Povežite se sa nama

Izdvojeno

CIJENE PELETA OTIŠLE U NEBO: Grijanje po mjeri ekstraprofitera

Objavljeno prije

na

Upućeni tvrde da proizvodna cijena peleta u Crnoj Gori, sa svim troškovima, ne može biti veća od osamdeset eura. Od te, do cijene od 320 eura – sve je „čista zarada”. Neke od fabrika peleta dnevno proizvedu i do 90 tona

 

Peleta u većini gradova na sjeveru Crne Gore nema po cijeni koju je odredila Vlada (269 eura za tonu). Proizvođači, kojih je svake godine sve više, izvoze ga i po duplo većim cijenama. Da im zabrani, nema ko.

Odlukom aktuelne, tehničke Vlade, cijena tone peleta kod proizvođača ne može biti veća od 269 eura, ali se pelet u trgovinama na malo prodaje ispod ruke za 320 eura.

Do velikog skoka cijena sve popularnijeg ogrijeva, koja je znatno veća u odnosu na prošlu godinu, došlo je zbog krize energenata u regionu, kao i u čitavoj Evropi.

Cijena peleta je naglo skočila tokom proteklog ljeta, kada su se pojavili trgovci iz Njemačke, koji su šleperima odnosili sve što su našli u magacinima na sjeveru Crne Gore. „Jedan Njemac je čitavog ljeta plaćao crnogorskim proizvođačima na sjeveru 380 eura za tonu. Naravno da su mu svi prodavali. On je imao računicu da dođe iz Njemačke i da ovdje toliko plaća pelet, jer ga tamo prodaje 1.000 eura po toni”, ispričao je Monitoru sagovornik iz fabrike peleta u Beranama.

A proizvođači ne moraju tražiti kupce u Zapadnoj Evropi. Na Kosovu se pelet prodaje od 740 do 1.000 eura po toni. Tu informaciju su prenijeli i kosovski mediji ovih dana. Kada su tragom tih informacija inspektori obišli neke od prodajnih objekata na sjeveru, proizvođači su svu robu vratili u fabrike. Jedan od njih je kupcima koji su se interesovali otvoreno kazao da je „roba njegova” i da ne želi da je prodaje ispod cijene od 320 eura.

Taj energent je poskupio nekoliko puta u odnosu na prije dvije godine kada su mnogi stanovnici, ne samo sjevera Crne Gore, vođeni preporukama da je pelet najisplativije i ekološki najprihvatljivije gorivo, u svojim domovima instalirali sisteme za grijanje na pelet. Sada svi od reda kažu da im odluka Vlade Crne Gore o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi, među kojima je i pelet, nije bila od velike koristi. Uglavnom su uzaludna i podsjećanja da je izmjena te odluke objavljena u Službenom listu 12. oktobra, kada je propisano da cijena tone peleta kod proizvođača ne može biti veća od 269 eura.

„Država kao da nema mehanizme da spriječi izvoz i da se naprije po limitiranoj cijeni, koja je takođe preko stotinu eura veća od prošle godine, tom sirovinom snabdiju građani Crne Gore. Tako je trebalo da bude, ali nema nikoga ko bi se postarao da se donijeta Odluka zaista primjenjuje”, nezadovoljni su potrošači.

Grupa građana, udružena zajedničkim problemom, tvrdi da se, i pored izrečenih ograničenja, pelet i dalje izvozi iz Crne Gore i prodaje u okruženju po znatno većim cijenama. Pa podsjećaju da im je svašta obećavano kada su se opredjeljivali da pređu na grijanje na pelet. „Mnogi su se upecali na te preporuke i obećane olakšice i uveli grijanje na tu vrstu energenta. Međutim, ove godine cijene peleta su astronomski otišle, tako da ga obični građani ne mogu kupiti. Uz to, nekada ni novac ne pomaže da se dođe do peleta. Čak ni odluka Vlade da se limitiraju cijene peleta nijesu dala efekta, jer peleta po toj cijeni jednostavno nema. Na ovan način smo dovedeni u nezavidnu situaciji i ne znamo šta da radimo, jer je i nadležna inspekcija izgleda nemoćna pred ovim problemom”, navodi se u njihovoj izjavi koju su dostavili medijima.

Predsjednik gradske Mjesne zajednice Park u Beranama Petar Labudović, ističe da je upoznat da građani ne mogu da dođu do peleta po limitiranoj cijeni koju je odredila Vlada, te da zbog značajnog poskupljenja brojni potrošači ne mogu da kupe ni ogrijevno drvo. „Većina građana u mjesnoj zajednici svakodnevno mi se žali da nemaju dovoljno novca za potrebe grijanja. Peleta ili nema, ili su cijene astronomske, dok su i drva postala pravi luksuz. Na to ukazuje i činjenica da je metar cijepanih bukovih drva na sjeveru premašio cijenu od 60 eura, što je duplo više nego prošle godine. Zato građani s pravom traže pomoć i pitaju se kako će, uz ostala poskupljenja, pregurati zimu”, kaže Labudović.

S druge strane, iz kompanije Nikola, jednog od proizvođača peleta u Beranama, tvrde da su do sada poštovali odluku Vlade, ali da je zbog propratnih troškova i poskupljenja sirovine dalja proizvodnja po nametnutoj cijeni neodrživa. „Mi smo, poštujući prioritete, dobavljačima isporučili pedeset odsto proizvedenog peleta po cijeni koju je definisala Vlada. Razumijemo potrebe građana, međutim mi više ne možemo da se uklopimo u tu cijenu, jer su propratni troškovi dodatno narasli i prosto smo prinuđeni da obustavimo proizvodnju”, kazao je Mileta Jelić, vlasnik peletare u Beranama.

Upućeni sumnjaju u te tvrdnje. Neki od dobrih poznavalaca prilika u ovoj oblasti tvrde da proizvodna cijena peleta u Crnoj Gori, sa svim troškovima, ne može biti veća od osamdeset eura. Od te, do cijene od 320 eura, razlika je 240 eura. I to je, kažu, „čista zarada” od samo jedne tone.

Matematika je ovdje jasna. I ukazuje na golemu dobit, odnosno ekstraprofit. Neke od fabrika dnevno proizvedu i do 90 tona. Pa kad to pomnožimo sa 240, što predstavlja čistu dobit, dođemo do iznosa od 21.600 eura. Zarada za jedan dan. Puta trideset dana – 630.000. Za samo mjesec, fabrika peleta kapaciteta od 90 tona, vlasniku donosi toliku čistu zaradu.

Pod uslovom da se proizvedeni pelet ne izveze na Kosovo, gdje se prodaje po još većoj cijeni. Ili im na prag fabrike dođe trgovac iz Njemačke, i iskešira milione.

Evropska unija obično u pristupnim pregovorima sa zemljama kandidatima postavlja zadatak da smanje emisiju štetnih gasova u svojoj zemlji. I u tom pravcu preporučuje prelazak na biolško gorivo, kakvo predstavlja pelet. Ali Evropa, takođe, podstiče zemlje koje se na to odluče, tako što ih pomaže velikim iznosima novca. Države su, nakon toga, dužne da pomažu građane koje stimulišu da sa drugih ogrijeva prelaze na pelet, time što bi im omogućavala subvencionirane cijene za nabavku peći i ekološki prihvatljivog goriva.

Šumarski tajkuni iz vremena kada je na vlasti bila DPS uglavnom su preživjeli tranziciju vlasti pa učestvuju u novim raspodjelama koncesija, i većina njih danas otvara fabrike za proizvodnju peleta. Ispada, tako, da se ništa nije promijenilo. Osim što im je cijena peleta omogućila da ove godine steknu pozamašan ekstraprofit od njegove prodaje.

Razumljivo je da je cijena peleta visoka na Kosovu koje nema šume, ali je potpuno neshvatljivo da je cijena tolika u Crnoj Gori, imajući u vidu raspoložive šume na sjeveru. To bogatstvo, očigledno, ni nove vlasti ne umiju, ili ne mogu, da iskoriste u korist svih građana, već one i dalje služe za bogaćenje istih preduzeća koja su bila privilegovana u protekle dvije decenije.

Konačno, i limitirana cijena od 269 eura takođe je previsoka, imamo li u vidu da se pelet pravi od drvenog otpada, dok vlasnici pilana i dalje proizvode rezanu drvenu građu koju takođe izvoze. A topao dom će ove zime biti luksuz u zemlji koja je među najbogatijim državama Evrope po površinama pod šumom.

                                                    Tufik SOFTIĆ    

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ove sedmice uhapšeno je više crnogorskih biznismena i policajaca zbog kriminalnog udruživanja i šverca cigareta međunarodnih razmjera.  Jedno ime među njima posebno se ističe.  Aleksandar Mijajlović je često  povezivan sa građevinskom kompanijom Bemax, koja je svoj rast doživjela u vrijeme Đukanovićevog režima, poslujući sa državom u milionskim obrtima.

Osim Mijajlovića, uhapšeni su vlasnici podgoričke kompanije DG group Golub Vojinović i Dejan Jokić, te policajci Dragan Backović, Mirko Mijušković i Radoje Rabrenović. Narednog dana u okviru iste istrage, uhapšeni su u Nikšiću  Zoran Đukanović, vlasnik kompanije Đukanović company , Mileta Simanić i Milan Rogač. Takođe. U Nikšiću je uhapšen i Milenko Rabrenović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Veselina Veljovića. Rabrenoviću je ranije suđeno zbog prijetnji  novinarki  Oliveri Lakić, dok je u Vijestima pisala o švercu cigareta, ali je na kraju oslobođen.

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola.

Mijajlović nije zvanično suvlasnik Bemaxa, iako ga javnost tako percipira. Ipak, brojne su i zvanične njegove veze sa tom moćnom građevinskom firmom. Prema podacima Registra privrednih kompanija, Mijajlović ima funkcije u tri kompanije čiji je osnivač Bemax –   direktor je Alec Montenegro,  član  Upravnog odbora  Arena B i ovlašćeni  zastupnik  S & I INVEST.  Osim Mijajlovića kao stvarni suvlasnik Bemaxa javnost percipira Ranka Ubovića, još jednog podgoričkog biznismena. Zvanično, njegov sin Ivan Ubović, vlasnik je kompanije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo