Povežite se sa nama

DRUŠTVO

FINANSIRANJE MEDIJA: Privatnici u udobnoj hladovini budžeta

Objavljeno prije

na

Neregulisano, nekontrolisano i netransparentno. To je osnovni zaključak o finansiranju medija u Crnoj Gori od strane države, u analizi Centra za građansko obrazovanje (CGO) urađenoj u sklopu projekta „Jednake šanse za sve medije” – uz podršku njemačkog Ministarstva spoljnih poslova, preko ovdašnje ambasade – a odnsi se na 2013. Iako u zemlji, kaže se, ne postoje vidljivi mehanizmi direktne cenzure i kontrole medija od strane države (zbog ustavnih i zakonskih ograničenja), postoji prikrivena kontrola.

Kako u zakonodavnom okviru Crne Gore ne postoje specifična pravila koja kontrolišu raspodjelu budžetskog novca medijima kroz osnov oglašavanja i reklamiranja i drugih vezanih ugovornih odnosa, time se, stoji u analizi, otvara značajan prostor za direktan uticaj države na rad medija. Prije svega kroz netransparentna i selektivna finansijska izdvajanja javnih sredstava, a, time, i za zloupotrebu sredstava poreskih obveznika.

Ukupan iznos sredstava koje su organi javnog sektora utrošili u toku 2013. godine, na osnovu podataka do kojih su došli aktivisti CGO-a, za koje posjeduju dokumentaciju, a odnose se na medije, portale i informativne agencije, marketinške agencije i produkcijske kuće – iznosi 2.196.739 eura. Imajući u vidu da dobijeni iznos čine troškovi 67,6 odsto organa javnog sektora, koji su bili predmet analize, pretpostavlja se da bi ukupan iznos bio značajno, ako ne i duplo, veći.

Iznos od 2.196.739 eura utrošen je tako što je za štampane medije izdvojeno 248.924 eura ili 11,33%, TV kanale 271.053 ili 12,33%, za radio stanice 580.510 ili 26,42%, portale i informativne agencije 135.020 eura ili 6,15% dok je za marketinške agencije i produkcijske kuće izdvojeno 879.766 eura, odnosno 41%. Za stavke iz kategorije ostalo izdvojeno je 39.111 eura ili 1,73%, odnosno ukupno 2.154.384 eura.

Problem kao i prethodnih godina, o čemu je Monitor pisao: iz budžeta se najviše novca, finansiraju režimu lojalna glasila. Od štampanih medija, tokom 2013. godine, najviše je dobila izuzetno slabo prodavana Pobjeda – 134.340 eura. Iza nje idu daleko tiražniji: Dan sa 47.259, Vijesti 19.681 i Dnevne novine sa 11.110 eura.

Portali – ista stvar. Ubijedljivo najviše novca, tradicionalno, iz budžeta prihoduje Analitika. Za analiziranu godinu: 63.849 eura. Podsjetimo: taj portal, čiji je osnivač i donedavni urednik Draško Đuranović (prešao u privatizovanu Pobjedu), oformljen je kao režimska kontrateža portalu Vijesti, pa se u njega, prethodnih godina, od institucija sistema slio najveći dio novca rezervisanog za reklame na portalima.

Mnogo popularniji i posjećeniji portali daleko zaostaju za Đuranovićevom Analitikom. Najposjećeniji portal u zemlji, Vijesti, prihodovao je 7.776 eura, a takođe veoma posjećeni CDM – 7.200 eura!

Svojevremeno, dug od 800.000 eura, koji je napravila firma za distribuciju štampe Bega press u vlasništvu supruge pomenutog Draška Đuranovića, država je prebacila na poreske obveznike. Zvanično objašnjenje glasilo je da je trebalo pomoći glasila prema kojima je njena firma imala dugove.

Kad je riječ o televiziji najviše su dobili RTCG 74.511 eura, CNN 60 hiljada, pa Vijesti 36.279 i Teuta 25.228 eura. Od radio stanica uveliko prednjači Herceg Novi sa 251.396 eura prihoda, pa Kotor 93.590, Berane 80.048 i Antena M 64.164 eura.

Od marketinških agencija i produkcijskih kuća najviše je dobila Fleka 209 hiljada eura, a ukupan iznos uplatilo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Osnov je ostao nepoznat, iako je tražen zahtjevom. To ministarstvo uplatilo je ukupan iznos za DPC, 190.000 eura, koji se nalazi na trećem mjesto ukupne liste. Tu su i MM Production sa 125 hljada eura i Arhimed sa 81.977 eura.

U odnosu na ukupan iznos, najveći su potrošači lokalne samouprave sa 768.374 eura, odnosno 35%. Slijede ministarstva sa 764.215 eura ili 34,8%. Zatim, javne ustanove i privredna društva u kojima država ili opštine imaju većinski vlasnički udio sa 383.549 eura ili 17,5%. Potom: Skupština Crne Gore, koja je izdvojila 80.304 eura ili 3,7%. Na začelju su agencije sa 59.596 eura ili 2,71%, te državni fondovi sa 44.920 ili dva odsto ukupnih sredstava, uprave koje su u svrhe reklamiranja i oglašavanja izdvojile 43.471 eura ili dva odsto i Ombudsman sa 2.093 eura ili jedan odsto.

Indikativan je podatak da su najveći potrošači lokalne samouprave, naročito kada se ima u vidu da su ukupna dugovanja lokalnih samouprava u decembru 2013. godine iznosila 214,7 miliona eura!

Ako su ukupni primici lokalnih samouprava za prvih devet mjeseci realizovani sa 148,45 miliona eura ili 81,29%, može se zaključiti da se opštine nalaze u teškoj finansijskoj krizi, pa se postavlja pitanje da li je racionalno da se značajni iznosi izdvajaju za troškove reklamiranja, oglašavanja i vezane usluge koje uključuju medije, navodi se u analzi CGO.

Sve navedeno može se podvesti pod zloupotrebu javnog novca za partikularne interese a što, između ostaloga, omogućava nepostojeća regulacija načina oglašavanja državnih organa, ali i izostanak njihove odgovornosti prema javnosti.

„Normativni okvir ne prepoznaje potencijalnu vezu između državnog oglašavanja i njegovog uticaja na slobodu medija i ekonomsku stabilnost, niti posmatra odluke o oglašavanju kao mogući vid medijske diskriminacije i uticaja na uređivačku politiku. Zakon o dodjeli državne pomoći ne sadrži jasne mehanizme za dodjelu pomoći medijima. Distribucija ovih sredstava, uz zakonsku neizvedenost u ovom dijelu, ima potencijal da izazove ozbiljne devijacije na medijskom tržištu i omete poslovanje jednih ili unaprijediti poslovanje drugih medija”, upozorava se u analizi.

Zna se: vlastima bliskih. U analizi se izdvaja i važan fakat da Zakon o zaštiti konkurencije ne prepoznaje, ali i ne reguliše oblast koja se odnosi na uticaj političkih struktura, državnih institucija i organa na medijsko tržište. Konstatuje se znakovita pojava koja otežava osvjetljavanje ulaganja u medije: „Primijećena je centralizacija budžetskih izdvajanja za potrebe oglašavanja i reklamiranja, po osnovu ugovorenih usluga, specijalizovanih usluga i po drugim osnovima, i preusmjeravanje sa medija na marketinške kuće koje se bave zakupima medijskog prostora, što može dodatno otežati osvjetljavanje ulaganja u medije, imajući u vidu da se ne mogu pratiti direktno dalji tokovi i raspodjela novca medijima iz budžeta.”

Imajući u vidu haotično stanje u domenu finansiranja medija iz državnog budžeta, u analizi CGO-a je preporučeno da raspodjela državnih finansijskih sredstva mora biti zasnovana na principima transparentnosti, uz primjenu pravila o javnim nabavkama ali i da finansijsko izdvajanje organa javnog sektora, kroz oglašavanje i reklamiranje u medijima, treba da bude zasnovano na kriterijumima isplativosti i cijene usluge, gledanosti/čitanosti/slušanosti, tj. ne smije biti predmet slobodne procjene vršilaca javnih funkcija, kao do sada. Na koncu: da državna pomoć mora biti dostupna svim medijima u smislu jednakih šansi i neupitnih pravila poznatih svima.

Do tada, režimske analitike i razni analitikari uživaće povlašćen položaj u udobnoj hladovini budžeta.

Crna lista netransparentnih

Prilikom prikupljanja podataka CGO je imao ozbiljnih problema u toku sprovođenja istraživanja: nepotpunu i neadekvatnu primjenu Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Pojedini državni organi, notirano je u analizi, odlučili su se na princip ćutanja. Pored višemjesečnih napora istraživačkog tima CGO-a, koje se ogledalo u ponavljanju zahtjeva u više navrata, direktnoj komunikaciji sa nadležnim službenicima, rukovodiocima organa, nijesu dobijeni traženi podaci, čak ni nakon odluka agencije za slobodan pristup informacijama i zaštitu ličnih podataka u korist istraživača. Na toj ,,crnoj listi” netransparentnih organa, koji su se opredijelili da kršeći zakonske norme ne dostave tražene informacije, našli su se: Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, Glavni grad Podgorica, Nacionalni parkovi Crne Gore, Aerodromi Crne Gore, Pošta Crne Gore, Željeznička infrastruktura i brojni drugi…

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo