DRUŠTVO
TIHA PRIVATIZACIJA MORSKE OBALE: Crna Gora bez mora

Najljepši djelovi morske obale, nacionalnog prirodnog bogatstva Crne Gore, sve češće se ustupaju na ekskluzivno korišćenje privatnim kompanijama putem dugoročnih zakupa ili koncesija. Kilometri obalnog pojasa, plaža i uvala, sa milionima kvadrata zemljišta u zaleđu, u zoni morskog dobra, već su u vlasništvu brojnih inostranih kompanija, što je zapravo tiha privatizacija obale, koja će uskoro i zakonom biti omogućena.
Obala Crnogorskog primorja duga je 300 kilometara, dok njen kopneni dio zahvata područje od 58 kvadratnih kilometara. Više od trećine društvenog bruto proizvoda države vezuje se za uski obalni pojas, koji je prava „zlatna koka” Crne Gore.
Morsko dobro je dobro od opšteg interesa koje služi opštoj upotrebi i uživa posebnu zaštitu, kaže se u drugom članu Zakona o morskom dobru, dok se Zakonom o državnoj imovini definiše kao dobro u opštoj upotrebi, dostupno svima pod istim uslovima.
Međutim, u praksi se pokazalo da su neki ipak jednakiji od drugih, jer opšte, javno dobro, polako prelazi u povlašćene, privatne ruke.
Pojedini atraktivni dijelovi obale već su otuđeni ugovorima o višedecenijskom zakupu koje, na predlog Vlade, sklapa JP Morsko dobro.
Ekspanzijom gradnje novih gradova i sela na primorju, takozvanih kompleksa mješovite namjene, u kojima preovlađuju komercijalni kapaciteti, apartmani za tržište i condo hoteli, privatni interesi i profit investitora dobijaju prioritet u odnosu na zakonom zagarantovani opšti interes. Takvi su kompleksi po pravilu resorti zatvorenog tipa, kojima je običnom svijetu, građanima i turistima, pristup zabranjen.
Svaka veća investicija na Crnogorskom primorju uslovljava se privatizacijom dijela morske obale i pripadajućeg akvatorijuma. Svaki investitor želi svoje parče mora.
U skladu sa takvim trendom pristupilo se izmjenama postojećeg Zakona o morskom dobru prije dvije godine.
Predlogom novog zakona koji je u skupštinskoj proceduri, uvedena je i nova odrednica pod nazivom Svojinski režim, kojom se propisuje da je „morsko dobro u državnoj svojini ako za pojedine djelove zakonom nije drukčije određeno.” Predviđena su i posebna prava korišćenja opšteg dobra putem koncesije ili zakupa. Koncesija nekog dijela obale omogućava „da se druga lica mogu djelimično ili potpuno isključiti iz upotrebe morskog dobra”.
Na ovaj način legalizuje se stvaranje niza turističkih naselja zatvorenog tipa duž crnogorske obale, podizanje ograda i obilježavanje privatnih plaža i teritorija.
Na primorju, od Herceg Novog do Bara, grade se nova naselja i gradovi sa više stambenih jedinica nego hotela visoke klase, sa novim marinama, tržnim centrima i mnogim drugim sadržajima i sa nekim novim stanovnicima. Niču poput malih autonomnih zajednica u Crnoj Gori. Svojom arhitekturom oponašanja starih primorskih gradova, liče jedan na drugi.
Pionir privatizacije dijela kopna i mora je investicija kanadskog biznismena Pitera Manka i partnera, marina i grad u narastanju, Porto Montenegro. Pored ustupljenih 24 hektara zemljišta u zoni morskog dobra na 99 godina, kompanija Adriatik Marinas, koja gazduje marinom, ima ekskluzivno pravo korišćenja dijela akvatorijuma Bokokotorskog zaliva. Porto Montenegro uživa sve blagodeti eksteritorijalnosti u pogledu režima plaćanja raznih državnih taksi i obaveza, ali i mogućnosti da djelove morskog dobra koristi kao zalog za dobijanje kredita kod domaćih i stranih banaka.
Poseban je slučaj investicija na poluostrvu Luštica, egipatske kompanije Orascom, pod nazivom Luštica Bay. Na oko 7.000.000 kvadrata Orascom gradi niz sela i gradova, hotela i vila, marina i pristaništa. Egipćanima je ugovorom između Vlade i kompanije Luštica Development, koji je ratifikovala Skupština Crne Gore, zagarantovana privatnost na zemljištu koje je zakupljeno na rok od 99 godina. Luštica Bay ima tretman privatnog posjeda na kome zakupac ima pravo da donosi pravila o korišćenju puteva, parkova, morske obale i mora u zalivu Trašte, površine definisane državnom studijom.
Na tom dijelu morskog dobra prestaje nadležnost države, odnosno JP Morsko dobro. Luštica Bay ima pravo da ekonomski eksploatiše obalu, da izdaje u zakup njene djelove, da preprodaje lokacije za ugostiteljske objekte i slično ili da prenese svoje pravo korišćenja na treća lica. Prava država u državi. Obrazac je isti i za ostale strane investitore.
Resort zatvorenog tipa gradi se i u Kumboru. Projekat SOCAR-a, azerbejdžanske državne naftne kompanije, pod nazivom Porto Novi, na lokaciji od oko 37 hektara na prostranoj „pjeni od mora” u zalivu Boke gradi kompleks mješovite namjene, u kome je jedan dio predviđen kao ljetovalište zatvorenog, klupskog tipa.
Svoju plažu dobila je investiciona grupa Qatar Diar u uvali Pržno u opštini Tivat. Katarci su najavili gradnju luksuznog hotela na mjestu porušenog starog hotela Plavi horizonti, ali su nedavno odustali od tog plana. Na lokaciji od oko 30 hektara, koju su kupili od HTP Primorje, gradiće komercijalne kapacitete, vile i apartmane za prodaju. Lokaciji pripada jedna od najljepših pješčanih plaža u zalivu Boke koju će, nesumnjivo, za druge posjetioce zatvoriti na duži rok.
Najpoznatije ljetovalište zatvorenog tipa u Crnoj Gori svakako je Sveti Stefan sa Miločerom. Tokom zlatne ere crnogorskog turizma i sticanja svjetske slave hotela Sveti Stefan, pripadajuće plaže, hotelska na Svecu, mala Kraljičina plaža i velika Kraljeva u Miločeru, nisu bile u tolikoj mjeri nepristupačne za posjetioce koji nisu bili gosti hotela, kao što su sada, nakon davanja pod zakup na period od 35 godina. Danas je čitavo područje ovog elitnog kompleksa zabranjena zona. Grad-hotel Sveti Stefan je izolovan, zabranjeni grad. Njegove su kapije od 2007. godine zatvorene za mještane, posjetioce i turiste koji nisu njegovi gosti, dok je pristup plažama apsolutno zabranjen.
Prirodnom resursu kakav je Miločer prijeti uz to potpuna degradacija. Na nekadašnjem imanju dinastije Karađorđević anonimna grupa investitora, skrivena iza kompanije registrovane u nekoj od of-šor država, planira gradnju solitera sa stanovima namijenjenim tržištu. Kompanija Adriatik properties, iza koje stoji grčki državljanin Petros Statis sa partnerima, zbog toga traži produženje zakupa hotela Kraljičina plaža i zemljišta u Miločeru na 90 godina.
Najnoviji primjer privatizacije dijela morskog dobra koji potresa političku scenu Crne Gore je prodaja 42 hektara zemljišta u zaleđu Kraljičine plaže u Čanju arapskoj Royal grupi. Čudno je da se podigla tolika buka i rasprava oko detalja ugovora između Vlade i Arapa, kojim se kupcima daju ekskluzivna prava korišćenja plaže, prirodnog bisera dijela
obale između Petrovca i Bara, kada je sve to već viđeno i dato Orascomu na Luštici, SOCAR-u u Kumboru, Grcima na Svetom Stefanu…
Stranci već kontrolišu oko deset miliona kvadrata u zoni morskog dobra sa isključivim pravom korišćenja pripadajućih plaža i mora.
U planu je turistička valorizacija Buljarice, površine 11 miliona kvadrata, za koje je zainteresovana katarska kompanija CDCI iz Dohe. Može se očekivati sličan scenario u zoni morskog dobra uz 2.500 metara dugu pješčanu plažu.
Ukoliko se ovakav trend nastavi, Crna Gora će ostati bez svog mora dok će njenim građanima biti uskraćeno osnovno pravo pristupa javnom dobru koje je, deklarativno, dostupno svima.
Kako je sličan režim uveden i na plažama koje Morsko dobro daje pod zakup, gdje su najbolji djelovi pijeska uz more prekriveni ležaljkama i suncobranima rezervisanim za one sa dubljim džepom, to će običnim građanima pristup moru biti sve manje dostupan.
Strancima i bogatima poklanjamo sitan pijesak i more, dok stijene i kamenje preostaju građanima Crne Gore.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs

Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana
Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.
Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.
Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.
Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.
„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.
On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.
„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.
On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.
„Vlada je prilikom donošenja napadnutog rješenja počinila povrede odredaba Zakona o upravnom postupku s obzirom da je pobijano rješenje paušalno i ne sadrži detaljno obrazloženje o izboru kandidata“, navodi se u tužbi koju je Raičevićev zastupnik, advokat Lazar Aković, podnio Upravnom sudu protiv Vlade Crne Gore.
U tužbi se navodi da je izbor drugorangiranog kandidata praćen paušalnim obrazloženjem: „U dokumentaciji na osnovu koje je doneseno pobijano rješenje, ne postoji zapisnik ili bilo koji akt iz kog bi se utvrdilo na koji način i po kom kriterijumu i osnovu je ministar predložio Vladi drugorangiranog kandidata, u odnosu na prvorangiranog. S obzirom na činjenicu da je umjesto kandidata koji je najbolje ocijenjen izabran kandidat sa manjim brojem bodova, obrazloženje pobijanog rješenja je moralo sadržati razloge zašto se pravi presedan i ne bira se prvorangirani već drugorangirani kandidat“.
Ističe se i da prilikom ovog izbora nije ispoštovana zakonska procedura. Naime, izbjegnuta je Kadrovska komisija, koja kandiduje Vladi predloge za imenovanja. U ovom slučaju ona je preskočena i predlog je otišao direktno na Vladu.
„Ministar finansija je ‘kao’, uputio predlog Kadrovskoj komisiji 14. marta. Taj predlog nikada nije stigao do Kadrovske komisije, niti se o njemu raspravljalo na Komisiji. Ministar finansija je direktno na Vladi kandidovao predlog Bulajića tek mjesec i više dana poslije zakonskog roka 20. aprila“, ističe Raičević.
Pravnici sa kojima je Monitor razgovarao kažu da nije zakonska obaveza da prvorangirani kandidat bude izabran, ali da mora da postoji valjano obrazloženje za to. Ističu da je praksu konkursa na kome se unaprijed zna ko će biti izabran usavršila DPS vlast, ali za razliku od nove vlasti poštujući proceduru da bar formalno sve izgleda transparentno i demokratski.
Uprava carina i prihoda je u v.d. stanju bila od oktobra prošle godine, kada je ostavku podnio Rade Milošević, koji je nešto kasnije i uhapšen, zbog sumnji da je bio umiješan u šverc cigareta. Bulajić, koji dvije decenije radi u carinskoj službi, izabran je tada za vršioca dužnosti Uprave prihoda i carina.
Ova institucija je nastala za vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića, spajanjem tri uprave – poreske, carinske i igara na sreću. Od tada su na njenom čelu, po pola godine, bili – prvi v.d. direktor Aleksandar Damjanović, Milena Petričević, nakon koje je bio uhapšeni Milošević, a potom Bulajić, koji je sada imenovan na petogodišnji mandat.
Kada je prošle godine bio raspisan konkurs za direktora Uprave, prvorangirani su bili Rade Milošević i Jelena Đukić, ali je nakon usmenog testiranja Đukić bila finalni predlog Uprave za kadrove. Nakon toga Vladina Komsiji za kadrovska pitanja dobila je novi predlog od tada odlazećeg ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića da se državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova Rade Milošević imenuje za direktora Uprave prihoda i carina. Mediji su pisali da je to urađeno nakon Spajićevog dogovora sa tadašnjim mandatarom Abazovićem.
Peripetije oko sadašnjeg konkursa rješavaće Upravni sud. A Raičević očekuje da će sud donijeti presudu u njegovu korist.
Zviždač
Početkom 2020. Monitor i Centar za istraživačko novinarstvo pisali su o carinskom inspektoru Siniši Raićeviću koji godinama upozorava da se pogrešnim načinom obračunavanja akciza na plin nanosi velika šteta državnom budžetu. Tvrdio je da je više od 1.300 tona plina uvezeno je od juna do septembra navodno „za grijanje” i uz plaćanje najniže akcizne tarife i da je na taj način državni budžet oštećen za stotine hiljada eura.
Uprava carina mu je tada priznala status zviždača, ali i pritiscima „nagradila“ svog službenika za revnost. Raičević je tada po kazni premješten iz Podgorice u carinsku ispostavu u Danilovgradu, iako posjeduje specijalne vještine za analizu slike skenera, neophodne za rad na centralnom terminalu u glavnom gradu.
Carinski inspektor nije upozoravao samo na nepravilnosti prilikom obračunavanja akcize za plin, već je tvrdio i da je Uprava carina ranije žmurila na zloupotrebe prilikom izvoza cigareta, bojenja goriva izvan skladišta, prometa bakra koji je završen aferom u Srbiji i drugog, te da mu je vrijeme dalo za pravo. U Upravi su demantovali ove optužbe i tvrdili da je sve po zakonu i da nema štete za budžet.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
SUTKINJA IVANA BECIĆ PRIHVATILA JEMSTVO KOREANSKOG „KRIPTO MOGULA“: Preko kripto love do slobode

Osnovni sud u Podgorici treba da odluči o žalbi tužioca Harisa Šabotića, kako bi sudsko rješenje o prihvatanju kaucije za korejske biznismene Do Kvona i Chand Juna postalo pravosnažno. Sudovi SAD, Južne Koreje i Singapura, gdje je bilo sjedište TerraLabsa, optužili su korejskog kripto magnata za multimilionsku prevaru sa hartijama od vrijednosti. Interpol je u septembru prošle godine raspisao crvenu potjernicu za Do Kvonom
Južnokoreanac Do Hjeong Kvon jedan je od osnivača i izvršni direktor firme TerraLabs, iz koje su potekle dvije nekada popularne kriptovalute Terra i Luna. Firma je funkcionisala i rasla sve do maja prošle godine, kada su njihove cijene pale skoro na nulu. Do Kvon je toliko bio popularan u svijetu kripto biznisa da je u svjetskim medijima dobio status „kripto mogula“, a magazin Forbes ga je 2019. godine istakao kao vodećeg mladog lidera u kategoriji finansije i rizični kapital.
Pad vrijednosti njegovih kriptovaluta pogodio je šire kripto tržište i većina sličnih internet novčanica doživjela je pad. Procjenjuje se da je kripto industrija izgubila 42 milijarde dolara, dok su mnogi investitori kompanije TerraLabs ostali bez životne ušteđevine. Sudovi Sjedinjenih Američkih Država, Južne Koreje i Singapura, gdje je bilo sjedište TerraLabsa, optužili su korejskog kripto magnata za multimilionsku prevaru sa hartijama od vrijednosti. Zbog optužbi za kriminalno udruživanje Interpol je u septembru prošle godine raspisao crvenu potjernicu za Do Kvonom.
Iako je tvrdio da ne postoji nadležnost država za „imovinu na internetu“, Do Kvon se dugo krio po svijetu. Nakon gotovo godinu, u martu, isplivao je u Crnoj Gori, i na podgoričkom aerodromu uhapšen sa lažnim pasošima i pod drugim imenom.
Američki sudski organi su nedugo nakon hapšenja podigli optužnicu protiv korejskog biznismena, dok su interesovanje za njega izrazili i Singapur i Južna Koreja, čije optužnice odavno čekaju Do Kwona. Međutim, ministar pravde Marko Kovač kazao je da će se korejski državljani Do Kvon i njegov dugogodišnji poslovni suradnik Hon Čand Jun, takođe uhapšen na aerodromu sa lažnim ispravama, izručiti tek nakon što se protiv njih okončaju sudski postupci u Crnoj Gori.
Pred Osnovnim sudom u Podgorici je prošle sedmice počelo suđenje Koreancima zbog falsifikovanja službene isprave. Osnovni tužilac Haris Šabotić podigao je optužni predlog, u kojem se sumnjiče da su falsifikovali pasoš Kostarike, kao i pasoš i ličnu kartu Belgije. Koreanci su se izjasnili kao nevini i ponudili po 400.000 eura jemstva, kako bi ih sud pustio da izađu iz zatvora.
Njihov pravni zastupnik – advokat Branko Anđelić tražio je da se ublaži mjera nadzora, tako što bi im se odredio kućni pritvor. Do Kwon i Chand Jun garantovali su da neće napuštati stan, da će se javljati nadležnom organu i da će se odazivati na svaki poziv suda. Tokom suđenja bi boravili u aprtmanu, koji je registrovan na podgoričku firmu Dalla Nonna čiji je vlasnik Anđelićeva supruga.
„Jednostavna odluka za sudiju. Moji klijenti nemaju namjeru da nigdje bježe, prosto njihov život nije kriminalan i u svjetlu ovakvih dokaza njima nije u interesu ništa sem istine i potvrde njihove odbrane da pasoši nisu falsifikovani“, rekao je Anđelić Vijestima.
Sutkinja Ivana Becić prihvatila je jemstvo Južnokorejaca dan nakon sudskog ročišta. Tužilac se žalio na ovu odluku, pa će Do Kvon i njegov saradnik u zatvoru ostati dok rješenje suda ne postane pravosnažno.
Šabotić se jemstvu protivio i na ročištu. Tada je rekao da je ponuda neuvjerljiva i da ponuđeni iznos neće garantovati njihovo prisustvo u Crnoj Gori, kada se zna o o kakvom profilu biznismena je riječ. Obojica su tvrdili da će njihove žene uplatiti jemstvo i da su srednjeg imovnog stanja. Chand Jun je, međutim, sudu rekao da je „težak“ otprilike pet miliona eura, dok Do Kvon o svom imovnom stanju nije želio da govori u prisustvu medija.
„Za ovim licima su raspisane dvije Interpolove crvene potjernice i uhvaćeni su na aerodormu prilikom pokušaja da napuste zemlju. Protiv njih se vode krivični postupci u drugim državama, pa ne vidim ništa što ih veže da ostanu u državi. Garancije koje pominju me nijesu uvjerile“, kazao je Šabotić.
Tužilaštvo nije odgovorilo na pitanja Monitora. Prema nezvaničnim podacima našeg lista, tužilac je sve šta je rekao pred sudom detaljnije obrazložio u žalbi na sudsko rješenje o prihvatanju jemstva. U rješenju navodno nije precizirano kako će jemstvo biti uplaćeno, niti je precizirano da kripto biznismeni ne smiju napuštati stan. Takođe, nije pojašnjeno kojim će se mjerama nadzora obezbijediti prisustvo korejskog dua – da li će biti praćeni posredstvom nanogice ili će prostorije obezbjeđivati policija.
Osnovni sud u Podgorici tvrdi da je uz prihvaćeno jemstvo korejskim državljanima određena i mjera nadzora – zabrana napuštanja stana. Napominju da se na navedeno rješenje žalilo Osnovno državno tužilaštvo.
„S tim u vezi, sud je cijenio da jemstvo uz izrečenu mjeru nadzora, kao mjeru prisustva okrivljenih i za nesmetano vođenje postupka, u znatnoj mjeri supstituiše pritvor“, navodi se u odgovoru suda na pitanja Monitora.
Oni su, međutim, kazali da nijesu nadležni za sprovođenje mjere nadzora, već je to u nadležnosti Uprave policije. Odgovorili su i da još nijesu odlučili o vraćanju predmeta korejskim državljanima koje je tražila odbrana.
Do Kvon i Chang Jun traže da im se vrate svi predmeti koji su „privremeno oduzeti“ prilikom hapšenja, a koji se ne nalaze u spisima krivičnog predmeta koji se vodi pred podgoričkim Osnovnim sudom. U spisima ovog predmeta nalaze se samo lična dokumenta i putne isprave, dok su dodatno oduzeti drugi dokumenti, lap-topovi, mobilni telefoni i druga oprema. Svjetski mediji pišu da bi na tim uređajima mogla da se nalazi vrijedna imovina korejskih biznismena u kriptovalutama. Sud je prihvatio predlog odbrane da se zvanično, posredstvom međunarodne pravne pomoći, Kostarika i Belgija pitaju da li su pasoši falsifikovani. Tužilac je na ročištu kazao da bi to bespotrebno odužilo proces, s obzirom da su svi dokazi sadržani u prepiskama podgoričkog Interpola, Europola i policije San Hozea (Kostarika). Sud je prihvatio predlog advokata Anđelića. Anđelić nije odgovarao na pozive i poruke novinara Monitora.
Za ovaj slučaj do sada su se interesovali mediji od Južne Koreje do Sjedinjenih Američkih Država. Gotovo svi biznis portali, novine i magazini pišu o uhapšenom kripto mogulu. Crna Gora je dospjela na naslovnice svjetskih finansijskih magazina i portala. Na žalost, ne zbog državne ekonomije.
Nikola Jovanović: Kako Koreancima sloboda, a Božoviću zatvor?
Predsjednik Skupštine opštine Budva Nikola Jovanović (DF) pitao je kako je moguće da je državljanima Južne Koreje omogućeno da se brane sa slobode, a da se predsjedniku Opštine Milu Božoviću određuje pritvor do dva mjeseca. Predsjednik budvanskog DF-a uhapšen je 13. aprila, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, zbog optužbi da je stvorio kriminalnu organizaciju, a sumnjiče ga i da je učestvovao u najmanje tri transporta kokaina.
„Istovremeno se odlukom Višeg suda predsjedniku Opštine Budva određuje pritvor do dva mjeseca i ne prihvata se odluka SO Budva i peticija preko 4.000 građana da mu se odredi blaža mjera obezbjeđenja. Lica koja su puštena da se brane sa slobode su uhapšena prilikom pokušaja napuštanja Crne Gore sa lažnim dokumentima, dok se Milo Božović nalazio u svom porodičnom domu. Izgleda da je najveći problem što je za pet godina napuštao Crnu Goru uglavnom službeno, 55 puta, i svaki put se vraćao u Budvu, gdje živi i obavlja funkciju predsjednika“, naglasio je Jovanović.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
NADLEŽNI OPET GLUVI NA PORODIČNO NASILJE: Ničija briga

Policija prošle sedmice nije reagovala na prijavu porodičnog nasilja, a sudeći prema navodima nevladinih i međunarodnih organizacija – to nije izolovan slučaj
Porodični ručak prekinula je neobična buka i galama. Oko zgrade je gradilište pa je nekada teško prepoznati da li se čuju zvuci od vani ili iz hodnika. U jednom trenutku čulo se kako muškarac viče na žensku osobu koja je plakala i molila da se smiri. Muškarac je djelovao prijeteći i bezumno, jedva su se mogle razaznati riječi koje je izgovarao, ali se čuo plač i preklinjanje žene. Izašao sam sa suprugom u hodnik, ali nisam mogao jasno identifikovati odakle dolazi buka. Sada sam već jasno čuo zvuk koji nastaje pri udaru dlana po koži.
Osjetio sam se bespomoćno i odmah pozvao 122, dežurni broj Uprave policije za prijave kršenja zakona. Javio se muškarac – po glasu bih rekao u zrelijim godinama. Objasnio sam da čujem udarce i vrisku, i da je po srijedi najvjerovatnije porodično nasilje zbog čega treba da pošalju patrolu i provjere. Nijesam se predstavljao kao novinar, smatrajući da će poziv zabrinutog građanina biti dovoljan.
„Odakle znate da je riječ o porodičnom nasilju?“, upitao je sumnjičavo službenik s druge strane slušalice.
Ponovio sam da čujem viku i plač, koji su se pojačavali u tom trenutku, čuo sam zvuk padanja predmeta na pod, čuo sam udarce i čuo sam prijetnje. Uhvatio sam sebe kako se ponavljam i pokušavam da naglasim koliko je strašno, ne bih li dobio patrolu. Ali mi nije djelovalo kao da me službenik shvata ozbiljno.
„Ajde vidjećemo da pošaljemo nekog“, odgovorio mi je i pozdravio me.
Nakon toga se već čuje lomljava, a još ne možemo sa hodnika da utvrdimo odakle. Znali smo samo da dolazi iz našeg hodnika. U trenutku nemoći viknuli smo da smo pozvali policiju i da će brzo doći patrola.
Čim smo to izgovorili, zvuci su se utišali. Niko nije izlazio na hodnik. Ništa se više nije čulo. Sati su prolazili, policije nije bilo. Niko me nije zvao iako sam ostavio svoje podatke. Do danas ne znam zašto policija nije izašla.
Kao novinar, još u petak sam im poslao nekoliko pitanja – zašto niko nije reagovao na prijavu porodičnog nasilja, kome da prijavimo slučajeve nasilja i kako da reagujemo kada ih primijetimo u svom okruženju i koliko puta im je od početka godine prijavljeno porodično nasilje i koliko je puta policija izašla na lice mjesta. Ni na jedno od ovih pitanja do zaključenja broja nije odgovoreno.
Organizacija SOS linija za prijavu nasilja nad ženama i djecom više puta je kao problem navodila neadekvatnu reakciju policije. U tom udruženju tvrde da su i oni imali iskustva da nakon prijave u svojstvu građana policija ne izađe na teren, što se nije dešavalo kada organizacija prijavljuje nasilje.
„Često dobijamo pritužbe od strane građana iz mnogih crnogorskih gradova, koji svjedoče o nasilju, a koji navode da policija na poziv nije izašla na teren ili da od njih uporno zahtijevaju lične podatke, na šta nemaju pravo jer su dužni intervenisati i na anonimne prijave. Smatramo da nije dovoljno da budu edukovani samo postupajući inspektori već i službenici koji zaprimaju prijave na broju 122”, kazala je Martina Vučelić iz SOS linije Podgorica.
Na neadekvatno postupanje policije u slučajevima nasilja nad ženama u Crnoj Gori upozorio je i Amnesty International u posljednjem izvještaju. Naglašavaju da su dvije žene prošle godine ubili njihovi partneri ili bivši partneri. Komitet UN protiv torture već je dovodio u pitanje nizak nivo krivičnog gonjenja i blage kazne u slučajevima nasilja u porodici.
Prema Startegiji zaštite od nasilja u porodici najznačajnija ovlašćenja u dijelu zaštite od nasilja u porodici pripadaju policiji i Centru za socijalni rad. Policijski službenici mogu i bez naredbe suda ući u tuđi stan ili druge prostorije i po potrebi izvršiti pretresanje. Zakonske razloge za upad na privatni posjed policajac može imati ako je to neophodno radi sprečavanja krivičnog djela ili neposrednog hvatanja učinioca krivičnog djela ili radi spašavanja ljudi i imovine. Takođe, policijski službenici mogu i bez naredbe i bez prisustva svjedoka pretresti osobu ako postoji sumnja da posjeduje oružje ili oruđe za napad ili ako postoji sumnja da će odbaciti, sakriti ili uništiti predmete koje treba oduzeti kao dokaz u krivičnom postupku.
U posljednjem izvještaju Evropske komisije konstatovano je da Crna Gora nema dovoljno servisa za podršku za žene i djecu žrtve nasilja. Istraživanje OEBS-a o percepciji psihičkog nasilja prema ženama i djevojkama u porodici i partnerskim vezama pokazuje da skoro dvije trećine građana smatra da je taj problem važan ali da nije među prioritetima. Istraživanje pokazuje da 85 posto ispitanica prepoznaje da je psihičko nasilje nad ženama i djevojkama veoma učestalo, trećina je doživjela bar jedan oblik psihičkog nasilja. Isti podaci pokazuju da 41 odsto građana smatra da je nasilje u porodici interna stvar u koju se ne treba miješati.
Prije dvije godine crnogorsku javnost potreslo je ubistvo devetnaestogodišnje Šejle Bakije. Nju je ispred porodične kuće ubio njen bivši partner Ilir Đokaj, teško ranivši njenog oca. Porodica Bakija je više puta prijavljivala nasilje i prijetnje Đokaja. Uzalud.
Dok god policija „gleda“ da pošalje nekog da reaguje na prijavu porodičnog nasilja, dok god građanin nema moć da prizove policiju ako nije novinar i aktivista, uvijek će se prijave nasilja završavati kao što se završila moja s početka priče. Rezultat vidimo po brojevima femicida u Crnoj Gori i brojki od 3000 prijava porodičnog nasilja godišnje.
Nasilje uvijek treba prijaviti
Da biste prijavili porodično nasilje u Crnoj Gori, po zakonu o nadležnostima najadekvatnija adresa za to je policija i dežurna linija – 122. Međutim, pored policije postoje i drugi linije za prijavu nasilja. U Crnoj Gori djeluje nacionalna SOS linija za žrtve nasilja u porodici 080 111 111 koja je besplatna, anonimna i dostupna 24 sata dnevno.
Postoji i veliki broj organizacija koje se bave porodičnim nasiljem i nasiljem nad ženama. U Podgorici djeluje nevladina organizacija Sigurna ženska kuća koja ima za cilj sveobuhvatnu podršku ženama i djeci žrtvama nasilja u porodici u Crnoj Gori kroz usluge skloništa, savjetovanja, psihološke i pravne pomoć. Broj Sigurne kuće je 069 013 321.
SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica 067 805 297.
Organizacija SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja iz Nikšića ima i SOS sklonište za žene i djecu žrtve.
Centar za ženska prava također pruža besplatnu pravnu pomoć, a dostupni su na broj telefona 020 664 193. Ženska alijansa za razvoj sa sjedištem u Nikšiću i djeluju na teritoriji Crne Gore, te pruža besplatnu pravnu pomoć i dostupni su na email: inicijativa-bfs@t-com.me.
Nevladina organizacija Bonfide Pljevlja takođe pruža sklonište za žene i djecu žrtve nasilja, a njihov broj telefona je 068 450 140.
U Crnoj Gori u svim osnovnim sudovima postoje nadležni za besplatnu pravnu pomoć za žene žrtve nasilja.
U Crnoj Gori je 2013. godine stupila na snagu Istanbulska konvencija, međunarodni sporazum Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Cilj Konvencije jeste nulta tolerancija na nasilje.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
SUSRETI4 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI4 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS4 sedmice
VLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
INTERVJU1 sedmica
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
Izdvojeno4 sedmice
TRAGEDIJA U BEOGRADU, VRISAK SA VRAČARA OGLAŠAVA UZBUNU: Srce tame
-
DRUŠTVO4 sedmice
SLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom