Povežite se sa nama

FOKUS

CANETOVA OFANZIVA U MILOVIM I VUČIĆEVIM MEDIJIMA: Sakriti veze sa Šarićem

Objavljeno prije

na

Teško je bilo krajem osamdesetih, dok je nestajao stari sistem, zamisliti da će žestoki momci zavladati ne samo ulicama, već i državama i biti glavni junaci po režimskim medijima. Da će ih institucije tretirati kao žrtve, a napadnute kao kriminalce. I da će u novini koju finansira Vlada, lica sa međunarodnih optužnica, prijetiti kritičarima vlasti, a baš te intervjue obavezno potpisivati glavna urednica.

U Srbiji Stanko Subotić Cane, lice protiv kog je podignuto više međunarodnih optužnica, ima Petra Lukovića da neometano, bez pitanja i potpitanja, preko E novina iznosi svoju „istinu”, po kojoj se skoro čitav svijet, osim DPS-a i Aleksandra Vučića urotio protiv njega, i blati sve one koji govore o njegovim sumnjivim poslovima. U Crnoj Gori, Cane ima – državnu novinu.

Na dvije strane Pobjede, uz svesrdnu pomoć urednice Vesne Šofranac, Cane je ovog vikenda jezikom ulice govorio o kritičarima crnogorske vlasti, opoziciji, civilnom sektoru, i posebno medijima koje Đukanović ne kontroliše – ,,banda”, ,,reketaši”, ,,lažinjaju”, ,,bolesne žene”. Pretresao je i državna pitanja, ali i predstojeće izbore i naopaku opoziciju.

Subotićev tajming u Pobjedi nije slučajan. Njegova nova medijska ofanziva započela je nakon što je objavljeno više istraživanja i svjedočenja pred sudom, koja razotkrivaju veze između Subotića, narkobosa Darka Šarića, vrha crnogorske vlasti, ali i nekih međunarodnih činilaca, kao što je njemački koncern WAC i njegov čelnik Bodo Hombah, nekadašnji njemački političar.

Početkom mjeseca OCCRP i MANS objavili su istraživanje o poslovnim transakcijama Subotića i Šarića preko Prve banke braće Mila i Aca Đukanovića. Pobjeda je otvorila vrata Subotiću da blati autore istraživanja i medije koji su ih prezentirali, dok sama nijedan podatak istraživanja koja prati i obimna dokumentacija prethodno nije objavila. Šarić i Đukanović su i zvanično Pobjedini finansijeri.

OCCRP I MANS su objavili da je u oktobru 2009. godine ,,Šarić učinio veliku uslugu Subotićevoj firmi” kada je preko svoje firme dao garanciju za kredit koji je Subotić imao kod Prve banke braće Đukanović. OCCRP je podsjetio da su Šarići i u drugim slučajevima preko Prve, kreditirani desetinama miliona po neobično povoljnim uslovima, i uz očito kršenje bankarskih propisa.

Istraživanja su razotkrila i poslove budvanskog DPS-a sa Šarićevim kompanijama, ali i to da je ta kompanija povezana sa ljudima iz vlade, prije svega sa ministrom poljoprivrede Petrom Ivanovićem. Monitor je objavio da je Ivanović bio u privatnom avionu sa Darkom Šarićem, kada je on napustio Crnu Goru i zaputio se ka Ženevi, nekoliko sati pred prva hapšenja pripadnika njegovog klana u Srbiji.

Zanimljivo, pošto su Večernje novosti prenijele istraživanje Monitora o vezama Šarića i Ivanovića – reagovao je Subotić u tom beogradskom listu, zauzimajući se za našeg ministra.

Cane nijednim argumentom ne demantuje veze sa Šarićem – ni Ivanovićeve ni njegove. Umjesto toga, istraživanja naziva „političkim napadom” i „recikliranim lažima”. Zašto onda panično koristi Vučićeve i Đukanovićeve medije da bi demantovao ono što je već demantovao?

„Serijal se zasniva isključivo na javnim dokumentima, bankovnim izveštajima, dokumentima o registraciji firmi i sudskim dokumentima iz Crne Gore i drugih zemalja, a ukazuje na uznemirujući šablon partnerstva između biznisa, vlasti i organizovanog kriminala. Kada bi se na ovako nešto ukazalo u drugim zemljama usledile bi ozbiljne posledice. Subotić predlaže da ih treba odbacit kao običnu politiku. Ne slažemo se.”, reagovali su iz OCCRP.

Subotić nije odgovorio na pitanja koja mu je uputio OCCRP: ,,Zašto je Darko Šarić osigurao kredite Subotićeve firme? Da li još kontroliše ostrvo Sveti Nikola preko of-šor firme? Da li je šverc cigareta sa ostrva počeo u vreme kada je ostrvo bilo u vlasništvu njegove firme? Kako to da se isti šverceri koji su navedeni u optužnicama u Bariju sa Subotićem i crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem pojavljuju godinama kasnije kao šverceri na ostrvu? Zašto Američka policijska uprava za droge navodi Subotića kao člana kriminalne grupe Darka Šarića koja se bavila švercom kokaina?”

„Cane i crnogorski režim su u panici zbog sve više detalja i dokumenata kojih ih povezuju sa Šarićem”, kaže za Monitor dobro obaviješteni crnogorski zvaničnik. “Subotić je Šariću stavio na raspolaganje infrastrukturu za pranje novca od kokaina koje je ranije razvio. Cane je bio ključni perač novca Šarićima”. Zanimljivo, Apelacioni sud Crne Gore baš je ove sedmice ukinuo pritvor Darkovom bratu Dušku, koji je osuđen skupa sa Jovicom Lončarom, zbog pranja novca. Treba odobrovoljiti starijeg Šarića – da nastavi da se brani ćutanjem.

Subotić u Pobjedi, prećutkuje priču o vezama njega, Šarića i crnogorskog vrha, a potencira aferu sa duvanom i činjenicu da je oslobođen optužbi za šverc cigareta u Italiji.

Duvanska afera u kojoj su Đukanović i Subotić bili skupa, okončana je odustajanjem italijanskog tužilaštva od optužbi protiv obojice. Hrvatski Nacional, u kom su objavljeni prvi tekstovi o tim poslovima Subotića i crnogorskog premijera, u međuvremenu se javno odrekao nalaza istraživanja, nakon što mu je ubijen vlasnik i, kasnije, promijenjena vlasnička struktura. Ratko Knežević, bivši šef trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu, tvrdio je da je Subotić kupio Nacional kako bi izbrisao arhivu o toj aferi, koja je obilovala detaljima o tome kako je nastala duvanska hobotnica.

U Srbiji, nakon dolaska Vučića, pravosudni sistem mijenja odnos prema optužbama protiv Subotića. Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je prvostepenu presudu kojom je on u oktobru 2011. u odsustvu bio osuđen na šest godina zatvora zbog šverca. Subotić je u Pobjedi optimističan kada je u pitanju ponovljeni postupak protiv njega. O vezama srpskog premijera Vučića i Subotića već se pisalo. Pominjao se njihov susret u Parizu od prije nekoliko godina, u hotelu Ric, kojima je prisustvovao i Đukanović.

NIN je pisao o sumnjama da je Subotić dugogodišnji štićenik frаncuskog obаvještаjcа Arnoа Dаnžаnа, koji je sada uticajni poslanik Evropskog parlamenta na listi ranijeg francuskog predsjednika Nikole Sarkozija, te da je Subotić navodno skriveni finаnsijer strаnih lobistа koji su još 2009. željeli nа čelu Srbije vidjeti Tomislаvа Nikolićа, Vučićevog partijskog kolegu.

Za sve muke sa srpskim pravosuđem, Subotić optužuje bivšeg srpskog predsjednika Borisa Tadića, a kao smjeran građanin uredno obavještava javnost da je i on i njegova porodica glasali Vučića na nedavnim izborima. Zato se valjda i nada amnestiji.

O moćnoj mreži koju je ispleo Subotić govori i suđenje koje je pokrenuo protiv Ratka Kneževića u Londonu, tereteći ga za klevetu, i izgubio. Kao svjedoci u Londonu, u korist Subotića pojavili su se Bodo Hombah, Srđan Kerim, jedan od direktora VAC-a i bivši prvi čovjek Skupštine Ujedinjenih nacija, Nebojša Katić, nekada na čelu Genexa i Beba Popović.

Ova grupa je krenula u osvajanje političkog i medijskog prostora na teritoriji svih država bivše Jugoslavije, zahvaljujući nelegalnim poslovima i novcu koji su stekli. Njihove mračne planove otkrio je Nacional i Ivo Pukanić kazao je za Monitor ranije Knežević. Pukanićevo ubistvo se povezuje sa duvanskom aferom.

Poznato je da je VAC krenuo u osvajanje medija Srbije i Crne Gore, te da je pokušao da preuzme i one medije koji su bili ,,prijetnja” Subotićevim, ali i Đukanovićevim poslovima, poput Vijesti.

Aleksandar Tijanić je tvrdio da mu je Hombah nudio 1,5 miliona eura za poslove sa Vacom u srpskim medijima. „Ponudu sam odbio, jer sam iz razgovora shvatio da novac neće ići iz VAC-a, već iz kase poštenim radom obogaćenog Caneta”, kazao je Tijanić.

Da je Cane u čvrstim vezma sa Hombahom i VAC-om nedavno je posvjedočio i Nebojša Jestrović, Šarićev kum i kadar. ,,Darko Šarić najzaslužniji je što se kompanija Štampa za oko 30 miliona eura prodala njemačkoj kompaniji VAC , odnosno Hombahu i Canetu”, kazao je Jestrović.

Cane je mrežu, prema tvrdnjama Kneževića, počeo da stvara kada je u Srbiji ušao u posao sa cigaretama, koji je kontrolisala tamošnja državna bezbjednost. Katić je, kaže Knežević kadar Jovice Stanišića, bivšeg šefa DB Srbije.

,,Stanko Subotić je kreacija šefa srpske DB Jovice Stanišića i ključni akter šverca cigareta koji se odvijao uz punu podršku i zaštitu režima u Crnoj Gori”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, član skupštinskog Odbora za bezbjednost. ,,Radi zaštite svojih švercerskih poslova, crnogorski režim je ponudio svoje usluge SAD i EU u borbi protiv Miloševića, i to ih je privremeno zaštitilo od suočavanja sa pravdom”, kaže Medojević, koji je inače stalna meta Subotićevih verbalnih napada.

,,U nezavisnoj Crnoj Gori uspostavljene su veze sa ruskom mafijom i obavještajnim strukturama i umjesto cigareta počeo je biznis sa kokainom. Crnogorska regionalna duvanska mafija, uz pomoć vlasti postaje transnacionalna narko mreža koja je postala prijetnja interesima SAD, što je dovelo do akcije Balkanski ratnik”, tvrdi Medojević.

U procesu Šarićevoj grupi u Srbiji, prema pisanju beogradskih medija, izlaze detalji o vezma Šarića sa Subotićem, Canetovoj ulozi u pranju novca od narko poslova.

Blic je pisao da su se ranije Šarić i Subotić najčešće susretali u Crnoj Gori, u Subotićevoj vili Montenegro na Svetom Stefanu, i u hotelu Splendid u Bečićima, a da je sastancima nerijetko prisustvovao i Branislav Brano Mićunović.

Prema informacijam insajdera veza Mićunović-Subotić nije više tako jaka. Subotić je prema jednom izvoru nedavno sugerisao da Đukanović napravi otklon od Brana Mićunovića, jer je navodno Mićunović „najveći Milov problem, zbog kojeg ga SAD i EU povezuju sa kriminalom”. Mićunović je bio sa Đukanovićem i Subotićem na optužnici za šverc cigara.

Cane je sa saradnicima veoma aktivan u Crnoj Gori. Sve je vidljiviji njegov uticaj u borbi protiv kriminala i korupcije. Ne bi bilo čudno da ga Đukanović postavi kao pregovarača za EU za poglavlja 23 i 24.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INFRASTRUKTURNO SIROMAŠTVO: Samo smeća ne fali

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suve česme, fekalije teku rijekama, ulice zatrpane smećem uz zapaljene divlje deponije, opasan otpad krišom se prebacuje iz opštine u opštinu i zatrpava na tuđim imanjima… Kada govori o planiranim investicijama u infrastrukturu  vlast, uglavnom, nudi vizije budućih autoputeva i brzih cesta

 

Desetak dana Moračom, praktično od centra Podgorice pa do njenog ušća u Skadarskom jezeru, teče fekalna kanalizacija. Iz gradskog kolektora u rijeku se izliva prečišćena, poluprečišćena i neprečišćena kanalizacija. Novina je da smo, zbog kvara na gradskom kanalizacionom sistemu koji je u međuvremenu otklonjen (kažu), dobili još jedno izvoršite zagađenja kod Vezirovog mosta  – uzvodno od centra grada i pristojno posjećenih gradskih plaža. Uz boju vode uz desnu obalu rijeke, o zagađenju svjedoči i nesnosan smrad koji se širi ulicama i bulevarima  uz obalu, sve do kružnog toka gdje se račvaju magistrale za Nikšić i Cetinje. Visoke temperature i nizak vodostaj Morače samo su potpomogle  da se najnovije zagađenje bolje vidi i osjeti.

Stara je priča: gradski kolektor nije u stanju da prečisti otpadne vode koje u njega doprema postojeći sistem gradske kanalizacije. O gradnji novog, priča se godinama. „Prečišćavanje otpadnih voda je najznačajniji infrastrukturni projekat u istoriji grada, a samo postrojenje najvažniji segment budućeg sistema“, kazao je bivši gradonačelnik Ivan Vuković, sredinom 2022., prilikom potpisivanja ugovora o izgradnji glavnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Posao je trebalo da počne početkom prošle godine, a EU je do tada izdvojila skoro 33 miliona bespovratnog novca da bi pomogla projekat. Međutim, početak izgradnje (prema prvobitnom planu taj posao bi trebalo da traje 36 mjeseci) neprestano se odlaže zbog protivljenja mještana Botuna. Oni tvrde da će „po cijenu života“ spriječiti izgradnju kolektora u blizini svojih domova i imanja. Prema poslednjim, proljetošnjim, najavama posao je trebalo da počne ovog mjeseca. Izvjesno je da se to neće doseti. Makar do formiranja narednih gradskih vlasti.

„Realizacijom sistema za prečišćavanje otpadnih voda, u vrijednosti od 47,3 miliona eura, biće sačuvane podzemne vode Ćemovskog polja, zetske ravnice, rijeka Morača, a samim tim i vodoizvorište Bolje sestre i Skadarsko jezero“, objašnjavao je prije više od dvije godine tadašnji direktor podgoričkog Vodovoda Filip Makrid. U međuvremenu nije urađeno ništa. Podzemne i nadzemne vode i dalje se zagađuju a cijena budućeg kolektora raste. Od sve priče o novom kolektoru izvjesno je samo jedno: on mora biti napravljen nizvodno od Podgorice.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOSIOCI IZBORNIH LISTA ZA PODGORIČKE IZBORE:  Dva lica kampanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove političke jeseni, kada je u pitanju predizborna  promocija,  na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference. Nosioci lista i potencijalni budući gradonačelnici/ce nerijetko su ljekari i profesori.  No, kampanju uglavnom vode iskusni političari i vlastodršci.  Reklama je jedno,  život drugo

 

 

Izbornoj komisiji Glavnog grada predato je 13 lista za učešće na lokalnim izborima, od kojih je do sada potvrđeno osam. To je saopštio predsjednik komisije Vladimir Filipović.  Dvije liste vraćene su na doradu – lista  Crnogorska evropska partija – Novak Adžić i Pokret podstanara Podgorica Naš grad – naš dom,. Posljednje tri  predate liste još su u obradi.To su liste Bošnjačke stranke na čijem je čelu Edin Tuzović, lista Evropa sad – Demokrate – Još jače – Profesor doktor Saša Mujović i lista koalicije Za Budućnost Podgorice, na čijem je čelu Jelena Bojović Borovinić.

Osam potvrđenih lista su: Demokratska partija socijalista koju predvodi Nermin Abdić, Podgorička lista Andreja Milovića, Stranka evropskog progresa Duška Markovića na čijem je čelu Ilija Mugoša,  Evropski savez na čijem je čelu Boris Mugoša, Pokret Preokret  Srđana Perića i Pokret Naprijed Vuka Kadića, lista  koalicije Za bolju Podgoricu Jakov Milatović koju predvodi Luka Rakčević, kao i Crnogorska građanska akcija  Stanka Đuričića.

Nosioci potvrđenih i predatih listi potencijalni su gradonačelnici/ce Podgorice. Centar za ženska prava primijetio je da su samo dvije žene na čelu izbornih listi, iako su partije mahom ispunile kvotu od 40 posto žena na listama. Dosadašnja gradonačelnica Olivera Injac prva je na listi čije je lice za javnost ministar energetke Saša Mujović, a koju su predali PES i Demokrate. Druga žena koja je prva na listi je Jelena Bojović Borovinić dosadašnja je predsjednica Skupštine Glavnog grada.  Listu koju Bojović Borovinić  vodi čini koalicija –  Nova srpska demokratija Andrije Mandića, Demokratska narodna partija Milana Kneževića, Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, Ujedinjena Crna Gora Gorana Danilovića, Radnička partija Maksima Vučinića, Slobodna Crna Gora Vladislava Dajkovića i Prava Crna Gora Marka Milačića.

Nakon dvije godine njihovog rukovođenja gradom, a nakon pregrupisanja i usitnjavanja političke scene, izglasano je skraćenje mandata lokalnoj Skupštini, što je dovelo do vanrednih izbora, koji će se održati 29. septembra ove godine. PES je potom odlučio da kao lice predizborne kampanje u Podgorici predstavi ministra energetike, iako je prva na listi Injac.

Među nosiocima lista, odnosno  potencijalnim budućim gradonačelnicima Podgorice ima i novih lica, koja međutim nastupaju u ime iskusnih i poznatih političkih lidera. Tako je, recimo, na čelu liste  nove partije Duška Markovića, bivšeg premijera i dugogodišnji šefa tajne policije, je  Ilija Mugoša,  magistar ekonomskih nauka i asistent na Univerzitetu Donja Gorica..

“Dokazaćemo da politika ne mora značiti svađe, podmetanja, nepotizam, partijska zapošljavanja. Ljudima je dosta toga. To koči razvoj našeg grada”,kazao je Mugoša na predstavljanju liste.  Možda je Mugoša zaboravio da je ljudima  toga bilo dosta i onda kada je na izborima 2020. izgubila Demokratska partija socijalista, čiji je Marković bio dvodecenijski visoki funkcioner. Kako god, obećao je drugačiju praksu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KROĆENJE CIJENA: Poslije turističkih, predizborne marže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Proljetošnja akcija Limitirane cijene potrošačima nije donijela pretjeranu korist, ali iz vlade sa puno optimizma najavljuju njenu reprizu. Istovremeno,   iz PES-a su Milatoviću poručili da je vanredne izbore u Podgorici raspisao za kraj septembra kako bi građani na izbore izašli prije nego osjete benefite programa ES2

 

 

Ranije nego što je to bilo najavljeno, Vlada se ponovo uhvatila u koštac sa (pre)visokim cijenama. Kao i proljetos, i sada je riječ o akciji ograničenja marži za dio osnovnih životnih namirnica – prehrambenih i higijenskih proizvoda. U odnosu na kampanju Limitirane cijene ograničenje marži ostalo je isto (do 10, odnosno 15 odsto u veletrgovinama i maloprodaji) ali je popis proizvoda proširen sa 43 na 66. Vladina odluka stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u Službenom listu.

„Sada očekujemo da se ova odluka sprovede“, poručio je potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, uz konstataciju da bi „bilo dobro“ da trgovci u radnjama obilježe proizvode sa limitiranom maržom, iako im Vlada tu obavezu ne može nametnuti svojom odlukom.  „Odluka se ne odnosi na male trgovine (ako ukupna površina svih radnji istog vlasnika ne prelazi 600 kvadratnih metara – prim. Monitora), a važiće do 31. januara 2025. godine. Nakon primjene odluke očekujem smanjenje cijena, jer na osnovu izvještaja tržišne inspekcije marže su puno veće od onih na koje ćemo da ih limitramo”, pojasnio je Đeljošaj.

Od ministra nijesmo saznali kolike su te trgovačke marže o kojima u Crnoj Gori pričamo već više od godinu.  Tom temom nije se bavio ni premijer Milojko Spajić. Njemu je prioritet bio da objasni da „inflacija više nije problem, ali jesu visoke cijene proizvoda“. Za to je  krivicu prebacio na prethodnike iz Vlade Dritana Abazovića. „Mi radimo na tom naslijeđenom problemu“.

Premijer je početkom avgusta najavljivao da borba sa visokim cijenama slijedi po završetku ljetnje turističke sezone. ,,Mi nismo mogli tokom turističke sezone da sprovodimo taj program zato što nije logično da na neki način iz državnog budžeta dotiramo strance”, objavio je Spajić na društvenoj mreži X. Uz obećanje da „od septembra država neće dozvoliti da divljaju marže u trgovinskim lancima…“.

Sada je pojasnio kako je Vlada požurila s ograničenjem cijena (zapravo trgovačkih marži) prije povećanja plata u oktobru, pokušavajući da spriječe trgovce da pojedu benefite programa Evropa sad 2. „Dakle, građani će sa značajno nižim cijenama da dočekaju povećanje plata i na taj način će biti uvjereni da se standard povećava u kontinuitetu od oktobra pa do kraja mandata ove vlade u naredne tri godine”, poručio je Spajić.

Na nama je da odlučimo da li ovu poruku čitamo kao najavu Vlade koja zna šta i kako radi, ili kao još jedno predizborno obećanje PES-a i njihovih koalicionih partnera. Onih koji, zahvaljujući podjeli resora unutar izvršne vlasti, iz ove akcije mogu izvući neku političku korist pred lokalne izbore u Podgorici, Budvi i Kotoru (a uskoro, možda, i u Beranama i ponovo zaboravljenom Šavniku).

Da malo olakšam. Proljetošnja akcija Limitirane cijene potrošačima nije donijela pretjeranu korist (neke računice kažu da su moguće uštede bile manje od jedan posto vrijednosti potrošačke korpe). Na drugoj strani, iz PES-a su Predsjedniku države već zamjerili da je vanredne izbore u Podgorici raspisao za kraj septembra kako bi građani na izbore izašli prije nego prime plate uvećane zahvaljujući vladinom programu ES2.

Od Vlade nijesmo dobili preciznije podatke o visini trgovačkih marži protiv kojih se ona tako odlučno i uporno bori. Ono što nijesmo dobili od izvršnih vlasti, ni ovih ni prethodnih, pokušali su izračunati pojedini mediji. I ti se nalazi baš i ne uklapaju u ponuđeni scenario.

Tako je portal Bankar.me prošlog septembra objavio poređenje marži u Crnoj Gori sa maržama velikih trgovačkih lanaca u Srbiji, Bosni i Hercergovini, Hrvatskoj i Sloveniji. „Analizirajući bruto profitnu maržu 15 velikih trgovačkih lanaca u Regionu rezultati su pokazali da je najveću maržu u prošloj godini imao Merkator Slovenija i to 29,62 odsto. Veću maržu od najvećeg crnogorskog trgovačkog lanca (Voli, prim. Monitora) imali su Merkator Srbija, Lidl Slovenija, Delhaize Srbija, Domaća trgovina Srbija, Spar Slovenija i Bingo Tuzla. Manju maržu od Volija imali su Konzum plus, Lidl Hrvatska, Spar Hrvatska, Plodine Rijeka, Tommy Split i Konzum Sarajevo.

Bankar.me je analizirao i cijene 103 najzastupljenija proizvoda u potrošačkoj korpi u šest regionalnih trgovačkih lanaca. „Rezultati su pokazali da su cijene u najvećem crnogorskom trgovačkom lancu Voli veće samo u odnosu na jedan od dva analizirana velika trgovačka lanca u Bosni i Hercegovini, dok su niže nego u analiziranim marketima u Srbiji i Hrvatskoj“.

Priložena tabela sa cijenama analiziranih proizvoda pokazuje kako su one, kod dobrog dijela njih, u međuvremenu značajno porasle. To dijelom demantuje vladine tvrdnje kako se radi o „zetečenom problemu“. I, što je još važnije, pokazuje da alat koga su se prihvatili (ograničenje marži u veletrgovinama i maloprodaji) nije baš efikasan način za obaranje cijena.

Možda bi ideja sa kojom je premijer upoznao javnost  takođe početkom avgusta dala bolje rezultate? Spajić je tada, agenciji Mina-biznis, najavio da će Vlada osnovati državno preduzeće koje će biti zaduženo za robne rezerve, ali i za direktnu dostavu građanima osnovnih životnih namirnica iz tih rezervi. “To je održiv način da se borimo protiv visokih cijena. Ograničenje marži će definitivno biti jedna velika pomoć budžetu naših građana, međutim, moramo imati dugoročno održivo rješenje za rast cijena i za stabilizaciju cijena u Crnoj Gori.” Očito da za taj posao treba vremena (uz znanje i novac) koje izvršna vlast sada nema.

Dobili smo akciju Limitirane cijene u nešto obimnijem izdanju. I puno optimizma u njenoj najavi. Drugo je pitanje da li će akcija u ovom obimu i obuhvatu opravdati očekivanja.

Uzmimo za primjer maslinovo ulje. Njegova cijena odavno se uzima kao primjer nesrazmjere između domaćih i stranih trgovina. Mnogo smo  puta mogli vidjeti poređenja cijena maslinovog ulja u trgovinama u Podgorici sa onima u Rimu, Madridu, Berlinu… Po pravilu, to je bilo na štetu ovdašnjih potrošača. Zato se i maslinovo ulje, ono najkvalitetnije i u najvećem pakovanju, našlo na listi proizvoda sa ograničenom maržom. Iako to, koliko nas iskustvo uči, neće bitnije uticati na njegovu cijenu.

Postoji i druga strana medalje. Postojeće procjene, iako dosta stare, govore kako su u Crnoj Gori godišnje troši od 0,5 do jednog litra maslinovog ulja po stanovniku. Zato će i ušteda na tom proizvodu, kolika god da je, biti neznatna u krajnjem, mjesečnom ili godišnjem zbiru.

EU prosjek potrošnje maslinovog ulja je 4-6 litara po stanovniku, dok stanovnici Mediterana iz Španije, Grčke ili Italije troše i preko 15 litara ovog ulja godišnje. To kazuje da je u tim zemljama maslinovo ulje zaista osnovna životna namirnica. Za raliku od Crne Gore gdje se na njega gleda kao na luksuz.  A to i te kako utiče na cijenu proizvoda: u trgovinama se ne traži mnogo,  a oni koji ga traže spremni su da plate. Pride, riječ je o dominantno uvoznom proizvodu. Zašto je to tako, to je neka druga priča. Gotovo identična je priča sa maslacem.

Na drugoj strani imamo mlijeko. Prema prošlogodišnjim podacima sa sajta Svijet statistike (World of statistics) stanovnici Crne Gore su drugi potrošači mlijeka na svijetu, odmah iza Finaca, sa godišnjom potrošnjom od nepunih 350 litara po osobi. Mlijeko je skupo pa je njegova kupovina veliki porodični izdatak. Vlada je svojom odlukom  limitirala marže samo uske palete tog proizvoda. Jedna vrsta mlijeka (2,8 posto mliječne masti) u dva pakovanja – tetrapak bez čepa i svježe mlijeko u kesi. Kod jogurta – jedna vrsta i jedno pakovanje.

Ili jabuke. Na Vladinoj listi su samo one najjeftinije koje, inače, stižu tek u poznu jesen. Kod deterdženata je obuhvaćeno samo jedno od 5-10 različitih vrsta pakovanja…

Opet, neko će nešto uštedjeti. To ne znači da je problem riješen. Prava borba za standard potrošača i razumne cijene u trgovinama počinje od proizvodnje. Domaće a ne uvozne. Da su trgovačke marže jedini ili makar dominantan problem, međunarodna konkurencija bi to već registrovala i pokušala da uplivom na crnogorsko tržište ostvari ekstra profit. Mi smo, iz nekih razloga, imali situaciju da su strane kompanije prodavale svoje ovdašnje trgovačke biznise i odlazile iz Crne Gore.

Uz priču o trgovačkim maržama valjalo bi razmiliti i o onoj političkoj. Vlada sa 30 + ministara i potpredsjednika, parlament sa predsjednikom i pet potpedsjednika, a svi oni imaju šefove kabineta, savjetnike, pomoćnike, sekretare, vozače… I sve to neko treba da plati, a najveća stavka na prihodnoj strani države je naplata PDV-a. Najvećim dijelom iz trgovina.

Otud se premijer Spajić vajkao da bi ograničenjem cijena tokom sezone država „dotirala“ strance. I zato, kada razmišljamo da li je akcija vlade mogla biti konkretnija i sveobuhvatnija, trebamo imati na umu da veće cijene u trgovinama znače i veće prihode države.  A, izbori – oni dođu i prođu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo