Povežite se sa nama

INTERVJU

MEJDI SULEJMANI, INTERPRETATOR TRADICIONALNE MUZIKE U BIH: Ili sviraš srcem ili ne sviraš nikako

Objavljeno prije

na

MONITOR: Predstavljate avangardnog umjetnika u BiH, ali ne previše eksponiranog u javnosti. Zašto?

SULEJMANI: Zalažem se definitivno za slobodu u muziciranju i eksperimentisanje te mislim da je osjećaj slobode suštinska bit muzike. Prvenstveno interpretator treba da se osjeća ugodno u svojoj koži i spoji u jedno s instrumentom dok komponuje i nastupa. Zatim publika treba da se poistovjeti i prepozna ono što interpretator želi da kaže, a nikako obrnuto, što je danas slučaj u društvu, tj. plasiranje u medije svega i svačega, gdje je jedini cilj profit, što kod pravog umjetnika definitivno nije slučaj.

Budući da ne radim komercijalnu muziku, sviram sevdah i u posljednje vrijeme istražujem jazz, dovoljno sam eksponiran, a i da budem iskren biram i u kojim novinama i na kojim portalima će se nalaziti moje ime. Ne snimam i ne plasiram svakodnevno muzičke uratke po društvenim mrežama, jer mislim da za nešto kvalitetno treba vremena i mnogo predanosti. Meni je moj muzički integritet najbitniji. Neću da svaštarim.

MONITOR: Dva puta ste nastupili na Jazz Fest/Music Meeting-u u Sarajevu…
SULEJMANI: U sklopu manifestacije Sarajevo Jazz Fest već drugu godinu traje i projekat Music Meeting koji je namijenjen mladim muzičarima. Ima za cilj razmjenu iskustava i upoznavanje između mladih muzičara kao i prisustvovanje radionicama velikih imena svjetske muzičke scene.

MONITOR: Kakvi su utisci?
SULEJMANI: Samo riječi hvale imam za taj potez organizatora Sarajevo Jazz Festa koji su se svojim angažmanom potrudili da sve bude savršeno organizovano. Društvo u kojem živimo treba ovakve projekte, jer je ovo pokazatelj kako muzika spaja ljude. Zamislite mlade ljude iz Bosne, Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije skupa na sceni Late Night Stage-a koji se prvi put u životu vide ali dođu i sviraju jazz standarde skupa, šire iskrenu emociju i ljubav prema muzici. Balkanu je neophodno ovakvih projekata.

MONITOR: Šta je sa Guitar ART Expo koji se održava u Beogradu?
SULEJMANI: To je takmičenje mladih gitarista na nivou Balkana, gdje sam nastupao i osvojio treće mjesto. Osim nagrada, jako je bitno druženje sa kolegama iz drugih zemalja. Kultura i sport su najveći ambasadori i zaista da se vlasti potrude, kao što nije slučaj, stanje bi se brže mijenjalo ka boljem. Ovako smo izabrali teži put, ali ne našom krivicom.

MONITOR: Amira Medunjanin je u Rolling Stones-u spomenula i Vašeg brata Fatmira Sulejmanija?
SULEJMANI: Za mene bi bilo neobično raditi intervju gdje ne bih spomenuo svog brata, fenomenalnog interpretatora sevdaha, veoma svestranog vokala čije vrijeme tek dolazi. Radujem se tom vaktu. Amiru Medunjanin smo upoznali na jednom jako uspješnom projektu Sevdah Pogon, gdje se ona oduševila Fatmirovom interpretacijom Evo srcu mome radosti. Veoma smo ponosni što je Fatmir ostao u sjećanju jedne vrsne internacionalne umjetnice.

MONITOR: Okrenuli ste se sevdahu. Zašto?
SULEJMANI: Mnogo sam slušao i svirao rock, heavy metal te ostale žanrove koji se između ova dva pravca nalaze, i dan danas to rado slušam, ali zamislite tranziciju iz tih žanrova u sevdah. To je jedan potpuno novi svijet. Kao kada vas neko ostavi helikopterom u srce prašume i toliko toga je tu za vidjeti i istražiti, te naposljetku treba i pronaći pravi put. Objeručke sam prigrlio žanr koji mi je sve vrijeme bio ispred nosa, te dosta istražujem, slušam stare snimke, proučavam muzičku formu sevdalinki. Toliko toga je tu neistraženo i neobično, a ljudi, nažalost, tako olako shvataju sevdalinku. Sretan sam što sam svoju pažnju usmjerio ka sevdahu jer toliko toga je tu za naučiti. U tom procesu sam se naslušao svega i svačega od ljudi koji misle da znaju svirati i pjevati sevdah, do onih koji tvrde da ,,bez harmonike se sevdah ne može svirati” a poznato je da je sevdalinka prvenstveno namjenjena ispjevavanju, a tek poslije dolazi saz uz koji se sevdalinka izvodila. Preporučujem video Damira Imamovića Deset najčešćih zabluda o sevdahu. U tom snimku je mnogo toga objašnjeno.

MONITOR: Gdje je BiH sevdah danas?
SULEJMANI: Želim da se vratim prvo na poslijeratnu ekspanziju sevdah scene na Balkanu. Sve je počelo sa Mostar Sevdah Reunion koji su vratili sevdah na radio i TV stanice, ali u novom ruhu. Tu je sevdah scena počela da se budi. Amira Medunjanin i Damir Imamović su internacionalni interpretatori sevdaha koji su zaista svojim interpretacijama naveli medije da pišu i govore o sevdahu poslije toliko vremena i to ne samo novinari sa Balkana, nego su i strani mediji počeli da govore o specifičnom muzičkom žanru, te ga nazivaju još i Balkan blues. Mene su lično Amirine i Damirove interpretacije navele da slušam sevdah i da istražujem o sevdahu. Drago mi je što mogu reći da mi je Damir mentor od kojeg sam dosta naučio i još uvijek učim. Njegova riznica starih snimaka te članaka i intervjua koje je on radio za Sevdah Lab je zaista na zavidnom nivou, te se nadam da ćemo skupa nešto zajedno raditi. Sevdah scena je u razvoju, siguran sam da sevdah dolazi na velika vrata. Vremenom će se filtrirati interpretatori te će oni koji vrijede ostati zapamćeni. Kako god ovo zvučalo, mišljenja sam da sevdah nije turbo folk gdje se proda njiva i snimi album. Ili sviraš srcem ili ne sviraš nikako.

MONITOR: Koliko zajednica pridaje značaju sevdaha?
SULEJMANI: Zavisi na koju zajednicu mislimo. Pošto živim u Brčko distriktu BiH, mogu reći da zajednica nije zainteresovana za ovu muzičko – poetsku formu, ali zato su mladi ljudi koji imaju entuzijazma tu da stanje promijene, ma koliko teško to bilo. Publike koja rado sluša sevdah ima, ali vlasti nemaju sluha. Ja imam volje i entuzijazma da promovišem sevdah i ne želim da odustanem. U Sarajevu je opet drugačije, jer postoje mjesta gdje se može interpretirati sevdah i gdje postoje ljudi koji se zaista razumiju u taj žanr i konstruktivnom kritikom zaista mogu pomoći. Teško je sada jasno tvrditi i reći koliko zajednica pridaje značaju sevdaha jer je ovo doba ekspanzije sevdaha, još se čeka na krajnji rezultat. Trebamo se nadati najboljem i vrijedno raditi. Stvar koja mi najviše smeta, ali koju polako učim da ignorišem je ta što se društvo i kod sevdaha dijeli. Neki su veoma konzervativni te ne dopuštaju novoj generaciji sevdaha da ostavi svoj pečat i izričaj.

MONITOR: Šta da rade mladi koji imaju želju da se bave muzikom?
SULEJMANI: Jedina solucija je da putuju i plaćaju deset puta skuplje stan, put i hranu, da nastave školovanje u drugim gradovima, a Distrikt u medijima je ušminkan kao savršeno mjesto i oaza za život sa poznatom krilaticom ,,Ogled za ugled”.

Bilo bi sebično s moje strane da uopće pomišljam i da se nadam da politika može da učini nešto na polju sevdaha, kada toliko ima drugih stvari da se riješi. Što se tiče kulture mislim da su jedina oaza umjetnicima društvene mreže i NVO organizacije gdje mogu promovisati svoj rad. Najviše me boli kada mladi, školovani i talentovani ljudi bježe u inostranstvo gdje traže svoje mjesto pod suncem. Ni njih ne treba kriviti, jednostavno im je dosta svega. Ja se još uvijek trudim i tražim način da ostanem. Iskreno, ne želim da idem. Hoću da ostanem u državi gdje sam rođen iako to ponekad košta mnogo živaca. Nešto definitivno mora da se uradi. Biću optimista pa ću da kažem da tapkamo u mjestu, iako svjesno nazadujemo.

Razgovarao: Edvin Kanka Ćudić
Fotografije: Jusuf Hafizović

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo