Povežite se sa nama

OKO NAS

BURA U ULCINJSKOM DPS-u: Cijena „strateškog partnerstva“

Objavljeno prije

na

U sred ljeta, dok su svi pokušavali nešto da zarade, u Opštinskom odboru Demokratske partije socijalista u Ulcinju su buknule razmirice koje se prikrivaju godinama. Optužbe su bile teške: grupa istaknutih članova i simpatizera, okupljena oko člana OO Muhameda Spuže, optužila je predsjednika Odbora Ljora Nrekića za samovolju i nepotizam, pa čak i favorizovanje katolika, a on je uzvratio da su se protiv njega urotili -prevaranti i lažovi. „To je grupacija ljudi koji su uvijek nezadovoljni i nemaju podršku. Par njih se udružilo jer žele da operu sebe zbog toga što nijesu izašli na predsjedničke izbore”, pokušao je da poentira Nrekić.

U pravu je predsjednik ulcinjskog DPS-a kada ističe da nezadovoljni nijesu glasali za Vujanovića, no ako se analiziraju rezultati tih izbora, onda su mogu izvesti nešto drugačiji zaključci. Tamo đe većina njih glasa, Vujanović je ostvario veoma loš rezultat, baš kao i u cijelom Ulcinju iako su iza njega stale sve albanske nacionalne stranke. Red je podsjetiti da su neki od aktivista te pratije uvjeravali Nrekića i čelnike DPS-a da u toj opštini mogu računati na preko sedam hiljada glasova. Kada je izbrojano, za Vujanovića je bilo tek 4804. Ostao je gorak ukus, a ta je epizoda ipak gurnuta ustranu.

Jer, zbog izuzetno loših rezultata tadašnje opštinske vlasti pojavila im se nada da će DPS postati dio lokalne uprave. Vlast efikasno pegla nesporazume, posebno u takvoj interesnoj grupaciji.

Vlast koju je predvodio tadašnji gradonačelnik i lider Nove demokratske snage – Forca Nazif Cungu je početkom ljeta 2013. godine izgubila legitimitet, jer on nije uspio da osigura većinu za usvajanje godišnjeg izvještaja o radu. To su odbili da učine njegovi ključni koalicioni partneri: Demokratska partija Fatmira Đeke i Socijaldemokratska partija Selima Resulbegovića. Cungu se okreće DPS-u svjestan da mu samo ta varijanta obezbjeđuje da još nekoliko mjeseci ostane na čelu opštine, odnosno u tom trenutku uspostavlja „strateško partnerstvo” sa Nrekićem.

Namjeru potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića da se situacija u Ulcinju nekako prevlada i napravi široka koalicija, u koju bi ušla i njegova stranka, odbacio je Đeka, koji je od parlamentarnih izbora u oktobru 2012. godine uspostavio bližu saradnju sa čelnicima DPS-a i njegovim predsjednikom Milom Đukanovićem. Zato su lokalni izbori u Ulcinju morali da budu održani u januaru ove godine. Nrekić i Cungu postigli su neformalni dogovor da nakon izjašnjavanja građana naprave koaliciju: ko dobije više glasova, imaće predsjednika opštine. U Forci su bili uvjereni da će to biti upravo ta stranka, odnosno da se nipošto ne može desiti da dobiju 900 glasova manje nego na ranijim lokalnim izborima, održanim u oktobru 2010. godine.

Sistematski rad na terenu, očekivanja birača da će DPS biti sigurno na vlasti i takmičenje gotovo svih stranaka da se dopadnu Đukanovićevoj partiji, ključni su razlozi odličnog rezultata DPS-a i osvajanja čak devet od ukupno 33 mandata. Nrekić je sebe odmah vidio na mjestu gradonačelnika Ulcinja, jer je matematika bila jednostavna: devet mandata DPS-a i osam Forcinih, daju 17, tačno za većinu u Skupštini.

Ali, Cungu je prekršio dogovor. Samo dan nakon izbora zaigrao je na nacionalnu kartu i ostavio DPS, odnosno Nrekića na čekanju. Predsjednik OO DPS je bio uvjeren da će nacionalna euforija brzo proći i da će za 7-10 dana sve doći na svoje. Slično su se ponašali i iz centrale DPS-a, opijeni uspjehom, iako su imali sve informacije što se to u postizbornom Ulcinju dešava. Još ne mogu da se načude kako su ostali van igre ne shvatajući da najveća odgovornost za takav rasplet leži na njima samima. „Nema krivice pregovaračkog tima, jer je bio opšti odnosno namjenski dogovor svih da DPS ostane u opoziciji. Protiv toga stava nije se moglo”, kaže sada Nrekić.

Iz grupe okupljene oko Spuže navode da su „nonšalantno vođenim postizbornim pregovorima izgoreni znoj i muka ljudi koji su danonoćno radili na terenu”. „Srozali ste i ugled Đukanovića i ponizili 3174 birača”, kaže se u pismu koji je ta grupa uputila Predsjedništvu stranke.

Ostankom van vlasti, nestala je mogućnost da jedan dio tih ljudi dobije zapošljenje, uključujući i samog Spužu, koji je, inače, bio predsjednik Pokreta za nezavisnost u Ulcinju. Bez posla je trenutno još dosta uticajnih članova te stranke, a procenat varira: Nrekić tvrdi da se radi o cifri od 19 odsto, Spuža kaže dva puta više. Nezadovoljstvo u toj partiji posebno tinja u gradskom jezgru, a tek treba očekivati i reakciju članova OO oko poslanika Ljuiđa Škrelje, koji je još najjači politički igrač u ulcinjskom DPS-u.

Predsjedništvo DPS-a narednih će dana morati da prelomi da li će doći do personalnih promjena i kakva će biti dalja strategija te partije u Ulcinju. Nade da bi u toj opštini u ranu jesen moglo doći do prekompozicije vlasti sve je manje. Đeka se, iako sa tankom većinom u lokalnoj Skupštini, pokazao kao gradonačelnik koji ne generiše probleme, u političkim procjenama i kalkulacijama je za koplje ispred svih u Ulcinju, a ima dobru saradnju sa Vladom u Podgorici. Možda se i na ovom primjeru potvrdi staro pravilo da u politici, kao i u životu, najduže traju tzv. prelazna rješenja.

Ako zaista krenu najavljeni projekti gradnje akva-parka i hotela na rtu Suka, te se usvoji Prostorno-urbanistički plan grada, Ulcinj će ući u novu priču. Preduslov razvoja je politička stabilnost. Kao najjačoj grupaciji u opštinskom Parlamentu i partiji na vlasti na državnom nivou već dvije decenije, DPS ima posebnu odgovornost za dalji razvoj događaja u Ulcinju.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo