Tvrdnje predsjednika Vlade Filipa Vujanovića i drugih funkcionera iz Vlade Crne Gore da su avioni kupljeni kreditnim aranžmanom kod Inostrane banke demantovao je Srećko Kestner u svom intervjuu datom podgoričkim Vijestima, 6. februara 2002. godine, u kome je između ostalog izjavio:
,,Avion je plaćen beskamatnim kreditom koji smo dali Subotić i ja. I ne vidim sto je uopšte problem u tom avionu. Niti je ukraden, niti je sto opljačkano. Sada je vlasništvo nekoga drugoga, kredit koji je dat je vraćen. Crna Gora nije bila u mogućnosti da u tom momentu izbroji 17 miliona US dolara, za takav avion, ali je bila u mogućnosti da ga plati u ratama. Beskamatno. Ako je Milo Đukanović bio u mogućnosti da preko svojih veza nabavi Crnoj Gori neku korist, a to jeste beskamatni kredit, ne vidim u čemu je problem. Valjda je to za pohvalu, ako neko može da nabavi novac bez kamate. Neka neko drugi pokuša da nabavi 17 miliona dolara koji ne koštaju ni cent!”.
Potvrdu da je zaista Srećko Kestner pozajmio novac za kupovinu aviona Vladi Republike Crne Gore članovi Komisije Vuksan Simonović, Miroslav Vicković i Novak Radulović dobili su prilikom svog boravka u Zagrebu, gdje su u skladu sa Odlukom Komisije obavili razgovor sa direktorom zagrebačkog Nacionala Ivom Pukanićem dana 7. marta 2002. godine.
Tom prilikom članovima Komisije uručen je autorizovani i na svakoj stranici potpisani intervju Srećka Kestnera dat zagrebačkom “Nacionalu” i ovjeren kod Javnog bilježnika uz prateću dokumentaciju iz koje se jasno vidi da su vršene pozajmice za kupovinu aviona.
Komisija je konstatovala da su informacije o kupovini dva luksuzna aviona i to: Odluka ,,Užeg kabineta” navodni kreditni aranžman, registracija aviona i vlasništvo aviona, nevalidne i nezakonite i da apsolutno nije postojao nikakav navodni kreditni aražman sa stranom bankom, kao i da su vlasnici aviona inostrani subjekti, a ne Crna Gora.
Komisija podsjeća da je u tom smislu nakon ovih informacija na osnovu interpelacije na sjednici Skupštine RCG, vođena rasprava i da je Skupština usvojila sljedeće zaključke:
Skupština RCG konstatuje da je odluka ,,Užeg kabineta” Vlade Republike Crne Gore o kupovini aviona Cesna i Lire džet u septembru 1998. godine, donijeta protivno pozitivnim propisima i da Ministarstvo finansija nije u skladu sa ovlašćenima koje ima u pogledu kontrole sredstava uradilo ništa da se spriječi donošenje i realizacija takve odluke.
– Skupština RCG preporučuje predsjedniku Vlade RCG da predloži da se razriješi dužnosti ministar finansija u Vladi RCG g- din Miroslav Ivanišević.
Komisija se obratila Saveznoj upravi carina i dobila informaciju da su poslovi trgovine cigaretama obavljani preko Preduzeća MTT i Preduzeća AD Zetatranst iz Podgorice. Ova preduzeća su za račun Vlade RCG vršila tranzit cigareta i naplatu tzv. ,,tranzitne takse”. Savezna uprava carina je obavijestila Komisiju da je od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije dobila obavijest da Uprava za borbu protiv organizovanog kriminala raspolaže fotokopijom dozvole koju je Ministarstvo trgovine u Vladi Republike Crne Gore izdalo Preduzeću AD Zetatrans iz Podgorice potpisanu od strane ministra Rama Bralića, kojom se odobrava izvoz cigareta iz Crne Gore na Maltu. S tim u vezi Komisija se obratila Ministarstvu trgovine sa zahtjevom da joj dostavi kopiju dozvole izdatu Preduzeću AD Zetatrans. Ministarstvo trgovine je Komisiji dostavilo dozvolu broj 01-2199/1r od 29.06.1999. godine kojom se Preduzeću AD Zetatrans iz Podgorice odobrava da izvrši izvoz cigareta marlboro količine 600.000 mc (master baksi) u vrijednosti od 180.000.000 US dolara na Maltu. Da je dobilo navedenu dozvolu potvrdilo je i Preduzeće AD Zetatrans, i u tom smislu nam dostavilo kopiju zahtjeva sa specifikacijom vrste, količine i vrijednosti robe i oznakom zemlje izvoza pravdajući da je dozvola bila formalnog karaktera i da je služila samo za tranzit cigareta koje je u tom periodu zabranjivala Vojska Jugoslavije, jer je navodno Vojska Jugoslavije prihvatala prelaz cigareta preko teritorije Crne Gore, samo uz dozvolu za izvoz nadležnog ministarstva.
Na zahtjev Komisije i Ministarstvo trgovine u Vladi Crne Gore i Preduzeće AD Zetatrans su potvrdili da AD Zetatrans nikada nije vratilo Ministarstvu trgovine izdatu dozvolu iako, u tački 3 navedene dozvole jasno stoji da ,,u slučaju da Preduzeće odustane od odobrenog posla, dužno je da u roku od osam dana o tome obavijesti Ministarstvo trgovine i istovremeno vrati izdatu dozvolu”.
Posredstvom Saveznog ministarstva finansija Savezne Republike Jugoslavije zatraženo je od Ministarstva finansija Malte da dostavi informaciju da li je ovaj izvoz cigareta izvršen u cjelini ili djelimično i da li je zabilježen pred carinskim vlastima Malte ili u njenom platnom sistemu. Od Ministarstva finansija Malte dobili smo informaciju u kojoj se između ostalog kaže da ,,iako naše carinske vlasti još uvijek istražuju taj slučaj, podaci koje posjedujemo za period od 1999. do 21. decembra 2001. godine, ne ukazuju na bilo kakav uvoz cigareta iz Crne Gore i Jugoslavije na Maltu”.
Komisija je na osnovu ovih informacija zaključila da se, ili odustalo od ovog posla, za šta nema nikakvih dokaza niti podataka, ili, sto je sasvim izvjesno, ove ogromne količine cigareta su završile na sivom tržištu, sto opet upućuje na zaključak da se radilo o enormnom švercu cigareta.
U cilju daljeg rasvjetljavanja afere Nacional, komisija se obratila Ranku Kaluđeroviću iz Podgorice, osnivaču firme MTT koji je Komisiju obavijestio da je za vlasnika firme MTT postavljen u prvom kvartalu 1996. godine, na predlog tadašnjeg pomoćnika Ministarstva unutrašnjih poslova Vlade RCG za državnu bezbjednost Vukašina Maraša i saglasnost tadašnjeg predsjednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića, o čemu je dostavio pisanu izjavu datu 26.08.1997. godine, i Rješenje Privrednog suda u Podgorici o osnivanju Preduzeća MTT. Kaluđerović je obavijestio Komisiju da mu je prilikom osnivanja firme na sastanku kod tadašnjeg predsjednika Vlade RCG Mila Đukanovića rečeno da će se komercijalnim poslovima i poslovnom politikom firme baviti direktor i koordinator MTT (V. Barović i B. Vujošević) ,,te da se ja ne uključujem i ne miješam u istu”. Kaludjerović dalje navodi da je njegov zadatak bio ,,praćenje i kontrola bezbjednosnih aspekata ovog posla, utvrđivanje koliko je cigareta ušlo u Crnu Goru i naplata ,,takse” za SDB RCG”. Kaludjerović je obavijestio Komisiju da je Preduzeće MTT sa radom počelo u junu 1996. godine, a da je njegovo angažovanje u vezi sa cigaretama prestalo avgusta mjeseca 1996. godine, tj. ,,od trenutka kada je radnicima SDB Herceg Novi onemogućeno od strane policije da u Bigovu izvrše po mom nalogu kontrolu broda sa prispjelom pošiljkom cigareta”. Budući da je Ranko Kaluđerović obavijestio Komisiju da je cjelokupnu dokumentaciju predao radniku Službe koji je određen da radi poslove koje je on do tada obavljao, Komisija je od Ministarstva unutrašnjih poslova zatražila detaljnu informaciju sa dokumentacijom u vezi sa navodima Ranka Kaluđerovića.
S tim u vezi, Komisija je obaviještena od strane ministra unutrašnjih poslova Vlade Republike Crne Gore Andrije Jovićevića da je tačno ,,da je od tranzitne takse u kasu Službe državne bezbjednosti uplaćen iznos od 636.110 DM” i da o ovoj uplati postoji uredna dokumentacija koja je dostavljena Komisiji, a iz koje se vidi da je od 23. aprila 1996. godine, pa do 12. jula 1996. godine, u kasu Službe državne bezbjednosti zaista uplaćeno 636.110 DM.
Iz prateće dokumentacije koju je dostavio ministar unutrašnjih poslova Andrija Jovićević, takođe je evidentno da je Služba državne bezbjednosti po jednom kartonu cigareta naplaćivala ,,tranzitnu taksu” u iznosu od 3 DM.
(Nastavlja se)
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice