Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Dva spomenika

Objavljeno prije

na

Gledaju se dva spomenika u jednoj srbijanskoj palanci s razmaka od pedesetak metara. Jedan se nalazi u prostoru koji bi trebalo da igra ulogu centralnog gradskog parka. Spomenik je u neuobičajeno dobrom stanju, kao da je načinjen prije nekoliko godina. Biće da je renoviran, jer svaki kamen u njegovom povelikom mozaiku u dobrom je stanju. Takvi su i mermerni dijelovi spomenika. Da je skoro renoviran vidi se po dvije stvari. Ispod mozaika uklesano je velikim i lijepo stilizovanim brojevima „1941-1945″. Reklo bi se da je prilikom pretpostavljenog renoviranja mozaik pretrpio određene izmjene. Na njemu su, u stilu koji je bio tipičan za drugorazrednu ili trećerazrednu partizansku spomeničku arhitekturu, koliko i za prigodno soc-realističko slikarstvo, prikazani mladi mišićavi partizani i ne manje mišićave mlade partizanke. I nikakvih „ideoloških obilježja” nema na njima ni oko njih. Čak ni na ogromnoj crvenoj zastavi, postavljenoj u drugom planu poput kulisa jednog igrokaza, što treba da pokaže borbenu revolucionarnu odlučnost, nema ni petokrake ni srpa ni čekića ni pokušaja da se ispiše ono „Proleteri svih zemalja…”.

Spomenik je ipak sačuvan u vremenu koje više nije bilo sklono ničemu što on simbolizira i slavi, ali očigledno uz veliku ideološku i političku cenzuru, pa može biti i reviziju. Dakako, cenzura i revizija bile su toliko radikalne da nove generacije mladeži, neupućene u istoriju, više ni po čemu ne bi mogle zaključiti da je to spomenik partizanskom oslobodilačkom pregnuću iz Drugog svjetskog rata, pregnuću koje je u tim kraju Srbije bilo usmjereno protiv njemačkih okupatora i domaće četničke i nedićevske kvislinške kolaborature.

Na drugom kraju gradskog parka, presječenom saobraćajnicom, postavljen je spomenik „đeneralu” Draži Mihailoviću, dakle, perjanici, glavnom vođi, pa i simbolu četničke kvislinške kolaborature. Spomenik prikazuje Dražu valjda u „prirodnoj veličini”. Iz sačuvanih fotografija i filmova znamo da je „đeneral” bio fizički dosta neugledna, da ne kažemo baš – nečemurna personalnost. Iz nekih budalastih razloga graditelju spomenika bilo je stalo da Dražinu pojavi ovjekovječi u bronzi što vjerodostojnije. Učinak takve „umjetničke” namjere više je nego tugaljiv. Draža u bronzi još više izražava njegovu fizičku, političku i „ratničku” ubogost.

Oni kojima je palo na pamet da se na jednom mjestu mogu bez teške političke i svjetonazorne napetosti povezati dvije tako različite spomeničke simbolizacije, da bi onda mirno „koegzistirale” u budućim vremenima, očigledno su nešto grdno pobrkali s razvikanom idejom „nacionalnog pomirenja”. Borci za slobodu mogu se pomiriti s kolaboracionistima, ali samo ako se kolaboracionisti amnestiraju zbog izdaje. Antifašisti se mogu pomiriti s fašistima, ali samo ako fašisti nijesu okrvavili ruke, pa se mogu opet socijalizovati. Antifašizam i fašizam se ne mogu na bilo koji način pomiriti, jer su apsolutne suprotnosti.

Uputno je podsjetiti se primjera iz američkog Građanskog rata. Ratovali su teško i krvavo Sjever i Jug. Rat je završen pobjedom Sjevera, te amnestijom i resocijalizacijom u novo američko društvo svih onih koji su ratovali na strani Juga. U „antropološkoj” ravni desilo se, dakle, nacionalno pomirenje. Međutim, nikada nije uspostavljeno niti je moglo biti uspostavljeno ideološko i političko pomirenje u onome što su bili fundamentalni ratni ciljevi jedne i druge zaraćene strane! Princip Sjevera je pobijedio i do danas određuje sudbinu Amerike. Princip Juga je poražen i nikome normalnom u Americi više nikada nije palo na pamet da ga rehabilituje.

Milenko A. PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo