Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BUDVA: FESTIVAL GRAD TEATAR: Jubilej u znaku poraza

Objavljeno prije

na

Bilo je potrebno da pojedini glumci u pozorišnim predstavama koje su bile na repertoaru ovogodišnjeg, jubilarnog festivala Grad teatar, burno reaguju revoltirani (ne)uslovima pod kojima se one izvode, da mnogima postane jasno da je ova budvanska manifestacija doživjela krah.

Umjesto slavlja i fanfara posvećenih jubileju kulturne manifestacije koja je potrajala 30 godina, ljetošnji program festivala jedva je priveden kraju. Bila je to kulminacija svih nedostataka i mana nekadašnjeg državnog mega projekta koji je vrhunac i slavu dostigao u vrijeme rata i sankcija, da bi u samostalnoj Crnoj Gori doživio potpunu stagnaciju i zaborav od onih koji su ga i stvorili.

Ljetni pozorišni festival Grad teatar izgubio je bitku za opstanak u takozvanoj turističkoj metropoli, u sredini koja je prednost dala kiču, primitivizmu svake vrste i buci koja dolazi iz brojnih ugostiteljskih objekata iz kojih se tokom ljetnih noći razliježu zavijanja folk pjevačica i pjevača, istovremeno sa nesnosnim tehno zvucima iz diskoteka na otvorenom koje su okružile bedeme Starog grada.

U kakofoniji najrazličitijih zvukova koji uveliko prelaze zakonom dozvoljeni nivo decibela, koja traje do duboko u noć, pozorišni festival nije mogao opstati. Za kulturu ionako nikoga nije briga u gradu u kome caruje nekultura u svim segmentima društvenog i političkog života, u kome su stare institucije kulture pogašene jedna za drugom.

Bilo je pitanje vremena kada će se dogoditi skandal poput ovog kojim je obilježeno jubilarno izdanje Grad teatra, kada su zbog buke prekinute dvije predstave zaredom, jer publika uopšte nije mogla čuti glumce sa scene.

Gotovo svi vodeći mediji u regionu objavili su vijest kako je poznata glumica Mirjana Karanović prekinula predstavu Aveti koja se igrala na alternativnoj sceni u selu Vještice u Bečićima, zbog buke koja je i u tim brdima ometala izvođenje predstave, sišla sa scene, zamolila ljude da prekinu sa turiranjem nekakvih vozila komunalnog preduzeća, vratila se i odigrala predstavu do kraja.

Slična situacija ponovila se ubrzo u Starom gradu na omanjoj sceni između gradskih crkava, kada je glumica Nataša Ninković prekinula izvođenje predstave Prah zbog preglasne muzike iz lokala koji se nalazi u blizini.

,,Ovo je tortura kakvu nikada nisam doživjela. Ovo je nemoguće. Ovakav festival ne treba da postoji, on ne smije da se zasniva na entuzijazmu i sizifovskim naporima pojedinaca. To treba da bude odluka jedne opštine, grada ili države, da odluči hoće li ili neće festival”, kazala je iznervirana glumica.

Ovi događaji posljedica su nasilnog održavanja festivala koji je izgubio sve razloge postojanja. Renomirani festival kompromitovan je na razne načine: neodgovarajućim kadrovskim rješenjima, neodrživim i pogrešnim konceptom festivala i na kraju finansijskim kolapsom.

Festival Grad teatar ne uživa značajniju podršku države i nema status kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Opština i Vlada su digle ruke od njega. Poslovanje Grad teatra predmet je istrage Specijalnog tužilaštva. Preko organizacije festivalskih programa članovi budvanske kriminalne gupe godinama su izvlačili novac iz gradske kase.

Da je budvanski festival izgubio status političkog projekta DPS-a od izuzetnog značaja bilo je jasno kada je Grad teatru oduzeta matična scena na tvrđavi Citadela u Starom gradu. Vjerovatno nema sličnog primjera u svijetu da gradska uprava proda najatraktivniji i najvredniji dio svog graditeljskog i kulturno-istorijskog nasljeđa, kao što se dogodilo u Budvi. Krajem 1998. godine Opština Budva prodala je srednjevjekovnu tvrđavu sa nizom objekata kontroverznom biznismenu Branku Ćupiću, a da zauzvrat nije dobila ništa. Tokom obnove Starog grada od razornog zmljotresa 1979. godine, na tvrđavi su adaptirane dvije pozorišne scene za potrebe festivala koji se rađao.

Na Citadeli su igrane neke od kultnih predstava Grad teatra.

Jugoslovenska armija bila je korisnik utvrđenja na Citadeli a Opština vlasnik prostora površine oko 3.000 kvadrata koji obuhvata bedeme, ostatke srednjevjekovne crkve Sv.Marije i zgradu nekadašnje vojne kasarne. U sumnjivom poslovnom dilu, ničim izazvanom, ova dobra prešla su u vlasništvo kontroverznog biznismena Branka Ćupića.

Dan je nedavno obajvio faksimil Ugovora o razmjeni nepokretnosti između Ćupića, Opštine Budva i Ministarstva odbrane po kome je ,,najmonumentalniji građevinski objekat unutar budvanskih gradskih zidina i jedan od najznačajnijih fortifikacionih objekata srednjeg vijeka na Crnogorskom primorju”, ustupljen ,,kupcu” u zamjenu za šest stanova. Opština Budva od ove transkacije nije dobila ništa a izgubila je mnogo. Prodala je, po nečijem nalogu, dio Starog grada. Na čelu Opštine u vrijeme realizacije te sramne prodaje bio je Rade Gregović, istaknuti funkcioner DPS-a.

Dan otkriva kako Ćupić nikada nije izgradio stanove za potrebe Vojske Jugoslavije, već su oni izgrađeni deset godina kasnije isključivo sredstvima Ministarstva odbrane.

Možda će Citadela postati nova afera ukoliko istragu ove kupoprodaje u kojoj je Opština oštećena u vrijednosti koja je zapravo neprocjenjiva, preuzme Specijalno državno tužilaštvo, što su tražile neke opozicione stranke u Budvi.

Priče o vraćanju Citadele građanima Budve za raznovrsna protokolarna i kulturna dešavanja, aktuelizuju se uoči svakih lokalnih izbora, pa će tako biti i ove godine. Ta se opcija našla u izbornom programu pojedinih opozicionih stranaka. Predlaže se otkup Citadele ili zakup za vrijeme trajanja festivala. Međutim, prebogati tajkun, kolekcionar srednjevjekovnih građevina u gradovima Crnogorskog primorja, vlasnik palata, utvrđenja, hotela, starih gradskih kafana i atraktivnih zemljišnih posjeda, nije bio zainteresovan da poput mecene pomogne vodeću kulturnu manifestaciju grada, kojoj je oduzeo scenu. Za zakup pozornice tražio je iznose koje festival nije mogao da plati.

Zanimljivo je da mnogi biznismeni koji su do vrijednih nekretnina na budvanskoj rivijeri došli pod povlašćenim uslovima ne pokazuju razumijevanje za potrebe društvene zajednice u kojoj zarađuju milione.

Grad tetar je ostao i bez pozorišnih dasaka na Svetom Stefanu. Iz kompanije Adriatic properties, koja gazduje hotelima Sveti Stefan i Miločer, tražili su više od 30.000 eura na ime nadoknade za izvođenje nekoliko predstava na sceni koja je korišćena godinama.

U slavljeničkoj godini festival se bukvalno našao na ulici. Nakon tri decenije ulaganja miliona u ovu javnu ustanovu, Grad teatar nema ništa osim imena. Nema sopstvenu pozorišnu scenu, tehniku svake godine iznajmljuje od drugih, predstave drugih pozorišnih kuća obezbjeđuje preko posrednika, trećih lica kojima ide prilična provizija..

Pokušaj sa scenom u naselju Vještice bio je po ocjeni publike, reditelja i glumaca, potpuni ovogodišnji promašaj. Scena je napravljena visoko u brdima, u mjestu koje je u javnosti poznato po korupcijskoj aferi oko izrade postrojenja za preradu otpadnih voda. Dolazak na predstavu bio je avantura. Selom se šire neprijatni mirisi kanalizacionog otpada iz postrojenja Vještice, pa su oni uporniji poklonici festivala imali poseban ugođaj, kada autobusima kroz teško prohodne sokake, prepune rupa, između načičkanih, divlje izgrađenih kuća i zgrada, napokon stignu na odredište, da ozbiljna pozorišna djela prate uz nepodnošljive ,,miomirise” koje emituju budvanske moderne instalacije.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo