Povežite se sa nama

DRUŠTVO

(NE)ODGOVORNOST DRŽAVNIH FUNKCIONERA: Ostavka kao podvig

Objavljeno prije

na

Gotovo da ne prođe ni jedna radna sedmica da u Crnoj Gori neki državni funkcioner ne bude pozvan da podnese ostavku. A dešava se da prođu i godine bez vijesti da se neko odrekao funkcije.

Kada ih pak podnesu, to je najčešće kad zahtjev dođe od neke više sile. U prevodu: kad se mora. Takav je slučaj sa nedavnom ostavkom sefa ANB-a Bora Vučinića, koja je uslijedila nakon razgovora sa premijerom Milom Đukanovićem. U protivnom, ostavke uglavnom ne daju živi.

Najsvježiji je slučaj ministarke nauke Sanje Vlahović. Ne samo da se ministarka oglušila o zahtjeve iz civilnog sektora i opozicije da podnese ostavku zbog utemeljenih optužbi da je krivotvorila naučni rad, nego nije podlegla ni pozivima iz inostranstva.

Direktor Međunarodnog centra za istraživanje turizma i ugostiteljstva (ICTHR) iz Velike Britanije, profesor Dimitrios Buhalis pozvao je nedavno ministarku Vlahović da zbog toga što je doslovno prepisala dio njegovog istraživanja, kako je rekao, podnese ostavku. Ministrica kaže da neće jer poštuje akademske procedure univerziteta Mediteran koji je taj rad vrednovao. A po njima ne postoji pravni osnov da se ministar uhvaćen u plagijatu sankcioniše. Kraj priče.

Ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića protekle sedmice radnici i invalidi rada sa sjevera su po ko zna koji put pozvali da podnese ostavku. On odgovara da je neće podnijeti jer ne vidi ni trunku svoje odgovornosti: ,,Mislim da je sve ovo što radim u domenu socijalne i dječije zaštite, na dobrobit svih građana Crne Gore”. Za sada dobrobit osjeća jedino ministar. Radnici propalih preduzeća iz Rožaja i Bijelog Polja su konstatovali da ministar Bošković ima namjeru da pokaže da je iznad naroda i sirotinje i da mu niko ne može ništa. Očigledno.

Ni ministar policije Raško Konjević ne pomišlja da se povuče. I pored eskalacije nasilja po crnogorskim gradovima i nerazriješenih ubistava. On, međutim, ima bolju strategiju – pravi uviđaje i mudro ćuti.

Ostavku su tokom 2014. više puta tražili i ministru poljoprivrede Petru Ivanoviću, zbog netransparentnog rada i manipulacija podacima iz poljoprivrede. Ivanoviću to nije palo na pamet da uradi ni kada je optužen da je poslovno povezan sa narkobosom Darkom Šarićem.

Prije lokalnih izbora u Podgorici opozicija je tražila da ministar prosvjete Slavoljub Stijepović, zbog toga što je kandidat za gradonačelnika, podnese ostavku na ministarsku funkciju. Naveli su da je to uslov za fer kampanju u glavnom gradu i eliminisanje mogućih zloupotreba državnih resursa. Stijepović je priznao da ide na sigurno. Kazao je da neće raditi dva posla, a da će ostavku podnijeti u slučaju da DPS pobijedi na lokalnim izborima. Nije htio da ostane bez sigurnog posla. I kad je postao gradonačelnik, Stijepović nije žurio da se rastane sa ministarskom foteljom. Iako je za gradonačelnika imenovan 6. oktobra, ostavku na ministarsku funkciju je podnio tek u novembru.

Otkako su početkom marta inspektori za organizovani kriminal upali u kancelariju gradonačelnika Budve Lazara Rađenovića, opozicija ga nagovara da podnese ostavku. Opominju ga da je njemački predsjednik zbog 500 eura podnio ostavku, a australijski premijer zbog flaše vina koju je dobio na poklon. Rađenović koji se sumnjiči za milionsku pronevjeru u aferi Košljun, neće ni da čuje. Nakon što se u maju vratio iz dvomjesečnog pritvora, kazao je da neće podnijeti ostavku, već da će nastaviti gdje je stao: ,,Imam obavezu da istrajem na svim započetim projektima koji će potvrditi da je Budva centar koji se nezaustavljivo razvija i da njome upravljaju stručni i moralni, pravno čisti ljudi”, poručio je Rađenović nakon što se vratio iz Spuža.

Nakon podgoričkih izbora, tokom višemjesečne agonije oko formiranja vlasti, Dritan Abazović i Mladen Bojanić mjesecima su prozivali predsjednika stranke Darka Pajovića da podnese ostavku. Na kraju su morali napustiti Pozitivnu.

Rekorder u ostavkama je Dragan Bogojević, nosilac SDP-Pozitivna liste na izborima u Podgorici. On je, dok su se lomila koplja oko formiranja vlasti u glavnom gradu, podnio ostavku na sve moguće funkcije. Što mu je bilo, do danas nije utvrđeno.

Nepoznanica je ostala i to zašto se Duško Bjelica jesenas, prije isteka mandata, povukao sa funkcije dekana Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću. Valjda da kao predsjednik Upravnog odbora UCG pojača napore u spašavanju državnog univerziteta. Zbog tih napora, sredinom novembra, nakon smjene dekana Milivoja Radovića, kompletna uprava Ekonomskog fakulteta podnijela je ostavke.

I kad daju ostavke, funkcioneri se ovdje najčešće samo prebace u drugu fotelju.

Ove godine Skupština je ostala bez poslanika DPS-a Zorana Vukčevića koji je u ovom domu demokratije prijetio da će pojedinim opozicionim poslanicima kidati glavu. Vukčević je podnio ostavku jer je izabran za predsjednika Odbora direktora Investiciono-razvojnog fonda.

U junu je odjeknula informacija da se jedan crnogorski ministar konačno povukao. Ministar kulture Branislav-Đaga Mićunović napustio je ministarsku zarad ambasadorske fotelje u Beogradu. Znakovito je za brigu o kulturi da do danas novi ministar nije izabran. A još više to da ovaj resor privremeno vodi potpredsjednik Vlade, ministar pravde i bivši šef tajne policije Duško Marković. Marković je u septembru podnio ostavku na mjesto predsjednika Nacionalne komisije za praćenje sprovođenja Strategije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Pravda, kultura, kriminal, sve se može kad se hoće.

U martu je Andrej Nikolaidis, savjetnik Ranka Krivokapića za kulturu i slobodnu javnost, dao ostavku na tu funkciju. Mediji su pisali da je Nikolaidis ostavku podnio revoltiran zbog toga što je predsjednik Skupštine razgovarao sa osnivačem Monitora i Vijesti Miodragom Perovićem, izvršnom direktorkom Monitora Milkom Tadić-Mijović i direktorom ND Vijesti Željkom Ivanovićem. Nikolaidis je kazao da je jedini razlog za ostavku njegova ,,namjera da se napokon u potpunosti posvetim pisanju, čemu je moj javni angažman na mjestu savjetnika predugo predstavljao prepreku”. Od oktobra 2009.

Bilo je ostavki i iz revolta. Novak Adžić, direktor Zavoda za intelektualnu svojinu, je tokom junskih vrućina teško podnio Pobjedu. On je zbog ,,neosnovanih i nepoštenih napada” na Ranka Krivokapića i SDP podnio ostavku na članstvo u Odboru direktora ovog lista. Iz ,,principijelnih i moralnih razloga”.

Oslabljeni i razjedinjeni sindikalni pokret u Crnoj Gori ove godine pretrpio je još jedan udarac. Nakon dvodecenijskog sindikalnog pregalaštva ostavku je podnio predsjednik SSCG Danilo Popović. Ima onih koji sumnjaju da je ovo konačna odluka, jer je Popović i ranije podnosio ostavke pa bi se vraćao da se bori za ugrožena prava sve manjeg broja radnika. Iz Sindikata su ga ispratili riječima da je ,,sve nedaće i siromaštvo radnika i građana Crne Gore budno i iskreno propratio i dao svoj puni doprinos očito organizovanoj pljački društvenog bogatstva i privatizaciji privrede”. Popović je najavio da je uprkos ostavci i dalje spreman da da svoj doprinos sindikalnom djelovanju.

A šta se dešava kada neodgovornost kulminira i kada vrag odnese šalu. Nakon smrti novorođenčeta u bjelopoljskoj bolnici, ministar zdravlja Miodrag Radunović podnio je ostavku. Način na koji je postupio ministar u ostavci Miodrag Radunović treba da predstavlja primjer svima, pogotovo zaposlenima u državnoj upravi, da i nepostupanje predstavlja osnov za odgovornost, poručio je premijer Milo Đukanović.

Lijepe riječi i skaske o moralnosti mala su utjeha kad se gube životi. Pogotovo što se to ponavlja. Andrija Lompar, nakon tragedije na Bioču 2006. iz moralnih razloga podnosi ostavku na mjesto ministra saobraćaja. Zvanično za tragediju u kojoj je poginulo 47, a povrijeđeno više od 200 putnika, kriv je samo mašinovođa. U sljedećoj vladi Lompar je opet bio ministar saobraćaja.

Prije nego ministar Radunović, takođe iz moralnih razloga, ostavku je podnio direktor bjelopoljske Opšte bolnice Tomislav Jeremić. Protekle nedjelje tužilaštvo je dalo nalog za njegovo hapšenje, a on je bio na odmoru u Beogradu.

Tokom godine bilo je više apela na premijera da se povuče i spasi Crnu Goru. Đukanović se nije na to obazirao. Kao i do sada, zna on najbolje kada će da ode i skroz se posveti biznisu.

KAD PREMIJER KOVERTIRA

Početkom ove godine uništene su kovertirane ostavke starješina i pomoćnika svih državnih organa i institucija. Ostavke su bile jedno od revolucionarnih rješenja koje je u decembru 2012. tada povratnik na mjesto premijera Milo Đukanović izmislio da što bolje pritegne ionako poslušne funkcionere. Domaća pamet je govorila da je ta praksa ponižavajuća, suprotna načelima profesionalne etike i morala, te da su one dokaz da kadrovi koji su na čelu crnogorskih institucija nijesu tu zbog kvaliteta, već zbog političke odluke. Sve džabe, dok se nijesu umiješale više instance. Na uporno insistiranje Evropske unije, koja je u više navrata ponavljala da je takva praksa u zemljama EU nepoznata, kovertirane ostavke su, kako obznani ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević, fizički uništene. Naknadno je konstatovano da kovertirane ostavke nikada nijesu ni imale pravni legitimitet. Tačan broj funkcionera koji su na osnovu njih dobili otkaz nije utvrđen, Upravnoj inspekciji se žalio samo jedan. U javnosti je kasnije istupio i bivši pomoćnik ministra poljoprivrede Branko Bulatović i kazao je da je on jedan od funkcionera koji su otpušteni po osnovu kovertiranih ostavki te da ga je ministar poljoprivrede Petar Ivanović ,,nezakonito otpustio bez ijednog pisanog dokumenta”. Pravni eksperti su skrenuli pažnju i na to da bi za uništavanje službene dokumentacije, u ovom slučaju kovertiranih ostavki, državni tužilac trebao nekog da pozove na odgovornost. Možda bi se to i desilo, ali je vršilac dužnosti VDT-a Veselin Vučković baš tada imao prečih poslova.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo