Povežite se sa nama

HORIZONTI

CENTRALNA AZIJA SVE DALJA OD RUSIJE: Strateški preokret Kazahstana – veliko njet Moskvi

Objavljeno prije

na

Vjetar u leđa Kasimu-Jomart Tokajevu dao je krah ruskog blitzkriga na Ukrajinu. Izjave Dmitrija Medvedeva, zamjenika predsjednika Savjeta za bezbjednost Rusije na društvenim mrežama (koje su kasnije tiho povučene) da Kazahstan nikad nije bio država i nacija i da će Rusija povratiti svoj raniji uticaj i teritorije, snažno su odjeknule u glavnom gradu Astani. Kazahstan je kao nacija u sovjetskom periodu doživio jednu od najgorih rusifikacija

 

Kasim-Jomart Tokajev je 26. novembra položio zakletvu nakon što je ponovo izabran na prijevremenim predsjedničkim izborima u Kazahstanu 20. novembra. Tokajev je dobio više od 81 odsto glasova što je tipično za autoritarne režime.

Tokajev je na inauguraciji obećao „fundamentalne reforme“, okretanje Zapadu i saradnju sa Kinom u kojoj je inače studirao a kasnije je radio u tamošnjoj sovjetskoj ambasadi. Poslije je bio premijer Kazahstana, predsjedavajući Senata i generalni direktor Kancelarije UN-a u Ženevi. Osim kazahstanskog i ruskog, Tokajev govori kineski, engleski i francuski.

U zemlji već dugo postoji jasna želja za promjenama. U januaru ove godine protesti koji su počeli zbog naglog rasta cijena goriva u udaljenoj zapadnoj provinciji su prerasli u masovne demonstracije i zahvatili čitavu zemlju u roku od dva dana. Desetine hiljada ljudi su izašli na ulice u svim većim gradovima i tražile poboljšanje društveno-ekonomskih uslova, veći uticaj u upravljanju zemljom i kraj sistema kleptokratske vlasti bliske Moskvi koji se razvio pod prvim predsjednikom Kazahstana nakon nezavisnosti, Nursultanom Nazarbajevim. Onda je uslijedio haos i krvoprolićem koje je koštalo 238 ljudskih života, što je najgore nasilje od kada se zemlja osamostalila 1992. godine.

Postoji sve više indicija i ozbiljnih navoda da su pristalice Nazarbajeva pokušale iskoristiti proteste da svrgnu Tokajeva slanjem provokatora u velike, ali do tada mirne demonstracije, kako bi podstakli nasilje.

Predsjednik je naredio lojalnim pripadnicima snaga bezbjednosti da upotrijebe smrtonosnu silu da bi se uspostavio red. Aktivirao je i član 4 Organizacije zemalja za kolektivnu bezbjednost (CSTO) predvođenog Rusijom (čije članice su još Kirgistan, Tadžikistan, Jermenija i Bjelorusija) kojim je tražena vojna pomoć od drugih članica (slično kao i član 5 NATO saveza). Rusija i druge članice su odgovorile slanjem 2.000 pripadnika elitnih jedinica, čime je pred invaziju na Ukrajinu 24. februara dodatno skočio prestiž Kremlja u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Prije toga je Moskva pred kraj 2020. godine svojom medijacijom okončala drugi rat između Jermenije i Azerbejdžana i rasporedila 2.000 mirovnih trupa u spornoj oblasti Nagorno-Karabah. Ruski mirovnjaci su se povukli iz Kazahstana nakon svega dvije sedmice dok su mnogi zapadni komentatori izražavali uvjerenje da će uticaj Moksve dodatno porasti u zemlji i da se Tokajev nakon „krvavog januara“ neće usuditi na reforme i demontiranje autokratskog i Kremlju naklonjenog sistema ranijeg predsjednika Nursultana Nazarbajeva.

Tokajev je formalno za nasilje okrivio teroriste obučene iz inostranstva, iako su uzročnici i učesnici bili domaći. Prvo je smijenjen Nazarbajev sa mjesta sekretara državnog Savjeta bezbjednosti 5. januara, na dan kada su protesti postali nasilni. Mjesecima prije nego što je Nazarbajev otišao s mjesta predsjednika, kancelariji sekretara Savjeta bezbjednosti dodana su ovlaštenja koja su Nazarbajevu omogućila da od predsjednika pređe na gotovo jednako moćnu funkciju. Poznavaoci tvrde da je veći dio svog predsjedničkog mandata prije januarskih nemira Tokajev stajao u sjeni Nazarbajeva i da je često bilo teško razaznati ko donosi odluke. Neki su smatrali da Tokajev želi uvesti reforme, ali to nije mogao dok god je postojao odlučujući uticaj bivšeg predsjednika.

Nakon smjene Nazarbajeva, 5. januara je uhapšen Karim Masimov, bivši premijer, državni sekretar i šef predsjedničke administracije pod Nazarbajevim koji je u momentu izbijanja protesta bio šef kazahstanskog Komiteta za nacionalnu bezbjednost (KNB). Osim njega uhapšeni su dva nećaka Nazarbajeva. Jedan od njih, Samat Abiš bio je Masimovljev zamjenik u KNB-u.

Drugi nećak Nazarbajeva, Kajrat Satibaldi osuđen je krajem septembra za pronevjeru novca iz državnih kompanija i osuđen na šest godina zatvora. Vlada je zaplijenila neke od mnogih poslova povezanih sa Bolatom Nazarbajevim, bratom bivšeg predsjednika. Bolat je pobjegao iz zemlje. Zatim je zaplijenjeno i nekoliko kompanija povezanih s Alijom, najmlađom kćerkom bivšeg predsjednika, koja je takođe pobjegla iz zemlje.

Samo nekoliko dana nakon reizbora Tokajeva, objavljena je vijest da su kazahstanski istražitelji ušli u trag oko 20 miliona dolara prebačenih iz kompanije koja pripada Darigi, najstarijoj kćeri bivšeg predsjednika, u kompaniju registrovanu na Djevičanskim ostrvima. U svom inauguracionom govoru, Tokajev je obećao da će vratiti „svu imovinu koja je ilegalno povučena iz zemlje“. Za sada nema nagovještaja da će bivši predsednik doći pod udar istrage, iako je Nursultan Nazarbajev jedan od glavnih junaka znatnog broja međunarodnih novinarskih istraga i afera koje su mapirale ili rade da uđu u trag milijardama dolara Prve familije u stranim bankama i imovini u inostranstvu.

Većina Kazahstanaca pozdravila je pad članova nekadašnje Prve familije države, čime je došlo do rasta popularnosti Tokajeva.

Vjetar u leđa Tokajevu je dao krah ruskog blitzkriga na Ukrajinu. Snimci uništenih ruskih oklopnih kolona na putevima i stepama Ukrajine su odagnali strahove i prijetnje da se Rusi mogu vratiti u puno jačem izdanju od januarske intervencije. Izjave Dmitrija Medvedeva, zamjenika predsjednika Savjeta za bezbjednost Rusije na društvenim mrežama (koje su kasnije tiho povučene) da Kazahstan nikad nije bio država i nacija i da će Rusija povratiti svoj raniji uticaj i teritorije, snažno su odjeknule u glavnom gradu Astani. Kazahstan je kao nacija u sovjetskom periodu doživio jednu od najgorih rusifikacija. Prvo je u vještački stvorenoj gladi 1932-1933. godine, u vrijeme vladavine Staljina, pomrlo preko milion i po Kazahstanaca (što se dešavalo uporedo sa genocidom izgladnjivanja ukrajinskog naroda) a još stotine hiljada su raseljene ili natjerane da napuste Kazahstan. Istovremeno, tamo su osnivane kažnjeničke kolonije neprijatelja komunističkog režima dok su etnički Rusi masovno naseljavani. Kazahstanci su 1959. godine činili svega 30 odsto stanovništva (sa pređašnjih 83 odsto prije boljševičkog etničkog inžinjeringa) dok je Rusa bilo skoro 43 odsto. Kada je propao Sovjetski Savez u Kazahstanu je živjelo skoro milion prisilno raseljenih etničkih Njemaca i skoro 900.000 etničkih Ukrajinaca. Mnogi od njih su se odselili kao i mnogi Rusi koji sada čine svega 16 odsto stanovništva, ali čije i dalje znatno prisustvo na sjeveru zemlje služi kao zgodna činjenica ruskim nacionalistima da posežu za teritorijom.

Nakon ruske agresije na Ukrajinu 24. februara Kazahstan je odbio poslati „mirovne trupe“ i „posmatrače“ u okupirani dio Donbasa čije kremaljske marionete su proglasile „nezavisnost i suverenitet“. Kasnije, u junu ove godine, po dolasku na Sankt Peterburški ekonomski forum čiji je domaćin bio predsjednik Vladimir Putin, Tokajev je u intervjuu naglasio da neće puzati pred Moskvom. Rekao je da u „Rusiji neki pogrešno interpretiraju situaciju tvrdeći da je Rusija spasila Kazahstan i da Kazahstan sada treba vječno da služi i klanja se Rusiji. Vjerujem da je ovakvo rezoniranje potpuno neopravdano i daleko od realnosti“. Tokajev je kasnije na samom forumu nazvao Putinove „narodne republike“ Luhansk i Donjetsk „kvazidržavnim entitetima“ koje njegova zemlja neće priznati.

Odgovor je stigao nakon tri dana kada je Moskva po drugi put zatvorila izvoz kazahstanske nafte (prvi put je bilo u martu) preko crnomorske luke Novorosijsk kojom ide 80 odsto naftnog izvoza Kazahstana i to najveći dio za EU. Izgovor je bio da su u vodama oko luke pronađene eksplozivne naprave (njih 50-ak) iz doba Drugog svjetskog rata. Vlasti luke Novorosijsk su saopštile da će im trebati oko „mjesec dana da deminiraju“ iako se sav ostali promet preko luke neometano odvijao. Prije toga, u martu, transport nafte je bio prekinut jer je „oluja oštetila pristanište“ pa je i za to trebalo mjesec dana „popravke“. Luka Novorosijk je ipak „proradila“ i za kazahstansku naftu polovinom jula. Za Astanu je to bilo dovoljno jasno da zemlja treba da se preorjentiše i nađe alternative za izvoz nafte i gasa. Jedina druga trasa na raspolaganju za naftu je preko Kaspijskog mora ka terminalu u Bakuu, glavnom gradu kulturološki srodnog Azerbejdžana, a odatle dalje preko Gruzije i Turske. I druge tzv. stan-zemlje su se počele udaljavati od Moskve. Predsjednik Tadžikistana je javno zatražio od Kremlja da prestane koristiti termin „bivše države Sovjetskog Saveza“ za centralnoazijske zemlje. Kirgistan je počeo kupovati naoružanje i dobijati tehničku pomoć od Turske i Zapada a istim stopama je krenuo i Uzbekistan stavljajući Moksvi do znanje da više nema primat u određivanju njegove vanjske politike.

Poboljšanje socio-ekonomskih uslova koji su traženi na januarskim protestima su, u međuvremenu, i dalje aktuelni. Početkom septembra je povećana minimalna mjesečna zarada sa 60.000 na 70.000 tengi (125 eura na 150), ali su cijene osnovnih namirnica porasle za nekih 20,5 odsto u prvih 10 mjeseci ove godine. Brašno je poskupilo za 41 odsto, šećer za skoro 73 odsto, a pirinač za trećinu.

Tokajevljev nivo posvećenosti implementaciji reformi tek treba da se dokaže, ali njegova pozadina sugerira da je on možda bolje prilagođen za suštinske promjene od njegovih kolega iz Centralne Azije i da ima puno veću podršku iz inostranstva u sadašnjem geopolitičkom spletu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM OTVORENO O PLANOVIMA ZA CRNU GORU: Srpski svet i narko biznis pod istom kapom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajem avgusta je objavljena hagiografija (svetačko žitije) Marka Parezanovića, koji ima već četvrt stoljeća dug staž u Službi. Taj  srpski Džejms Bond gradi i  jača srpski identitet u regionu. Navodi se da je “njegov rad u Crnoj Gori od velikog značaja”, prije svega “rezultati popisa koji još uvijek nije objavljen…” Magazin Poredak,  čiji tekst prenose Novosti Milorada Vučelića , objašnjava da su strategije Parezanovića uključivale  “niz specijalnih operacija koje su obezbijedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore”

 

Krajem avgusta je objavljena hagiografija (svetačko žitije) Marka Parezanovića – Čoveka u vihoru legendi i kontroverzi kako ga je u naslovnici predstavio opskurni Magazin Poredak. Tekst je odmah prenesen u režimskim Novostima čiji glavni i odgovorni urednik je Milorad Vučelić, glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića iz 90-tih. Novosti su ove godine dobile za “naročite zasluge za Republiku Srbiju i njene građane, a povodom 70 godina rada u oblasti novinarstva i izdavačke djelatosti” Sretenjski orden prvog stepena (za Dan državnosti) koji je Vučeliću direktno uručio sadašnji gospodar Srbije. Tekst o “jednom od najznačajnijih i najintrigantnijih figura u srpskom bezbednosnom aparatu” su prenijeli još neki velikosrpski mediji.

Parezanović koji ima već četvrt stoljeća dug staž u Službi (državna bezbjednost ili BIA) je stigao “u sam vrh operativnog sastava BIA… isključivo (zbog) izuzetne inteligencije, čelične volje, odvažnosti, neumornog rada i zasluga u oblasti kontraobaveštajnog i obaveštajnog rada”. Dobitnik je velikog broja odlikovanja, a navodno se posebno ponosi na ordenje dobijeno od predsjednika Srbije, Rusije i Republike Srpske (RS) koja se u tekstu naziva državom. Parezanović je, piše u tekstu, “mnogo više od običnog državnog službenika – on je i jedan od najbližih i najodanijih saradnika predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ali i jedan od ključnih arhitekata novog srpskog sveta”. Dalje se opisuje prisni odnos između Parezanovića i gospodara Vučića, o čemu se “sada već ispredaju čitave legende”. On se žrtvuje za gospodara ali i gospodar brine o njemu i navodno mu je 2020. godine “bukvalno spasio život”. Parezanović je zbog svoje borbe za Srbiju, tj. njenog gospodara “meta stranih obavještajnih službi i njihovih saradnika”. On otkriva izdajnike srpstva u redovima opozicije, nevladinog sektora i nezavisnih medija.

Uprkos svemu, ovaj srpski Džejms Bond je “nastavio da gradi i jača srpski identitet u regionu”. Navodi se da je “njegov rad u Crnoj Gori od velikog značaja”, prije svega “rezultati popisa koji još uvijek nije objavljen…i sve veći broj onih koji se opet izjašnjavaju kao Srbi je dokaz obnovljenog srpstva u toj zemlji”. Vučićevo glasilo naglašava da taj “proces nije slučajan, već je posledica dobro organizovanih aktivnosti koje su vodile ka kulturnom i nacionalnom preporodu Srba u Crnoj Gori”. Objašnjava da su “strategije (Parezanovića) bile dugoročne i uključivale su niz specijalnih operacija koje su obezbedile trajan uticaj na političku i kulturnu scenu Crne Gore”.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSJETA ŠEFA CIA-E REGIONU: Znak da su politike ušle u opasnu fazu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi smatraju   dolazak Vilijama Bernsa prošle sedmice znakom da mnogo toga u našem regionu nije u redu.  Berns je posjetio BiH, Srbiju i Kosovo –  države van NATO saveza,  okružene zemljama članicama. U BiH i na Kosovu su objavljeni  snimci i detalji sa kime se Berns sreo i koje su bile teme razgovora.  Srbijanske vlasti nisu  zvanično ni potvrdile Bernsovu posjetu a kamoli s kim je i o čemu je razgovarao u Beogradu

 

 

Dolazak direktora američke Centralne obavještajne agencije (CIA) Vilijama Bernsa na zapadni Balkanu nije nešto što predstavlja uobičajenu diplomatsku aktivnost. Berns je inače bivši diplomata, ranije je bio i američki ambasador u Rusiji. Na čelu CIA-e se nalazi od januara 2021. godine i jedna je od osoba od najvećeg povjerenja predsjednika Džozefa Bajdena. Mnogi smatraju Bernsov dolazak prošle sedmice znakom da mnogo toga u našem regionu nije u redu, jer šef američkih obavještajaca stiže u vremenu opasne eskalacije sukoba na Bliskom istoku i Ukrajini. Berns je posjetio Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Kosovo – države koje su van NATO a  okružene zemljama članicama. U BiH i na Kosovu su objavljeni  snimci i detalji sa kime se Berns sreo i koje su bile teme razgovora. Posjeta Beogradu 21. avgusta je bila bez objava. Srbijanske vlasti taj dan nisu čak ni zvanično potvrdile Bernsovu posjetu, a kamoli s kim je i o čemu je razgovarao u Beogradu.

Berns je prvo stigao u Sarajevo 20. avgusta. Tamo se sastao sa direktorom BH Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Almirom Džuvom, ministrom vanjskih poslova Elmedinom Konakovićem i članovima Predsjedništa BiH, uključujući i Željku Cvijanović. Ona je na američkoj listi sankcija od kraja jula prošle godine. Radio slobodna Evropa (RSE) je citirala neimenovanog američkog zvaničnika koji je rekao da je razlog dolaska Bernsa u Sarajevo, između ostalog, zabrinjavajuća secesionistička retorika i djelovanje predsjednika BH entiteta Republika Srpska (RS) Milorada Dodika i Vlade RS-a. Cvijanovićka nakon razgovora nije iznosila detalje sastanka niti da li je i kakva poruka poslata njenom šefu Dodiku. Cvijanovićka je opisala Bernsa kao „učtivog sagovornika sa impresivnom biografijom koji uveliko odudara od raznih nadobudnih prethodnih sagovornika“ i da je sastanak sa njim bio „preozbiljan“. Idući dan, kada je Berns već bio u Beogradu, Dodik je u pomirljivom tonu na društvenoj mreži X objavio da „Republika Srpska nikada nije sporila suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine shodno Dejtonskom sporazumu i secesija nikada nije bila naša politika“. Dodik je istakao i značaj  „borbe protiv terorizma…i u tom kontekstu je značajna posjeta BiH direktora Bernsa“.

Vrh RS-a predvođen Dodikom (uz premijera, predsjednika skupštine i ministra pravde) se nalazi na crnoj listi zbog prijetnji Dejtonskom mirovnom sporazumu (kojim je okončan rat 1995.god.), integritetu i suverenitetu BiH. Okidač je bilo usvajanje u Skupštini RS-a dva antidejtonska zakona o nepoštovanju odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika. Amerika tereti Dodika i članove njegove porodice i za rasprostranjenu korupciju i potčinjavanje institucija RS-a njihovim privatnim interesima. Posljednji par godina Dodik i njegovi saradnici su intenzivirali toksičnu nacionalističku retoriku uz zvanično revidiranje istorije. To uključuje i odbacivanje ranijih nalaza Vlade RS-a o genocidu u Srebrenici. Dodik i njegovi ne kriju da je krajnji cilj kampanje priključenje RS-a Srbiji i stvaranje Srpskog sveta koji je postao novi termin za Veliku Srbiju u koju, po njima, treba ući i Crna Gora.

Bošnjački političari su pozdravili posjetu direktora Bernsa. Konaković je rekao da posjeta “jednog od ključnih ljudi američke administracije pokazuje posvećenost SAD-a… i da je BiH u samom vrhu prioriteta američke vanjske politike”. Šef OSA-e Džuvo je rekao da je Berns podržao saradnju obavještajnih agencija, „ali i državu BiH”.

(Ponovna) saradnja sa domaćom agencijom je novina jer stvari nisu ružičaste ni u Federaciji BiH. Bivši šef OSA-e Osman Mehmedagić Osmica je stavljen polovinom marta prošle godine na američku crnu listu zajedno sa narko bosom Edinom Gačaninom. Osmica i Gačanin se u objavi Stejt dipartmenta označavaju kao osobe koje su „ugrozile vladavinu prava, podrivale institucije, opstruirale ili ugrožavale Dejtonski sporazum  i materijalno doprinijele međunarodnom širenju narkotika“. Osmica se optužuje i za zloupotrebu državnih institucija u korist Stranke demokratske akcije (SDA). Osmica je bio direktor OSA-e 8 godina, sve do 23. februara prošle godine. Ovaj nekadašnji tjelohranitelj Alije Izetbegovića je negirao veze sa kriminalom i rekao da se stavlja na raspolaganje pravosudnim organima. Na crnoj listi je i bivši premijer Federacije BiH Fadil Novalić zbog zloupotrebe ličnih podataka penzionera u korist SDA pred izbore 2018. godine.

Dan nakon Sarajeva Berns se sastao sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem što je on potvrdio tek dva dana nakon sastanka i odlaska Bernsa za Prištinu. Medijima je rekao da je odsustvo javnosti sa takvih sastanaka stvar dogovora sa gostima, i „obično kada razgovarate sa šefovima službi…nema nikakvih izjava ili čega već“. Vučić je rekao da su teme razgovora bile „budućnost zemlje i regiona“ i da su imali „vrlo koristan, pristojan i rekao bih važan sastanak“ i da je „to sve što po tom pitanju može da se kaže“. Međutim, jedan od predsjednikovih medijskih stubova,  tabloid Informer,  je imao puno više detalja. Tu je veliki  naslov Direktor američke obaveštajne službe vršlja po Balkanu, pravi plan rušenja Vučića sa još dva istaknuta teksta pod naslovom: Posustali organizatori Beomajdana (antilitijumski protesti) pod dodatnim pritiskom! CIA zahteva rezultate i Pakleni plan – CIA sprema atentat na Putina.

Momir Stojanović, penzionisani direktor Vojne bezbednosne agencije (VBA) u razgovoru za Glas Amerike tvrdi da ćutanje u Srbiji „ukazuje da sigurno zvaničnici u Beogradu nisu zadovoljni rezultatima tih razgovora, jer da jesu i te kako bi to podelili sa javnošću u Srbiji“. Stojanović kaže „da su najverovatnije poslate neke ultimativne poruke u pogledu krize i u BiH i na Kosovu i Metohiji“.  I drugi analitičari se slažu sa njim da je to bila jedna od glavnih tema razgovora,  uz nastojanja Amerikanaca da ograniče ruski uticaj u regionu. „Dok je Berns još bio u Beogradu, Vučić je primio ruskog ambasadora koji je  bio veoma zainteresovan da čuje šta to Amerikanci imaju da kažu na ono što se ovde naziva bratska saradnja“ kazao je vanjsko – politički komentator i novinar Boško Jakšić. Jakšić ima i razumijevanja za ćutanje medija. „Sama činjenica da predsednik Srbije razgovara sa šefom CIA-e, koja se godinama proglašava za glavnog zaverenika protiv Srbije… bila bi nepopularno primljena u značajnom delu srpske javnosti“, obasnio je on.

Analitičari i diplomatska zajednica smatraju da je glavni cilj SAD održavanje stabilnosti, tj. u ovom slučaju ukroćavanje Dodika u Bosni i držanje stvari pod kontrolom na sjeveru Kosova. SAD su posebno zainteresirane da se ne ponove krvava dešavanja iz Banjske na sjeveru Kosova prošle godine čiji akteri su bili dobro naoružani paramilitarci pod komandom narko bosa i štićenika Beograda Milorada Radoičića. Radoičić i njegov partner Zvonko Veselinović (najpoznatiji kod nas po objavljenoj u Vijestima SKY prepisci i proslavi prve milijarde sa predsjednikovim bratom) su na američkoj crnoj listi zbog organizovanog kriminala – prije svega trgovine narkoticima. Zbog iste stvari je na listu stavljen i Aleksandar Vulin, jedan od potpredsjednika Vlade Srbije i blizak prijatelj Moskve. Da li su i narko bosovi pod državnom zaštitom i transnacionalni kriminal bili teme razgovora u Beogradu ostaje nepoznato.

Dok za Radoičića, Veselinovića, Šariće i druge nema problema u Srbiji, Vulin je prije dva dana javno rekao da on stoji iza spiskova politički nepodobnih osoba iz regiona kojima je otežan ili zabranjen ulazak u Srbiju zbog „pretnje nacionalnoj bezbednosti“ ili „verbalnih delikata“ koji više ne postoje u srbijanskom zakonu. Navodno je lista napravljena dok je Vulin bio na čelu MUP-a i BIA-e. Među „opasnima“ su se našli i sarajevski glumac Feđa Štukan i hrvatska pjevačica Severina Vučković koja je satima držana na granici uz traženje da se izjasni o Srebrenici, Tuđmanu, Oluji… Štukan je vraćen sa aerodroma u Beogradu prvim letom za BiH uz obrazloženje da mu je zabranjen ulazak u zemlju zbog „nacionalne bezbednosti“. U prošlosti je viđen na jednom protestu u Beogradu. Ranije je vraćena sa beogradskog aerodroma i bivša crnogorska ministarka evropskih integracija Jovana Marović zbog kritičkih stavova o Otvorenom Balkanu. Crnogorski poslanici koji su glasali za rezoluciju o genocidu u Srebrenici su redovno  zadržavani i ispitivani na srbijanskoj granici prilikom ulaska. Slična maltretiranja su doživjeli i neki novinari.

Kada su u pitanju granice, ili njihovo  brisanje,  namjere premijera Kosova Albina Kurtija da otvori most na Ibru koji je do sada efektivno dijelio Mitrovicu po etničkim linijama, je izazvala puno kritika sa Zapada. Američki i drugi zapadni zvaničnici traže od Kurtija da ne povlači poteze koji će ugroziti krhki mir i etnički balans.

Ostaje nada da će Bernsova posjeta Balkanu doprinijeti stabilnosti i smirivanju tenzija.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

 LITIJUMSKI IZAZOVI ZA SRBIJANSKU VLAST: Između dvije vatre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zloupotreba sportista, agresivni nacionalizam i teorije zavjera kao odgovor Vučićeve vlasti na proteste . Provučićevske partije u Crnoj Gori (NSD, DNP i SNP) za sada ćute o litijumu.  Krajem avgusta će u Beogradu biti održan skup srpske dijaspore na kojima će se i oni pojaviti, kako nezvanično saznajemo. Provučićevski mediji u Crnoj Gori one koji se protive režimu i Rio Tintu nazivaju “drugosrbijanskim nadničarima”

 

 

Masovni protesti u Beogradu  protiv obnovljene dozvole anglo-australijskoj rudarskoj kompaniji Rio Tinto da rudari litijum u dolini Jadra na zapadu zemlje kao da su zatekli državne vlasti. Snimci dronom centra Beograda sa desetinama hiljada demonstranata su izazvale nervozne reakcije srbijanskih zvaničnika koji izgleda nisu računali na toliku masovnost u doba godišnjih odmora.

Formalni premijer Srbije Miloš Vučević se odmah obrušio na demonstrante nazvavši ih “raspalom bandom (koji) idu da blokiraju, ne znaju ni sami šta… da ugroze funkcionisanje normalnim ljudima”. To su za Vučevića “kukavice i lažovi…koji otvoreno i monstruozno prete smrću predsedniku”. Po ustaljenom udbaškom stilu Vučević ih je optužio da ugrožavaju Srbiju “zarad ličnih interesa koje podržavaju i  Kurti, i ustaše i strane službe“. Ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić je, nakon što je drastično umanjio broj prisutnih,  rekao da su demonstracije urađene “po receptu obojenih revolucija” aludirajući na Ukrajinu 2014. kada je svrgnuta mafio-kleptokratska vlast Viktora Janukoviča. Kazao je da su demonstranti “blokirali i železničku stanicu Prokop, najlepšu u ovom delu sveta i ponos svih građana Srbije, koju je ova vlast napravila”. Dačić je najavio i krivične i prekršajne prijave protiv onih koji su blokirali saobraćajnice dok su njih trojica ekspresno dobili kazne od 40 i 30 dana zatvora. Predsjednica Skupštine Ana Brnabić je dan prije skupa rekla da je “jedini cilj protesta nasilno svrgavanje (predsjednika Vučića i vlasti koju je narod demokratski izabrao na izborima…i otimanje države”). Za nju je “litijum bogatstvo Srbije, šansa koju bi samo neprijatelj želeo da propustimo”. Istovremeno su režimski mediji objavili da su ruske službe upozorile Predsjednika da se sprema “majdanizacija Srbije” iza koje stoje neke zapadne službe.

Da “neprijatelji Srbije” vrebaju sa svih strana, poručio je i dan nakon protesta predsjednik Vučič. Rekao je da “razume oduševljenje u Prištini” zbog demonstracija kao i želju svih drugih “da Srbiji bude lošije” uključujući i “Zagreb, Sarajevo i zvaničnu Podgoricu”. I zbog neprijateljstva prema Srbiji iz vana “svakom normalnom čoveku” u Srbiji treba biti “jasno na kojoj strani treba da bude” – tj. njegovoj.

Predsjednika je podržala i turbo folk pjevačica Jelena Karleuša, jedan od medijskih (i duhovnih) stubova Srpske napredne stranke (SNS). Karleuša je rekla da proteste predvodi “neuspješni pjevač”, “ubica životinja i silovatelj Topalko (Milan Topalović)”. Po njenim riječima Topalko je “psiho (koji) nije mogao pobijediti ni u Zvezdama Granda a ne Vučića”. Karleuša je uputila i prostačke uvrede proslavljenoj glumici Svetlani Ceci Bojković, koja je bila jedna od govornica na protestu kao i ostalim demonstrantima. Ustvrdila je da na protestu nije bilo stručnjaka već “non-stop pijana” glumica koja “baulja i čarlija” preporučivši da joj se oduzme “pljoska iz koje cuga” a da “Topalka vežu natrag u štalu”. Po Karleuši “neuki” demonstranti trebaju prestati “da maltretiraju normalne građane” usporedivši njihovo mišljenje sa muškim genitaljama. Ova srbijanska pjevačica je nedavno bila u emisiji na Happy TV zajedno sa predsjednikom Vučićem, ministrom Dačićem i liderom Demokratske narodne partije (DNP) Milanom Kneževićem koji ju je pozvao da održi koncert u Zeti čiji gradonačelnik je iz redova njegove stranke. Emisija je bila prilika da se dva političara i turbo folk pjevačica utrkuju ko će više komplimenata i izjava lojalnosti udijeliti gospodaru Vučiću.

Međutim, ni svi u Vučićevom okruženju ne misle isto kada je u pitanju kopanje litijuma koje može imati opasne posljedice po zdravlje ljudi i okoline i po čemu je kompanije Rio Tinto do sada bila neslavna diljem planete. Poznati filmski režiser i prijatelj srpskog establišmenta Emir Kusturica je u autorskom tekstu na svom portalu Iskra izrazio rezerve prema projektu rekavši da je narod dovoljno uplašen i neće odustati od ideje Rio Tinto, Marš sa Drine. Kusturica je izrazio neslaganje sa teorijama zavjera da je taj slogan “smišljen u leglu obojenih revolucija” već su ga skovali “ljudi koji žive na Drini” i u čijoj neposrednoj blizini treba biti rudnik.

Vrh srpske crkve (SPC) je čvrsto pod kontrolom Vučića i njegovih službi, prije svega patrijarh Porfirije i Sinod (crkvena vlada). Ipak, kod par episkopa su se pojavili disonantni tonovi. Krajem jula se u svojoj besjedi mitropolit zvorničko – tuzlanski Fotije usprotivio “prekopavanju Srbije uzduž i poprijeko”. Poručio je da ako je cijena zarade “potpuno uništenje našeg naroda i naše zemlje…šta će nam onda to?” Prije nekoliko dana je episkop dizeldorfski i njemački Grigorije javno poručio da “kao hrišćanin i episkop, kao građanin i čovjek – ne podržavam iskopavanje litijuma i uništavanje plodne Doline Jadra ili bilo koje druge”. Patrijarh, koji se ranije bez problema pojavio u predizbornom spotu Vučićeve SNS pored svog gospodara, ne oglašava se i pored upornih pitanja nezavisnih medija.

Provučićevske partije u Crnoj Gori (parlamentarne NSD, DNP i SNP) za sada ćute o litijumu. Krajem avgusta će u Beogradu biti održan skup srpske dijaspore na kojima će se i oni pojaviti, kako nezvanično saznajemo. Od njih srbijanska javnost i ekološki aktivisti ne očekuju nikakvu podršku. Provučićevski mediji u Crnoj Gori one koji se protive režimu i Rio Tintu nazivaju “drugosrbijanskim nadničarima”.

Ne oglašavaju se ni srbijanski sportisti koji su imali zapažene uspjehe na Olimpijadi u Parizu i kojima je režim priredio zvanični doček po povratku. Prvo ih je primio Predsjednik i slikao se sa njima u svom uredu na Andrićevom vencu. Njihova slava je bila i njegova slava. Kasnije je pred oko 14 hiljada građana, prema nezvaničnim procjenama, priređeno, i direktno televizijski prenošeno, slavlje ispred Starog dvora. Klicalo se Srbiji, pjevala se himna, i posebno  otpjevalo Veseli se srpski rode Danice Crnogorčević. Ova pjesma u njenoj izvedbi je postala nezvanična himna (veliko)srpskog sveta i revizionističke istorije u kojoj su fašisti i zločinci postali dobri momci i obrnuto. Jedina “mrlja” režimskom i nacionalističkom veselju su bili aktivisti Kreni-promeni koji su razvili transparent “Nećeš kopati” i još uzvikivali : “Rio Tinto, marš iz Srbije”. Ubrzo su bili privedeni od strane policije zbog remećenja proslave. Istu noć kasnije su pušteni.

Ipak, Vučić je naposljetku rekao “da će razgovarati sa narodom” kako bi se odagnali strahovi od posljedica rudarenja litijuma.  U skupštini opštine Mali Zvornik organizovan je razgovor građana sa Predsjednikom jer se ta oblast nalazi u blizini predviđene zone eksploatacije. Vučić je pozvao svakoga do dođe,  I da niko  “neće biti kontrolisan”. Ponovio je da se neće ništa kopati dok struka ne kaže svoje i dok se “dobro ne odvaga”.

Ekološki aktivisti iz te opštine koji su ranije organizovali proteste odbili su doći smatrajući da je sve režirano. Jedan od njih, Duško Matejić je u izjavi N1 televiziji rekao da je razgovor je “čista farsa” i “leteći cirkus Aleksandra Vučića”. Matejić je istakao da mnogi ljudi koji prisustvuju razgovoru sa Predsjednikom nisu iz Malog Zvornika već “su sve ljudi koji su ucijenjeni,… vidio sam neke ljude koji su na funkcijama i koji su morali da dođu da bi sačuvali svoja radna mjesta“, istakao je. Aktivisti ne vjeruju u “otvoreni razgovor” zato što već imaju tri toksična zagađivača od kojih obližnji rudnik ispušta u akumulaciono jezero olovo, cink i nikl. Postrojenje glinice takođe ispušta u vodu otrovno hemikalije već duže .Prije dvije godine je bio pomor ribe u Drini. “Na sve to nikom ništa” kaže Matejić” niti se stanovništo uopšte obavještava o sadašnjoj količina otrova u okolini. Zato  aktivisti ne vjeruju ni najavljenim ekološkim mjerama.

Prije dva dana je naučni saradnik pri Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, Aleksandar Matković, prijavio da je dobio prijetnje smrću nekoliko dana nakon objavljivanja teksta o litijumu na portalu Danasa.

Na  skupu u sali Opštine Mali Zvornik doktorka Sanja Sakan, naučna savjetnica u Centru izuzetnih vrednosti životne sredine u sklopu Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju je upozorila predsjednika države, ali i širu javnost o opasnostima ne samo kopanja litijuma, već i istraživanja koje prethodi otvaranju rudnika. Vučić joj je ponudio da uđe u ekspertski tim koji je formirala država. Međutim, poručio joj je i da joj je “šef država zato što vas država plaća, izdržava vašu porodicu” i da on ne traži od nje da pogazi struku. Ali “nemojte …ako mi kažu ovi ili oni koji se bave politikom…nećemo tu da budemo…(da kažete) neću ni ja”.

Borba se nastavlja, ishod je nezvjestan.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo