Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Bubulj demokratija

Objavljeno prije

na

Podgorica, Trg Republike. Sunčan dan i na trgu državna i NATO zastava. Mladi igraju stoni tenis, mali fudbal, pikado, tu je muzika i ostale dragosti. Riječ je o karavanu koji šeta Crnom Gorom i upoznaje mladež sa djelovanjem NATO alijanse. Iako se oko 60 odsto javnosti protivi ulasku Crne Gore u NATO pakt nije bilo protesta zbog činjenice da Alijansa nema naročite veze sa malim fudbalom. Na najavu odžavanja Parade ponosa, zakazane za 31. maj, ne samo da se negoduje već se otvoreno prijeti nasiljem. Dočekaćemo ih šipkama i bubuljima; Neće oni šetati našim gradom; Treba ih istrijebiti na vrijeme; Nema te policije koja ih može zaštititi od batina, pa sve do pominjanja krvi, oštri se internetska javnost za prvu Paradu ponosa u Crnoj Gori. Ima i onih ,,suptilnijih” koji navode da pripadnike LGBT populacije ne treba dirnati jer je ,,njih Bog već dovoljno kaznio”, a i literalnih iskoraka: ,,Na ulice da izađe Vlada/ to bi bila prava gej parada/ svi ministri i muški i ženski/ ovaj narod natežu viteški”.

Istraživač ljudskih prava mr Aleksandar Saša Zeković smatra da je najava Parade ojačala društvenu debatu o LGBT pravima. ,,Diskusija je neminovno otvorila prostor i za nastup ekstremnijih pojedinaca i grupa. Oni nastupaju sa potpuno neutemeljnih pozicija. Ništa nije sporno dok ne počnu da najavljuju i promovišu nasilje. To obeshrabruje svakog posebno pripadnike ranjivih grupa, kao što jeste LGBT populacija” .

Zeković navodi da su Fejsbuk i portali pojedinih medija utočište ekstremista. ,,Pod lažnim profilima i imenima organizuju ljude, diskredituju i otvoreno zastupaju mržnju i nasilje. Kapaciteti crnogorske policije da se nosi sa sajber kriminalom nijesu razvijeni. Zakonska infrastruktura ima ozbiljnjih propusta. Posebno Krivični zakon, koji ne prepoznaje krivično djelo propagiranja netrpeljivosti na temelju seksualne orijentacije i podsticanja diskriminacije po tom osnovu”.

Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da većina građana smatra da je homoseksualnost bolest. Zabrinjava veliki broj onih koji tvrde da je nasilje nad LGBT populacijom opravdano – više od 20 odsto odobrava verbalno a 12 procenata i fizičko nasilje. Ivana Vujović iz Juventasa, NVO koja je nedavno radila istraživanje javnog mnjenja, kaže da: „Svega 8,15 odsto smatra da su homoseksualci ugrožena grupa u Crnoj Gori i da ih treba pomoći da ostvare prava, dok polovina građana smatra da državne institucije treba da rade na suzbijanju homoseksualosti.”

Vlada se obavezala da će pružiti institucionalnu podršku organizovanju Parade, policija garantuje bezbjednost a ima i policajce koji su nedavno boravili na obuci u Kanadi i Americi sa ciljem unapređenja zaštite LGBT osoba. No sva te garancije ne dijeluju uvjerujuće kada se proprate izjave ministra za ljudska i manjinska prava Ferhata Dinoše. Ministar koji je zadužen da štiti prava i LGBT populacije svakako će upamćen po izjavi da ,,ne bi bio srećan ako u Crnoj Gori ima homoseksualaca”. Premda je odjeknula i Dinošina opaska da se ,,ne može biti albanski patriota i pravoslavni zet”. Na ovonedjeljnom zasjedanju skupštinskog Odbora koji je odlučivao o Predlogu zakona o zaštitniku ljudskih prava, po kome će se jedan od zamjenika ombudsmana baviti i pitanjima LGBT populacije, protivnici ovog rješenja govorili su da o LGBT populaciji misle isto što i Dinoša.

Sve to izgleda tako mediteranski neozbiljno, da nije činjenica koje upozoravaju: U neredima prije, tokom i nakon prošlogodišnje Parade ponosa u Beogradu, prvog javnog skupa srpskih homoseksualaca i lezbejki na više lokacija u centru grada povrijeđeno je 147 policajaca i 25 huligana, privedeno je 249 osoba, od čega 54 maloljetnika, ukupna šteta u Beogradu bila je više stotina hiljada eura.

Dosadašnja iskustva i u Crnoj Gori potvrđuju da nijesmo puno odmakli za balkanskim komšijama. Prvi javno deklarisani homoseksualac u Srbiji i Crnoj Gori Atila Kovač je 2005. u Podgorici pokušavajući da uđe u zgradu TV Crne Gore na zakazano gostovanje, jedva izvukao živu glavu. Desetine Varvara su ga zasule kamenicama i psovkama, a spasle su ga jake policijske snage. U gužvi koja je trajala gotovo 40 minuta povrijeđena su dva policajca. Kovač je tada javno pozvao na organizovanje Parade ponosa u Crnoj Gori.

Iste godine u javnosti je procurila priča o dva mladića koja su podgorički policajci zatekli u parku u intimnom odnosu. Policajci su odlučili da im održe lekciju, pretukavši ih i ostavivši u mraku bez odjeće. Tako poniženi, improvizovali su način da što diskretnije stignu do kuće. Nijedan od umiješanih policajaca nije pozvan na odgovornost. Prije toga je dvadesetpetogodišnjem studentu iz Podgorice, polomljena jagodična kost, dok je pokušavao da zaštiti svog partnera. Dok ga je tukao, napadač je uzvikivao: „Pederčino, sve ćemo vas pobiti.” Partneru je probijena bubna opna. Obojica su završila u hitnoj pomoći, a napadač je pobjegao.

U avgustu 2009, D. M. iz Podgorice je od svog sugrađanina homoseksualca iskamčio 100 eura u zamjenu za ćutanje o njegovoj seksualnoj orijentaciji. Kada je zatražio još 30 eura, žrtva je prijavila slučaj i D. M. je optužen za ucjenu. Primijećeno je tada da je u Crnoj Gori lakše uništiti nečiju reputaciju navodima o homoseksualnosti, nego optužbama za korupciju ili kršenje zakona.

Pod neobavještenost ili neznanje mogli su se podvesti dosadašnja tumačenja da homoseksualnost praktično ne postoji u Crnoj Gori ili da se radi o bolesti „uvezenoj” sa Zapada. Zvanične procjene o broju LGBT osoba u Crnoj Gori ne postoje, ali ako se prihvati nezvanična pretpostavka globalnih LGBT krugova da je tri do 10 odsto bilo koje populacije biseksualno ili gej orijentisano, onda je vjerovatno da se broj LGBT osoba u Crnoj Gori može mjeriti desetinama hiljada. Ovi ljudi su do sada bili ,,nevidljivi”.

Edukacijom i odgovornijim odnosom institucija i javnih ličnosti moguće je otkloniti brojne predrasude prema ovoj manjini. Međutim, složenije je pitanje kako otkloniti mržnju prema drugačijem i preduprijediti nasilje.

Epilog prošlogodišnje Parade ponosa u Beogradu su ovonedjeljne presude članovima grupe Obraz. Članovi ove ultrancionalističke organizacije, njih 14, osuđeni su, kao organizatori nereda, na kazne zatvora od osam mjeseci do dvije godine.

Crna Gora je na testu. Najavljena Parade ponosa se nekom može sviđati ili ne, ali niko nema pravo na bilo koji način da je ometa.

ZDRAVKO CIMBALJEVIĆ, PREDSJEDNIK NVO LGBT FORUM PROGRES
Parada će otvoriti nove procese i teme

MONITOR: Najava održavanja Parade ponosa pokrenula je lavinu negodovanja. Da li su državne institucije reagovale adekvatno u zaštiti prava LGBT populacije?
CIMBALJEVIĆ: Očekivalo se da će ovakav događaj, koji promoviše prava seksualnih manjina, izazvati veliko interesovanje u Crnoj Gori. Pored onih koje je ovaj događaj obradovao i pokrenuo pozitivna razmišljanja o Crnoj Gori koja ide dobrim putem težeći da poštuje ljudskih prava svih pa i LGBT osoba, postoji i, na žalost, većina koja se protivi ovakvom događaju. U društvu u kojem je visoki stepen homofobije gdje su se neki zvaničnici državnih institucija izjavljivali da u Crnoj Gori nema prijavljenih napada nad LGBT osobama ili izjava da u Crnoj Gori nema LGBT osoba, bilo nam je mjerilo da se očekuje veliko negodovanje i otpor prema nama i našem radu. Institucije sistema su nespremno dočekale zahtjev za održavanje Parade. Mjesec dana su ćutale i tražile izlaz. Tek pošto su shvatili da nije moguće proizvesti odlaganje Parade uozbiljili su se i prihvatili saradnju. Tome je doprinio međunarodni faktor koji je pokazao značajnu pažnju za ovo pitanje.

MONITOR: Čuju se osporavanja da je za održavanje Parade ponosa prerano, da to može imati kontra efekat, sve do toga da je to više svojstveno zemljama na Zapadu dok su u našem regionu slična iskustva proizvela nerede. Kako komentarišete ta mišljenja?
CIMBALJEVIĆ: Ja lično smatram da je Crna Gora spremna za ovakav mentalitetski i demokratski iskorak. Moramo biti ozbiljniji prema kvalitetu života generacija ljudi čiji životi prolaze u čekanju. Oko pravnog trenutka jedinstvenu saglasnost nikada ne bi postigli. Ako tvrdimo da smo društvo vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, sa značajnim uspjesima u oblasti obrazovana, a to svi tvrde, onda smo spremni da prihvatimo poruku Parade. Suština ovog događaja nije on sam za sebe nego poruka koju nosi a to je poštojanje LGBT populacije i najavu da dolazi bolje vrijeme u kojem će LGBT osobe moći slobodno i ravnopravno da žive. Tim činom će se za sva vremena napokon priznati da u Crnoj Gori žive LGBT osobe i da zaslužuju i trebaju odgovarajuću društvenu zaštitu i pažnju.

MONITOR: Kakve su vaše procjene da li će Parada ponosa proći bezbjedno i da li će imati pozitivne efekte za pripadnike LGBT i crnogorsku javnost? Koje aktivnosti planirate nakon Parade ponosa?
CIMBALJEVIĆ: Ukoliko procjena policije bude negativna Parada ponosa se neće održati. Bilo čiji život ne želimo dovesti u pitanje. Ni živote ni imovinu. U potpunosti ćemo prihvatiti odluku crnogorske Vlade i policije o tome. Ako se Parada održi, a na tome svi ozbiljno radimo, onda jedinu isključivu odgovornost za njenu bezbjednost ima policija. Suština Parade jeste da ukaže na vidljivost i prekid dosadašnje negativne prakse. Tog dana će biti predstavljeni i realni zahtjevi kojima će se Vlada baviti do održavanja druge Parade. Ona će relaksirati crnogorsku javnost od tenzija u kojima smo ne samo danas, već gotovo decenijama. Prije svega stvaranja uslova za razvijanje nesmetanog socijalnog života LGBT osoba. To je apsolutni prioritet. Pored otvaranja LGBT skloništa a sve LGBT osobe kojima je, zbog njihove seksualne orijentacije, uskraćen dalji boravak u sigurnom porodičnom okruženju, osoba koje su suočene sa gubitkom adekvatnog stanovanja, nasiljem i maltretiranjem u užem i širem okruženju. Radimo i na otvaranju prvog zatvorenog kluba, i kulturnih programa kao što je otvaranje radio stanice i LGBT časopisa. Na političkom nivou radićemo na olakšavanju svakodnevnog života istopolnih parova i poboljšanju obrazovnih politika. Parada će otvoriti potpuno nove procese i teme u Crnoj Gori.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo