Ženski parlament u Skupštini Crne Gore. Povod – Osmi mart. ,,Koji je vremenom podlegao komercijalizaciji, pa se sveo na poklanjanje cvijeća ženama”, objasnila je razloge održavanja Ženskog parlamenta Nada Drobnjak, predsjednica skupštinskog Odbora za ravnopravnost polova. Tako poslanice žele da vrate suštinu ovom prazniku koji slavi borbu žena za ravnopravnost, kazala je. Pa je umjesto karanfila, ženama u Crnoj Gori koje žele ravnopravnost, darivan govor predsjednika parlamenta Ivana Brajovića.

,,Uvažene dame, na tom putu ja sam vaš saveznik”, obratio se prisutnim poslanicama Brajović. Uslijedio je prigodan govor, propraćen adekvatnom statistikom, da podrži navodnu privrženost ideji ravnopravnosti polova od strane vladajuće elite.

,,Velika pažnja značajnog broja učesnika na ovom, kao i na prethodnim zasjedanjima, pokazuje da je Crna Gora država koja sa pravom pretenduje da postane dio razvijenih evropskih demokratija jer, postoji sve izraženija društvena svijest o važnosti unaprjeđenja položaja i uloge žena”, naveo je Brajović.Možda karanfil i nije tako loš.

A napolju, stvarni život – protesti obespravljenih majki, obespravljene radnice u trgovačkim lancima, užareni sos telefoni za pomoć žrtvama nasilja, neplaćene domaćice koje od dva eura Monstatove potrošačke korpe pokušavaju da naprave nešto za jelo, neželjene…

Željka Savković, predstavnica žena kojima je kao majkama sa troje djece najprije dato doživotno pravo na nadoknadu, a potom oduzeto, pošto su mnoge od njih napustile poslove da bi ostvarile to pravo ili se odrekle drugih primanja, kazala je da majke obilježavaju ovaj praznik onako kako treba – protestima ispred parlamenta, boreći se za svoja prava.

,,Za sebe, svoju djecu, budućnost jedne države i vladavinu prava”, pojasnila je i pozvala majke da glasaju za smjenu ove vlasti. Oko 20 hiljada žena i njihovih porodica pogođeno je odlukom da im se oduzme stečena nadoknada.

Osmomartovskim maršem ovaj su praznik obilježile organizacije Anima i Centar za ženska prava, takođe nezadovoljne rezultatima vlasti kad je u pitanju rad na položaju žena (vidi boks). One smatraju da situacija odavno nije bila lošija.

„Ove godine marširamo apelujući za solidarnost među ženama, a naš apel je inspirisan istoimenim umjetničkim radom jugoslovenske vajarke Vide Jocić, pripadnice NOB-a, koja je oslobođenje dočekala u koncentracionom logoru, nakon čega je u svoj umjetnički rad utkala svoja, ali i iskustva svih žena sa kojima je dijelila zatočeništvo”, pojašnjava za Monitor Maja Raičević, direktorica Centra za ženska prava. ,,Citiranjem njenog djela želimo da podsjetimo i na ogromne napore koje su naše pretkinje uložile u borbu za slobodu i ravnopravnost i pozovemo žene Crne Gore da ne zaborave da stečene vrijednosti i prava, utemeljena na njihovim žrtvama, moramo zajednički čuvati i braniti”, dodaje.

Ona smatra da su žene Crne Gore danas zaglavljene u nedovršenoj emancipaciji koju ugrožava proces retradicionalizacije, zdušno podržan od crkve i konzervativnih političara.

„Prednjače u obrazovanju, ali ih i dalje nema na vodećim pozicijama u državi i u ključnim institucijama. Zato ćete ih naći na onim pozicijama gdje je najviše nevidljivog i slabo plaćenog rada – na pomoćničkim pozicijama i u tkz. ,,ekonomiji brige” gdje obavljaju besplatne servise koje država nije u stanju da obezbijedi građanima. Usklađivanje privatnog i poslovnog života je ogroman izazov u nehumanim radnim uslovima, a rizik od siromaštva nešto što prijeti svakoj ženi koja se odluči za samostalan život”, kaže ona.

Prošle godine, a duže od deceniju deklarativnog zalaganja vlastodržaca da se bore protiv nasilja nad ženama, objavljena je porazna statistika – da je svaka druga žena u Crnoj Gori zlostavljana.

,,Tokom 2017. registrovano je preko 200 krivičnih djela porodičnog nasilja, a za to krivično djelo osumnjičeno je 203 lica, od čega su petina povratnici, saopštio je ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić na zajedničkoj sjednici tri skupštinska odbora, krajem prošlog mjeseca.

,,Cijeli grad zna gdje je kuća u koju smještamo žrtve. Stranci nam je kreče, kupuju namještaj, hrane naše žene i djecu, žrtve nasilja. Nikad nas nijedan gradonačelnik nije posjetio. Dakle, nije vas briga”, odgovorila je Ljiljana Raičević, direktorica NVO Sigurna ženska kuća. Kazala je i da nasilnika ima i u policijskim redovima i u državnim organima, ali ih kolege štite.

Ne nedostaje ni drugih slika iz realnog života, koje su daleko od Brajovićeve lijepe statistike.

Ombudsman Šućko Baković podsjetio je uoči Dana žena da je diskriminacija najizraženija na tržištu rada. „Diskriminacija žena najočiglednija je na tržištu rada, u oblasti zdravstva i zbog porodičnog i bračnog statusa. U posebno nepovoljnom položaju prilikom zapošljavanja i na radu su trudnice i porodilje, kao i žene iz pomenutih marginalizovanih grupa. Rodna neravnopravnost se ispoljava i kroz još uvijek nedovoljnu političku participaciju žena, ekonomsku nejednakost, neravnopravnu podjelu obaveza u porodici i razlike u imovini koje dovode žene u nepovoljan položaj za započinjanje sopstvenog posla”, navodi se u saopštenju iz kancelarije ombudsmana.

Priča o ženama na rubu egzistencije, kojima država nije podrška ni kada treba da obezbijede osnovno za svoju djecu ili naplate alimentaciju koja im pripada, takođe ne nedostaje.

Ne fali ni laži o ravnopravnosti. Srećan Osmi mart.

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Na snazi cinizam i zloupotreba žena

MONITOR: U kakvoj su situaciji danas žene u Crnoj Gori i imaju li razloga da slave?
KOVAČEVIĆ: Po mojoj procjeni žene su danas u najočajnijem stanju od kada se aktivno bavim ženskim pravima po svim parametrima koji mogu definisati slobodu i blagostanje žena. Na snazi je cinizam i zloupotreba žena od strane vladajuće koalicije kada su u pitanju rodne politike.Trebalo je samo odgledati parlament žena koji je organizovan povodom 8.marta u kome su boravile „dame i gospoda” „pripadnice ljepšeg i nježnijeg pola”(revolucionarke se prevrću u grobu, ponižene). Raspravom se nazva nešto što podrazumijeva pitanja dostavljena unaprijed nadležnim ministarstvima, čitanje tih pitanja javno i čitanje odgovora ukoliko su žene „potrefile” ministarstvo a ako su se obratile „nenadležnom” nisu dobile odgovor. Žene su dodatno ponižene predavanjem kako treba da se bora za svoja prava i podrškom ministrstava. Dakle, za tih dva sata bilo je vidljivo da je pogaženo sve za što su žene davale živote.U crnogorskom parlamentu nema ni slobode, ni ravnopravnosti, ni radosti, ni nade za žene.Birokratska procedura i politički nemoralni ljudi.Svi koji su učestvovali uprljani su na neki način. Šteta. Ne znam kako se taj pad desio. Ne tješe me izuzeci kojih naravno ima …

MONITOR: Koji su rezultati vlasti i institucija na polju ravnopravnosti polova i rješavanja problema diskriminacije i nasilja nad ženama?
KOVAČEVIĆ: Rezultat je uspješno ostajanje na vlasti onih koji su godinama usavršili zloupotrebu ranjivih ljudi ( sve više ranjivih – sve duže na vlasti)i skupljanje poena na njihovoj muci. Što se tiče rodnih politika to je za neznalice i neodgovorne široko polje na kojem mogu ponižavati, iskorištavati i izvještavati licemjerima iz EU o napretku: o broju edukacija, broju kampanja i sličnim glupostima dok su žene izložene brutalnom nasilju o kojem se ćuti i u čemu međunarodna zajednica tzv. partneri neće da znaju. Uspjeli su da ogroman broj ženskih organizacija upregnu u svoja kola servisima, uslugama, kućnom radu (ovo se zove „preduzetništvo”) kako bi im oduzeli aktivistički potencijal, osjećaj za nepravdu i vratili ih u privatnost, van političke scene.

Ovo sve potvrđuje moje ubjeđenje da je jedino ulica mjesto slobode i borbe žena, sve drugo je farsa i trošenje ljudskih resursa u ovom kriminalnom i korumpiranom režimu. U ovom smislu zahvalna sam i izuzetno cijenim „proteste majki” jer uprkos svih osporavanja i izostanka masovne podrške ne odustaju u borbi za pravdu, za ono što im je zakonom dato a političkim i pravnim nasiljem oduzeto. Za sada je to što one rade jedina svijetla tačka što se tiče borbe za prava žena.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ