Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ERHARD BUSEK: BIVŠI PREDSJEDNIK PAKTA ZA STABILNOST: Pod budnim okom Evrope

Objavljeno prije

na

– Kada gledate sa strane Balkan izgleda manje-više stabilan. Ne razmatra se mogućnost rata, iako su određena sukobljavanja moguća, ali to bi se moglo sada kontrolisati, čak i iznutra, kaže u razgovoru za Monitor dr Erhard Busek, bivši vicekancelar Austrije i predsjednik Pakta za stabilnost. Busek je i danas na čelu brojnih inicijativa koje se bave Balkanom i Evropom, a prisutan je na ovom prostoru još od davnih sedamdesetih, kada je pomagao disidentski pokret – praksisovce i grupe koje su se zalagale za više slobode i ljudska prava. Njegovo ogromno iskustvo, poznavanje prilika i ključnih ljudi u regiji, često je od koristi i zvaničnom Beču i Briselu.

„Izvršene su i ogromne promjene na Balkanu od kraja ratova. No, ako se one uporede sa potrebama društva, prije svega ekonomskim i socijalnim – to još nije dovoljno. Glavni izazov je uspostavljanje takvog legislativnog okvira koji će biti baza za uspostavljanje pune demokratije, ljudskih prava, ali i podsticaj za investicije i borbu protiv korupcije.

Kada je riječ o infrastrukturi, posebno velika briga je obrazovanje, naročito nauka i istraživanja, tu još mnogo mora da se uradi.”

MONITOR: A šta je sa integracijskim procesima: Srbija koja je dugo bila problem sada otvara pregovore sa EU? Kako će se to odraziti na prilike u regiji, posebno zbog odnosa Beograda i Prištine?
BUSEK: Progres Srbije na putu ka Evropskoj uniji je impresivan. Nadam se i održiv. Vjerujem da će to imati veliki uticaj na Balkan, njegovu stabilnosti, ali i za okruženje, što bi moglo biti od pomoći, ne samo unutar regije, već i vani – samoj Evropi.

MONITOR: Kako se komplikovana situacija u Bosni i Hercegovini, može odraziti na region? Mislite li da je neophodna revizija Dejtona?
BUSEK: Velika je šteta što Bosna i Hercegovina ne ide naprijed. To ne doprinosi stabilnosti regiona, a pored toga važno je naglasiti i činjenicu da je veliki dio bosanskih stanovnika u emigriraciji, posebno mladih ljudi, koji nose osjećaj da za njih nema budućnosti u njihovoj domovini.

Mislim da je kasno za reviziju Dejtonskog sporazuma. Ono što bi trebalo, čini mi se, je pritisak Evropske unije i Sjedinjenih Država na sve političke snage u Bosni i Hercegovini, kako bi oni sami došli do sporazuma oko funkcionalnog ustava, koji bi se mogao implementirati.

MONITOR: I Makedonija sporo napreduje ka Evropi, iako dugo ima status kandidata. Tu je problem sa Grčkom oko imena ali i unutrašnje podjele.
BUSEK: Problemi Makedonije su različiti od onih Bosne i Hercegovine. Mislim da su oni kreirani u osnovi sa više strana – od zemalja članica EU, Grčke, ali takođe sada i unutar Makedonije. Nema smisla ponovo pisati istoriju, jer to ne bi pomoglo, niti bi popravilo ekonomsku i društvenu poziciju ljudi u Makedoniji. Bilo bi neophodno da zemlje članice vrše određeni pritisak na Grčku, da bi se ona pomjerila naprijed u odnosu na makedonsko pitanje, ali takođe je neophodna i odgovorna strategija unutar same Makedonije. U protivnom ostaće osiromašena ta zemlja. Sumnjam da su kineski zajmovi stvarno rješenje za tu državu.

MONITOR: Cijeli region ima problema sa korupcijom i organizovanim kriminalom što je posljedica kako mračnih devedesetih, tako i specifične tranzicije na Balkanu. Ogromni su izazovi i čini se da se balkanske zemlje ne mogu same, bez podrške spolja, izboriti sa tim pošastima. Šta bi trebalo Evropa da uradi da rezultati budu efikasniji?
BUSEK: Ključ je u obrazovanju. To bi trebalo da bude glavni doprinos Evrope. I to kroz unapređenje školskog sistema, univerziteta, ali i dugoročnog učenja tokom cijelog života. Unaprijeđenje obrazovnog sistema ne bi samo doprinijelo kreiranju ekonomskih mogućnosti i društvene jednakosti, već i promjeni mišljenja. Zaista je žalosno da još nema pravog odgovora evropskih institucija u ovoj oblasti, ali sam sretan da Savjet za regionalnu saradnju gleda u tom pravcu.

MONITOR: Nedavno ste dodijelili nagradu premijeru Milu Đukanoviću u ime Bečkog ekonomskog foruma, i to za vizije u ekonomiji. Ali u realnom životu, za četvrt vijeka njegove vlasti, Crna Gora je ekonomski devastirana – ključne industrijske grane su u kolapsu, neki od najljepših gradova na moru su uništeni pretjeranom gradnjom, razlika između siromašnih i bogatih je najveća u regionu, a veliki dio društvenog bogatstva je završio u rukama onih na vlasti, njihovih porodica i prijatelja. Kako lider bilo koje zemlje u ovakvom stanju može dobiti nagradu?
BUSEK: Što se tiče situacije u Crnoj Gori, ja sam u potpunosti upoznat sa problemima, pa i onim oko demokratije. Premijer Đukanović je dobio nagradu kao pokrovitelj Bečkog ekonomskog foruma, kao što su je dobili i svi ostali pokrovitelji i članovi upravnog odbora. To nije bila specifična nagrada crnogorskoj politici, već prije svega nagrada za održivost Bečkog ekonomskog foruma.

I kao što sam već rekao, znam kakva je situacija u Crnoj Gori, dodjela nagrade neće promijeniti ništa u jednom ili u drugom pravcu, ali u pravu ste – mi treba da pojačamo naše napore kako bi pomogli da se poprave prilike u Crnoj Gori

MONITOR: Kako ocjenjujete demokratske kapacitete u zemlji koja nikada nije uspjela da promijeni vlast na demokratskim izborima zbog snažnih monopola i kontrole procesa?
BUSEK: Put ka Evropi je moguć jedino ako Crna Gora ojača svoju demokratsku strukturu i to kroz udruženi napor političkih snaga, reformisanih institucija i civilnog društva. Neophodno je da različiti akteri – nevladin sektor i političke strukture rade skupa na poboljšanju, ne samo oko evropskog puta, već prije svega oko unutrašnjih interesa zemlje.

MONITOR: Opozicija i dio civilnog sektora optužuju vlast za zloupotrebu moći u izborne svrhe, naročito nakon afere Snimak, oko koje je i EU tražila punu istragu.
BUSEK: Neophodno je nadgledati taj proces. I to ne samo od strane Evropske unije, već i od strane OEBS-a. Nijesam ekspert što se tiče tih pitanja, ali znam da se moramo koncentrisati i na taj problem. Takođe je važno da vodimo računa i o slobodi medija. Ono što se nedavno dešavalo sa Vijestima izazvalo je oštru reakciju Štirije, kao što znate.

MONITOR: Crna Gora je privukla mali broj investitora sa Zapada, a sa druge strane sve je više onih sa Istoka, krenulo je sa onima iz Rusije, a u posljednje vrijeme tu je Azerbejdžan, Emirati, a pominje se i Kina. Šta to govori o klimi za investicije u zemlji koja pregovara za članstvo u EU?
BUSEK: Kada je o investicijama riječ, ne postoji strategija Evropske unije oko investicija u Crnoj Gori. Mislim da bi neke zemlje članice, koje imaju kapaciteta, trebalo da se udruže i da preuzmu ulogu lidera u sačinjavanju takve strategije. Ipak, Crna Gora ne bi trebalo da zavisi od Rusije, Azerbejdžana, Kine, jer su iskustva sa takvim investitorima u drugim krajevima svijeta zaista veoma pomiješana. Važno je zahtijevati i da crnogorska vlada i parlament budu upoznati sa svim tim, iako ja razumijem potrebu da se dođe do novca, pa odakle god da stiže.

MONITOR: Pozvali ste nedavno evropske lidera da se koncentrišu malo više na demokratske procese unutar Crne Gore, potencirajući da Evropska unija sebi ne može dozvoliti luksuz da se kao SAD fokusira prije svega na strateška pitanja?
BUSEK: Evropa to može, a i SAD. Postoji jedan veoma pojednostavljen pristup, koji kaže da je Crna Gora ispunila sve uslove vezano za manjine, Kosovo i neka druga pitanja. Ali to nije dovoljno za punu, stvarnu demokratiju. Proces približavanja Evropskoj uniji zahtijevaće mnogo strože sagledavanje prilika u Crnoj Gori.

MONITOR: U nedavnom tekstu objavljenom u Di Prese posali ste jaku poruku crnogorskim vlastima i podržali ste nezavisne medije. Koliko je važno za demokratiju jednog društva da ima slobodne, kritički orijentisane medije?
BUSEK: Sloboda medija je dio demokratije i to nije neophodno elaborirati. Znam za napore da se uspostavi jača kontrola javnosti i to je potrebno s vremena na vrijeme, ali moćni krugovi u Crnoj Gori bi morali biti svjesni da vani raste i jača interes za slobodu štampe i demokratiju u Crnoj Gori.

Pošto radimo ovaj intervju pred Novu godinu, moje lične želje su da demokratija napreduje. Apelujem zato na crnogorske građane da preuzmu ulogu i budu odgovorni u svojim naporima. Crna Gora ima veliku šansu, ne samo onu vezanu za Evropsku uniju i integracije, već i za region, kao primjer laganog hoda ka pravom cilju. Moje želje vezane su za Crnu Goru u Evropi, ali i za demokratiju, ljudska prava i slobode u – Crnoj Gori.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo