– Kada gledate sa strane Balkan izgleda manje-više stabilan. Ne razmatra se mogućnost rata, iako su određena sukobljavanja moguća, ali to bi se moglo sada kontrolisati, čak i iznutra, kaže u razgovoru za Monitor dr Erhard Busek, bivši vicekancelar Austrije i predsjednik Pakta za stabilnost. Busek je i danas na čelu brojnih inicijativa koje se bave Balkanom i Evropom, a prisutan je na ovom prostoru još od davnih sedamdesetih, kada je pomagao disidentski pokret – praksisovce i grupe koje su se zalagale za više slobode i ljudska prava. Njegovo ogromno iskustvo, poznavanje prilika i ključnih ljudi u regiji, često je od koristi i zvaničnom Beču i Briselu.
„Izvršene su i ogromne promjene na Balkanu od kraja ratova. No, ako se one uporede sa potrebama društva, prije svega ekonomskim i socijalnim – to još nije dovoljno. Glavni izazov je uspostavljanje takvog legislativnog okvira koji će biti baza za uspostavljanje pune demokratije, ljudskih prava, ali i podsticaj za investicije i borbu protiv korupcije.
Kada je riječ o infrastrukturi, posebno velika briga je obrazovanje, naročito nauka i istraživanja, tu još mnogo mora da se uradi.”
MONITOR: A šta je sa integracijskim procesima: Srbija koja je dugo bila problem sada otvara pregovore sa EU? Kako će se to odraziti na prilike u regiji, posebno zbog odnosa Beograda i Prištine?
BUSEK: Progres Srbije na putu ka Evropskoj uniji je impresivan. Nadam se i održiv. Vjerujem da će to imati veliki uticaj na Balkan, njegovu stabilnosti, ali i za okruženje, što bi moglo biti od pomoći, ne samo unutar regije, već i vani – samoj Evropi.
MONITOR: Kako se komplikovana situacija u Bosni i Hercegovini, može odraziti na region? Mislite li da je neophodna revizija Dejtona?
BUSEK: Velika je šteta što Bosna i Hercegovina ne ide naprijed. To ne doprinosi stabilnosti regiona, a pored toga važno je naglasiti i činjenicu da je veliki dio bosanskih stanovnika u emigriraciji, posebno mladih ljudi, koji nose osjećaj da za njih nema budućnosti u njihovoj domovini.
Mislim da je kasno za reviziju Dejtonskog sporazuma. Ono što bi trebalo, čini mi se, je pritisak Evropske unije i Sjedinjenih Država na sve političke snage u Bosni i Hercegovini, kako bi oni sami došli do sporazuma oko funkcionalnog ustava, koji bi se mogao implementirati.
MONITOR: I Makedonija sporo napreduje ka Evropi, iako dugo ima status kandidata. Tu je problem sa Grčkom oko imena ali i unutrašnje podjele.
BUSEK: Problemi Makedonije su različiti od onih Bosne i Hercegovine. Mislim da su oni kreirani u osnovi sa više strana – od zemalja članica EU, Grčke, ali takođe sada i unutar Makedonije. Nema smisla ponovo pisati istoriju, jer to ne bi pomoglo, niti bi popravilo ekonomsku i društvenu poziciju ljudi u Makedoniji. Bilo bi neophodno da zemlje članice vrše određeni pritisak na Grčku, da bi se ona pomjerila naprijed u odnosu na makedonsko pitanje, ali takođe je neophodna i odgovorna strategija unutar same Makedonije. U protivnom ostaće osiromašena ta zemlja. Sumnjam da su kineski zajmovi stvarno rješenje za tu državu.
MONITOR: Cijeli region ima problema sa korupcijom i organizovanim kriminalom što je posljedica kako mračnih devedesetih, tako i specifične tranzicije na Balkanu. Ogromni su izazovi i čini se da se balkanske zemlje ne mogu same, bez podrške spolja, izboriti sa tim pošastima. Šta bi trebalo Evropa da uradi da rezultati budu efikasniji?
BUSEK: Ključ je u obrazovanju. To bi trebalo da bude glavni doprinos Evrope. I to kroz unapređenje školskog sistema, univerziteta, ali i dugoročnog učenja tokom cijelog života. Unaprijeđenje obrazovnog sistema ne bi samo doprinijelo kreiranju ekonomskih mogućnosti i društvene jednakosti, već i promjeni mišljenja. Zaista je žalosno da još nema pravog odgovora evropskih institucija u ovoj oblasti, ali sam sretan da Savjet za regionalnu saradnju gleda u tom pravcu.
MONITOR: Nedavno ste dodijelili nagradu premijeru Milu Đukanoviću u ime Bečkog ekonomskog foruma, i to za vizije u ekonomiji. Ali u realnom životu, za četvrt vijeka njegove vlasti, Crna Gora je ekonomski devastirana – ključne industrijske grane su u kolapsu, neki od najljepših gradova na moru su uništeni pretjeranom gradnjom, razlika između siromašnih i bogatih je najveća u regionu, a veliki dio društvenog bogatstva je završio u rukama onih na vlasti, njihovih porodica i prijatelja. Kako lider bilo koje zemlje u ovakvom stanju može dobiti nagradu?
BUSEK: Što se tiče situacije u Crnoj Gori, ja sam u potpunosti upoznat sa problemima, pa i onim oko demokratije. Premijer Đukanović je dobio nagradu kao pokrovitelj Bečkog ekonomskog foruma, kao što su je dobili i svi ostali pokrovitelji i članovi upravnog odbora. To nije bila specifična nagrada crnogorskoj politici, već prije svega nagrada za održivost Bečkog ekonomskog foruma.
I kao što sam već rekao, znam kakva je situacija u Crnoj Gori, dodjela nagrade neće promijeniti ništa u jednom ili u drugom pravcu, ali u pravu ste – mi treba da pojačamo naše napore kako bi pomogli da se poprave prilike u Crnoj Gori
MONITOR: Kako ocjenjujete demokratske kapacitete u zemlji koja nikada nije uspjela da promijeni vlast na demokratskim izborima zbog snažnih monopola i kontrole procesa?
BUSEK: Put ka Evropi je moguć jedino ako Crna Gora ojača svoju demokratsku strukturu i to kroz udruženi napor političkih snaga, reformisanih institucija i civilnog društva. Neophodno je da različiti akteri – nevladin sektor i političke strukture rade skupa na poboljšanju, ne samo oko evropskog puta, već prije svega oko unutrašnjih interesa zemlje.
MONITOR: Opozicija i dio civilnog sektora optužuju vlast za zloupotrebu moći u izborne svrhe, naročito nakon afere Snimak, oko koje je i EU tražila punu istragu.
BUSEK: Neophodno je nadgledati taj proces. I to ne samo od strane Evropske unije, već i od strane OEBS-a. Nijesam ekspert što se tiče tih pitanja, ali znam da se moramo koncentrisati i na taj problem. Takođe je važno da vodimo računa i o slobodi medija. Ono što se nedavno dešavalo sa Vijestima izazvalo je oštru reakciju Štirije, kao što znate.
MONITOR: Crna Gora je privukla mali broj investitora sa Zapada, a sa druge strane sve je više onih sa Istoka, krenulo je sa onima iz Rusije, a u posljednje vrijeme tu je Azerbejdžan, Emirati, a pominje se i Kina. Šta to govori o klimi za investicije u zemlji koja pregovara za članstvo u EU?
BUSEK: Kada je o investicijama riječ, ne postoji strategija Evropske unije oko investicija u Crnoj Gori. Mislim da bi neke zemlje članice, koje imaju kapaciteta, trebalo da se udruže i da preuzmu ulogu lidera u sačinjavanju takve strategije. Ipak, Crna Gora ne bi trebalo da zavisi od Rusije, Azerbejdžana, Kine, jer su iskustva sa takvim investitorima u drugim krajevima svijeta zaista veoma pomiješana. Važno je zahtijevati i da crnogorska vlada i parlament budu upoznati sa svim tim, iako ja razumijem potrebu da se dođe do novca, pa odakle god da stiže.
MONITOR: Pozvali ste nedavno evropske lidera da se koncentrišu malo više na demokratske procese unutar Crne Gore, potencirajući da Evropska unija sebi ne može dozvoliti luksuz da se kao SAD fokusira prije svega na strateška pitanja?
BUSEK: Evropa to može, a i SAD. Postoji jedan veoma pojednostavljen pristup, koji kaže da je Crna Gora ispunila sve uslove vezano za manjine, Kosovo i neka druga pitanja. Ali to nije dovoljno za punu, stvarnu demokratiju. Proces približavanja Evropskoj uniji zahtijevaće mnogo strože sagledavanje prilika u Crnoj Gori.
MONITOR: U nedavnom tekstu objavljenom u Di Prese posali ste jaku poruku crnogorskim vlastima i podržali ste nezavisne medije. Koliko je važno za demokratiju jednog društva da ima slobodne, kritički orijentisane medije?
BUSEK: Sloboda medija je dio demokratije i to nije neophodno elaborirati. Znam za napore da se uspostavi jača kontrola javnosti i to je potrebno s vremena na vrijeme, ali moćni krugovi u Crnoj Gori bi morali biti svjesni da vani raste i jača interes za slobodu štampe i demokratiju u Crnoj Gori.
Pošto radimo ovaj intervju pred Novu godinu, moje lične želje su da demokratija napreduje. Apelujem zato na crnogorske građane da preuzmu ulogu i budu odgovorni u svojim naporima. Crna Gora ima veliku šansu, ne samo onu vezanu za Evropsku uniju i integracije, već i za region, kao primjer laganog hoda ka pravom cilju. Moje želje vezane su za Crnu Goru u Evropi, ali i za demokratiju, ljudska prava i slobode u – Crnoj Gori.
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ