Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ERHARD BUSEK: BIVŠI PREDSJEDNIK PAKTA ZA STABILNOST: Pod budnim okom Evrope

Objavljeno prije

na

– Kada gledate sa strane Balkan izgleda manje-više stabilan. Ne razmatra se mogućnost rata, iako su određena sukobljavanja moguća, ali to bi se moglo sada kontrolisati, čak i iznutra, kaže u razgovoru za Monitor dr Erhard Busek, bivši vicekancelar Austrije i predsjednik Pakta za stabilnost. Busek je i danas na čelu brojnih inicijativa koje se bave Balkanom i Evropom, a prisutan je na ovom prostoru još od davnih sedamdesetih, kada je pomagao disidentski pokret – praksisovce i grupe koje su se zalagale za više slobode i ljudska prava. Njegovo ogromno iskustvo, poznavanje prilika i ključnih ljudi u regiji, često je od koristi i zvaničnom Beču i Briselu.

„Izvršene su i ogromne promjene na Balkanu od kraja ratova. No, ako se one uporede sa potrebama društva, prije svega ekonomskim i socijalnim – to još nije dovoljno. Glavni izazov je uspostavljanje takvog legislativnog okvira koji će biti baza za uspostavljanje pune demokratije, ljudskih prava, ali i podsticaj za investicije i borbu protiv korupcije.

Kada je riječ o infrastrukturi, posebno velika briga je obrazovanje, naročito nauka i istraživanja, tu još mnogo mora da se uradi.”

MONITOR: A šta je sa integracijskim procesima: Srbija koja je dugo bila problem sada otvara pregovore sa EU? Kako će se to odraziti na prilike u regiji, posebno zbog odnosa Beograda i Prištine?
BUSEK: Progres Srbije na putu ka Evropskoj uniji je impresivan. Nadam se i održiv. Vjerujem da će to imati veliki uticaj na Balkan, njegovu stabilnosti, ali i za okruženje, što bi moglo biti od pomoći, ne samo unutar regije, već i vani – samoj Evropi.

MONITOR: Kako se komplikovana situacija u Bosni i Hercegovini, može odraziti na region? Mislite li da je neophodna revizija Dejtona?
BUSEK: Velika je šteta što Bosna i Hercegovina ne ide naprijed. To ne doprinosi stabilnosti regiona, a pored toga važno je naglasiti i činjenicu da je veliki dio bosanskih stanovnika u emigriraciji, posebno mladih ljudi, koji nose osjećaj da za njih nema budućnosti u njihovoj domovini.

Mislim da je kasno za reviziju Dejtonskog sporazuma. Ono što bi trebalo, čini mi se, je pritisak Evropske unije i Sjedinjenih Država na sve političke snage u Bosni i Hercegovini, kako bi oni sami došli do sporazuma oko funkcionalnog ustava, koji bi se mogao implementirati.

MONITOR: I Makedonija sporo napreduje ka Evropi, iako dugo ima status kandidata. Tu je problem sa Grčkom oko imena ali i unutrašnje podjele.
BUSEK: Problemi Makedonije su različiti od onih Bosne i Hercegovine. Mislim da su oni kreirani u osnovi sa više strana – od zemalja članica EU, Grčke, ali takođe sada i unutar Makedonije. Nema smisla ponovo pisati istoriju, jer to ne bi pomoglo, niti bi popravilo ekonomsku i društvenu poziciju ljudi u Makedoniji. Bilo bi neophodno da zemlje članice vrše određeni pritisak na Grčku, da bi se ona pomjerila naprijed u odnosu na makedonsko pitanje, ali takođe je neophodna i odgovorna strategija unutar same Makedonije. U protivnom ostaće osiromašena ta zemlja. Sumnjam da su kineski zajmovi stvarno rješenje za tu državu.

MONITOR: Cijeli region ima problema sa korupcijom i organizovanim kriminalom što je posljedica kako mračnih devedesetih, tako i specifične tranzicije na Balkanu. Ogromni su izazovi i čini se da se balkanske zemlje ne mogu same, bez podrške spolja, izboriti sa tim pošastima. Šta bi trebalo Evropa da uradi da rezultati budu efikasniji?
BUSEK: Ključ je u obrazovanju. To bi trebalo da bude glavni doprinos Evrope. I to kroz unapređenje školskog sistema, univerziteta, ali i dugoročnog učenja tokom cijelog života. Unaprijeđenje obrazovnog sistema ne bi samo doprinijelo kreiranju ekonomskih mogućnosti i društvene jednakosti, već i promjeni mišljenja. Zaista je žalosno da još nema pravog odgovora evropskih institucija u ovoj oblasti, ali sam sretan da Savjet za regionalnu saradnju gleda u tom pravcu.

MONITOR: Nedavno ste dodijelili nagradu premijeru Milu Đukanoviću u ime Bečkog ekonomskog foruma, i to za vizije u ekonomiji. Ali u realnom životu, za četvrt vijeka njegove vlasti, Crna Gora je ekonomski devastirana – ključne industrijske grane su u kolapsu, neki od najljepših gradova na moru su uništeni pretjeranom gradnjom, razlika između siromašnih i bogatih je najveća u regionu, a veliki dio društvenog bogatstva je završio u rukama onih na vlasti, njihovih porodica i prijatelja. Kako lider bilo koje zemlje u ovakvom stanju može dobiti nagradu?
BUSEK: Što se tiče situacije u Crnoj Gori, ja sam u potpunosti upoznat sa problemima, pa i onim oko demokratije. Premijer Đukanović je dobio nagradu kao pokrovitelj Bečkog ekonomskog foruma, kao što su je dobili i svi ostali pokrovitelji i članovi upravnog odbora. To nije bila specifična nagrada crnogorskoj politici, već prije svega nagrada za održivost Bečkog ekonomskog foruma.

I kao što sam već rekao, znam kakva je situacija u Crnoj Gori, dodjela nagrade neće promijeniti ništa u jednom ili u drugom pravcu, ali u pravu ste – mi treba da pojačamo naše napore kako bi pomogli da se poprave prilike u Crnoj Gori

MONITOR: Kako ocjenjujete demokratske kapacitete u zemlji koja nikada nije uspjela da promijeni vlast na demokratskim izborima zbog snažnih monopola i kontrole procesa?
BUSEK: Put ka Evropi je moguć jedino ako Crna Gora ojača svoju demokratsku strukturu i to kroz udruženi napor političkih snaga, reformisanih institucija i civilnog društva. Neophodno je da različiti akteri – nevladin sektor i političke strukture rade skupa na poboljšanju, ne samo oko evropskog puta, već prije svega oko unutrašnjih interesa zemlje.

MONITOR: Opozicija i dio civilnog sektora optužuju vlast za zloupotrebu moći u izborne svrhe, naročito nakon afere Snimak, oko koje je i EU tražila punu istragu.
BUSEK: Neophodno je nadgledati taj proces. I to ne samo od strane Evropske unije, već i od strane OEBS-a. Nijesam ekspert što se tiče tih pitanja, ali znam da se moramo koncentrisati i na taj problem. Takođe je važno da vodimo računa i o slobodi medija. Ono što se nedavno dešavalo sa Vijestima izazvalo je oštru reakciju Štirije, kao što znate.

MONITOR: Crna Gora je privukla mali broj investitora sa Zapada, a sa druge strane sve je više onih sa Istoka, krenulo je sa onima iz Rusije, a u posljednje vrijeme tu je Azerbejdžan, Emirati, a pominje se i Kina. Šta to govori o klimi za investicije u zemlji koja pregovara za članstvo u EU?
BUSEK: Kada je o investicijama riječ, ne postoji strategija Evropske unije oko investicija u Crnoj Gori. Mislim da bi neke zemlje članice, koje imaju kapaciteta, trebalo da se udruže i da preuzmu ulogu lidera u sačinjavanju takve strategije. Ipak, Crna Gora ne bi trebalo da zavisi od Rusije, Azerbejdžana, Kine, jer su iskustva sa takvim investitorima u drugim krajevima svijeta zaista veoma pomiješana. Važno je zahtijevati i da crnogorska vlada i parlament budu upoznati sa svim tim, iako ja razumijem potrebu da se dođe do novca, pa odakle god da stiže.

MONITOR: Pozvali ste nedavno evropske lidera da se koncentrišu malo više na demokratske procese unutar Crne Gore, potencirajući da Evropska unija sebi ne može dozvoliti luksuz da se kao SAD fokusira prije svega na strateška pitanja?
BUSEK: Evropa to može, a i SAD. Postoji jedan veoma pojednostavljen pristup, koji kaže da je Crna Gora ispunila sve uslove vezano za manjine, Kosovo i neka druga pitanja. Ali to nije dovoljno za punu, stvarnu demokratiju. Proces približavanja Evropskoj uniji zahtijevaće mnogo strože sagledavanje prilika u Crnoj Gori.

MONITOR: U nedavnom tekstu objavljenom u Di Prese posali ste jaku poruku crnogorskim vlastima i podržali ste nezavisne medije. Koliko je važno za demokratiju jednog društva da ima slobodne, kritički orijentisane medije?
BUSEK: Sloboda medija je dio demokratije i to nije neophodno elaborirati. Znam za napore da se uspostavi jača kontrola javnosti i to je potrebno s vremena na vrijeme, ali moćni krugovi u Crnoj Gori bi morali biti svjesni da vani raste i jača interes za slobodu štampe i demokratiju u Crnoj Gori.

Pošto radimo ovaj intervju pred Novu godinu, moje lične želje su da demokratija napreduje. Apelujem zato na crnogorske građane da preuzmu ulogu i budu odgovorni u svojim naporima. Crna Gora ima veliku šansu, ne samo onu vezanu za Evropsku uniju i integracije, već i za region, kao primjer laganog hoda ka pravom cilju. Moje želje vezane su za Crnu Goru u Evropi, ali i za demokratiju, ljudska prava i slobode u – Crnoj Gori.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo