Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Cjelivanje kamena

Objavljeno prije

na

Kolona đačića stupa pored crkvene porte. Pred njima je učiteljica. Relativno mlada i ljepušna. Utegnuta u „kompletić” koji nosi s očiglednom namjerom da joj istakne odista brojne tjelesne vrline. Živa je i pokretna slika neskrivenog erotskog izazova. Šara pogledom opakije i prodornije od reflektora s zatvorskih kula stražara. Ne bih da griješim dušu, ali mi se čini da su joj ona đečica posljednje o čemu misli dok stupa čaršijom prepunom šarenila. Izgleda kao da je otisnuta štamparskom presom stereotipa iz viceva o veselim učiteljicama. Na kraju kolone gega se druga učiteljica kao velika ukvašena krofna. Živa žalost od prizora s pokušajima da se starost nevješto prikrije tovarom šminke. Reklo bi se da je potpuno koncentrisana na to kako će se slučajnim prolaznicima dojmiti prizor prolaska njezinih đačića pored crkve, tj. kako će se svijetu izvan kulisa škole objelodaniti njezin veliki pregalački posao na vjeronaučavanju.

Crkva i porta na čudnovat način potpuno odgovaraju spoljašnjem izgledu učiteljica i onome što im se iz dubine karaktera probija na površinu. Crkva je pseudo-vizantijski nagizdana, neautentična, novokomponovana i ružna zgradurina u očajničkom i nemogućem pokušaju da otjelovi vezu s supranaturalnim. Ne može to jadno „utegnuto” zdanje, po kojemu je razmazana šminka hrišćanskih insignija, biti ni u službi ljudskog slavljenja transcedensa niti materijalizovana kuća transcedensa. Mogli su je ozidati samo oni koje je vodio nekakav banalni ljudski razlog i koji su svjetlosnu godinu udaljeni od izvorne biti hrišćanstva. Kakva crkva, takva joj i porta! Ružni ulaz u neveliko dvorište, sa stubovima i zidom od fugovanog kamena. Nema estetski opasnijeg građevnog katerijala od kamena. Nijedan drugi materijal ne drži u tako bliskom susjedstvu najfiniji osjećaj za autentičnu ljepotu prirode koja je duhom nadograđena s varvarskim osjećanjem koji žudi za kičem.

Kao i u životu, i u ovoj priči đeca su najvažnija. Šta čine đeca u mimogredu? Većina se mehanički krsti dok prolazi pored porte. Poneko od đece iskoči iz kolone, priđe fugovanom kamenju, mehanički se prekrsti, poljubi najbliži kamen i smjerno se vrati na svoje mjesto u koloni. Po načinu kako izvode ovaj „religijski” ritual reklo bi se da su đeca za njega odavno i dobro uvježbana, poput nekadašnjih „pionjera” koji su umjeli pozdravljati stignutom pesnicom, baš kao prekaljeni proleteri. Ritual cjelivanja kamenja je „pedagoški učinak” vjeronaučavanja za čije ponovno uvođenje u javno školstvo su se u svim „tranzicijskim” zemljama tako srčano borile gotovo sve vjerske zajednice.

Kukavno praznovjerje čemerni je rezultat te borbe. Drugačije nije ni mogao biti! Desekularizacija je svugdje, pa i u ubogoj srbijanskoj varošici iz koje je prizor koji sam opisao, mogla poroditi samo „zlatno tele”! Zaslijepljene žudnjom da se vrate u središte društvenog života, da dokuče duhovnu, materijalnu, pa i političku moć, neke vjerske zajednice nijesu se ustezale da narodu pod imenom hrišćanstva krijumčare najjadnije i najnedostojanstvenije oblike animizma, fetišizma i idolopoklonstva.

Lažno zlato najprije jarko blješti i neodoljivo privlači. Ubrzo potamni i počne neodoljivo da odbija. Kakva li će jednom kad odrastu biti sjećanja đečice koju su dresirali da ljubi kamenje?

Milenko A. PEROVIĆ

Komentari

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo