vanredno stanje i DF zabrani. Po jednoj varijanti kriminalci saradnici ANB i režima su čak imali i instrukcije da pucaju na lidere DF. Ideolog tog plana je Beba Popović. On i Đukanović su računali da će Zapad zbog geostrateških interesa i ulaska Crne Gore u NATO, preći preko uvođenja diktature u Crnoj Gori. Kada smo taj plan raskrinkali pet dana pred izbore, obavijestili naše pristalice da ne izlaze na ulice, Đukanović i Popović su preko Specijalnog tužioca Milivoja Katnića organizovali progon lidera DF, sa namjerom da izmisle optužnice, pohapse nas i tim putem zabrane DF.

Mene nijesu mogli uklopiti u scenario lažnog državnog udara, za koji je trebalo optužiti Rusiju, pa se pristupilo konstruisanju nove lažne optužnice za navodno pranje novca.

Ovo je lična osveta braće Đukanović, zbog objavljivanja najstrože čuvane tajne režima o državnom švercu kokaina od 2001. do 2005. godine, koji je sprovođen preko ANB i ključnih operativaca Zorana Lazovića (inače pobratima Milivoja Katnića), Duška Golubovića, crnogorske mafije i njihovog predstavnika u Milanu izvjesnog Ramiza Pršeša iz Goražda, kojeg je ubila italijanska mafija zbog dampinških cijena kokaina. Ova kriminalna grupa je švercovala preko pet tona kokina za Italiju i bila je pod pažljivim nadzorom italijanskih službi bezbjendosti koje i vode dosije pod šifrom ZUGO MAFIA R 241. Kilogram kokaina se prodavao na veliko po 20.000 eura i svi akteri su uzimali po 5000 eura ili 25% od profita. Jedan dio je išao preko ANB za crne fondove iz kojih su se finasirale posebne operacije ANB, izbori, ali i popunjavale rupe u budžetu. Kad sam ja to objavio, nastala je panika u vrhu režima i ANB i formiran je specijalni tim na čijem je čelu izvjesni Beli Božović, agent ANB koji kooridnira akcije protiv PzP i mene. Iz Ukrajine je doveden informatički ekspert haker izvjensi Viktor koji za platu od 20.000 eura hakuje moje telefone, mejlove, kompjutere i skida sve podatke. Nakon sedam mjeseci, intenzivnih mjera tajnog nadzora, kopanja i pokušaja da se pronađe bilo šta nezakonito, zaključili su da nemaju ništa.

Druga veoma važna tajna, koju sam učinio javnom, je to da je Aco Đukanović pozajmio dva miliona eura pokojnom Slobodanu Šaranoviću, koji je zauzvrat dao u zalog veliki plac iza Titeksa, a koje je, po svemu sudeći Šaranović iskoristio za finasiranje osvete za smrt svoga brata, pa i za likvidaciju brata Luke Bojovića. To je takođe najstrože čuvana tajna režima.

Milivoje Katnić ima i poseban lični motiv da krene u moj nezakoniti progon, a to je moje zalaganje za rasvjetljavanje njegove uloge u ratnim zločinima u operacijama JNA oko Dubrovnika 1991. i 1992. godine. U hrvatskim službama i nadležnim državnim organima postoji obiman dosije svedočenja lokalnog domicilnog stanovništva o teroru i zločinima koje je nad njima sprovodio tada kapetan KOS- a Milivoje Katnić. Izvori u Specijalnom tužilaštvu tvrde da Katnić gubi kontrolu kada pročita moje izjave oko zločina i optužbi iz Cavtata. On predstavlja opasnost. Dakle, radi se o osveti braće Đukanović i Milivoja Katnića, isključivo zbog mog političkog djelovanja i borbe protiv kriminala i ratnih zločina

MONITOR: Tvrdite da tužilaštvo nema materijalnih dokaza u procesu protiv funkcionera i članova vaše partije. Pa na čemu onda baziraju slučaj?
MEDOJEVIĆ:Tužilaštvo nema nikakav slučaj. Katnić sudu nije prezentovao nijedan dokaz koji može poslužiti kao indicija, a kamoli kao osnov sumnje da je osumnjičeni Momir Nikolić, državljanin BiH, svoj novac stekao kriminalom, što mora predstavljati pravni osnov za optužnicu za pranje novca. Naprotiv, Nikolić je novac koji je privatno pozajmio direktoru PzP Dejanu Vujisiću za dovršetak gradnje kuće, stekao prodajom porodične kuće u Kotoru i nasleđem, za šta je prezentirao materijlne dokaze prvog reda. Ugovor o kuprodaji kuće ovjeren kod notara, rešenje o nasleđu, dokaze o podizanju novca iz Prve banke, prenosu preko granice. Nikolić je dva puta davao izjavu povodom ovog slučaja, jednom kod osnovnog tužioca u Podgorici, a drugi put na osnovu međunarodne zamolnice kod tužioca u Banja Luci, koji se nije mogao čudom načuditi šta traži crnogosrki tužilac. Da stvar bude do kraja kriminalna, tužiteljka Lidija Vukčević je Nikolića zvala telefonom i pozvala ga da dođe u Podgoricu da da još jednu izjavu kao svjedok, bez pisanog poziva. Nikolić, koji nikada nije kažnjavan ni za saobraćajni prekršaj i koji se čitav život bavio zanatskim radovima u građevinarstvu je, koliko je pošten, došao u Podgoricu, iako to, kao građanin BiH nije morao i tu je pritvoren i sud mu je nezakonito, bez ijednog dokaza odredio pritvor od 30 dana.

Tužilaštvo nema nijedan dokaz, vec staljinističkim metodama, uz pomoć kontrolisanog pravosuđa drži ove ljdue u pritvoru nevine, računajući da se na njih izvrši pritisak da podrže izmišljotine Milivoja Katnića. Ljudi su nevini u zatvoru, i nemaju šta da priznaju. Oni uporno ponavljaju iste iskaze i govore istinu, koja Milivoja Katnića ne zanima. Ovakva zloupotreba ovlašćenja i kršenje osnovnih ljudskih prava moraće biti predmet posebne revizije, kada se za to steknu politički uslovi, tj. kada padne režim Mila Đukanovića, a taj dan nije daleko.

MONITOR: Ranije ste najavili da ste vi ono NN lice koje je tužilaštvo pominjalo kada je pokrenulo slučaj. Za šta vas konkretno Katnić tereti?
MEDOJEVIĆ: Prema onome što sam pročitao, Katnić tvrdi da smo ja i Momir Nikolić, koga sam lično sreo samo jednom, preko jednog zajedničkog prijatelja, formirali kriminalo udruženje da peremo novac koji je Nikolić, zidar, tesar i moler, navodno stekao kriminalom i to na način da sam ja taj novac dijelio našim aktivistima koji su taj novac uplaćivali na žiro račun PzP, a da sam ja onda podizao novac sa računa PzP i davao ga nazad Nikoliću. O kakvim se glupostima radi, lako je utvrditi uvidom u količine gotovog novca koji je podignut sa žiro računa PzP i koji se koristio na zakonom predviđen način kroz blagajnu. Radi se o zanemarljivom iznosu gotovine za koji postoji kompletna dokumentacija. Da ne govorimo da Nikolić ima materijalne dokaze kako je stekao novac i da tužilac nije pribavio nijedan dokaz o bilo kakvoj nezakonitoj aktivnosti Nikolića.

MONITOR: U prigovoru VDT optužili ste specijalnu tužiteljicu Lidiju Vukčević da po nalogu Katnića progoni funkcionere vaše partije. Jeste li dobili odgavor od Stankovića?
MEDOJEVIĆ: Očekujem od Stankovića da u skladu sa svojim ovlašćenjima reaguje i spriječi nezakoniti progon nevinih ljudi i politički i lično motivisan progon PzP i mene lično. Stanković samo treba da pogleda u spise i vidi da Katnić nema nikakav dokaz koji bi ukazivao makar na indiciju da se Nikolić bavio kriminalom, i da je njegov novac stečen na kriminalan način, što je ključni element u definisanju bića krivičnog djela pranje novca. Ako nema dokaza da je novac stečen kriminalom, onda nema ni djela, pa je naredba za istragu nezakonita i predstavlja grubu zloupotrebu tužilaštva u ličnoj i politički motivisanoj odmazdi, što uvodi zemlju u pravno nasilje, diktaturu i fašizam. Ako ovakvo pravno nasilje prođe, onda po istom principu Katnić može uhapsiti bilo koga u Crnoj Gori ko mu se lično ne sviđa ili ko nije u DPS. Ovakvo nezakonito djelovanje Katnića, samo produbljuje i onako duboku političku krizu i stvara dodatno nepovjerenje između opozicije i vlasti i udaljava Crnu Goru od rješenja političke krize

MONITOR: Jeste li se obratili nekim međunarodnim adresama?
MEDOJEVIĆ: Već ranije sam se obratio kolegama iz IDU i ACRE sa punom informacijom o političkom i ličnom progonu koje trpe funkcioneri PzP. Očekujem vrlo brzo adekvatnu reakciju međunarodnih prijatelja.

MONITOR: Očekujete li da će vam biti skinut imunitet?
MEDOJEVIĆ: Tužilac za svoj zahtjev nije dostavio nijedan dokaz ni sudu ni poslanicima i svima je jasno da se radi o aktu političkog i ličnog progona i da je slučaj montiran. Ostavljam na savjesti svakom poslaniku, koji dobro znaju kolika sam ja žrtvu dao u borbi protiv najopasnijih oblika organizovanog kriminala i kakva je moja uloga bila 1991. i 1992. kada se dešavao Cavtat, da donesu odluku koju misle da treba. Svako ko glasa za skidanje imuniteta postao je saučesnik u jednom kriminalnom činu i nezakonitom progonu političkih oponenata. Svaki poslanik vladajuće većine mora da uzme u obzir da će se vlast mijenjati i da će neka nova većina izabrati istinski nezavisnog tužioca koji će biti posvećen očuvanju osnovnih demokratskih i civilizacijskih vrijednosti našeg društva i pokrenuti reviziju ovih sramnih staljinističkih montiranih procesa protiv političkih neistomišljenika. Jednostvano, ja vjerujem da Pravda postoji, i borim se za moju djecu i moju Crnu Goru. Kako 1991. godine kod Dubrovnika, tako i 2017. godine u DF. I tada i sada ja i Milivoje Katnić smo pripadali različitim svjetovima i borili se za različite stvari.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo