DRUŠTVO
(NE)ODGOVORNOST DRŽAVNIH FUNKCIONERA: Ostavka kao podvig

Gotovo da ne prođe ni jedna radna sedmica da u Crnoj Gori neki državni funkcioner ne bude pozvan da podnese ostavku. A dešava se da prođu i godine bez vijesti da se neko odrekao funkcije.
Kada ih pak podnesu, to je najčešće kad zahtjev dođe od neke više sile. U prevodu: kad se mora. Takav je slučaj sa nedavnom ostavkom sefa ANB-a Bora Vučinića, koja je uslijedila nakon razgovora sa premijerom Milom Đukanovićem. U protivnom, ostavke uglavnom ne daju živi.
Najsvježiji je slučaj ministarke nauke Sanje Vlahović. Ne samo da se ministarka oglušila o zahtjeve iz civilnog sektora i opozicije da podnese ostavku zbog utemeljenih optužbi da je krivotvorila naučni rad, nego nije podlegla ni pozivima iz inostranstva.
Direktor Međunarodnog centra za istraživanje turizma i ugostiteljstva (ICTHR) iz Velike Britanije, profesor Dimitrios Buhalis pozvao je nedavno ministarku Vlahović da zbog toga što je doslovno prepisala dio njegovog istraživanja, kako je rekao, podnese ostavku. Ministrica kaže da neće jer poštuje akademske procedure univerziteta Mediteran koji je taj rad vrednovao. A po njima ne postoji pravni osnov da se ministar uhvaćen u plagijatu sankcioniše. Kraj priče.
Ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića protekle sedmice radnici i invalidi rada sa sjevera su po ko zna koji put pozvali da podnese ostavku. On odgovara da je neće podnijeti jer ne vidi ni trunku svoje odgovornosti: ,,Mislim da je sve ovo što radim u domenu socijalne i dječije zaštite, na dobrobit svih građana Crne Gore”. Za sada dobrobit osjeća jedino ministar. Radnici propalih preduzeća iz Rožaja i Bijelog Polja su konstatovali da ministar Bošković ima namjeru da pokaže da je iznad naroda i sirotinje i da mu niko ne može ništa. Očigledno.
Ni ministar policije Raško Konjević ne pomišlja da se povuče. I pored eskalacije nasilja po crnogorskim gradovima i nerazriješenih ubistava. On, međutim, ima bolju strategiju – pravi uviđaje i mudro ćuti.
Ostavku su tokom 2014. više puta tražili i ministru poljoprivrede Petru Ivanoviću, zbog netransparentnog rada i manipulacija podacima iz poljoprivrede. Ivanoviću to nije palo na pamet da uradi ni kada je optužen da je poslovno povezan sa narkobosom Darkom Šarićem.
Prije lokalnih izbora u Podgorici opozicija je tražila da ministar prosvjete Slavoljub Stijepović, zbog toga što je kandidat za gradonačelnika, podnese ostavku na ministarsku funkciju. Naveli su da je to uslov za fer kampanju u glavnom gradu i eliminisanje mogućih zloupotreba državnih resursa. Stijepović je priznao da ide na sigurno. Kazao je da neće raditi dva posla, a da će ostavku podnijeti u slučaju da DPS pobijedi na lokalnim izborima. Nije htio da ostane bez sigurnog posla. I kad je postao gradonačelnik, Stijepović nije žurio da se rastane sa ministarskom foteljom. Iako je za gradonačelnika imenovan 6. oktobra, ostavku na ministarsku funkciju je podnio tek u novembru.
Otkako su početkom marta inspektori za organizovani kriminal upali u kancelariju gradonačelnika Budve Lazara Rađenovića, opozicija ga nagovara da podnese ostavku. Opominju ga da je njemački predsjednik zbog 500 eura podnio ostavku, a australijski premijer zbog flaše vina koju je dobio na poklon. Rađenović koji se sumnjiči za milionsku pronevjeru u aferi Košljun, neće ni da čuje. Nakon što se u maju vratio iz dvomjesečnog pritvora, kazao je da neće podnijeti ostavku, već da će nastaviti gdje je stao: ,,Imam obavezu da istrajem na svim započetim projektima koji će potvrditi da je Budva centar koji se nezaustavljivo razvija i da njome upravljaju stručni i moralni, pravno čisti ljudi”, poručio je Rađenović nakon što se vratio iz Spuža.
Nakon podgoričkih izbora, tokom višemjesečne agonije oko formiranja vlasti, Dritan Abazović i Mladen Bojanić mjesecima su prozivali predsjednika stranke Darka Pajovića da podnese ostavku. Na kraju su morali napustiti Pozitivnu.
Rekorder u ostavkama je Dragan Bogojević, nosilac SDP-Pozitivna liste na izborima u Podgorici. On je, dok su se lomila koplja oko formiranja vlasti u glavnom gradu, podnio ostavku na sve moguće funkcije. Što mu je bilo, do danas nije utvrđeno.
Nepoznanica je ostala i to zašto se Duško Bjelica jesenas, prije isteka mandata, povukao sa funkcije dekana Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću. Valjda da kao predsjednik Upravnog odbora UCG pojača napore u spašavanju državnog univerziteta. Zbog tih napora, sredinom novembra, nakon smjene dekana Milivoja Radovića, kompletna uprava Ekonomskog fakulteta podnijela je ostavke.
I kad daju ostavke, funkcioneri se ovdje najčešće samo prebace u drugu fotelju.
Ove godine Skupština je ostala bez poslanika DPS-a Zorana Vukčevića koji je u ovom domu demokratije prijetio da će pojedinim opozicionim poslanicima kidati glavu. Vukčević je podnio ostavku jer je izabran za predsjednika Odbora direktora Investiciono-razvojnog fonda.
U junu je odjeknula informacija da se jedan crnogorski ministar konačno povukao. Ministar kulture Branislav-Đaga Mićunović napustio je ministarsku zarad ambasadorske fotelje u Beogradu. Znakovito je za brigu o kulturi da do danas novi ministar nije izabran. A još više to da ovaj resor privremeno vodi potpredsjednik Vlade, ministar pravde i bivši šef tajne policije Duško Marković. Marković je u septembru podnio ostavku na mjesto predsjednika Nacionalne komisije za praćenje sprovođenja Strategije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Pravda, kultura, kriminal, sve se može kad se hoće.
U martu je Andrej Nikolaidis, savjetnik Ranka Krivokapića za kulturu i slobodnu javnost, dao ostavku na tu funkciju. Mediji su pisali da je Nikolaidis ostavku podnio revoltiran zbog toga što je predsjednik Skupštine razgovarao sa osnivačem Monitora i Vijesti Miodragom Perovićem, izvršnom direktorkom Monitora Milkom Tadić-Mijović i direktorom ND Vijesti Željkom Ivanovićem. Nikolaidis je kazao da je jedini razlog za ostavku njegova ,,namjera da se napokon u potpunosti posvetim pisanju, čemu je moj javni angažman na mjestu savjetnika predugo predstavljao prepreku”. Od oktobra 2009.
Bilo je ostavki i iz revolta. Novak Adžić, direktor Zavoda za intelektualnu svojinu, je tokom junskih vrućina teško podnio Pobjedu. On je zbog ,,neosnovanih i nepoštenih napada” na Ranka Krivokapića i SDP podnio ostavku na članstvo u Odboru direktora ovog lista. Iz ,,principijelnih i moralnih razloga”.
Oslabljeni i razjedinjeni sindikalni pokret u Crnoj Gori ove godine pretrpio je još jedan udarac. Nakon dvodecenijskog sindikalnog pregalaštva ostavku je podnio predsjednik SSCG Danilo Popović. Ima onih koji sumnjaju da je ovo konačna odluka, jer je Popović i ranije podnosio ostavke pa bi se vraćao da se bori za ugrožena prava sve manjeg broja radnika. Iz Sindikata su ga ispratili riječima da je ,,sve nedaće i siromaštvo radnika i građana Crne Gore budno i iskreno propratio i dao svoj puni doprinos očito organizovanoj pljački društvenog bogatstva i privatizaciji privrede”. Popović je najavio da je uprkos ostavci i dalje spreman da da svoj doprinos sindikalnom djelovanju.
A šta se dešava kada neodgovornost kulminira i kada vrag odnese šalu. Nakon smrti novorođenčeta u bjelopoljskoj bolnici, ministar zdravlja Miodrag Radunović podnio je ostavku. Način na koji je postupio ministar u ostavci Miodrag Radunović treba da predstavlja primjer svima, pogotovo zaposlenima u državnoj upravi, da i nepostupanje predstavlja osnov za odgovornost, poručio je premijer Milo Đukanović.
Lijepe riječi i skaske o moralnosti mala su utjeha kad se gube životi. Pogotovo što se to ponavlja. Andrija Lompar, nakon tragedije na Bioču 2006. iz moralnih razloga podnosi ostavku na mjesto ministra saobraćaja. Zvanično za tragediju u kojoj je poginulo 47, a povrijeđeno više od 200 putnika, kriv je samo mašinovođa. U sljedećoj vladi Lompar je opet bio ministar saobraćaja.
Prije nego ministar Radunović, takođe iz moralnih razloga, ostavku je podnio direktor bjelopoljske Opšte bolnice Tomislav Jeremić. Protekle nedjelje tužilaštvo je dalo nalog za njegovo hapšenje, a on je bio na odmoru u Beogradu.
Tokom godine bilo je više apela na premijera da se povuče i spasi Crnu Goru. Đukanović se nije na to obazirao. Kao i do sada, zna on najbolje kada će da ode i skroz se posveti biznisu.
KAD PREMIJER KOVERTIRA
Početkom ove godine uništene su kovertirane ostavke starješina i pomoćnika svih državnih organa i institucija. Ostavke su bile jedno od revolucionarnih rješenja koje je u decembru 2012. tada povratnik na mjesto premijera Milo Đukanović izmislio da što bolje pritegne ionako poslušne funkcionere. Domaća pamet je govorila da je ta praksa ponižavajuća, suprotna načelima profesionalne etike i morala, te da su one dokaz da kadrovi koji su na čelu crnogorskih institucija nijesu tu zbog kvaliteta, već zbog političke odluke. Sve džabe, dok se nijesu umiješale više instance. Na uporno insistiranje Evropske unije, koja je u više navrata ponavljala da je takva praksa u zemljama EU nepoznata, kovertirane ostavke su, kako obznani ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević, fizički uništene. Naknadno je konstatovano da kovertirane ostavke nikada nijesu ni imale pravni legitimitet. Tačan broj funkcionera koji su na osnovu njih dobili otkaz nije utvrđen, Upravnoj inspekciji se žalio samo jedan. U javnosti je kasnije istupio i bivši pomoćnik ministra poljoprivrede Branko Bulatović i kazao je da je on jedan od funkcionera koji su otpušteni po osnovu kovertiranih ostavki te da ga je ministar poljoprivrede Petar Ivanović ,,nezakonito otpustio bez ijednog pisanog dokumenta”. Pravni eksperti su skrenuli pažnju i na to da bi za uništavanje službene dokumentacije, u ovom slučaju kovertiranih ostavki, državni tužilac trebao nekog da pozove na odgovornost. Možda bi se to i desilo, ali je vršilac dužnosti VDT-a Veselin Vučković baš tada imao prečih poslova.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja
Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.
Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.
Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.
Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.
Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.
Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju
Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.
Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe, posrami se

Producentkinja TV emisije Dnevnica Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti
Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.
U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.
„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.
Lejla Kašić, voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila je da je Antonio Pusić, u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.
Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtve kulturnog modela u kojem živimo. U međuvremenu su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.
„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.
Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog koncepta emisije. Inače radi se o emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici Pušić je dragovoljno pristao. Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu, nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.
„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.
Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić, ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.
„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.
Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara. Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.
„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.
Lejla Kašić smatra da će i negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.
Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.
„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.
Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.
Talas prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.
„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.
Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić o incidentu obavijestila ovu organizaciju, Pusićev angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina
Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.
Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.
Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.
„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.
Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.
Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.
Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.
„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.
Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.
„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.
Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.
Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.
Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.
Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.
Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.
Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana
Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.
Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe. Većina optuženih je završila u zatvoru.
„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.
Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.
„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom