Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKO RADULOVIĆ, POSLANIK DEMOKRATSKOG FRONTA: Kupci vlastite štete

Objavljeno prije

na

MONITOR: Čim je Filip Vujanović parlamentu vratio Zakon o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom sektoru, oglašena je prodaja KAP-a. Kome je i zašto cilj da parlament ostane van tog procesa?

RADULOVIĆ: Šta se moglo drugo očekivati od tzv. Predsjednika i jednog od glavnih sudionika u antidržavnoj politici koja se sprovodila u KAP-u u posljednjih dvadeset godina. Kada protivustavni Predsjednik kaže da je neki zakon protivustavan, to najavi njegov šef i u tome ga podrži kockar-profesor i servilni tumači ustavnosti i zakonitosti, tada smo sigurni da je taj zakon ustavan. Već viđeno. Da bi kupili vrijeme tzv. Predsjednik je vratio Zakon ulazeći u njegov meritum, da bi zatim, ne čekajući ponovnu odluku Skupštine, neki aparatčik u obliku stečajnog upravnika hitno objavio oglas prodaje imovine KAP-a i Prerade. Već su neki strateški investitori saopštili da se neće javiti na ovako neozbiljan oglas, dok mediji najavljuju novog spasioca i zavarivača auspuha. Zakon je glasovima opozicije i SDP-a prije nekoliko dana ponovo izglasan čime je u Skupštini faktički formiran blok za zaštitu državnih interesa od Đukanovića & company. Ukoliko bude novog „kreativnog tumačenja” od strane antidržavnog bloka i prodaja se nastavi po starom zakonu, tada SDP i Ranko Krivokapić moraju dati pravi odgovor. Ukoliko on izostane, glavni krivci će biti oni, a ne Đukanović. Suvišno je pitanje kome odgovara da se Skupština ne pita oko najvažnijih pitanja za Crnu Goru.

MONITOR: Vlada je obznanila, izgovarajući se stečajem i bankrotom KAP-a, da neće prikupiti podatke i uraditi analize o ranijem poslovanju i budućoj održivosti ovog sektora. Zašto?
RADULOVIĆ: Zato što oni pojma nemaju i zato što njima istina i analize ne odgovaraju. Naime, oni su sa jedne strane posljednji zagovornici prljavog neoliberalizma, a to je prodaj ili daj u dugoročni stogodišnji zakup, što je još gore, bilo kom i bilo kako i ugradi se. Za aktivnu ulogu vlade u tržišnim uslovima treba mnogo pameti i rada i ostvarivanja optimalnih rezultata na globalnom nivou. Takođe, obznanjivanje podataka i analiza direktno bi uslovilo krivičnu odgovornost za manipulacije i pogrešne odluke. Za prezentaciju i realizaciju dugoročne održivosti aluminijumske industrije potrebni su drugi i drugačiji ljudi, a ne ovi i ovakvi.

MONITOR: Vi ste uradili i prezentovali analizu Dugoročne održivosti aluminijske industrije u Crnoj Gori. Šta su njeni najvažniji zaključci?
RADULOVIĆ: U odlučujućem momentu, poslije dvadesetogodišnje borbe za drugačiji energetsko-metalurški reprolanac, htio sam da odigram najjače. Prvo sam organizovao veliki skup u Skupštini i pozvao vodeće ličnosti iz Crne Gore i regiona. Svi su tu bili – politički vrh, Vlada, predsjednik CANU, rektor Univerziteta Crne Gore i vlasnici i predsjednici upravnih odbora vodećih kompanija iz regiona. Pozvao sam ih da se ovim našim kaže istina u lice da aluminijumska industrija ima sjajnu perspektivu i da su i iz regiona kompanije koje su u svjetski brend. Zatim sam sačinio studiju-analizu Restrukturiranje i dugoročna održivost aluminijumske industrije u Crnoj Gori, javno je prezentirao i poslao na preko dvjesta adresa. Svi je hvale, ali antidržavni blok je mnogo jak. Ona je sveobuhvatna, analizira globalno tržište aluminijuma, poslovne modele najvećih proizvođača primarnog aluminijuma u svijetu, snabdijevanje energijom proizvođača aluminijuma na globalnom nivou, nalazišta i eksploataciju crvenih boksita na globalnom nivou, cijene i trendove finalnih aluminijumskih proizvoda, zatim tržišta aluminijuma u Evropi, regionalno tržište aluminijuma, bavi se i istorijatom i poslovnom politikom aluminijumske industrije u Crnoj Gori, postojećim stanjem u KAP-u i Rudniku boksita, a zatim se bavi restrukturiranjem KAP-a i Rudnika boksita, strateškim restrukturiranjem aluminijumske industrije u Crnoj Gori, formiranjem primarne proizvodnje aluminijuma, aluminijumskog tehnopolisa i instituta za aluminijum, daje model snabdijevanja primarne proizvodnje sa crvenim boksitima i električnom energijom, prezentuje SWOT analizu i finansijsku održivost aluminijumske industrije i daje brojne zaključke i smjernice po svim segmentima, konstatujući da je održiva aluminijumska industrija od najvećeg društvenog interesa Crne Gore.

MONITOR: Pod kojim uslovima Kombinat može biti rentabilan?
RADULOVIĆ: Kratko i jasno – može biti čak rentabilan samo i sa primarnom proizvodnjom, bez subvencija i bez prerade, a posebno može biti rentabilan sa preradom, i to i pri ovim cijenama na berzi, a posebno pri očekivanom povećanju cijena i rastu tražnje za aluminijumom. Konkretno, vertikalno integrisana proizvodnja primarnog aluminijuma od crvenih boksita do proizvodnog miksa nižeg tehnološkog sadržaja, kapaciteta 120.000 tona, pri berzanskoj cijeni većoj od 1.800 $/t sa uobičajenim premijama za kvalitet iznad 250 $/t i doplatkom za strukturu tehnološkog sadržaja većem od 250 $/t pri odnosu $/€ 0.75 sa 1100 radnika, cijenom struje od oko 40 €/MWh, što je sada tržišna, i kreditnim obavezama za modernizaciju od 10 milona dolara godišnje, KAP je profitabilan u vrijednosti iznad 10 milona dolara godišnje. Pri promjeni nižeg u srednji tehnološki sadržaj u iznosu od samo 30% čak i pri povećanju broja zaposlenih za oko 100 radnika i povećanju kreditnih obaveza na 14 milona dolara godišnje, KAP bi odbacivao profit od ogromnih oko 50 miliona dolara. Činjenica da prema podacima Evropske aluminijumske asocijacije proizvodnja od 120.000 tona aluminijuma nižeg, srednjeg, višeg i visokog tehnološkog sadržaja ima potencijal ukupnog prihoda od oko dvije milijarde dolara i direktno angažuje oko 5000, a indirektno oko 30.000 zaposlenih, pokazuje kakav je značaj pravog KAP-a za bogatu Crnu Goru.

MONITOR: Kakvu ulogu u tome treba da ima Elektroprivreda?
RADULOVIĆ: Veliku i za KAP i za ukupnu Crnu Goru. Pitanje deficita električne energije moramo hitno rješavati postizanjem samodovoljnosti, a zatim i suficita i to pri industrijski razvijenoj Crnoj Gori. Dileme izvoziti električnu energiju ili aluminijumske T-ingote su varijacije perifernih znanja i zaostalih i siromašnih ekonomija. Izvoziti aluminijumske proizvode sa cijenom većom od 10.000 $/t je pobjednička varijanta. Valorizacija vodotoka Pive, HE Komarnica i HE Kruševo, kao i izgradnjom TE Pljevlja II i TE Maoče, uz povećanje efikasnosti postojećih kapaciteta se 2018-2020. godina može postići proizvodnja oko 7.000 GWh. Dovoljno i za KAP i za Crnu Goru i za izvoz. Zato su potrebni druga vlada i druga ekonomska politika. Modalitet odnosa i vlasničkih struktura snabdjevača električne energije i aluminijumske industrije mora počivati na tržišnim cijenama, zajedničkom interesu i značajnom učešću države Crne Gore. Bez razvojne banke nema jeftinog novca.

MONITOR: Poslovanje Kombinata obilovalo je raznim protivzakonitim radnjama.
RADULOVIĆ: Tačno, i to od 90-ih godina pa do danas vršena su brojna krivična djela koja su jasno sankcionisana Krivičnim zakonikom, bilo da su u pitanju djela protiv imovine utajom, prevarom, zloupotrebom i prikrivanjem, zatim djela protiv platnog prometa i privrednog poslovanja, zloupotreba ovlašćenja, lažni bilansi, utaje poreza, obmana kupaca, zatim djela protiv službene dužnosti, zloupotreba službenog položaja, protivzakoniti uticaj i navođenje na protivzakonitu radnju, zatim krivična djela protiv životne sredine, krivična djela stvaranja kriminalne organizacije, pa sve do krivičnog djela prouzrokovanja stečaja. Karakteristični slučajevi su poslovna politika i protivzakonite radnje za vrijeme hiperinflacije, sankcija i u jeku građanskog rata sa bliskim firmama, brojni poslovi sa Vektrom, ugovor o upravljanju sa Glenkorom iz 1998. godine, pet komercijalnih ugovora sa Glenkorom, ugovor o rekonstrukciji i menadžmentu fabrike anoda iz 2000. godine, ugovor o reprogramu dugova iz 2001. godine, kupoprodajni ugovor iz 2005, tužba i protivtužba, izvještaji o implementaciji ugovora, ugovor o poravnanju iz 2009. godine i mnogo čega drugog. Stravičan je bilans antidržavnog bloka u KAP-u i Rudniku boksita od 1990. do danas – izraubovani resursi, trajno zatrovana životna sredina, tehnološki bogalj, oboljeli radnici i sve smo to direktno platili sa više od milijardu eura.

MONITOR: Šta je od ovoga posebno nanijelo štetu Kombinatu i Crnoj Gori i ko je glavni krivac za to?
RADULOVIĆ: Spremio sam krivičnu prijavu protiv glavnih aktera ovako stravičnog bilansa sa konkretnim dokazima i dokumentacijom. Čekam prvog nezavisnog profesionalnog državnog tužioca. Odgovornost se traži od nalogodavaca i potpisnika protivzakonitih radnji. Na čelu liste od 28 osumnjičenih je Milo Đukanović.

MONITOR: Zašto na to nisu reagovali vrhovni državni tužilac i ostale nadležne institucije?
RADULOVIĆ: Zato što su nadležne institucije zatočene i zato što do sada nijesmo imali Vrhovnog državnog tužioca. Vesna Medenica i Ranka Čarapić, koje su izigravale VDT, biće na toj listi zato što na brojne krivične prijave GzP-a, PzP-a i DF i na druge indicije nijesu reagovale.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo