Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CRNOGORCI I ORUŽJE: Top u kućnom arsenalu

Objavljeno prije

na

Urbana legenda kaže: Nikšićani koji su tog dana prije pet-šest godina imali priliku da vide na kamionu protivavionski top pomislili su da se snima ratni film. Čovjek se samo odazvao na pozive vlasti da vrati oružje koje mu se zateklo u kućnom arsenalu.

Jedna još starija urbana legenda, kada je riječ o Crnogorcima i oružju, potiče iz Bijelog Polja. Početkom pedesetih godina prošlog vijeka tadašnja milicija pronašla je u jednom bjelopoljskom selu italijanski tenk i to – ispod stoga sijena.

Da su Crnogorci strastveno zaljubljeni u oružje poznato je od davnina.

„Nošenje revolvera je uobičajeno u cijeloj zemlji, a jedna od najtežih kazni za jednog muškarca je da bude lišen oružja za bilo koje vrijeme…” To je početkom prošlog vijeka zapisao u knjizi Montenegro zemlja ratnika Roj Trevor, engleski književnik, nakon posjete Crnoj Gori.

Ministarstvo unutrašnjih poslova nekoliko godina provodi kampanju pod sloganom Poštuj život, vrati oružje. Međutim, mnogi su taj slogan izokrenuli u – nabavi oružje, oduzmi nekome život. To potvrđuju učestala ubistva u Crnoj Gori i policijske akcije u kojima se u kućama pronalaze arsenali oružja u nelegalnom posjedu.

Proteklih dana, svako malo, stižu vijesti da je policija zaplijenila razne vrste oružja, koje su građani nelegalno držali u svojim kućama i stanovima. Prije nekoliko dana pretresima stanova i kuća na šest lokacija u Cetinju i Podgorici pronađeni su i oduzeti oružje, municija i eksplozivna sredstva koje su koristile bezbjednosno interesantne osobe, saopštila je policija. Policija je početkom februara u Nikšiću, Podgorici, Herceg Novom, Tivtu i Rožajama oduzela pet pištolja, tri puške, dva vazdušna pištolja, dvije vazdušne puške, oko 115 komada municije različitog kalibra. Krajem prošle godine policija je u stanu jedne Baranke pronašla arsenal oružja i municije, a ona je uhapšena jer je policija imala podatke da sprema ubistvo sugrađanina. Pretresom su kod te barske Kalamiti Džejn (personifikacija američkog Divljeg zapada) pronađeni i oduzeti automatski pištolj hekler sa dva okvira puna municije, automatski pištolj škorpion sa tri okvira puna municije, revolver nepoznate marke sa sedam metaka, preko dvije hiljade komada razne municije za pištolje…

„Sadašnje kontinuirane aktivnosti pripadnika MUP-a prema bezbjednosno interesantnim osobama daju određene rezultate. Svakodnevno saznajemo da policija pretresa takve osobe i prostorije u kojima one borave i oduzima ogromne količine vatrenog naoružanja i eksplozivnih naprava. Ovakve aktivnosti nadležnih organa su vrlo značajne kad je riječ o bezbjednosti građana, ali je krajnje zabrinjavajuće da se tolika količina naoružanja nalazi kod kriminalaca i bezbjednosno interesantnih osoba. To pokazuje da je naša država kasno počela da primjenjuje odgovarajuće mjere, a posljedice su brojne žrtve mafijaških obračuna, pri čemu stradaju i nedužni koji sa kriminalcima nemaju nikakve veze”, kaže u razgovoru za Monitor detektiv iz Podgorice Vladan Pavićević.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, na početku ove godine 64.687 građana Crne Gore imali su dozvolu za nošenje oružja, a kod njih je bilo registrovano 92.240 komada oružja, od čega najviše pištolja. To znači da oružje ima svaki deseti građanin i da jed-na osoba ima dozvolu za posjedovanje dva, tri ili više komada oružja.

MUP Crne Gore objavio je početkom 2014. da ima 62.119 građana registrovano oružje. Godinu kasnije bilo je oko 87 hiljada komada registrovanog oružja, saopšteno je iz policije prilikom predstavljanja novog Zakona o oružju.

Obratili smo se MUP-u i Upravi policije da nam dostave najnovije podatke o tome koliko ima u Crnoj Gori zvanično registrovanih komada oružja, kakve su procjene o tome koliko ima oružja kod građana u ilegalnom posjedu i koliko je oružja prikupljeno u akcijama Čuvaj život, vrati oružje. Takođe smo zatražili da neko iz MUP-a prokomentariše kakvu opasnost po bezbjednost građana Crne Gore predstavlja to što su mnogi od njih naoružani, a posebno pripadnici kriminalnih grupa. Međutim, i pored obećanja iz njihovih službi za odnose s javnošću te podatke nismo dobili ni nakon šest dana.

Koliko ima oružja u ilegalnom posjedu niko, naravno, pouzdano ne zna. Zbog velike količine oružja i municije koji se ilegalno nalazi kod građana, Ministarstvo unutrašnjih poslova je pokrenulo pomenutu akciju Poštuj život, vrati oružje. Time je građanima data mogućnost da registruju oružja bez dokaza o porijeklu, a time i bez krivične odgovornosti. Od 2015. godine pa do marta 2017. predata su 3.503 zahtjeva za registraciju oružja bez dokaza o porijeklu, kao i 34.538 zahtjeva za izdavanje oružnih listova kojima je istekao rok važenja. Građani su u tom periodu dobrovoljno vratili 1395 komada vatrenog oružja, 196 minsko-eksplozivnih sredstava, 740 djelova oružja i 20.445 komada metaka.

MUP već nekoliko godina obilježava i Međunarodni dan uništavanja oružja, 9. juli. Prošlog ljeta u nikšićkom Institutu za crnu metalurgiju uništeno je 926 komada oružja i 128 djelova za oružje. Krajem prošle godine u pećima fabrike eksploziva Polieks u Beranama uništeno je 21.416 komada municije. Uništena municija prikupljena je iz ilegalnog posjeda građana kroz kampanju Poštuj život, vrati oružje.

Prije jedanaest godina Sjedinjene Američke Države sporazumjele su se sa Crnom Gorom da joj pomognu u uništavanju viška naoružanja i municije. Za tu operaciju SAD je izdvojila blizu dva miliona dolara, a na spisku naoružanja za uništavanje našlo se i 150 ručnih protivavionskih sistema „strijela-2M” za borbu protiv vojnih aviona i za terorističke napade.

„Nakon nezavisnosti Crne Gore odlučili smo da rakete „strijela-2M” uništimo u neposrednoj saradnji sa našim partnerima iz SAD i time jasno pokažemo naš doprinos i odlučnost u globalnoj borbi protiv terorizma”, izjavio je tadašnji ministar odbrane Crne Gore Boro Vučinić.

Vučinić je kazao da ogroman višak naoružanja i municije u prenatrpanim skladištima predstavlja veliki problem za Crnu Goru.

No, i dalje mnogi građani imaju ko zna koliko neregistrovanog oružja, a ono se uveliko i švercuje. Na crnom tržistu u Crnoj Gori, kažu upućeni, nudi se 15 vrsta oružja, a cijena se kreće od 50 (bombe) do 3.000 (magnum 357) eura. U mnogim ubistvima i kriminalnim obračunima koristi se oružje za koje osobe koje su ga koristile nemaju dozvolu. Oružje koje se nudi na crnom tržištu u Crnu Goru dolazi najčešće iz Albanije, sa Kosova, iz Bosne i Hercegovine, Srbije…

„Naravno, pohvalno je što se ulažu napori da se otkrije i oduzme oružje od kriminalaca i ono u nelegalnom posjedu, ali mora se mnogo veća pažnja posvetiti suzbijanju šverca naoružanja i eksplozivnih materija i istražiti gdje je nestalo ogromno naoružanje iz vojnih magazina. Prema tome su se nadležni ponijeli kao da je obijena neka trafika. Zato građani mogu biti mirni tek kada sve to bude sistemski riješeno u bezbjednosnim strukturama” kaže Pavićević.

Prodaja nelegalnog oružja nerijetko se oglašava i preko interneta. Nedavno se na jednoj od društvenih mreža pojavio oglas o prodaji heklera. Uz oglas je postavljeno i nekoliko fotografija tog oružja sklopljenog i rasklopljenog. Prodavac je oglas objavio pod imenom i prezimenom.

Prije sedam godina u Crnoj Gori su proizvedeni prvi put pištolji i puške. Proizvela ih je mojkovačka fabrika Tara. Prve metke iz prve crnogorske puške i pištolja ispalio je Boro Vučinić. Vučinić je tada kazao: ,,Crnogorska nam tradicija daje za pravo da proizvodimo oružje”.

Mogao je tadašnji ministar upozoriti i da nam tradicija ne daje za pravo da ga ovako masovno zloupotrebljavamo. Možda bi ga poneko i poslušao.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo