Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ERHARD BUSEK: BIVŠI PREDSJEDNIK PAKTA ZA STABILNOST: Pod budnim okom Evrope

Objavljeno prije

na

erhard-busek-1

– Kada gledate sa strane Balkan izgleda manje-više stabilan. Ne razmatra se mogućnost rata, iako su određena sukobljavanja moguća, ali to bi se moglo sada kontrolisati, čak i iznutra, kaže u razgovoru za Monitor dr Erhard Busek, bivši vicekancelar Austrije i predsjednik Pakta za stabilnost. Busek je i danas na čelu brojnih inicijativa koje se bave Balkanom i Evropom, a prisutan je na ovom prostoru još od davnih sedamdesetih, kada je pomagao disidentski pokret – praksisovce i grupe koje su se zalagale za više slobode i ljudska prava. Njegovo ogromno iskustvo, poznavanje prilika i ključnih ljudi u regiji, često je od koristi i zvaničnom Beču i Briselu.

„Izvršene su i ogromne promjene na Balkanu od kraja ratova. No, ako se one uporede sa potrebama društva, prije svega ekonomskim i socijalnim – to još nije dovoljno. Glavni izazov je uspostavljanje takvog legislativnog okvira koji će biti baza za uspostavljanje pune demokratije, ljudskih prava, ali i podsticaj za investicije i borbu protiv korupcije.

Kada je riječ o infrastrukturi, posebno velika briga je obrazovanje, naročito nauka i istraživanja, tu još mnogo mora da se uradi.”

MONITOR: A šta je sa integracijskim procesima: Srbija koja je dugo bila problem sada otvara pregovore sa EU? Kako će se to odraziti na prilike u regiji, posebno zbog odnosa Beograda i Prištine?
BUSEK: Progres Srbije na putu ka Evropskoj uniji je impresivan. Nadam se i održiv. Vjerujem da će to imati veliki uticaj na Balkan, njegovu stabilnosti, ali i za okruženje, što bi moglo biti od pomoći, ne samo unutar regije, već i vani – samoj Evropi.

MONITOR: Kako se komplikovana situacija u Bosni i Hercegovini, može odraziti na region? Mislite li da je neophodna revizija Dejtona?
BUSEK: Velika je šteta što Bosna i Hercegovina ne ide naprijed. To ne doprinosi stabilnosti regiona, a pored toga važno je naglasiti i činjenicu da je veliki dio bosanskih stanovnika u emigriraciji, posebno mladih ljudi, koji nose osjećaj da za njih nema budućnosti u njihovoj domovini.

Mislim da je kasno za reviziju Dejtonskog sporazuma. Ono što bi trebalo, čini mi se, je pritisak Evropske unije i Sjedinjenih Država na sve političke snage u Bosni i Hercegovini, kako bi oni sami došli do sporazuma oko funkcionalnog ustava, koji bi se mogao implementirati.

MONITOR: I Makedonija sporo napreduje ka Evropi, iako dugo ima status kandidata. Tu je problem sa Grčkom oko imena ali i unutrašnje podjele.
BUSEK: Problemi Makedonije su različiti od onih Bosne i Hercegovine. Mislim da su oni kreirani u osnovi sa više strana – od zemalja članica EU, Grčke, ali takođe sada i unutar Makedonije. Nema smisla ponovo pisati istoriju, jer to ne bi pomoglo, niti bi popravilo ekonomsku i društvenu poziciju ljudi u Makedoniji. Bilo bi neophodno da zemlje članice vrše određeni pritisak na Grčku, da bi se ona pomjerila naprijed u odnosu na makedonsko pitanje, ali takođe je neophodna i odgovorna strategija unutar same Makedonije. U protivnom ostaće osiromašena ta zemlja. Sumnjam da su kineski zajmovi stvarno rješenje za tu državu.

MONITOR: Cijeli region ima problema sa korupcijom i organizovanim kriminalom što je posljedica kako mračnih devedesetih, tako i specifične tranzicije na Balkanu. Ogromni su izazovi i čini se da se balkanske zemlje ne mogu same, bez podrške spolja, izboriti sa tim pošastima. Šta bi trebalo Evropa da uradi da rezultati budu efikasniji?
BUSEK: Ključ je u obrazovanju. To bi trebalo da bude glavni doprinos Evrope. I to kroz unapređenje školskog sistema, univerziteta, ali i dugoročnog učenja tokom cijelog života. Unaprijeđenje obrazovnog sistema ne bi samo doprinijelo kreiranju ekonomskih mogućnosti i društvene jednakosti, već i promjeni mišljenja. Zaista je žalosno da još nema pravog odgovora evropskih institucija u ovoj oblasti, ali sam sretan da Savjet za regionalnu saradnju gleda u tom pravcu.

MONITOR: Nedavno ste dodijelili nagradu premijeru Milu Đukanoviću u ime Bečkog ekonomskog foruma, i to za vizije u ekonomiji. Ali u realnom životu, za četvrt vijeka njegove vlasti, Crna Gora je ekonomski devastirana – ključne industrijske grane su u kolapsu, neki od najljepših gradova na moru su uništeni pretjeranom gradnjom, razlika između siromašnih i bogatih je najveća u regionu, a veliki dio društvenog bogatstva je završio u rukama onih na vlasti, njihovih porodica i prijatelja. Kako lider bilo koje zemlje u ovakvom stanju može dobiti nagradu?
BUSEK: Što se tiče situacije u Crnoj Gori, ja sam u potpunosti upoznat sa problemima, pa i onim oko demokratije. Premijer Đukanović je dobio nagradu kao pokrovitelj Bečkog ekonomskog foruma, kao što su je dobili i svi ostali pokrovitelji i članovi upravnog odbora. To nije bila specifična nagrada crnogorskoj politici, već prije svega nagrada za održivost Bečkog ekonomskog foruma.

I kao što sam već rekao, znam kakva je situacija u Crnoj Gori, dodjela nagrade neće promijeniti ništa u jednom ili u drugom pravcu, ali u pravu ste – mi treba da pojačamo naše napore kako bi pomogli da se poprave prilike u Crnoj Gori

MONITOR: Kako ocjenjujete demokratske kapacitete u zemlji koja nikada nije uspjela da promijeni vlast na demokratskim izborima zbog snažnih monopola i kontrole procesa?
BUSEK: Put ka Evropi je moguć jedino ako Crna Gora ojača svoju demokratsku strukturu i to kroz udruženi napor političkih snaga, reformisanih institucija i civilnog društva. Neophodno je da različiti akteri – nevladin sektor i političke strukture rade skupa na poboljšanju, ne samo oko evropskog puta, već prije svega oko unutrašnjih interesa zemlje.

MONITOR: Opozicija i dio civilnog sektora optužuju vlast za zloupotrebu moći u izborne svrhe, naročito nakon afere Snimak, oko koje je i EU tražila punu istragu.
BUSEK: Neophodno je nadgledati taj proces. I to ne samo od strane Evropske unije, već i od strane OEBS-a. Nijesam ekspert što se tiče tih pitanja, ali znam da se moramo koncentrisati i na taj problem. Takođe je važno da vodimo računa i o slobodi medija. Ono što se nedavno dešavalo sa Vijestima izazvalo je oštru reakciju Štirije, kao što znate.

MONITOR: Crna Gora je privukla mali broj investitora sa Zapada, a sa druge strane sve je više onih sa Istoka, krenulo je sa onima iz Rusije, a u posljednje vrijeme tu je Azerbejdžan, Emirati, a pominje se i Kina. Šta to govori o klimi za investicije u zemlji koja pregovara za članstvo u EU?
BUSEK: Kada je o investicijama riječ, ne postoji strategija Evropske unije oko investicija u Crnoj Gori. Mislim da bi neke zemlje članice, koje imaju kapaciteta, trebalo da se udruže i da preuzmu ulogu lidera u sačinjavanju takve strategije. Ipak, Crna Gora ne bi trebalo da zavisi od Rusije, Azerbejdžana, Kine, jer su iskustva sa takvim investitorima u drugim krajevima svijeta zaista veoma pomiješana. Važno je zahtijevati i da crnogorska vlada i parlament budu upoznati sa svim tim, iako ja razumijem potrebu da se dođe do novca, pa odakle god da stiže.

MONITOR: Pozvali ste nedavno evropske lidera da se koncentrišu malo više na demokratske procese unutar Crne Gore, potencirajući da Evropska unija sebi ne može dozvoliti luksuz da se kao SAD fokusira prije svega na strateška pitanja?
BUSEK: Evropa to može, a i SAD. Postoji jedan veoma pojednostavljen pristup, koji kaže da je Crna Gora ispunila sve uslove vezano za manjine, Kosovo i neka druga pitanja. Ali to nije dovoljno za punu, stvarnu demokratiju. Proces približavanja Evropskoj uniji zahtijevaće mnogo strože sagledavanje prilika u Crnoj Gori.

MONITOR: U nedavnom tekstu objavljenom u Di Prese posali ste jaku poruku crnogorskim vlastima i podržali ste nezavisne medije. Koliko je važno za demokratiju jednog društva da ima slobodne, kritički orijentisane medije?
BUSEK: Sloboda medija je dio demokratije i to nije neophodno elaborirati. Znam za napore da se uspostavi jača kontrola javnosti i to je potrebno s vremena na vrijeme, ali moćni krugovi u Crnoj Gori bi morali biti svjesni da vani raste i jača interes za slobodu štampe i demokratiju u Crnoj Gori.

Pošto radimo ovaj intervju pred Novu godinu, moje lične želje su da demokratija napreduje. Apelujem zato na crnogorske građane da preuzmu ulogu i budu odgovorni u svojim naporima. Crna Gora ima veliku šansu, ne samo onu vezanu za Evropsku uniju i integracije, već i za region, kao primjer laganog hoda ka pravom cilju. Moje želje vezane su za Crnu Goru u Evropi, ali i za demokratiju, ljudska prava i slobode u – Crnoj Gori.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo