Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ERHARD BUSEK: BIVŠI PREDSJEDNIK PAKTA ZA STABILNOST: Pod budnim okom Evrope

Objavljeno prije

na

– Kada gledate sa strane Balkan izgleda manje-više stabilan. Ne razmatra se mogućnost rata, iako su određena sukobljavanja moguća, ali to bi se moglo sada kontrolisati, čak i iznutra, kaže u razgovoru za Monitor dr Erhard Busek, bivši vicekancelar Austrije i predsjednik Pakta za stabilnost. Busek je i danas na čelu brojnih inicijativa koje se bave Balkanom i Evropom, a prisutan je na ovom prostoru još od davnih sedamdesetih, kada je pomagao disidentski pokret – praksisovce i grupe koje su se zalagale za više slobode i ljudska prava. Njegovo ogromno iskustvo, poznavanje prilika i ključnih ljudi u regiji, često je od koristi i zvaničnom Beču i Briselu.

„Izvršene su i ogromne promjene na Balkanu od kraja ratova. No, ako se one uporede sa potrebama društva, prije svega ekonomskim i socijalnim – to još nije dovoljno. Glavni izazov je uspostavljanje takvog legislativnog okvira koji će biti baza za uspostavljanje pune demokratije, ljudskih prava, ali i podsticaj za investicije i borbu protiv korupcije.

Kada je riječ o infrastrukturi, posebno velika briga je obrazovanje, naročito nauka i istraživanja, tu još mnogo mora da se uradi.”

MONITOR: A šta je sa integracijskim procesima: Srbija koja je dugo bila problem sada otvara pregovore sa EU? Kako će se to odraziti na prilike u regiji, posebno zbog odnosa Beograda i Prištine?
BUSEK: Progres Srbije na putu ka Evropskoj uniji je impresivan. Nadam se i održiv. Vjerujem da će to imati veliki uticaj na Balkan, njegovu stabilnosti, ali i za okruženje, što bi moglo biti od pomoći, ne samo unutar regije, već i vani – samoj Evropi.

MONITOR: Kako se komplikovana situacija u Bosni i Hercegovini, može odraziti na region? Mislite li da je neophodna revizija Dejtona?
BUSEK: Velika je šteta što Bosna i Hercegovina ne ide naprijed. To ne doprinosi stabilnosti regiona, a pored toga važno je naglasiti i činjenicu da je veliki dio bosanskih stanovnika u emigriraciji, posebno mladih ljudi, koji nose osjećaj da za njih nema budućnosti u njihovoj domovini.

Mislim da je kasno za reviziju Dejtonskog sporazuma. Ono što bi trebalo, čini mi se, je pritisak Evropske unije i Sjedinjenih Država na sve političke snage u Bosni i Hercegovini, kako bi oni sami došli do sporazuma oko funkcionalnog ustava, koji bi se mogao implementirati.

MONITOR: I Makedonija sporo napreduje ka Evropi, iako dugo ima status kandidata. Tu je problem sa Grčkom oko imena ali i unutrašnje podjele.
BUSEK: Problemi Makedonije su različiti od onih Bosne i Hercegovine. Mislim da su oni kreirani u osnovi sa više strana – od zemalja članica EU, Grčke, ali takođe sada i unutar Makedonije. Nema smisla ponovo pisati istoriju, jer to ne bi pomoglo, niti bi popravilo ekonomsku i društvenu poziciju ljudi u Makedoniji. Bilo bi neophodno da zemlje članice vrše određeni pritisak na Grčku, da bi se ona pomjerila naprijed u odnosu na makedonsko pitanje, ali takođe je neophodna i odgovorna strategija unutar same Makedonije. U protivnom ostaće osiromašena ta zemlja. Sumnjam da su kineski zajmovi stvarno rješenje za tu državu.

MONITOR: Cijeli region ima problema sa korupcijom i organizovanim kriminalom što je posljedica kako mračnih devedesetih, tako i specifične tranzicije na Balkanu. Ogromni su izazovi i čini se da se balkanske zemlje ne mogu same, bez podrške spolja, izboriti sa tim pošastima. Šta bi trebalo Evropa da uradi da rezultati budu efikasniji?
BUSEK: Ključ je u obrazovanju. To bi trebalo da bude glavni doprinos Evrope. I to kroz unapređenje školskog sistema, univerziteta, ali i dugoročnog učenja tokom cijelog života. Unaprijeđenje obrazovnog sistema ne bi samo doprinijelo kreiranju ekonomskih mogućnosti i društvene jednakosti, već i promjeni mišljenja. Zaista je žalosno da još nema pravog odgovora evropskih institucija u ovoj oblasti, ali sam sretan da Savjet za regionalnu saradnju gleda u tom pravcu.

MONITOR: Nedavno ste dodijelili nagradu premijeru Milu Đukanoviću u ime Bečkog ekonomskog foruma, i to za vizije u ekonomiji. Ali u realnom životu, za četvrt vijeka njegove vlasti, Crna Gora je ekonomski devastirana – ključne industrijske grane su u kolapsu, neki od najljepših gradova na moru su uništeni pretjeranom gradnjom, razlika između siromašnih i bogatih je najveća u regionu, a veliki dio društvenog bogatstva je završio u rukama onih na vlasti, njihovih porodica i prijatelja. Kako lider bilo koje zemlje u ovakvom stanju može dobiti nagradu?
BUSEK: Što se tiče situacije u Crnoj Gori, ja sam u potpunosti upoznat sa problemima, pa i onim oko demokratije. Premijer Đukanović je dobio nagradu kao pokrovitelj Bečkog ekonomskog foruma, kao što su je dobili i svi ostali pokrovitelji i članovi upravnog odbora. To nije bila specifična nagrada crnogorskoj politici, već prije svega nagrada za održivost Bečkog ekonomskog foruma.

I kao što sam već rekao, znam kakva je situacija u Crnoj Gori, dodjela nagrade neće promijeniti ništa u jednom ili u drugom pravcu, ali u pravu ste – mi treba da pojačamo naše napore kako bi pomogli da se poprave prilike u Crnoj Gori

MONITOR: Kako ocjenjujete demokratske kapacitete u zemlji koja nikada nije uspjela da promijeni vlast na demokratskim izborima zbog snažnih monopola i kontrole procesa?
BUSEK: Put ka Evropi je moguć jedino ako Crna Gora ojača svoju demokratsku strukturu i to kroz udruženi napor političkih snaga, reformisanih institucija i civilnog društva. Neophodno je da različiti akteri – nevladin sektor i političke strukture rade skupa na poboljšanju, ne samo oko evropskog puta, već prije svega oko unutrašnjih interesa zemlje.

MONITOR: Opozicija i dio civilnog sektora optužuju vlast za zloupotrebu moći u izborne svrhe, naročito nakon afere Snimak, oko koje je i EU tražila punu istragu.
BUSEK: Neophodno je nadgledati taj proces. I to ne samo od strane Evropske unije, već i od strane OEBS-a. Nijesam ekspert što se tiče tih pitanja, ali znam da se moramo koncentrisati i na taj problem. Takođe je važno da vodimo računa i o slobodi medija. Ono što se nedavno dešavalo sa Vijestima izazvalo je oštru reakciju Štirije, kao što znate.

MONITOR: Crna Gora je privukla mali broj investitora sa Zapada, a sa druge strane sve je više onih sa Istoka, krenulo je sa onima iz Rusije, a u posljednje vrijeme tu je Azerbejdžan, Emirati, a pominje se i Kina. Šta to govori o klimi za investicije u zemlji koja pregovara za članstvo u EU?
BUSEK: Kada je o investicijama riječ, ne postoji strategija Evropske unije oko investicija u Crnoj Gori. Mislim da bi neke zemlje članice, koje imaju kapaciteta, trebalo da se udruže i da preuzmu ulogu lidera u sačinjavanju takve strategije. Ipak, Crna Gora ne bi trebalo da zavisi od Rusije, Azerbejdžana, Kine, jer su iskustva sa takvim investitorima u drugim krajevima svijeta zaista veoma pomiješana. Važno je zahtijevati i da crnogorska vlada i parlament budu upoznati sa svim tim, iako ja razumijem potrebu da se dođe do novca, pa odakle god da stiže.

MONITOR: Pozvali ste nedavno evropske lidera da se koncentrišu malo više na demokratske procese unutar Crne Gore, potencirajući da Evropska unija sebi ne može dozvoliti luksuz da se kao SAD fokusira prije svega na strateška pitanja?
BUSEK: Evropa to može, a i SAD. Postoji jedan veoma pojednostavljen pristup, koji kaže da je Crna Gora ispunila sve uslove vezano za manjine, Kosovo i neka druga pitanja. Ali to nije dovoljno za punu, stvarnu demokratiju. Proces približavanja Evropskoj uniji zahtijevaće mnogo strože sagledavanje prilika u Crnoj Gori.

MONITOR: U nedavnom tekstu objavljenom u Di Prese posali ste jaku poruku crnogorskim vlastima i podržali ste nezavisne medije. Koliko je važno za demokratiju jednog društva da ima slobodne, kritički orijentisane medije?
BUSEK: Sloboda medija je dio demokratije i to nije neophodno elaborirati. Znam za napore da se uspostavi jača kontrola javnosti i to je potrebno s vremena na vrijeme, ali moćni krugovi u Crnoj Gori bi morali biti svjesni da vani raste i jača interes za slobodu štampe i demokratiju u Crnoj Gori.

Pošto radimo ovaj intervju pred Novu godinu, moje lične želje su da demokratija napreduje. Apelujem zato na crnogorske građane da preuzmu ulogu i budu odgovorni u svojim naporima. Crna Gora ima veliku šansu, ne samo onu vezanu za Evropsku uniju i integracije, već i za region, kao primjer laganog hoda ka pravom cilju. Moje želje vezane su za Crnu Goru u Evropi, ali i za demokratiju, ljudska prava i slobode u – Crnoj Gori.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo