Povežite se sa nama

DRUŠTVO

OSMI MART, VLAST I STVARNI ŽIVOT: Laž umjesto karanfila

Objavljeno prije

na

Ženski parlament u Skupštini Crne Gore. Povod – Osmi mart. ,,Koji je vremenom podlegao komercijalizaciji, pa se sveo na poklanjanje cvijeća ženama”, objasnila je razloge održavanja Ženskog parlamenta Nada Drobnjak, predsjednica skupštinskog Odbora za ravnopravnost polova. Tako poslanice žele da vrate suštinu ovom prazniku koji slavi borbu žena za ravnopravnost, kazala je. Pa je umjesto karanfila, ženama u Crnoj Gori koje žele ravnopravnost, darivan govor predsjednika parlamenta Ivana Brajovića.

,,Uvažene dame, na tom putu ja sam vaš saveznik”, obratio se prisutnim poslanicama Brajović. Uslijedio je prigodan govor, propraćen adekvatnom statistikom, da podrži navodnu privrženost ideji ravnopravnosti polova od strane vladajuće elite.

,,Velika pažnja značajnog broja učesnika na ovom, kao i na prethodnim zasjedanjima, pokazuje da je Crna Gora država koja sa pravom pretenduje da postane dio razvijenih evropskih demokratija jer, postoji sve izraženija društvena svijest o važnosti unaprjeđenja položaja i uloge žena”, naveo je Brajović.Možda karanfil i nije tako loš.

A napolju, stvarni život – protesti obespravljenih majki, obespravljene radnice u trgovačkim lancima, užareni sos telefoni za pomoć žrtvama nasilja, neplaćene domaćice koje od dva eura Monstatove potrošačke korpe pokušavaju da naprave nešto za jelo, neželjene…

Željka Savković, predstavnica žena kojima je kao majkama sa troje djece najprije dato doživotno pravo na nadoknadu, a potom oduzeto, pošto su mnoge od njih napustile poslove da bi ostvarile to pravo ili se odrekle drugih primanja, kazala je da majke obilježavaju ovaj praznik onako kako treba – protestima ispred parlamenta, boreći se za svoja prava.

,,Za sebe, svoju djecu, budućnost jedne države i vladavinu prava”, pojasnila je i pozvala majke da glasaju za smjenu ove vlasti. Oko 20 hiljada žena i njihovih porodica pogođeno je odlukom da im se oduzme stečena nadoknada.

Osmomartovskim maršem ovaj su praznik obilježile organizacije Anima i Centar za ženska prava, takođe nezadovoljne rezultatima vlasti kad je u pitanju rad na položaju žena (vidi boks). One smatraju da situacija odavno nije bila lošija.

„Ove godine marširamo apelujući za solidarnost među ženama, a naš apel je inspirisan istoimenim umjetničkim radom jugoslovenske vajarke Vide Jocić, pripadnice NOB-a, koja je oslobođenje dočekala u koncentracionom logoru, nakon čega je u svoj umjetnički rad utkala svoja, ali i iskustva svih žena sa kojima je dijelila zatočeništvo”, pojašnjava za Monitor Maja Raičević, direktorica Centra za ženska prava. ,,Citiranjem njenog djela želimo da podsjetimo i na ogromne napore koje su naše pretkinje uložile u borbu za slobodu i ravnopravnost i pozovemo žene Crne Gore da ne zaborave da stečene vrijednosti i prava, utemeljena na njihovim žrtvama, moramo zajednički čuvati i braniti”, dodaje.

Ona smatra da su žene Crne Gore danas zaglavljene u nedovršenoj emancipaciji koju ugrožava proces retradicionalizacije, zdušno podržan od crkve i konzervativnih političara.

„Prednjače u obrazovanju, ali ih i dalje nema na vodećim pozicijama u državi i u ključnim institucijama. Zato ćete ih naći na onim pozicijama gdje je najviše nevidljivog i slabo plaćenog rada – na pomoćničkim pozicijama i u tkz. ,,ekonomiji brige” gdje obavljaju besplatne servise koje država nije u stanju da obezbijedi građanima. Usklađivanje privatnog i poslovnog života je ogroman izazov u nehumanim radnim uslovima, a rizik od siromaštva nešto što prijeti svakoj ženi koja se odluči za samostalan život”, kaže ona.

Prošle godine, a duže od deceniju deklarativnog zalaganja vlastodržaca da se bore protiv nasilja nad ženama, objavljena je porazna statistika – da je svaka druga žena u Crnoj Gori zlostavljana.

,,Tokom 2017. registrovano je preko 200 krivičnih djela porodičnog nasilja, a za to krivično djelo osumnjičeno je 203 lica, od čega su petina povratnici, saopštio je ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić na zajedničkoj sjednici tri skupštinska odbora, krajem prošlog mjeseca.

,,Cijeli grad zna gdje je kuća u koju smještamo žrtve. Stranci nam je kreče, kupuju namještaj, hrane naše žene i djecu, žrtve nasilja. Nikad nas nijedan gradonačelnik nije posjetio. Dakle, nije vas briga”, odgovorila je Ljiljana Raičević, direktorica NVO Sigurna ženska kuća. Kazala je i da nasilnika ima i u policijskim redovima i u državnim organima, ali ih kolege štite.

Ne nedostaje ni drugih slika iz realnog života, koje su daleko od Brajovićeve lijepe statistike.

Ombudsman Šućko Baković podsjetio je uoči Dana žena da je diskriminacija najizraženija na tržištu rada. „Diskriminacija žena najočiglednija je na tržištu rada, u oblasti zdravstva i zbog porodičnog i bračnog statusa. U posebno nepovoljnom položaju prilikom zapošljavanja i na radu su trudnice i porodilje, kao i žene iz pomenutih marginalizovanih grupa. Rodna neravnopravnost se ispoljava i kroz još uvijek nedovoljnu političku participaciju žena, ekonomsku nejednakost, neravnopravnu podjelu obaveza u porodici i razlike u imovini koje dovode žene u nepovoljan položaj za započinjanje sopstvenog posla”, navodi se u saopštenju iz kancelarije ombudsmana.

Priča o ženama na rubu egzistencije, kojima država nije podrška ni kada treba da obezbijede osnovno za svoju djecu ili naplate alimentaciju koja im pripada, takođe ne nedostaje.

Ne fali ni laži o ravnopravnosti. Srećan Osmi mart.

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Na snazi cinizam i zloupotreba žena

MONITOR: U kakvoj su situaciji danas žene u Crnoj Gori i imaju li razloga da slave?
KOVAČEVIĆ: Po mojoj procjeni žene su danas u najočajnijem stanju od kada se aktivno bavim ženskim pravima po svim parametrima koji mogu definisati slobodu i blagostanje žena. Na snazi je cinizam i zloupotreba žena od strane vladajuće koalicije kada su u pitanju rodne politike.Trebalo je samo odgledati parlament žena koji je organizovan povodom 8.marta u kome su boravile „dame i gospoda” „pripadnice ljepšeg i nježnijeg pola”(revolucionarke se prevrću u grobu, ponižene). Raspravom se nazva nešto što podrazumijeva pitanja dostavljena unaprijed nadležnim ministarstvima, čitanje tih pitanja javno i čitanje odgovora ukoliko su žene „potrefile” ministarstvo a ako su se obratile „nenadležnom” nisu dobile odgovor. Žene su dodatno ponižene predavanjem kako treba da se bora za svoja prava i podrškom ministrstava. Dakle, za tih dva sata bilo je vidljivo da je pogaženo sve za što su žene davale živote.U crnogorskom parlamentu nema ni slobode, ni ravnopravnosti, ni radosti, ni nade za žene.Birokratska procedura i politički nemoralni ljudi.Svi koji su učestvovali uprljani su na neki način. Šteta. Ne znam kako se taj pad desio. Ne tješe me izuzeci kojih naravno ima …

MONITOR: Koji su rezultati vlasti i institucija na polju ravnopravnosti polova i rješavanja problema diskriminacije i nasilja nad ženama?
KOVAČEVIĆ: Rezultat je uspješno ostajanje na vlasti onih koji su godinama usavršili zloupotrebu ranjivih ljudi ( sve više ranjivih – sve duže na vlasti)i skupljanje poena na njihovoj muci. Što se tiče rodnih politika to je za neznalice i neodgovorne široko polje na kojem mogu ponižavati, iskorištavati i izvještavati licemjerima iz EU o napretku: o broju edukacija, broju kampanja i sličnim glupostima dok su žene izložene brutalnom nasilju o kojem se ćuti i u čemu međunarodna zajednica tzv. partneri neće da znaju. Uspjeli su da ogroman broj ženskih organizacija upregnu u svoja kola servisima, uslugama, kućnom radu (ovo se zove „preduzetništvo”) kako bi im oduzeli aktivistički potencijal, osjećaj za nepravdu i vratili ih u privatnost, van političke scene.

Ovo sve potvrđuje moje ubjeđenje da je jedino ulica mjesto slobode i borbe žena, sve drugo je farsa i trošenje ljudskih resursa u ovom kriminalnom i korumpiranom režimu. U ovom smislu zahvalna sam i izuzetno cijenim „proteste majki” jer uprkos svih osporavanja i izostanka masovne podrške ne odustaju u borbi za pravdu, za ono što im je zakonom dato a političkim i pravnim nasiljem oduzeto. Za sada je to što one rade jedina svijetla tačka što se tiče borbe za prava žena.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo