Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CRNOGORSKA VLAST IZMEĐU SNA I JAVE: Milo, Ranko i Filip u zemlji Nedođiji

Objavljeno prije

na

autoput

Eto šta je život protkan uzbuđenjem i jedinstvenim iskustvima: nepune dvije nedjelje nakon što se elitna ekipa DPSDP kadrova, predvođena predsjednikom Vlade, Skupštine i korisnikom kabineta predsjednika Crne Gore Milom Đukanovićem, Rankom Krivokapićem i Filipom Vujanovićem, provozala virtuelnom dionicom autoputa Smokovac – Mateševo, probrano društvo sprema se na novo – jednako imaginarno – putešestvije. Žičarom.

Radosna vijest krenula je iz parlamenta. Ministarstvo finansija prihvatilo je amandman DPS i u Zakon o budžetu za 2015. godinu uvrstilo trošak od 400 hiljada eura namijenjen za izgradnju žičare od Kotora do Cetinja. Paradržavni mediji, odnosno, oni najbolje informisani među njima, koliko sjutradan su saznali kako će tender za žičaru biti raspisan već u januaru 2015. Informacija stiže, kažu, iz kabineta Aleksandra Bogdanovića. Gradonačelnik Cetinja je, inače, još u julu 2009. godine najavio da će žičara od podnožja kotorske tvrđave San Đovani do cetinjske Ljetnje pozornice biti završena ,,do kraja sljedeće godine”.

Kada vam to kaže predsjednik Nacionalnog tima za projekte uspinjače i lifta morate ga shvatiti ozbiljno. Pa iako još uvijek nema žičare, a ono možete gledati kompjuterske animacije dok se sladite ekskluzivnim čokoladama iz one predizborne cetinjske fabrike. A da, ni ona nije izgrađena.

Ostaje, znači, računica Vlade iz marta odlazeće godine prema kojoj će žičara Kotor-Lovćen -Cetinje biti rađena po modelu privatno javnog partnerstva ili putem koncesije. Procijenjena vrijednost radova – 47 miliona eura. Kapacitet žičare -1000 putnika na sat. Cijena karte 20 – 30 eura. Žičara će, unaprijed su izračunali stručnjaci sa vlasti, već u prvoj godini rada prevesti 120 – 220 hiljada posjetilaca i donijeti prihod od makar 3,5 miliona eura.

Umalo da zaboravimo – vrijeme vožnje 45 minuta. Ovaj podatak sada ne izgleda kao pretjerano bitan, ali može pomoći da shvatimo kako je u Crnoj Gori i vrijeme podložno inflaciji. Naime, kada je u ljeto 2006. Filip Vujanović veličao svoju poslovnu seobu na Cetinje, govorio je i o žičari kojom bi se ,,za nekih 10-15 minuta sa prostora Kotora dolazilo do Lovćena”. Kako se vrijeme puta, u međuvremenu, utrostručilo, možete zamisliti šta će tek biti sa cijenom ovog zanimljivog projekta.

Decenijama staru ideju premošćavanja Bokokotorskog zaliva na lokalitetu Verige vaskrsao

je krajem prošlog vijeka Filip Vujanović. Ne čekajući da se eventualnom javnom raspravom razriješe makar neke nedoumice vezane za njegovu ideju (koliko je most Verige potreban, koliko štetan – narušava izgled Zaliva i ograničava visinu brodova koji mogu uploviti u Luku Kotor, zašto ne tunel nego most…) premijer Vujanović i njegovi su već početkom 1999. godine raspisali međunarodni konkurs za izbor lokacije i idejno rješenje mosta. Sredinom godine, Vujanović je kao član stručnog žirija proglasio pobjednika (cinici su naglašavali da je svo znanje vezano za mostogradnju premijer stekao čitajući Andrićevu Na Drini ćurpiju). Prvu nagradu i 90 hiljada maraka odnijeli su projektanti mariborskog Pontinga. Za drugu i treću nagradu plaćeno je još 80 hiljada. Potom je premijer obznanio: ,,Dobili smo kreditnu podršku od Volterbana, od države i poslovnih banaka Njemačke i izvjesno je da ćemo s tim projektom krenuti tokom ove godine”. I to je, otprilike, bilo to što se tiče mosta preko Veriga.

Ostale su i neke skice, crteži i tehnički podaci. Planirano je da betonski most bude dugačak 976 metara, sa dva pilona po 180 metara visine koji bi se nalazili u moru, po 50 metara od obale i međusobnog razmaka 450 metara. ,,Test je pokazao da most može da izdrži vjetar od 250 km na sat”, hvalili su se njegovi promoter, ,,visina nad morem je 55 metara, tako da će svaki brod moći da prođe”. Posljednje je već demantovano: prije nekoliko godina u Zaliv su uplovili kruzeri i jahte čija visina znatno prelazi projektovanu visinu mosta Veriga.

Na crnogorskoj obali nijesu bila problamatična samo previsoka jedra na modernim i (pre)skupim jahtama. Sjetite se hotela Jedro na budvanskoj Zavali. Kao i sve u ovom tekstu, izuzev protagonista gradnje potemkinovih sela po Crnoj Gori, i Jedro je svoje postojanje počelo i završilo u virtuelnom svijetu. Doduše, sa svrhom.

Izgovarajući se gradnjom elitnog hotela sa ,,najmanje” 25 spratova – replikom najskupljeg hotela na svijetu – Jedro u Dubaiju, grupa kontroverznih investitora predvođena ruskim milijarderom Sergejem Polonskim (u međuvremenu bankrotirao) i potpredsjednikom DPS-a Svetozarom Marovićem prekršila je sve postojeće zakone i krenuli u gradnju 40-ak vila na rtu koji dijeli Slovensku od bečićke plaže. Granja hotela počinje čim Miraks-Balkan završi gradnju započetih vila, bjesomučno je ponavljao direktor projekta Vječeslav Lejbman. Ni one nijesu završene, iako je dobar dio njih unaprijed prodat. Skupo. Naselje Zavala i njeni investitor su prošli kroz stečaj, danas na tom mjestu imamo Dukljanske vrtove dok hotel Jedro niko više ne pominje. Osim kao modernu verziju Klin čorbe – priče o snalažljivom vojniku i škrtoj babuskari.

Stižemo i do najveće investicije koja nam se – nije dogodila. Početkom 2003. Branko Vujović, tadašnji direktor Agencije za privatizaciju i strana ulaganja, otkriva senzacionalnu vijest: jedan američki investicioni fond kupuje Adu Bojanu i investira više od 500 miliona eura. ,,Najvažnije je to što je kupac spreman da u svakom momentu potpiše ugovor i počne investiciju”, uvjeravao nas je Vujović. Ipak, ili mi nijesmo htjeli da žurimo pa da neko pomisli da smo lakomi na pare (državni budžet za tu, 2003. godinu, iznosio je 431 milion eura) ili je nekome pola milijarde bilo malo – uglavnom od posla nije bilo ništa.

Druga epizoda stigla je u izbornoj 2009. Lično je premijer Đukanović obznanio plan po kome će na Adi Bojani i Velikoj plaži, na ukupno 1450 hektara, nići šest hotelskih naselja sa trideset hiljada najluksuznijih hotelskih ležaja, golf terenima, lovištima, zelenim površinama, restoranima, buticima, avionima i kamionima… ,,Za izgradnju Velike plaže i Ade tražimo investitore koji će biti spremni da ulože oko 26 milijardi eura. I u tome ćemo uspjeti”, odlučan je bio Đukanović. Doduše, obećano još nije realizovao. Što ne znači da neće. Uglavnom, a isključivo poređenja radi, u prvih 25 godina vladavine Đukanović i njegovi saradnici su (zvanično) rasprodali državnu imovinu vrijednu oko 850 miliona eura. Ili trideset puta manje od onoga što očekuju od investitora na Velikoj plaži. Do koje ni danas nema ni valjanog puta ni kvalitetnog vodovoda. Stigao je samo Veselin Barović (vlasnik Solane) da i u Ulcinju unovči veze sa vlastima, učvršćene u vrijeme duvanskog i ostalih tranzita.

Lažne nade podgrijavao je i Džordž Bobvoš, direktor mađarske kompanije Trigranit. ,,Spremni smo da u projekat Velike plaže uložimo sedam milijardi eura i izgradimo turistički grad od 100.000 stanovnika, evropski Dubai ili novi Monte Karlo”, obećavao je Bobvoš. Kao ,,napojnicu”, Mađari su i Podgoričanima obećavali investiciju od 250 miliona eura za izgradnju Siti centra. Sve se završilo na tome što su akcionari Trigranita, preko svoje OTP, kupili Crnogorsku komercijalnu banku za 100 miliona eura. Dvije godine kasnije, Bobvoš je, kao generalni director CKB, objašnjavao kako u Crnoj Gori nije isplativo i ni davati ni uzimati kredite.

Državni dug od tada je porastao za skoro dvije milijarde eura. I obećanja se dobro drže. Na DPSDP Nedođiji pozavidio bi i Petar Pan sa svojim Veselim dječacima. Ili je to društvo iz Granda spremno da na prvi kineski mig upali mašine i krene prema Mateševu.

U tunelu usred mraka

Pet godina pošto su se, u oktobru 2009. u selu Gornje Mrke premijeri Crne Gore, Hrvatske i Srbije Milo Đukanović, Jadranka Kosor i Mirko Cvetković skupili da uveličaju početak radova na autoput Bar – Boljare, stvari nijesu kretale sa mrtve tačke. A onda se, u nekoliko nedjelje, sve izokrenulo i otvorilo. Pošto su svi ozbiljni problemi razriješeni, najavljuje se da će radovi na dionici Smokovac- Mateševo (do danas se, nažalost, ne zna zbog čega je ona dobila prefiks prioritetna) početi ubrzo nakon Nove godine. Naše ili kineske. U međuvremenu, zna se: Pošto od ideje o koncesionaru ili izgradnji po principima javno-privatnog partnerstva nema ništa, put će o trošku građana Crne Gore graditi Kinezi; Potreban novac će pozajmiti Kinezi; Prema potpisanim ugovorima, materijal i alat potreban za gradnju kupovaće se u Kini (izuzetak je kamen – nećemo ga uvoziti nego ćemo ga dati džabe); Iz video prezentacije koja je svečano promovisana sredinom decembra saznajemo da će dionica Smokovac – Mateševo imati mostove, tunele i petlje, dok će pokraj puta biti pumpe, restorani i hoteli. Samo se ne zna gdje će sve to biti, pošto Glavni projekat dionice još nije urađen. Za sada postoje Idejni projekat, lijepe želje, te nekoliko kompjuterskih programa koji su probranima omogućili da se uz pomoć ekrana provozaju Prvim crnogorskim autoputem. Djeca to zovu 5D bioskop.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo