Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS TADIĆ: Samo verbalno otopljavanje

Objavljeno prije

na

MONITOR: Odnosi Podgorice i Beograda cvjetaju dolaskom nove vlasti. Šta to Nikolić, Vučić i Dačić, za razliku od vas, imaju?

TADIĆ: Političke aktere uglavnom povezuje zajednički interesi, a u ovom slučaju bi trebalo dobro razmisliti o kakvim interesima je reč. Ne bih rekao da se prvenstveno radi o interesu poboljšanja odnosa između Crne Gore i Srbije jer su ti odnosi i u prošlosti bili dobri. Pokazatelja dobre saradnje Srbije i Crne Gore u protekloj deceniji ima mnogo, a jedan od njih je i činjenica da je ekonomska saradnja dve zemlje dostigla najvišu tačku u vreme prošle vlasti. Očigledna je unutrašnjepolitička potreba da se sve što je ranije urađeno na razvijanju odnosa Srbije i Crne Gore predstavi kao nedovoljno dobro i da se stvori utisak kako je Srbija imala neprijateljsku politiku prema Crnoj Gori.

MONITOR: Da li se dio odgovora krije u Stanku Subotiću? Davno je procurilo da su se on, Đukanović, Vučić i Nikolić još 2007. tajno sastali u Ricu, u Parizu?
TADIĆ: Ne znam da li je do tog susreta došlo. Ali, činjenica je da je gospodin Subotić nakon promene vlasti u Srbiji dobio priliku da u sudskom procesu u kome je optužen za šverc cigareta iznese i političke ocene i stavove. To političke okolnosti u Srbiji ponovo degradira na nivo koji smo davno ostavili iza sebe u svojoj neslavnoj političkoj prošlosti. Gospodin Subotić je, možda, kako sebe naziva, biznismen, ali nije političar niti ima politička znanja da bismo njegova tumačenja političke stvarnosti uzimali kao relevantna. A da li postoji i kakva je priroda odnosa Subotića i političara koje ste pomenuli vreme će pokazati.

MONITOR: Kada smo već kod vremena. U časopisu „Vreme”, prošle godine, Đukanović je kazao da je priželjkivao da će se ,,na čelu Srbije konačno naći autentični Srbijanac koji neće imati potrebu da, kudeći susjede, svojim građanima dokazuje lojalnost”. Aludirao je na vas.
TADIĆ: Nikada nisam kudio Crnu Goru niti ijednu drugu državu u regionu, već sam se uvek zalagao za napredak regiona. Spekulacije o poreklima političara su pre svega neukusne, a i pomalo mirišu na nacionalizam. Ne znam da li je Milo Đukanović ovo izjavio, ali ukoliko jeste takav politički rečnik se kosi sa osnovnim građanskim manirima. Baš kao i Dačićeva opaska da će sada odnosi sa Crnom Gorom možda biti bolji jer on nema crnogorsko poreklo. Takve izjave se baziraju na nacionalizmu koga autori očigledno nisu svesni.

MONITOR: Rekao je i da su, tokom Vašeg predsjednikovanja, poslije ljubaznih izjava zvaničnika dvije zemlje, dolazili medijski napadi na Crnu Goru ,,ujednačeniji i sinhronizovaniji nego u vrijeme Slobodana Miloševića.”
TADIĆ: To je čista insinuacija. Nikada nisam imao kontrolu nad medijima, koja mi se pripisuje, niti sam ikada orkestrirao medije u skladu sa svojim političkim interesima. Baš kao što mi medijski ili bilo kakvi drugi napadi na Crnu Goru nisu bili u interesu. Srbija u vreme mojih mandata nije vodila kampanju protiv Crne Gore, a pogotovo se ja kao predsednik Srbije nisam bavio time.

MONITOR: Vladimir Popović je za TV Atlas kazao da ste mrzjeli Zorana Đinđića i uporedio vas s vazduhom ,,koji nema specifičnu težinu”?
TADIĆ: Ukoliko je gospodin Popović to rekao onda bi se moja analiza takvih njegovih izjava morala osloniti pre na moju kliničku, nego na političku praksu. Politički me takve izjave ne dotiču jer su takvi stavovi u domenu psihopatologije a ne politike. On pokazuje nameru da se bavi ne samo naučnim radom iz oblasti politike nego i psihologije. Ne vidim logičku ili stručnu vezu između menadžmenta ulične prodaje deviza, funkcije šefa sale restorana Savski galeb, sviranja harmonike u Mažestiku ili posedovanja marketinške agencije sa naučnim ili institutskim radom. Ništa od toga nije kvalifikacija za bavljenje ni naukom ni politikom.

Apsurdno je govoriti o nekoj posebnoj bliskosti Zorana Đinđića sa Popovićem ili bilo kojim drugim Zoranovim saradnikom. Danas je očigledno da mnogi prema kojima je on imao veoma različite odnose se utrkuju za mesto njegovog ,,bliskog prijatelja”. To je pre svega neukusno. Gospodin Popović nije ni radio u kabinetu Zorana Đinđića mesecima pre atentata. Svako ko je u to vreme radio u Đinđićevom kabinetu to dobro zna. Nakon Zoranove smrti on je krenuo u besomučnu trku za status njegovog bliskog prijatelja. Zorana sam upoznao pre svih tih ljudi koji trče u toj ,,trci”, još 1973. i dobar sam svedok ko je i u kojoj meri ulazio u odnos sa njim i na koji način. Ne znam šta je gospodin Popović radio te godine ali svakako nije bio prijatelj Zorana Đinđića, koga je sreo prvi put tek sredinom devedesetih.

MONITOR: U čemu ste pogriješili da onako izgubite izbore, pa da potom vrtoglavo padne i podrška DS-u?
TADIĆ: Ne znam na šta tačno mislite kada kažete „onako”. S obzirom na okolnosti u kojima se nalazilo naše društvo u uslovima nezapamćene svetske ekonomske krize, ne smatram da je razlika od dva procenta glasova posebno loša. Naprotiv. Naravno, bilo je i mojih grešaka. One su najočitije kada su u pitanju neka kadrovska rešenja. Što se tiče DS ono što se desilo nakon izgubljenih izbora je na neki način zakonomerno.

S obzirom da već više od godinu nisam na čelu stranke, a da je ona upravo u tom periodu doživela najveći pad, ne smatram da sam lično odgovoran za njen trenutni rezultat. DS je i nakon izgubljenih izbora jedno vreme držala rejting od preko 20 procenata. Nažalost na poslednjim lokalnim izborima taj rejting je bio nešto iznad 11 procenata. Pad DS je problem koji prevazilazi stranačke interese i predstavlja direktni problem celog društva i celokupne političke scene Srbije. Bez DS je nemoguća modernizacija i stabilizacija demokratije u Srbiji.

MONITOR: Rejting vladajuće SNS i Vučića vrtoglavo raste. Zašto?
TADIĆ: Ima više razloga. Pre svega vešto konstruisanje medijskog spektakla, koji se odnosi na prividno rešavanje onih problema na koje srpsko društvo dugo čeka. To naravno ne znači da su ti problemi rešeni, ali medijskim manipulisanjem neko vreme se može stvoriti privid njihovog rešenja. Umesto tih rešenja vidim svakodnevno gomilanje novih problema i produbljivanje starih. Ukoliko je popularnost zasnovana na utisku, a ne na rezultatima, trajaće taman koliko traje i taj utisak.

Hapšenja tajkuna, neće značiti mnogo ukoliko ne dođe do pravosnažnih presuda ili ukoliko se nastavi tajkunizacija Srbije. Odlazak Miškovića neće značiti mnogo ako ga zamene neki Subotić, Karić, Radulović i ljudi slične poslovne kulture. Predstavljanje velikih investicija će se pre ili kasnije sudariti sa realnom činjenicom da je priliv direktnih stranih investicija dramatično opao. Sve to zajedno će malo značiti ukoliko građani budu živeli sve lošije. Popularnost je trenutak u politici, a istorija daje ocenu tek nakon proteka određenog vremena. Spram ocene istorije procenti istraživanja popularnosti su beznačajni. Pored toga, mislim da na poziciju stranke na vlasti uvek utiče i pozicija najjače stranke u opoziciji.

MONITOR: Na šta mislite?
TADIĆ: Nažalost, i trenutna pozicija DS utiče na rast izbornih rezultata SNS-a.

MONITOR: Čak i Vesna Pešić hvali Vučića, a pojedini ga poistovjećuju sa Đinđićem?
TADIĆ: Ne doživljava Vesna Pešić samo Vučića pozitivno nego i Dačića koga upoređuje sa Čerčilom i De Golom. Nisam primetio da je slična istorijska poređenja pravila i u slučaju Nikolića, ali ni to me ne bi čudilo. Ako se Šešelj vrati, možda će isto doživljavati i njega. Što se tiče poređenja sa Đinđićem smatram da je nezdravo takvo poređenje raditi na svojevrsnim mitološkim projekcijama. Đinđića je odlikovala originalnost u političkim idejama i njihovom sprovođenju, što ne vidim da je ovde slučaj. Poređenje Đinđića i Vučića je potpuno bespredmetno.

MONITOR: Kako to Vučić, nekada radikal, i Dačić, miloševićevac, dobijaju pohvale za vašu agendu – Evropsku uniju?
TADIĆ: Da bi uspešno sprovodili našu politiku, koju su prihvatili, potrebno je osim koherentnosti i timskog rada, koji ne vidim među koalicionim partnerima na vlasti, da se suštinski udalje od makijavelističkog principa da cilj opravdava sredstvo. Ako vlast postane i sredstvo i cilj, onda svaki uspeh traje onoliko koliko i trenutni politički interes. Kada govorimo o pohvalama, pretpostavljam da pre svega mislite na zemlje koje su priznale nezavisnost Kosova.

One i imaju interes da pohvale ovu vladu zato što je prihvatila modifikovan Ahtisarijev plan, a godinama je taj deo međunarodne zajednice bezuspešno pokušavao da ubedi prethodne vlade da prihvate takvo rešenje. Dok god ova vlada bude činila ono što se od nje očekuje ona će dobijati pohvale. Čim nastanu problemi uslediće kritike. Niko ne bi trebalo da ima iluzije da će biti drugačije jer lista onih koji su nakon pohvala bili odbacivani kroz istoriju je duga.

Raskid sa devetnaestovjekovnim mitovima

MONITOR: Šta se stvarno u odnosima dvije zemlje, od vašeg odlaska, promijenilo?
TADIĆ: Ja vidim samo verbalno „otopljavanju” odnosa, a ne vidim rešen nijedan konkretan problem, kao što su problemi dvojnog državljanstva, pitanja crnogorske i srpske etničke zajednice i zaštite njihovih jezika, kulture, pitanja crkava itd. Kada je Dačić otvorio prvo konkretno pitanje, pitanje dvojnog državljanstva, naišao je na odgovor da nije vreme da se razgovara o tome. Video sam samo verbalnu manifestaciju prijateljstva, mada je i to dobro jer Srbija i Crna Gora bi trebalo da budu prijateljske zemlje.

Možda ću vas iznenaditi, ali ja ne mislim da bi Srbija trebalo da ima bolje odnose sa Crnom Gorom nego sa ostalim zemaljama u našem regionu. Odnose među zemljama bi trebalo da definišu realni interesi i okolnosti, a ne mitovi o bratstvu ili da budu unapred zadati na osnovu primitivnih metafora o „dva oka u glavi”. Trebalo bi konačno da evoluiramo od devetnaestovekovnih mitova i da gradimo moderna društva u kojima su interesi definisani kroz političke odnose.

Uprkos tome što sam u vreme dok sam bio predsednik smatrao da je odvajanje Crne Gore pogrešan čin, sada smatram da je to rešenje ipak bilo dobro jer je pružilo priliku za oba naroda da regulišu svoje odnose na institucionalan način i da izađu iz faze pretpolitičkih odnosa. Za mene je identitetsko pitanje veoma važno i spada u korpus zaštite ljudskih prava definisan poveljom UN. Kao što branim identitet Srba u Crnoj Gori tako branim i identitet Crnogoraca u Srbiji.

Bebin „institut” doprinosi deinstitucionalizaciji društva

MONITOR: Popović je osnovao Institut za javnu politiku, koji se ističe u hajci na kritičke medije i pojedince. Kako vidite njegovu ulogu?
TADIĆ: Sam naziv instituta je do te mere tendenciozan da je to teško i komentarisati. Ako već nešto funkcioniše kao institut, zanima me koji su to naučni radnici uključeni u njegov rad. U uređenim društvima instituti su ustanove koje se bave naukom i po definiciji ne služe za blaćenje kritički nastrojenih medija, organizacija i pojedinaca. Pojava ovakvih „instituta” svedoči da mi nismo u grupi uređenih društava i doprinosi deinstitucionalizaciji društva. Pored toga, uvreda je za naučnike, nevladine organizacije i naučne institucije koje se zaista bave naukom.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

MONITOR: Iz kabineta premijera Abazovića saopšteno je da nakon što je stavljena tačka na Temeljni ugovor mogu da se okrenu životnim temama. Zar to nije trebalo i do sada da čine?

MRDOVIĆ: Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana, poput penzionera sa najmanjim penzijama, socijalno ugroženih, nezaposlenih… U zemlji je maltene petina građanstva na margini i manjinska Vlada je već morala nešto preduzeti da pomogne, ali je to izostalo, dok je u isto vrijeme nastavila sa rasipništvom na nivou državne administracije, a zapaljive političke teme su konstantno zaokupljale javnost. Dakle, u ekonomsko-socijalnoj sferi Vlada se za najšire građanstvo drsko ponašala kao negdašnje vlade DPS-a po onoj matrici ,,hljeba i igara”.

MONITOR: Koje su sve važne priče i teme ostale u drugom planu zbog pitanja poput Temeljnog ugovora?

MRDOVIĆ: Povećanje plata, penzija, socijalnih davanja, jer inflacija ,,jede” ono što je dobijeno programom Evropa sad. Bila je neophodna kvalitetnija priprema turističke sezone.

Ništa se nije dogodilo ni sa pompezno najavljenim preispitivanjem porijekla imovine ili anti-mafija zakonom. Izborna reforma nije ni načeta, iako je prikazana kao jedan od prioriteta. Umjesto da se trasira put reformi javne uprave i njene depolitizacije, mi smo svjedočili ogromnom broju smjena nepodobnog političkog kadra i postavljanju novog politički podobnog kadra. Paradoksalno je da ste na međunarodnom konkursu doveli stručnjaka za direktora Aerodroma, a sada ga smjenjujete da biste postavili partijca, bez ikakvog iskustva u avioindustriji. Ili, poslednje imenovanje funkcionera DPS-a za predsjednika Upravnog odbora Fonda PIO. Imate manjinskog premijera, koji je prošle godine slavodobitno prikazivao podatke o povlašćenim stanovima nizu funkcionera, a sada jednog takvog funkcionera sa povlašćenim stanom njegova Vlada imenuje na ovako značajnu poziciju. To je poražavajuće. Stiče se utisak da DPS bira za imenovanja upravo onaj kadar koji će da dovede do najvećeg negodovanja javnosti, a time i najveću štetu pričini imidžu manjinskog premijera… Kod takvog stanja u stvari je sva priča o promjenama izlišna, a samo je dokazano da je partijski recept upravljanja državom, patentiran od DPS-a, i dalje živ.

MONITOR:  Pomjeramo li se na putu EU integracija?

MRDOVIĆ: Potenciraju se nekakvi štrikovi u evropskoj agendi, ali prosječan građanin ne može osjetiti da je ovdje stigla pravda, tako da je suštinski posmatrano naš put ka EU spor. Sve dok ruka pravde ne stigne do ključne adrese/a u zemlji, koje su tokom trideset godina kreirale korupcionaško, nepotističko društvo, uz sveopštu poharu državnih resursa, o nekakvoj pravnoj državi se ne može govoriti.

Za sada se pomaci vide kod SDT, koji pokazuje da se konačno neko počeo baviti svojim poslom. Građani su zadovoljni što su lisice na rukama vidjeli nekim pojedincima, koji su godinama u centru pojedinih afera, ali tek treba da se pokaže da li će to biti nastavljeno i kako će biti okončani pokrenuti postupci, pa su bilo kakve konkretnije ocjene u tom smislu preuranjene.

MONITOR: Kako komentarišete to što je Ustavni sud ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene?

MRDOVIĆ: Crnogorski pravni sistem je odavno doživio slom, tako da nepotpune i nedorečene (ili nezakonite) odluke bilo koje pravosudne strukture više nijesu iznenađenje. Mi prosto nijesmo zemlja vladavine prava, a to pokazuje i bahato ponašanje poslanika, koji usvajaju očigledno neustavne zakone. Zaogrnuti institutom imuniteta, odnosno zaštite da će krivično ili drugačije odgovarati zbog odluka koje donose (što jeste međunarodni standard), nije ih  briga kakav će uticaj njihove neustavne odluke i gaženja zakona imati na pravni poredak zemlje.

Na sceni je potpuna zloupotreba vlasti i prava od političkih partija. Navešću najnoviji primjer iz državnog parlamenta. Samo koji dan nakon odluke Ustavnog suda kojom su dopune Zakona o lokalnoj samoupravi oglašene neustavnim, ti isti parlamentarci su usvojili dopune drugog zakona, koji je opet neustavan, jer se oslanja na neustavne dopune Zakona o lokalnoj samoupravi. To pokazuje da je stepen njihove svijesti o odgovornosti prema javnom interesu na zapanjujuće niskom nivou. Njih nije briga za javni interes. Oni otvoreno krše princip ustavnosti i zakonitosti, čija je suština da kao što su građani dužni da se pridržavaju Ustava i zakona, to isto su dužni i nosioci vlasti.

MONITOR: Kako ocjenjujete dosadašnje rezultate manjinske Vlade?

MRDOVIČ: Kao vrlo „mršave“ u odnosu na ono što su realne, životne potrebe građana, ostavljenih na cjedilu. Vruće političke teme ne gube dah, kao ni partijska kadriranja, koja bivše i često kontroverzne DPS funkcionere vraćaju na mjesta odlučivanja. Riječi vladajuće većine sve više gube na težini, a poslije samo 100 dana od izbora manjinske Vlade mnogi se pitaju da li je i šava ostalo od ,,demokratskog odijela” manjinskog premijera!?

Neposredno nakon formiranja manjinske Vlade moglo se vidjeti da je to ,,loš brak”. U prilog tome je činjenica da se nova parlamentarna većina nije mogla dogovoriti oko imenovanja čelnih pozicija u odborima u Skupštini, To je jasan signal da su stvari odmah na početku išle lošim tokom. Kasnije su istupi pojedinih ministara, zatezanja oko skupštinskih zasjedanja i slično ukazali da se odnosi pogoršavaju.

Sada imamo u avgustu zakazanu sjednicu na kojoj će se raspravljati o nepovjerenju Vladi. Imajući u vidu sve političke okolnosti u zemlji u prethodnim mjesecima, a i onim ranijim, te ogromne izazove, ne samo političke, već prevashodno ekonomsko-socijalne prirode, mislim da je minimum političke korektnosti da se napravi dogovor između partija o vanrednim parlamentarnim izborima. Sve drugo bi bio novi krug političkih mrcvarenja za građane.

 

Izbor Sudskog savjeta – politički kompromis

MONITOR: Kako vidite izbor Sudskog savjeta koji je u toku? Politički kompromis ili unapređenje pravosuđa?

MRDOVIĆ: Prvo, poražavajuće je da je za privremenu predsjednicu Sudskog savjeta ponovo izabrana osoba, koja je svojevremeno podržala treći mandat Vesne Medenice. O kakvoj reformi treba da pričamo, kada su oni koji su ,,zabijali glave u pijesak” i dalje tu gdje jesu?

Sve nagovještava da će, ukoliko dođe do izbora preostalih članova Sudskog savjeta u parlamentu, to biti rezultat političkih kompromisa.  Svi  znamo šta to znači – tu gdje politika otvoreno umiješa prste, tu su po srijedi truli dogovori, koji kasnije donose benefite politici koja ih je birala, a ne građanima i javnom interesu. Nakon trodecenijske vlasti DPS-a, zahvaljujući kome je sudstvo u dobroj mjeri ,,betonirano” partijskim poslušnicima, za buduću vladavinu prava u ovoj zemlji (ako se ona ikada i uspostavi) bilo bi pogubno da se ponovo izabere sudsko/partijski kadar.

Zemlja se nalazi pred ogromnim izazovom da se na vrijeme izabere makar jedan sudija Ustavnog suda, kako bi najviša sudska instanca mogla da funkcioniše. Zastrašujuće je i pomisliti da se može dogoditi da Ustavni sud na jesen postane nefukcionalan i da građani nemaju kome da se obrate za zaštitu ljudskih prava

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

MONITOR: Poklanjali ste dosta pažnje „fenomenu“ javne uloge visokog funkcionera SNS-a i advokata Vladimira Đukanovića. Iz načina na koji obavlja advokatsku profesiju moglo bi se sumnjati da on  igra ulogu posrednika između optuženih i moćnika koji bi njihovim izjavama mogli biti ugroženi. Ima li to veze sa Vašom konstatacijom da postoje i „advokatski karteli“?

BELJANSKI: Advokatu je zabranjeno da javne nastupe koristi za agitovanje i podsticanje na nedozvoljene pritiske u korist klijenta u predmetu koji nije pravnosnažno okončan. To je propisano Kodeksom profesionalne etike advokata. Malo kome bi moglo pasti na pamet da je moguće da advokat ima svoje emisije u kojima intervjuiše klijente kojima su sudski postupci u toku. Videli smo kakav uticaj ovo ima na javnost. U vezi sa takvim postupanjem postoji mogućnost vođenja disciplinskog postupka u Advokatskoj komori Beograda. Drugo pitanje je da li advokat može istovremeno da bude na funkcijama na kojima se nalazi Đukanović i od kakvog je to uticaja na ispravan rad pravosuđa. Odgovor na to daje Zakon o sprečavanju korupcije. Advokat ima interes da njegov klijent bude oslobođen. Ako je advokat istovremeno predsednik skupštinskog Odbora za pravosuđe, član Odbora za bezbednost, član Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca i td.,  nema nikakve dileme da tada postoji sukob interesa. Đukanovićev način rada je samo namerno eksponiran na ovaj način. Postoje grupe advokata koje su privilegovane zbog bliskih odnosa sa vlašću, koji  honorare dele sa onima koji im poveravaju zastupanje i koji su se u poslednjih nekoliko godina domogli velikog bogatstva. To direktno utiče na egzistenciju brojnih drugih advokata, posebno mlađih. To izlazi van okvira sankcionisanja od strane advokatskih komora i predstavlja pitanje za tužilaštvo. Tužilaštvo, opet nema načine da delotvorno istraži važna pitanja jer iako ima formalnu vlast nad policjom, u stvarnosti je obrnuto.

MONITOR: Od kada je SNS na vlasti, vrlo često najviši funkcioneri govore o nečijim namjerama da se organizuje  državni udar, te da su  Vučić i njegova porodica glavne mete. Tu se povremeno upliću navodni pobunjenici iz bezbjednosnih snaga i službi, ali i osobe iz kriminogenog regionalno umreženog miljea. I nema posljedica?

BELJANSKI: Bezbednost svakog predsednika države je veoma ozbiljno pitanje. Srbija ima dugu tradiciju atentata, političkih ubistava i nasilnih promena vlasti. Nadležne službe moraju da obezbede bezbednost šefa države. Igranje kroz medije sa pitanjem pokušaja ubistva predsednika ili državnog udara nanosi veliku štetu. Posledica zato što se olako pristupilo izlasku u medije sa ovakim tvrdnjama. Od ozbiljnih službi bih prvo očekivao da uhapsi one koji se na tako nešto spremaju, a onda izađu u javnost sa činjenicama i kvalifikacijama. U suprotnom mogu da zaključim samo da je u pitanju manipulacija koja ima i obeležja krivičnog dela povezanog sa lažnim vestima i uznemiravanjem javnosti.

MONITOR: U kakvom je onda stanju „treća grana vlasti“?

BELJANSKI: Treća grana vlasti, sudstvo, zapravo nije vlast u Srbiji. Moralo bi i moglo bi da bude, ali mi se čini da ne želi. Da bi sudstvo bilo vlast neophodno je da tu vlast primenjuje, realizuje, da kazni svakog ko pokuša da utiče i da je ometa. Sudije imaju odgovornost ne samo za predmete u kojima postupaju nego i za položaj sudstva. Za predmete je potrebna stručnost i nepristrasnost. Za položaj sudstva je potrebna nezavisnost i hrabrost. Sudije ne treba i ne smeju da zastupaju interese političkih organizacija, ali moraju biti prisutni u javnom diskursu. Naše pravosuđe je tromo, nezainteresovano i posmatra svet sa bezbedne distance koju pogrešno pokušava da predstavi kao objektivnost. Tako tone još dublje, gubi poverenje, autoritet, ali i samopouzdanje.  Ne smemo smetnuti s uma ni broj slučajeva u kojima postoji sumnja da je odsustvo ekspeditivnosti ili osude, posledica neprimerenih i tendencioznih izjava s vrha vlasti.

MONITOR: Da li pitanje sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu i statusa Kosova, potpuno marginalizuje značaj unutrašnje situacije u Srbiji i položaj njenih građana čini nakaradno „stabilnim“?

BELJANSKI: Problem je u tome što većina učesnika u pravosuđu smatra da je jedino što mogu postići hrabrim i ispravnim stavom i postupanjem – sopstveno stradanje. Zbog toga svoj posao posmatraju sa sigurne udaljenosti. Kod nas se i dalje koriste slični metodi kao 90-ih i ista terminologija kada nekog treba diskreditovati ili sprečiti da dalje dela. Pitanje Kosova i Rusije je u prvom planu i vešto se koristi da u domaćoj javnosti stavi senku na druga važna pitanja. Vučić je vešto i uspešno sebe na svetskoj sceni prikazao kao dovoljno moćnog da u Srbiji održi stabilnost i kurs bez previše skretanja. To je još jedan od dokaza da liberalno demokratski poredak nije prioritet međunardone zajednice, bar kada je Srbija u pitanju, a da svetski poredak nije demokratski konstituisan. Ne preostaje nam ništa drugo nego da shvatimo da  od nas zavisi mnogo više nego što mislimo. Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti.

 

Do svojih prava – kroz bunt

MONITOR: Kraj jula obilježili  su protesti građana u Novom Sadu – prvo protiv usvajanja novog Generalnog urbanističkog plana i zbog primjene prekomjernog od strane privatnog obezbeđenja koje je angažovala gradska vlast. Kako ocjenjujete te događaje?

BELJANSKI: Mene su ovi događaji obradovali. Mislim da je važno da u demokratskom društvu postoji zdrava snaga koja će se probuditi i protestovati kada smatra da su odluke vlasti loše i koja je spremna da to javno pokaže. Nema ničeg lošeg da se to učini na ulici, ispred skupštine, bilo gde, pa čak i da se koriste sredstva koja su provokativna i koja prelaze granicu prihvatljivog na prvi pogled, sredstva primerena opravdanoj građanskoj neposlušnosti. Zar nisu mnogi obespravljeni dolazili do svojih prava kroz bunt? I možda je vreme da razmisljamo o još jednom, novom ljudskom pravu koga nema ni u aktima UN ni EU. Pravo na pobunu, pravo da kada ne možete da izdržite više pritisak, poniženja, egzistencijalnu ugroženost, zaglupljivanje, korupciju… Ne morate baš uvek da čekate sledeće izbore. Možete da izađete na ulicu i zahtevate da gradski planovi za koje smatrate da vas pogađaju i ometaju, budu preispitani ili stavljeni van snage.To je više od prava na slobodno izražavanje i slobodu javnog okupljanja. Možda je to jedini ispravan i preostali način u očima onih koji su zbog obespravljenosti odlučili da iznesu svoj revolt. A ako hoćete reakciju koja je neprimerena akciji onda je to parapolicija, plaćeni batinaši. Mislim da je to poruka koju šalje vlast – i mi možemo preko dozvoljene granice, a to će osetiti svi koji pokušaju da nas ometaju u našem naumu. Opet, s obzirom na prethodna prekidanja sednica, bilo je jasno da vlast neće biti beskonačno trpeljiva.

 

Članstvo u EU danas je više nego ikada političko pitanje

MONITOR: Srbija se ne miče u EU integracijama. Osim problema sa usklađivanjem sa spoljnom politikom EU, jasno je i iz godišnjih izvještaja EK, da će najveći problem biti sa vladavinom prava i zaštitom ljudskih prva tj. poglavljima 23 i 24. Ko će u vezi sa tim prvi da „popusti“ EU ili izvršna vlast u Srbiji?

BELJANSKI: Ne znam ko će da popusti jer je članstvo u EU danas više nego ikada političko pitanje zbog odnosa snaga u Evropi i svetu, rata u Ukrajini i širenja vojnog uticaja kao primarnog u odnosu na druge faktore. Licemerje je prisutno sa svih strana. Ogromna je šteta što reforma pravosuđa u Srbiji nije uspela. Nije ni mogla uspeti jer je bila vođena pogrešnim idejama i na pogrešan način. Sada se niko ne usuđuje da predloži novu reformu iako bi jedino to moglo doneti neki boljitak, pod uslovom da se ne dira u stalnost sudijskih funkcija i da postoji iskrena volja izvršne vlasti da se pravosuđu ,,oktroiše” nezavisnost. Te volje nema niti će je biti. U toku je izmena propisa o pravosuđu koje treba uskladiti sa izmena Ustava u ovom delu i to je još jedna šansa da se nešto popravi. Ove izmene je jedan od mojih kolega naznao ,,šminkanjem mrtvaca”. Brzo ćemo videti da li je bio u pravu.

 

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo