Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TIHA PRIVATIZACIJA MORSKE OBALE: Crna Gora bez mora

Objavljeno prije

na

Najljepši djelovi morske obale, nacionalnog prirodnog bogatstva Crne Gore, sve češće se ustupaju na ekskluzivno korišćenje privatnim kompanijama putem dugoročnih zakupa ili koncesija. Kilometri obalnog pojasa, plaža i uvala, sa milionima kvadrata zemljišta u zaleđu, u zoni morskog dobra, već su u vlasništvu brojnih inostranih kompanija, što je zapravo tiha privatizacija obale, koja će uskoro i zakonom biti omogućena.

Obala Crnogorskog primorja duga je 300 kilometara, dok njen kopneni dio zahvata područje od 58 kvadratnih kilometara. Više od trećine društvenog bruto proizvoda države vezuje se za uski obalni pojas, koji je prava „zlatna koka” Crne Gore.

Morsko dobro je dobro od opšteg interesa koje služi opštoj upotrebi i uživa posebnu zaštitu, kaže se u drugom članu Zakona o morskom dobru, dok se Zakonom o državnoj imovini definiše kao dobro u opštoj upotrebi, dostupno svima pod istim uslovima.

Međutim, u praksi se pokazalo da su neki ipak jednakiji od drugih, jer opšte, javno dobro, polako prelazi u povlašćene, privatne ruke.

Pojedini atraktivni dijelovi obale već su otuđeni ugovorima o višedecenijskom zakupu koje, na predlog Vlade, sklapa JP Morsko dobro.

Ekspanzijom gradnje novih gradova i sela na primorju, takozvanih kompleksa mješovite namjene, u kojima preovlađuju komercijalni kapaciteti, apartmani za tržište i condo hoteli, privatni interesi i profit investitora dobijaju prioritet u odnosu na zakonom zagarantovani opšti interes. Takvi su kompleksi po pravilu resorti zatvorenog tipa, kojima je običnom svijetu, građanima i turistima, pristup zabranjen.

Svaka veća investicija na Crnogorskom primorju uslovljava se privatizacijom dijela morske obale i pripadajućeg akvatorijuma. Svaki investitor želi svoje parče mora.

U skladu sa takvim trendom pristupilo se izmjenama postojećeg Zakona o morskom dobru prije dvije godine.

Predlogom novog zakona koji je u skupštinskoj proceduri, uvedena je i nova odrednica pod nazivom Svojinski režim, kojom se propisuje da je „morsko dobro u državnoj svojini ako za pojedine djelove zakonom nije drukčije određeno.” Predviđena su i posebna prava korišćenja opšteg dobra putem koncesije ili zakupa. Koncesija nekog dijela obale omogućava „da se druga lica mogu djelimično ili potpuno isključiti iz upotrebe morskog dobra”.

Na ovaj način legalizuje se stvaranje niza turističkih naselja zatvorenog tipa duž crnogorske obale, podizanje ograda i obilježavanje privatnih plaža i teritorija.

Na primorju, od Herceg Novog do Bara, grade se nova naselja i gradovi sa više stambenih jedinica nego hotela visoke klase, sa novim marinama, tržnim centrima i mnogim drugim sadržajima i sa nekim novim stanovnicima. Niču poput malih autonomnih zajednica u Crnoj Gori. Svojom arhitekturom oponašanja starih primorskih gradova, liče jedan na drugi.

Pionir privatizacije dijela kopna i mora je investicija kanadskog biznismena Pitera Manka i partnera, marina i grad u narastanju, Porto Montenegro. Pored ustupljenih 24 hektara zemljišta u zoni morskog dobra na 99 godina, kompanija Adriatik Marinas, koja gazduje marinom, ima ekskluzivno pravo korišćenja dijela akvatorijuma Bokokotorskog zaliva. Porto Montenegro uživa sve blagodeti eksteritorijalnosti u pogledu režima plaćanja raznih državnih taksi i obaveza, ali i mogućnosti da djelove morskog dobra koristi kao zalog za dobijanje kredita kod domaćih i stranih banaka.

Poseban je slučaj investicija na poluostrvu Luštica, egipatske kompanije Orascom, pod nazivom Luštica Bay. Na oko 7.000.000 kvadrata Orascom gradi niz sela i gradova, hotela i vila, marina i pristaništa. Egipćanima je ugovorom između Vlade i kompanije Luštica Development, koji je ratifikovala Skupština Crne Gore, zagarantovana privatnost na zemljištu koje je zakupljeno na rok od 99 godina. Luštica Bay ima tretman privatnog posjeda na kome zakupac ima pravo da donosi pravila o korišćenju puteva, parkova, morske obale i mora u zalivu Trašte, površine definisane državnom studijom.

Na tom dijelu morskog dobra prestaje nadležnost države, odnosno JP Morsko dobro. Luštica Bay ima pravo da ekonomski eksploatiše obalu, da izdaje u zakup njene djelove, da preprodaje lokacije za ugostiteljske objekte i slično ili da prenese svoje pravo korišćenja na treća lica. Prava država u državi. Obrazac je isti i za ostale strane investitore.

Resort zatvorenog tipa gradi se i u Kumboru. Projekat SOCAR-a, azerbejdžanske državne naftne kompanije, pod nazivom Porto Novi, na lokaciji od oko 37 hektara na prostranoj „pjeni od mora” u zalivu Boke gradi kompleks mješovite namjene, u kome je jedan dio predviđen kao ljetovalište zatvorenog, klupskog tipa.

Svoju plažu dobila je investiciona grupa Qatar Diar u uvali Pržno u opštini Tivat. Katarci su najavili gradnju luksuznog hotela na mjestu porušenog starog hotela Plavi horizonti, ali su nedavno odustali od tog plana. Na lokaciji od oko 30 hektara, koju su kupili od HTP Primorje, gradiće komercijalne kapacitete, vile i apartmane za prodaju. Lokaciji pripada jedna od najljepših pješčanih plaža u zalivu Boke koju će, nesumnjivo, za druge posjetioce zatvoriti na duži rok.

Najpoznatije ljetovalište zatvorenog tipa u Crnoj Gori svakako je Sveti Stefan sa Miločerom. Tokom zlatne ere crnogorskog turizma i sticanja svjetske slave hotela Sveti Stefan, pripadajuće plaže, hotelska na Svecu, mala Kraljičina plaža i velika Kraljeva u Miločeru, nisu bile u tolikoj mjeri nepristupačne za posjetioce koji nisu bili gosti hotela, kao što su sada, nakon davanja pod zakup na period od 35 godina. Danas je čitavo područje ovog elitnog kompleksa zabranjena zona. Grad-hotel Sveti Stefan je izolovan, zabranjeni grad. Njegove su kapije od 2007. godine zatvorene za mještane, posjetioce i turiste koji nisu njegovi gosti, dok je pristup plažama apsolutno zabranjen.

Prirodnom resursu kakav je Miločer prijeti uz to potpuna degradacija. Na nekadašnjem imanju dinastije Karađorđević anonimna grupa investitora, skrivena iza kompanije registrovane u nekoj od of-šor država, planira gradnju solitera sa stanovima namijenjenim tržištu. Kompanija Adriatik properties, iza koje stoji grčki državljanin Petros Statis sa partnerima, zbog toga traži produženje zakupa hotela Kraljičina plaža i zemljišta u Miločeru na 90 godina.

Najnoviji primjer privatizacije dijela morskog dobra koji potresa političku scenu Crne Gore je prodaja 42 hektara zemljišta u zaleđu Kraljičine plaže u Čanju arapskoj Royal grupi. Čudno je da se podigla tolika buka i rasprava oko detalja ugovora između Vlade i Arapa, kojim se kupcima daju ekskluzivna prava korišćenja plaže, prirodnog bisera dijela

obale između Petrovca i Bara, kada je sve to već viđeno i dato Orascomu na Luštici, SOCAR-u u Kumboru, Grcima na Svetom Stefanu…

Stranci već kontrolišu oko deset miliona kvadrata u zoni morskog dobra sa isključivim pravom korišćenja pripadajućih plaža i mora.

U planu je turistička valorizacija Buljarice, površine 11 miliona kvadrata, za koje je zainteresovana katarska kompanija CDCI iz Dohe. Može se očekivati sličan scenario u zoni morskog dobra uz 2.500 metara dugu pješčanu plažu.

Ukoliko se ovakav trend nastavi, Crna Gora će ostati bez svog mora dok će njenim građanima biti uskraćeno osnovno pravo pristupa javnom dobru koje je, deklarativno, dostupno svima.

Kako je sličan režim uveden i na plažama koje Morsko dobro daje pod zakup, gdje su najbolji djelovi pijeska uz more prekriveni ležaljkama i suncobranima rezervisanim za one sa dubljim džepom, to će običnim građanima pristup moru biti sve manje dostupan.

Strancima i bogatima poklanjamo sitan pijesak i more, dok stijene i kamenje preostaju građanima Crne Gore.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo