U sred ljeta, dok su svi pokušavali nešto da zarade, u Opštinskom odboru Demokratske partije socijalista u Ulcinju su buknule razmirice koje se prikrivaju godinama. Optužbe su bile teške: grupa istaknutih članova i simpatizera, okupljena oko člana OO Muhameda Spuže, optužila je predsjednika Odbora Ljora Nrekića za samovolju i nepotizam, pa čak i favorizovanje katolika, a on je uzvratio da su se protiv njega urotili -prevaranti i lažovi. „To je grupacija ljudi koji su uvijek nezadovoljni i nemaju podršku. Par njih se udružilo jer žele da operu sebe zbog toga što nijesu izašli na predsjedničke izbore”, pokušao je da poentira Nrekić.
U pravu je predsjednik ulcinjskog DPS-a kada ističe da nezadovoljni nijesu glasali za Vujanovića, no ako se analiziraju rezultati tih izbora, onda su mogu izvesti nešto drugačiji zaključci. Tamo đe većina njih glasa, Vujanović je ostvario veoma loš rezultat, baš kao i u cijelom Ulcinju iako su iza njega stale sve albanske nacionalne stranke. Red je podsjetiti da su neki od aktivista te pratije uvjeravali Nrekića i čelnike DPS-a da u toj opštini mogu računati na preko sedam hiljada glasova. Kada je izbrojano, za Vujanovića je bilo tek 4804. Ostao je gorak ukus, a ta je epizoda ipak gurnuta ustranu.
Jer, zbog izuzetno loših rezultata tadašnje opštinske vlasti pojavila im se nada da će DPS postati dio lokalne uprave. Vlast efikasno pegla nesporazume, posebno u takvoj interesnoj grupaciji.
Vlast koju je predvodio tadašnji gradonačelnik i lider Nove demokratske snage – Forca Nazif Cungu je početkom ljeta 2013. godine izgubila legitimitet, jer on nije uspio da osigura većinu za usvajanje godišnjeg izvještaja o radu. To su odbili da učine njegovi ključni koalicioni partneri: Demokratska partija Fatmira Đeke i Socijaldemokratska partija Selima Resulbegovića. Cungu se okreće DPS-u svjestan da mu samo ta varijanta obezbjeđuje da još nekoliko mjeseci ostane na čelu opštine, odnosno u tom trenutku uspostavlja „strateško partnerstvo” sa Nrekićem.
Namjeru potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića da se situacija u Ulcinju nekako prevlada i napravi široka koalicija, u koju bi ušla i njegova stranka, odbacio je Đeka, koji je od parlamentarnih izbora u oktobru 2012. godine uspostavio bližu saradnju sa čelnicima DPS-a i njegovim predsjednikom Milom Đukanovićem. Zato su lokalni izbori u Ulcinju morali da budu održani u januaru ove godine. Nrekić i Cungu postigli su neformalni dogovor da nakon izjašnjavanja građana naprave koaliciju: ko dobije više glasova, imaće predsjednika opštine. U Forci su bili uvjereni da će to biti upravo ta stranka, odnosno da se nipošto ne može desiti da dobiju 900 glasova manje nego na ranijim lokalnim izborima, održanim u oktobru 2010. godine.
Sistematski rad na terenu, očekivanja birača da će DPS biti sigurno na vlasti i takmičenje gotovo svih stranaka da se dopadnu Đukanovićevoj partiji, ključni su razlozi odličnog rezultata DPS-a i osvajanja čak devet od ukupno 33 mandata. Nrekić je sebe odmah vidio na mjestu gradonačelnika Ulcinja, jer je matematika bila jednostavna: devet mandata DPS-a i osam Forcinih, daju 17, tačno za većinu u Skupštini.
Ali, Cungu je prekršio dogovor. Samo dan nakon izbora zaigrao je na nacionalnu kartu i ostavio DPS, odnosno Nrekića na čekanju. Predsjednik OO DPS je bio uvjeren da će nacionalna euforija brzo proći i da će za 7-10 dana sve doći na svoje. Slično su se ponašali i iz centrale DPS-a, opijeni uspjehom, iako su imali sve informacije što se to u postizbornom Ulcinju dešava. Još ne mogu da se načude kako su ostali van igre ne shvatajući da najveća odgovornost za takav rasplet leži na njima samima. „Nema krivice pregovaračkog tima, jer je bio opšti odnosno namjenski dogovor svih da DPS ostane u opoziciji. Protiv toga stava nije se moglo”, kaže sada Nrekić.
Iz grupe okupljene oko Spuže navode da su „nonšalantno vođenim postizbornim pregovorima izgoreni znoj i muka ljudi koji su danonoćno radili na terenu”. „Srozali ste i ugled Đukanovića i ponizili 3174 birača”, kaže se u pismu koji je ta grupa uputila Predsjedništvu stranke.
Ostankom van vlasti, nestala je mogućnost da jedan dio tih ljudi dobije zapošljenje, uključujući i samog Spužu, koji je, inače, bio predsjednik Pokreta za nezavisnost u Ulcinju. Bez posla je trenutno još dosta uticajnih članova te stranke, a procenat varira: Nrekić tvrdi da se radi o cifri od 19 odsto, Spuža kaže dva puta više. Nezadovoljstvo u toj partiji posebno tinja u gradskom jezgru, a tek treba očekivati i reakciju članova OO oko poslanika Ljuiđa Škrelje, koji je još najjači politički igrač u ulcinjskom DPS-u.
Predsjedništvo DPS-a narednih će dana morati da prelomi da li će doći do personalnih promjena i kakva će biti dalja strategija te partije u Ulcinju. Nade da bi u toj opštini u ranu jesen moglo doći do prekompozicije vlasti sve je manje. Đeka se, iako sa tankom većinom u lokalnoj Skupštini, pokazao kao gradonačelnik koji ne generiše probleme, u političkim procjenama i kalkulacijama je za koplje ispred svih u Ulcinju, a ima dobru saradnju sa Vladom u Podgorici. Možda se i na ovom primjeru potvrdi staro pravilo da u politici, kao i u životu, najduže traju tzv. prelazna rješenja.
Ako zaista krenu najavljeni projekti gradnje akva-parka i hotela na rtu Suka, te se usvoji Prostorno-urbanistički plan grada, Ulcinj će ući u novu priču. Preduslov razvoja je politička stabilnost. Kao najjačoj grupaciji u opštinskom Parlamentu i partiji na vlasti na državnom nivou već dvije decenije, DPS ima posebnu odgovornost za dalji razvoj događaja u Ulcinju.
Mustafa CANKA