Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKO RADULOVIĆ, POSLANIK DEMOKRATSKOG FRONTA: Kupci vlastite štete

Objavljeno prije

na

MONITOR: Čim je Filip Vujanović parlamentu vratio Zakon o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom sektoru, oglašena je prodaja KAP-a. Kome je i zašto cilj da parlament ostane van tog procesa?

RADULOVIĆ: Šta se moglo drugo očekivati od tzv. Predsjednika i jednog od glavnih sudionika u antidržavnoj politici koja se sprovodila u KAP-u u posljednjih dvadeset godina. Kada protivustavni Predsjednik kaže da je neki zakon protivustavan, to najavi njegov šef i u tome ga podrži kockar-profesor i servilni tumači ustavnosti i zakonitosti, tada smo sigurni da je taj zakon ustavan. Već viđeno. Da bi kupili vrijeme tzv. Predsjednik je vratio Zakon ulazeći u njegov meritum, da bi zatim, ne čekajući ponovnu odluku Skupštine, neki aparatčik u obliku stečajnog upravnika hitno objavio oglas prodaje imovine KAP-a i Prerade. Već su neki strateški investitori saopštili da se neće javiti na ovako neozbiljan oglas, dok mediji najavljuju novog spasioca i zavarivača auspuha. Zakon je glasovima opozicije i SDP-a prije nekoliko dana ponovo izglasan čime je u Skupštini faktički formiran blok za zaštitu državnih interesa od Đukanovića & company. Ukoliko bude novog „kreativnog tumačenja” od strane antidržavnog bloka i prodaja se nastavi po starom zakonu, tada SDP i Ranko Krivokapić moraju dati pravi odgovor. Ukoliko on izostane, glavni krivci će biti oni, a ne Đukanović. Suvišno je pitanje kome odgovara da se Skupština ne pita oko najvažnijih pitanja za Crnu Goru.

MONITOR: Vlada je obznanila, izgovarajući se stečajem i bankrotom KAP-a, da neće prikupiti podatke i uraditi analize o ranijem poslovanju i budućoj održivosti ovog sektora. Zašto?
RADULOVIĆ: Zato što oni pojma nemaju i zato što njima istina i analize ne odgovaraju. Naime, oni su sa jedne strane posljednji zagovornici prljavog neoliberalizma, a to je prodaj ili daj u dugoročni stogodišnji zakup, što je još gore, bilo kom i bilo kako i ugradi se. Za aktivnu ulogu vlade u tržišnim uslovima treba mnogo pameti i rada i ostvarivanja optimalnih rezultata na globalnom nivou. Takođe, obznanjivanje podataka i analiza direktno bi uslovilo krivičnu odgovornost za manipulacije i pogrešne odluke. Za prezentaciju i realizaciju dugoročne održivosti aluminijumske industrije potrebni su drugi i drugačiji ljudi, a ne ovi i ovakvi.

MONITOR: Vi ste uradili i prezentovali analizu Dugoročne održivosti aluminijske industrije u Crnoj Gori. Šta su njeni najvažniji zaključci?
RADULOVIĆ: U odlučujućem momentu, poslije dvadesetogodišnje borbe za drugačiji energetsko-metalurški reprolanac, htio sam da odigram najjače. Prvo sam organizovao veliki skup u Skupštini i pozvao vodeće ličnosti iz Crne Gore i regiona. Svi su tu bili – politički vrh, Vlada, predsjednik CANU, rektor Univerziteta Crne Gore i vlasnici i predsjednici upravnih odbora vodećih kompanija iz regiona. Pozvao sam ih da se ovim našim kaže istina u lice da aluminijumska industrija ima sjajnu perspektivu i da su i iz regiona kompanije koje su u svjetski brend. Zatim sam sačinio studiju-analizu Restrukturiranje i dugoročna održivost aluminijumske industrije u Crnoj Gori, javno je prezentirao i poslao na preko dvjesta adresa. Svi je hvale, ali antidržavni blok je mnogo jak. Ona je sveobuhvatna, analizira globalno tržište aluminijuma, poslovne modele najvećih proizvođača primarnog aluminijuma u svijetu, snabdijevanje energijom proizvođača aluminijuma na globalnom nivou, nalazišta i eksploataciju crvenih boksita na globalnom nivou, cijene i trendove finalnih aluminijumskih proizvoda, zatim tržišta aluminijuma u Evropi, regionalno tržište aluminijuma, bavi se i istorijatom i poslovnom politikom aluminijumske industrije u Crnoj Gori, postojećim stanjem u KAP-u i Rudniku boksita, a zatim se bavi restrukturiranjem KAP-a i Rudnika boksita, strateškim restrukturiranjem aluminijumske industrije u Crnoj Gori, formiranjem primarne proizvodnje aluminijuma, aluminijumskog tehnopolisa i instituta za aluminijum, daje model snabdijevanja primarne proizvodnje sa crvenim boksitima i električnom energijom, prezentuje SWOT analizu i finansijsku održivost aluminijumske industrije i daje brojne zaključke i smjernice po svim segmentima, konstatujući da je održiva aluminijumska industrija od najvećeg društvenog interesa Crne Gore.

MONITOR: Pod kojim uslovima Kombinat može biti rentabilan?
RADULOVIĆ: Kratko i jasno – može biti čak rentabilan samo i sa primarnom proizvodnjom, bez subvencija i bez prerade, a posebno može biti rentabilan sa preradom, i to i pri ovim cijenama na berzi, a posebno pri očekivanom povećanju cijena i rastu tražnje za aluminijumom. Konkretno, vertikalno integrisana proizvodnja primarnog aluminijuma od crvenih boksita do proizvodnog miksa nižeg tehnološkog sadržaja, kapaciteta 120.000 tona, pri berzanskoj cijeni većoj od 1.800 $/t sa uobičajenim premijama za kvalitet iznad 250 $/t i doplatkom za strukturu tehnološkog sadržaja većem od 250 $/t pri odnosu $/€ 0.75 sa 1100 radnika, cijenom struje od oko 40 €/MWh, što je sada tržišna, i kreditnim obavezama za modernizaciju od 10 milona dolara godišnje, KAP je profitabilan u vrijednosti iznad 10 milona dolara godišnje. Pri promjeni nižeg u srednji tehnološki sadržaj u iznosu od samo 30% čak i pri povećanju broja zaposlenih za oko 100 radnika i povećanju kreditnih obaveza na 14 milona dolara godišnje, KAP bi odbacivao profit od ogromnih oko 50 miliona dolara. Činjenica da prema podacima Evropske aluminijumske asocijacije proizvodnja od 120.000 tona aluminijuma nižeg, srednjeg, višeg i visokog tehnološkog sadržaja ima potencijal ukupnog prihoda od oko dvije milijarde dolara i direktno angažuje oko 5000, a indirektno oko 30.000 zaposlenih, pokazuje kakav je značaj pravog KAP-a za bogatu Crnu Goru.

MONITOR: Kakvu ulogu u tome treba da ima Elektroprivreda?
RADULOVIĆ: Veliku i za KAP i za ukupnu Crnu Goru. Pitanje deficita električne energije moramo hitno rješavati postizanjem samodovoljnosti, a zatim i suficita i to pri industrijski razvijenoj Crnoj Gori. Dileme izvoziti električnu energiju ili aluminijumske T-ingote su varijacije perifernih znanja i zaostalih i siromašnih ekonomija. Izvoziti aluminijumske proizvode sa cijenom većom od 10.000 $/t je pobjednička varijanta. Valorizacija vodotoka Pive, HE Komarnica i HE Kruševo, kao i izgradnjom TE Pljevlja II i TE Maoče, uz povećanje efikasnosti postojećih kapaciteta se 2018-2020. godina može postići proizvodnja oko 7.000 GWh. Dovoljno i za KAP i za Crnu Goru i za izvoz. Zato su potrebni druga vlada i druga ekonomska politika. Modalitet odnosa i vlasničkih struktura snabdjevača električne energije i aluminijumske industrije mora počivati na tržišnim cijenama, zajedničkom interesu i značajnom učešću države Crne Gore. Bez razvojne banke nema jeftinog novca.

MONITOR: Poslovanje Kombinata obilovalo je raznim protivzakonitim radnjama.
RADULOVIĆ: Tačno, i to od 90-ih godina pa do danas vršena su brojna krivična djela koja su jasno sankcionisana Krivičnim zakonikom, bilo da su u pitanju djela protiv imovine utajom, prevarom, zloupotrebom i prikrivanjem, zatim djela protiv platnog prometa i privrednog poslovanja, zloupotreba ovlašćenja, lažni bilansi, utaje poreza, obmana kupaca, zatim djela protiv službene dužnosti, zloupotreba službenog položaja, protivzakoniti uticaj i navođenje na protivzakonitu radnju, zatim krivična djela protiv životne sredine, krivična djela stvaranja kriminalne organizacije, pa sve do krivičnog djela prouzrokovanja stečaja. Karakteristični slučajevi su poslovna politika i protivzakonite radnje za vrijeme hiperinflacije, sankcija i u jeku građanskog rata sa bliskim firmama, brojni poslovi sa Vektrom, ugovor o upravljanju sa Glenkorom iz 1998. godine, pet komercijalnih ugovora sa Glenkorom, ugovor o rekonstrukciji i menadžmentu fabrike anoda iz 2000. godine, ugovor o reprogramu dugova iz 2001. godine, kupoprodajni ugovor iz 2005, tužba i protivtužba, izvještaji o implementaciji ugovora, ugovor o poravnanju iz 2009. godine i mnogo čega drugog. Stravičan je bilans antidržavnog bloka u KAP-u i Rudniku boksita od 1990. do danas – izraubovani resursi, trajno zatrovana životna sredina, tehnološki bogalj, oboljeli radnici i sve smo to direktno platili sa više od milijardu eura.

MONITOR: Šta je od ovoga posebno nanijelo štetu Kombinatu i Crnoj Gori i ko je glavni krivac za to?
RADULOVIĆ: Spremio sam krivičnu prijavu protiv glavnih aktera ovako stravičnog bilansa sa konkretnim dokazima i dokumentacijom. Čekam prvog nezavisnog profesionalnog državnog tužioca. Odgovornost se traži od nalogodavaca i potpisnika protivzakonitih radnji. Na čelu liste od 28 osumnjičenih je Milo Đukanović.

MONITOR: Zašto na to nisu reagovali vrhovni državni tužilac i ostale nadležne institucije?
RADULOVIĆ: Zato što su nadležne institucije zatočene i zato što do sada nijesmo imali Vrhovnog državnog tužioca. Vesna Medenica i Ranka Čarapić, koje su izigravale VDT, biće na toj listi zato što na brojne krivične prijave GzP-a, PzP-a i DF i na druge indicije nijesu reagovale.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo