Upućeni tvrde da proizvodna cijena peleta u Crnoj Gori, sa svim troškovima, ne može biti veća od osamdeset eura. Od te, do cijene od 320 eura – sve je „čista zarada”. Neke od fabrika peleta dnevno proizvedu i do 90 tona

Peleta u većini gradova na sjeveru Crne Gore nema po cijeni koju je odredila Vlada (269 eura za tonu). Proizvođači, kojih je svake godine sve više, izvoze ga i po duplo većim cijenama. Da im zabrani, nema ko.

Odlukom aktuelne, tehničke Vlade, cijena tone peleta kod proizvođača ne može biti veća od 269 eura, ali se pelet u trgovinama na malo prodaje ispod ruke za 320 eura.

Do velikog skoka cijena sve popularnijeg ogrijeva, koja je znatno veća u odnosu na prošlu godinu, došlo je zbog krize energenata u regionu, kao i u čitavoj Evropi.

Cijena peleta je naglo skočila tokom proteklog ljeta, kada su se pojavili trgovci iz Njemačke, koji su šleperima odnosili sve što su našli u magacinima na sjeveru Crne Gore. „Jedan Njemac je čitavog ljeta plaćao crnogorskim proizvođačima na sjeveru 380 eura za tonu. Naravno da su mu svi prodavali. On je imao računicu da dođe iz Njemačke i da ovdje toliko plaća pelet, jer ga tamo prodaje 1.000 eura po toni”, ispričao je Monitoru sagovornik iz fabrike peleta u Beranama.

A proizvođači ne moraju tražiti kupce u Zapadnoj Evropi. Na Kosovu se pelet prodaje od 740 do 1.000 eura po toni. Tu informaciju su prenijeli i kosovski mediji ovih dana. Kada su tragom tih informacija inspektori obišli neke od prodajnih objekata na sjeveru, proizvođači su svu robu vratili u fabrike. Jedan od njih je kupcima koji su se interesovali otvoreno kazao da je „roba njegova” i da ne želi da je prodaje ispod cijene od 320 eura.

Taj energent je poskupio nekoliko puta u odnosu na prije dvije godine kada su mnogi stanovnici, ne samo sjevera Crne Gore, vođeni preporukama da je pelet najisplativije i ekološki najprihvatljivije gorivo, u svojim domovima instalirali sisteme za grijanje na pelet. Sada svi od reda kažu da im odluka Vlade Crne Gore o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi, među kojima je i pelet, nije bila od velike koristi. Uglavnom su uzaludna i podsjećanja da je izmjena te odluke objavljena u Službenom listu 12. oktobra, kada je propisano da cijena tone peleta kod proizvođača ne može biti veća od 269 eura.

„Država kao da nema mehanizme da spriječi izvoz i da se naprije po limitiranoj cijeni, koja je takođe preko stotinu eura veća od prošle godine, tom sirovinom snabdiju građani Crne Gore. Tako je trebalo da bude, ali nema nikoga ko bi se postarao da se donijeta Odluka zaista primjenjuje”, nezadovoljni su potrošači.

Grupa građana, udružena zajedničkim problemom, tvrdi da se, i pored izrečenih ograničenja, pelet i dalje izvozi iz Crne Gore i prodaje u okruženju po znatno većim cijenama. Pa podsjećaju da im je svašta obećavano kada su se opredjeljivali da pređu na grijanje na pelet. „Mnogi su se upecali na te preporuke i obećane olakšice i uveli grijanje na tu vrstu energenta. Međutim, ove godine cijene peleta su astronomski otišle, tako da ga obični građani ne mogu kupiti. Uz to, nekada ni novac ne pomaže da se dođe do peleta. Čak ni odluka Vlade da se limitiraju cijene peleta nijesu dala efekta, jer peleta po toj cijeni jednostavno nema. Na ovan način smo dovedeni u nezavidnu situaciji i ne znamo šta da radimo, jer je i nadležna inspekcija izgleda nemoćna pred ovim problemom”, navodi se u njihovoj izjavi koju su dostavili medijima.

Predsjednik gradske Mjesne zajednice Park u Beranama Petar Labudović, ističe da je upoznat da građani ne mogu da dođu do peleta po limitiranoj cijeni koju je odredila Vlada, te da zbog značajnog poskupljenja brojni potrošači ne mogu da kupe ni ogrijevno drvo. „Većina građana u mjesnoj zajednici svakodnevno mi se žali da nemaju dovoljno novca za potrebe grijanja. Peleta ili nema, ili su cijene astronomske, dok su i drva postala pravi luksuz. Na to ukazuje i činjenica da je metar cijepanih bukovih drva na sjeveru premašio cijenu od 60 eura, što je duplo više nego prošle godine. Zato građani s pravom traže pomoć i pitaju se kako će, uz ostala poskupljenja, pregurati zimu”, kaže Labudović.

S druge strane, iz kompanije Nikola, jednog od proizvođača peleta u Beranama, tvrde da su do sada poštovali odluku Vlade, ali da je zbog propratnih troškova i poskupljenja sirovine dalja proizvodnja po nametnutoj cijeni neodrživa. „Mi smo, poštujući prioritete, dobavljačima isporučili pedeset odsto proizvedenog peleta po cijeni koju je definisala Vlada. Razumijemo potrebe građana, međutim mi više ne možemo da se uklopimo u tu cijenu, jer su propratni troškovi dodatno narasli i prosto smo prinuđeni da obustavimo proizvodnju”, kazao je Mileta Jelić, vlasnik peletare u Beranama.

Upućeni sumnjaju u te tvrdnje. Neki od dobrih poznavalaca prilika u ovoj oblasti tvrde da proizvodna cijena peleta u Crnoj Gori, sa svim troškovima, ne može biti veća od osamdeset eura. Od te, do cijene od 320 eura, razlika je 240 eura. I to je, kažu, „čista zarada” od samo jedne tone.

Matematika je ovdje jasna. I ukazuje na golemu dobit, odnosno ekstraprofit. Neke od fabrika dnevno proizvedu i do 90 tona. Pa kad to pomnožimo sa 240, što predstavlja čistu dobit, dođemo do iznosa od 21.600 eura. Zarada za jedan dan. Puta trideset dana – 630.000. Za samo mjesec, fabrika peleta kapaciteta od 90 tona, vlasniku donosi toliku čistu zaradu.

Pod uslovom da se proizvedeni pelet ne izveze na Kosovo, gdje se prodaje po još većoj cijeni. Ili im na prag fabrike dođe trgovac iz Njemačke, i iskešira milione.

Evropska unija obično u pristupnim pregovorima sa zemljama kandidatima postavlja zadatak da smanje emisiju štetnih gasova u svojoj zemlji. I u tom pravcu preporučuje prelazak na biolško gorivo, kakvo predstavlja pelet. Ali Evropa, takođe, podstiče zemlje koje se na to odluče, tako što ih pomaže velikim iznosima novca. Države su, nakon toga, dužne da pomažu građane koje stimulišu da sa drugih ogrijeva prelaze na pelet, time što bi im omogućavala subvencionirane cijene za nabavku peći i ekološki prihvatljivog goriva.

Šumarski tajkuni iz vremena kada je na vlasti bila DPS uglavnom su preživjeli tranziciju vlasti pa učestvuju u novim raspodjelama koncesija, i većina njih danas otvara fabrike za proizvodnju peleta. Ispada, tako, da se ništa nije promijenilo. Osim što im je cijena peleta omogućila da ove godine steknu pozamašan ekstraprofit od njegove prodaje.

Razumljivo je da je cijena peleta visoka na Kosovu koje nema šume, ali je potpuno neshvatljivo da je cijena tolika u Crnoj Gori, imajući u vidu raspoložive šume na sjeveru. To bogatstvo, očigledno, ni nove vlasti ne umiju, ili ne mogu, da iskoriste u korist svih građana, već one i dalje služe za bogaćenje istih preduzeća koja su bila privilegovana u protekle dvije decenije.

Konačno, i limitirana cijena od 269 eura takođe je previsoka, imamo li u vidu da se pelet pravi od drvenog otpada, dok vlasnici pilana i dalje proizvode rezanu drvenu građu koju takođe izvoze. A topao dom će ove zime biti luksuz u zemlji koja je među najbogatijim državama Evrope po površinama pod šumom.

                                                    Tufik SOFTIĆ