Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNOGORSKI POLJOPRIVREDNI BRENDOVI: Kako poštovati stroge standarde

Objavljeno prije

na

,,Njeguška pršuta”, ,,pljevaljski sir”, ,,crnogorska goveđa pršuta” i ,,crnogorska stelja” su četiri proizvoda, koji su do sada zaštićeni oznakama kvaliteta na nacionalnom nivou. Oni imaju oznaku porijekla, koja predstavlja najviši oblik, što je definisano Zakonom o šemama kvaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Prema tom zakonu sve faze proizvodnje, od sirovine do prerade, treba da se odvijaju u određenom geografskom području. Da će se izboriti za to da njihovi proizvodi budu na taj način prepoznatljivi izvan granica Crne Gore nadaju se i proizvođači lisnatog i sira ,,prljo”, sira, kajmaka i meda.

Kako kažu u Ministarstvu ekonomije, zaštita poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda šemama kvaliteta predstavlja instrument koji proizvođačima hrane omogućava da povećaju tržišnu vrijednost svojih proizvoda, a istovremeno obezbjeđuje potrošačima veći nivo zaštite i pružanje jasnih informacija o porijeklu proizvoda. Pored toga, kažu nadležni, promocija takvih proizvoda doprinosi prepoznatljivosti krajeva iz kojih potiču, pozitivno utiče na prihod poljoprivrednih gazdinstava i podstiče poljoprivredne proizvođače na udruživanje i organizovaniji nastup na tržištu.

,,Crnogorska goveđa pršuta” i ,,crnogorska stelja” su brendirane prije mjesec, ,,njeguški pršut” pretprošle godine, a ,,pljevaljski sir” lani.

,,Njeguški pršut” prvi je crnogorski proizvod koji je nacionalnim zakonodavstvom zaštićen kao oznaka kvaliteta. Proceduru zaštite pokrenulo je, i u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede i ruralnog razvoja, uspješno realizovalo Udruženje proizvođača njeguških specijaliteta sa Cetinja. Od sticanja nezavisnosti Crne Gore uloženi su napori da se proizvod zaštiti i po važećem zakonodavstvu usaglašenim sa EU standardima.

U Specifikaciji koju je izdalo Udruženje proizvođača njeguških specijaliteta potencira se kvalitet mesa i jasno navodi da ne može svaka osušena pršuta biti njeguška pršuta. ,,Na svježem butu ne smije biti vidljivih znakova bilo kakvih traumatskih procesa. Meso mora biti kompaktne strukture, suve površine i prepoznatljive crvenkasto-ružičaste boje. Zabranjena je upotreba blijedog, mekanog, vodenastog mesa ili tamnog, tvrdog i suvog mesa, odnosno, mesa normalne boje, ali mekog i vodenastog (RSE) i mesa koje je čvrsto i nije vodenasto, ali je blijede boje. Vrijednost pH, u trenutku ulaska mesa u sušaru, mjerena u području poluopnastog mišića treba da iznosi između 5,5 i 6,1”- precizirano je u tom dokumentu.

Zakon je obavezao proizvođače da čak definišu i detalje o debljini slanine na spoljašnjem i unutrašenjem dijelu buta.

U Udruženju proizvođača pljevaljskog sira kažu da je komplikovana procedura za zaštitu geografskog porijekla počela čak prije pet godina, što je za njih značilo i nastojanje da spriječe nelojalnu konkurenciju. Navodno, već godinama, na tržištu se kao ,,pljevaljski” prodaje sir iz regiona, po znatno višoj cijeni od one koju ima originalni proizvod. ,,Priznavaće se samo sir koji je proizveden na teritoriji opštine Pljevlja i to će dosta značiti za poljoprivredne proizvođače. Zaštitom su proizvođači dobili i veće obaveze, jer će se sir proizvoditi po ustanovljenim standardima i moraće da opravda svoje ime”- kažu u tom udruženju.

To ih obavezuje i na poštovanje standarda da, na primjer, sir bude u pločicama veličine 2-4 cm. Moraće se voditi računa koliko mlijeka ulazi u siraru i koliko se od tog mlijeka proizvede sira. Standardi nameću čak i potrebu vođenja računa o vodi u kojoj se peru cjedila u procesu proizvodnje, kao i o dužini samopresovanja.

Pljevaljski sir se proizvodi nekoliko stotina godina na isti način, prema recpetu koji su domaćice prenosile s koljena na koljeno. Ipak, Pljevljaci su svjesni da ih dobijanje ,,brenda”, pored brojnih prednosti, obavezuje na dodatno vođenje računa o svakom koraku proizvodnje. Pa i o najsitnijim detaljima.

,,Dobili smo nove pogodnosti ali i mnogo obaveza. O tome se mora do detalja voditi računa. Iako je zahtjevno, vjerujemo da imamo kapacitete da sve ispoštujemo”, kažu u Udruženju.

Sa mnogo pažnje će od sada biti prinuđeni da postupaju i oni koji proizvode ,,Crnogorsku goveđu pršutu” , koje je definisana kao ,,suvomesni proizvod od goveđeg mesa ekstra, prve i druge kategorije, soljen i dimljen na bukovom ili grabovom drvetu.” A da bi se suvo ovčje meso prodavalo pod nazivom ,,crnogorska stelja” treba da bude isključivo dimljeno na bukovom ili grabovom drvetu.

U skladu sa definisanim standardima, koji će se, tvrde, nadležni strogo poštovati, proizvodnja ,,crnogorske goveđe pršute” i ,,crnogorske stelje” ograničena je na sjeverni dio zemlje. Oblast proizvodnje obuhvata cjelokupnu ili dio teritorije 13 opština sa sjevera Crne Gore . Taj dio države karakteriše planinska klima, sa uticajem kontinentalne, na nadmorskoj visini od 550 do 2.000 metara.

Proceduru zaštite ta dva proizvoda pokrenula je NVO Udruženje za kvalitet mesa sjevera Crne Gore, koja je formirana 2015. godine. Osim što je formirano udruženje za potrebe zaštite crnogorske goveđe pršute i crnogorske stelje, urađene su dvije specifikacije proizvoda, sa pratećom dokumentacijom. Radi edukacije i pripreme proizvođača za proceduru zaštite i dalju internu kontrolu proizvodnje ovih proizvoda, sprovedene su brojne aktivnosti, među kojima su i studijska putovanja proizvođača u Austriju, Hrvatsku, Italiju

Proizvođači zaštićenih proizvoda, odnosno oni koji su te projekte realizovali kažu da je iza njih, ali i pred njima, mukotrpan posao i odgovornost. Kažu da u procesu zaštite, najzahtjevniji dio predstavlja pisanje adekvatne „Proizvođačke specifikacije”. U tom osnovnom dokumentu do detalja se opisuje proizvod i način proizvodnje. To mora biti proizvod koji ima dokazanu reputaciju i istoriju, a specifičnost proizvoda mora biti uslovljena geografskim okruženjem, vještinama ili dokazanom tradicionalnom metodom proizvodnje.

Proizvođači se nadaju da će se sve to isplatiti. Poznato im je da na nivou EU razlika u cijeni između zaštićenih proizvoda i drugih iz iste grupe iznosi između 20 i 30 odsto, što je, tvrde, dodatni stimulans. Do sada je u EU zaštićeno oko 700 poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a prednjače Francuska i Italija. Regulativa EC 510/06 pruža mogućnost da i proizvođači iz zemalja koje nisu članice EU imaju pravo zaštite svojih proizvoda podnošenjem zahtjeva direktno Evropskoj komisiji.

Dugi sudski sporovi u evropskim zemljama oko prava nad nekim brendovima svjedoče o važnosti sistema zaštite. Deceniju i po Grci su vodili i dobili spor sa Dancima oko feta sira. Sličan nesporazum traje i između Srbije i Makedonije sa Slovenijom oko ajvara. Još nije jasno da li je šljivovica sa Balkana ili češka.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

OKO NAS

KAKO ZAŠTITITI UNIKAT PRIRODE: Ulcinjska maslinada i Valdanos u UNESKO

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gupa nevladinih aktivista i stručnjaka smatra da je sada krajnji trenutak da predio Ulcinjske maslinade i uvala Valdanos budu uvršteni na UNESCO listu. Kako ističu, ako to nije uspjelo sa ulcinjskim Starim gradom 2017. godine, onda je jedina šansa da se Ulcinj nađe na ovoj prestižnoj listi preko Maslinade i Valdanosa

 

Ulcinjska maslinada i uvala Valdanos su prvi zakonom zaštićen kulturni pejzaž u Crnoj Gori. Ekolozi, eksperti i nevladini aktivisti smatraju da je sada pravi trenutak da se taj prostor uvrsti na Listu svjetske kulturne i prirodne baštine (UNESCO).

,,Dok ga ne dotakne nova civilizacija Valdanos će ostati cilj onih hodočasnika koji se žele pokloniti veličanstvenoj prirodi. Mada, tada to više neće biti ona čarobna dolina u kojoj mi se činilo da svuda oko mene plešu rusalke i vile. Tada će to biti izletište, puno prljavog papira i drugog otpada, bojim se, ako ovamo stigne Evropa da će se lomiti mladi maslinovi izdanci. Ali, za sada je to još nevina priroda, netaknuta poslovično svuda prisutnim prstom napretka. Zato, požurite svi vi koji želite uživati u pejsažu koji je stotinama godina ostao onakav kakvog ga je majka Priroda stvorila na svoje vlastito zadovoljstvo”, pisao je početkom 20. stoljeća znameniti naučnik iz Češke Jozef Jan Svatek.

Vijek kasnije grupa nevladinih aktivista i stručnjaka smatra da je sada krajnji trenutak da predio Ulcinjske maslinade i uvala Valdanos budu uvršteni na UNESCO listu. Kako ističu, ako to nije uspjelo sa ulcinjskim Starim gradom 2017. godine, onda je jedina šansa da se Ulcinj nađe na ovoj prestižnoj listi upravo preko Maslinade i Valdanosa.

Ulcinjska Maslinada je najveći živi spomenik maslinarstva u Crnoj Gori, izvanredne ekonomske i ekološke vrijednosti. Ima oko 86 hiljada stabala maslina, prosječne starosti oko 800 godina, a Zakonom o maslinarstvu Crne Gore Valdanos je stavljen pod posebnu zaštitu države. Mnogo stabala masline staro je oko dvije hiljade godina.

Plaža u toj uvali je Spomenik prirode od 1968. godine, a prošle godine su Maslinada i Valdanos postali prvi zakonom zaštićeni kulturni pejzaž u državi.

NVO Dr Martin Šnajder Jakobi (MSJA) je nedavno je predstavila Studiju kulturnog pejzaža. Ona  je  prvi put obuhvatila sve slojeve ovog kulturnog dobra i objedinila ih u jedan dokument, kao materijalno i nematerijalno dobro.

“Studija je dokazala ono što smo mi oduvijek tvrdili – da je Ulcinjska maslinada i uvala Valdanos jedan od najspektakularnijih područja na prostoru Crne Gore sa više aspekata, ne samo sa prirodnog i geografskog. To je spektar kulture i tradicije. Ovo je prvi korak ka aktivnostima koji će sigurno dokazati da ovo područje pripada svjetskoj baštini”, kaže direktorka ove renomirane organizacije civilnog društva Zenepa Lika.

Ona očekuje da će njihova inicijativa biti prihvaćena, a onda se kreće sa izradom tentativne liste za UNESCO baštinu. Kao najveći problem ona ističe nelegalnu gradnje na tom prostoru.

“Imamo prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko. Sa tim se  mora sada  stati. Vlada i lokalna samouprava moraju da budu  efikasniji i intenzivniji u aktivnostima, glasniji i strožiji. Ne smijemo svaki pedalj naše zemlje pretvoriti u eko-rizorte ili urbanistička naselja”, poručuje Lika.

Sa tim je saglasan i prvi čovjek Ulcinja Omer Bajraktari. On priznaje da je taj prostor donekle ugrožen, ali ne misli da je stanje još uvijek alarmantno.

“To ne umanjuje našu odgovornost da se tome posvetimo još više. Formirali smo rendžersku službu. Gradnju prati državna inspekcija, mi se bavimo monitoringom i siguran sam da će Valdanos ostati ovakav kakav jeste”, navodi Bajraktari.

Prema njegovim riječima, Valdanos i maslinada su unikatan prostor i  prirodni dragulj.

“Kada smo radili reorganizaciju organa lokalne samouprave formirali smo Sekretarijat za ekologiju, poljoprivredu i ruralni razvoj, vođeni time da je Valdanos upravo spoj svega toga. Mislim da smo na pravom putu. Uložili smo dodatna sredstva u rekonstrukciji nekih puteva koji vode ka Valdanosu, dajemo svake godine sve veće stimulanse maslinarima, ostaje da poradimo i na tom institucionalnom okviru. Jedan pravac je zaštita, drugi je put ka UNESCO-u koji jeste teži i dalji u ovom momentu”, kaže Bajraktari napominjući da Opština Ulcinj sa najvećom pažnjom posmatra prostor Valdanosa i Maslinade, kao i Solane i Borove šume.

Da ovaj prostor jeste unikatan, potvrđuje  i konzervatorka i arheološkinja Aleksandra Kapetanović, koja je bila na čelu tima koji je izradio Studiju.

“Prostor je izuzetne vrijednosti čak i za nas koji se duže bavimo kulturnom baštinom.  To su oblasti kojima do sada nijesmo možda pridavali dovoljno značaja. Ali, ti kulturni pejzaži koji su  u kontinuitetu toliki niz vjekova uređivani, ti terasasti pejzaži u Ulcinjskoj maslinadi, pogotovo u tom obimu, zaista  su jedinstveni. Nadam  se  da ćemo svi skupa, i lokalna zajednica i stanovništvo i struka, uspjeti da zaštitimo taj dragulj za buduće generacije”, kaže Kapetanović.

Grupa nevladinih aktivista je još 2011. godine predložila da se na ovom prostoru formira Međunarodni ekološki centar kao najbolji način da se očuvaju socijalni, ekološki i ekonomski resursi na ovom prostoru, a budući razvoj odvija u najdubljoj interakciji sa potrebama države i lokalnog stanovništva. Ovaj projekat odražava prirodni, kulturni i društveni integritet destinacije i poštuje zaštićeni, osjetljivi i sakralni lokalitet kakav je Valdanos i Maslinada za građane Ulcinja, naglašava se u tom dokumentu.

I u Strateškom planu razvoja Opštine Ulcinj do 2028. godine predviđena je izgradnja turističkog centra za izlete, zabavu, rekreaciju i posmatranje prirode u Valdanosu i revitalizacija maslinjaka Maslinada Valdanos.

                                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

UGAŠENA PREDUZEĆA U REGISTRU CENTRALNE DEPOZITARNE AGENCIJE: Neažurnost za strah i brigu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekadašnji radnici i manjinski akcionari nezadovoljni su odnosom nadležnih institucija; „Mi znamo ko je naša preduzeća opljačkao, kao što znamo kako su išla iz ruke u ruku, ali nama treba jednostavan i prost odgovor zašto nas CDA ne izbriše iz registra. I nas kao manjinske akcionare i naša preduzeća“

 

 

Predstavnici radnika više firmi iz Berana i okoline obratili su se javno državnim vlastima da preispitaju na koji način se njihova bivša preduzeća još uvijek vode u Centralnoj depozitarnoj agenciji (CDA), iako odavno ne postoje. Za Monitor kažu da neka od tih preduzeća ni fizički ne postoje, jer su ili porušena, ili preuređena za neke sasvim druge svrhe i namjene.

„Nadležnim organima je to lako provjeriti u registru CDA. Tamo će naći i hotelsko turističko preduzeće (HTP) Berane,  Fabriku za protektiranje guma, Fabriku za preradu kože Polimka, kao i neka preduzeća iz Rožaja, Andrijevice ili Plava“, požalili su se. Jedan od njih, Miomir Ćorac, smatra da jedino objašnjenje za činjenicu da im se kao manjinskim akcionarima imena još nalaze u Centralnoj depozitarnoj agenciji može biti to da  preduzeća nisu likvidirana. „Znači, ona faktički ne postoje, ali u tim našim preduzećima nikada nisu vođeni stečajevi i nisu likvidirana kroz stečajeve. Zato su još uvijek u CDA, i preduzeća i mi. A šta mi imamo od toga što nam se imena još provlače u registrima je jedno pitanje, ali ozbiljnije pitanje za sadašnje vlasti je kako je to bilo moguće, odnosno ko je to omogućio u procesu tranzicije“, kazao je  bivši radnik HTP Berane, nekada najsloventnije hotelsko turističke kompanije na sjeveru Crne Gore.

Oni kažu da su to mogli da shvate prije pet ili deset godina, ali da ni nove vlasti o tome ne brinu, nisu očekivali. „Vjerujemo da ovo nije bezazleno pitanje. Mi znamo ko je naša preduzeća opljačkao, kao što znamo kako su išla iz ruke u ruku, ali nama treba jednostavan i prost odgovor zašto nas Centralna depozitarna agencija ne izbriše iz registra. I nas kao manjinske akcionare i naša preduzeća. Niti postoje preduzeća, niti su neki od onih čija se imena tamo nalaze više među živima“,  rekao je Ćorac Monitoru.

Nekadašnji sindikalni lider Fabrike kože Polimka Dušan Veljić objašnjava da je akcionarsko društvo Polimka u procesu stečaja i ukazuje na mogućnost da najveći broj radnika i građana, koji su vlasnici akcija, za ovo i ne znaju. Naš sagovornik ističe kako je tražio da se država i ranije umiješa i ispita privatizaciju i sve što se nakon toga dešavalo, do gašenja firme u Beranama, ali da nije bilo rezultata, ali da sam nije mogao ništa da uradi. „Sada se u CDA naša firma vodi kao da je u stečaju. Ona odavno ne postoji, sve je rasprodato, mašine, oprema i robe sa zaliha, na koje su manjinski akcionari imali pravo“, kaže bivši sindikalni lider Polimke.

Hotelsko turističko preduzeće Berane temeljno je uništeno prije skoro dvadeset godina.  Nekada solventnu i bogatu kompaniju, bez gubitaka i sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, u martu 2003. godine privatizovalo je do tada nepoznato preduzeće Euroturist GMBH. Oni su imali u startu 36 odsto akcija, ali im je tadašnji državni Fond  za razvoj ustupio na upravljanje svojih 15 odsto.

Euroturist GMBH je, međutim, vrlo brzo, kupujući, ili kako to manjinski akcionari kažu, „otimajući po ulicama“ vaučere i akcije od građana i radnika, postao samostalno vlasnik preko pedeset odsto HTP-a, i više im državni fondovi nijesu bili potrebni. Narednih godina rasprodati su svi vrijedni hoteli i kafane koje su pripadale beranskom HTP-u. Kapital akcionarskog društva u osnivanju je procijenjen na 5,2 miliona eura koliko bi bila nominalna vrijednost krađe.

Euroturist GMBH do danas je, ipak, sa 50,14 procenata vlasnik nepostojeće firme koja se i dalje vodi u registru Centralne depozitarne agencije.   „I šta ćemo mi tu uopšte kao manjinski akcionari. Što nam se još imena provlače u CDA“, pita Ćorac.

Fabrika za protektiranje guma Gumig privatizovana je 2003. godine, u isto vrijeme kada i HTP, čak su i početni vlasnici bili isti. Oni su kupili većinski paket akcija Gumiga za jedva trideset hiljada eura, iako je njena nominalna vrijednost bila preko milion. Nedugo potom svi radnici su upućeni na biro rada, a iz fabrike je počelo da se iznosi sve što je vrijedno. Danas su na mjestu nekadašnje fabrike samo zidine i prazne hale, a u CDA se Gumig AD vodi na fizička lica.

U Centralnoj depozitarnoj agenciji i dalje postoje: Hladnjača AD Berane, Maloprodaja AD Berane, Bepek AD Berane, Poljoprivreda i šumarstvo AD Berane, Ugostiteljsko preduzeće Stadion DD Berane, Uslužni servis AD Berane. Sve ove firme vode se uglavnom na fizička lica, mada odavno ne postoje. Tako je na mjestu AD Hladnjača, najveće na sjeveru, danas objekat jednog poznatog trgovinskog lanca.

U Andrijevici odavno nema fabrike za preradu kamena Andrimer AD, a u CDA se vodi na tri državljanina Grčke, od kojih jedan navodno ima adresu u tom gradu. Iz Rožaja u registru Centralne depozitarne agencije još se provlače imena građana koji su vlasnici akcija, recimo, u Bisernici AD, Ibarmondu u stečaju, Ropletu AD, Servis transu AD, kao i Turjaku DD. U Plavu se hotel Plavsko jezero u stečaju i dalje u registru CDA vodi na podgoričku firmu Jastreb sa 87 odsto, a ostatak na fizička lica, odnosno građane Plava. A hotel se odavno renovira i ima novog vlasnika.

Najuporniji od svih bili su radnici i manjinski akcionari nekadašnjeg preduzeća Agropolimlje, odnosno preduzeća koja su nastala nakon transformacije i rasparčavanja ove velike kompanije koja je bila dio Kombinata 13. jul iz Podgorice. Oni su odavno predali obimnu dokumentaciju Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama, a tužilaštvo iz ovog grada je proslijedilo slučaj Specijalnom državnom tužilaštvu, sa akcentom na preduzeće Poljoprivreda i šumarstvo, gdje je osim radnika i manjinskih akcionara, oštećena država Crna Gora za ko zna koliko hektara šuma i poljoprivrednog zemljišta.

„Ja mislim da u svim ovim slučajevima, pa i u našem, ima posla za Specijalnog državnog tužioca. Makar ima u HTP Berane“, kaže Miomir Ćorac.

Mnogi predstavnici radnika odavno su predali krivične prijave protiv novih vlasnika. Sada je vrijeme, smatraju, da se te krivične prijave „uzmu u rad“  i da se sa njih skine prašina. Da se proslijede SDT kao što je to učinjeno u slučaju Agropolimlja.

                                                                                                           Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDUG PUT IZMEĐU HAPŠENJA I PRESUDE: Pritvor pretvoren u kaznu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok licitiramo imenima sledećih sa lisicama na rukama, gotovo neopaženo je prošlo nedavno saopštenje Tužilačkog savjeta čiji članovi upozoravaju da treba povesti računa o pritvorenim osobama i njihovim pravima

 

 

Sve više je onih koji smatraju kako su suđenje u razumnom roku i poštovanje pretpostavke nevinosti, kao osnovni postulati primjene zakona, postali upitni u Crnoj Gori. To se, kažu, može vidjeti na sve više primjera.

Bivši prvi čovjek Budve Milo Božović u pritvoru se nalazi skoro 13 mjeseci.Suđenje mu nije ni počelo jer je optužnica kojom je obuhvaćen bila „nejasna i nerazumna“, zbog čega je iz suda Specijalnom državnom tužilaštvu vraćena na doradu. Na razmatranje ispravljenog optužnog akta još se čeka. U međuvremenu, sudovi su odbili prijedlog Božovićevih advokata koji su ponudili jemstvo u iznosu od 1,3 miliona eura, kako bi se njihov klijent u daljem postupku branio sa slobode.

Da sudovi svojim odlukama stvaraju utisak kako je pritvor pretvoren u kaznu,  svjedoči i slučaj bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, kojem suđenje još nije počelo. On se u pritvoru nalazi skoro godinu i po dana, od decembra 2022. Istovremeno, još nije donijeta ni odluka o jemstvu koje je predloženo prije više od mjesec.

Sličan prizvuk ima i slučaj Miloša Medenice sina nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. On se u pritvoru nalazi skoro dvije godine, i pored jasnih stavova koje su iznijele sudije Apelacionog i Ustavnog suda prema kojima se tom okrivljenom krše prava koja su mu zagarantovana Ustavom Crne Gore. Prije svega pravo na slobodu.

Medenica je jedini optuženi iz navodne kriminalne grupe koja broji dvocifren broj članova, a koji se od optužbi brani iz spuškog zatvora. Razlog tome, tvrdi njegov advokat Stefan Jovanović  –  je to što je  sin Vesne Medenice.

Sutkinja Višeg suda Nada Rabrenović je krajem prošle nedjelje i pored ukidnog rješenje sudija Apelacionog suda, donijela novu identičnu odluku i odbila jemstvo od 1.450.000 eura u nekretninama koje je porodica Medenica predložila kao garancije za izlazak iz pritvora ovog okrivljenog.

Pri tome su sudije Apelacionog suda kada su ukinule prvu odluku kojom je odbila jemstvo za Medenicu i, vraćajući joj spise predmeta da ponovo odlučuje, konstatovale: “Ovaj sud je utvrdio da je prvostepeno rješenje donijeto uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, jer ne sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama za donošenje odluke. Naime, prvostepeni sud nije ispitivao ni cijenio da li ponuđeno jemstvo sa mjerama nadzora predstavlja dovoljnu garanciju za obezbjeđenje prisustva okrivljenog, na šta upućuje Ustavni sud Crne Gore u Odluci U-III br. 838/23 od 12.10.2023.godine, iz kojih razloga se zaključci prvostepenog suda o neosnovanosti predloga za ukidanje pritvora uz određivanje jemstva za sada ne mogu prihvatiti. Ovaj sud je naložio prvostepenom sudu da u ponovnom postupku otkloni navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, tako što će shodno izloženim razlozima ovog rješenja, za odluku koju će donijeti po predmetnom predlogu ,dati potpune, jasne i dovoljne razloge.“

Sličan je i slučaj bivšeg službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost Petra Lazovića, koji se tereti da je član organizovane kriminalne grupe. On se, takođe, iza brave nalazi više od dvije godine a suđenje mu ni do danas nije počelo. I u njegovom slučaju sudije Ustavnog suda, kada je riječ o pritvoru, do sada su više puta donosile pozitivne odluke, ali kapiju Istražnog zatvora nije otključalo ni rekordno ponuđeno jemstvo, koje u njegovom slučaju iznosi blizu 10 miliona eura.

Obrazloženje zbog čega mlađi Lazović ne može iz pritvora, sudije Apelacionog suda nijesu dale.

„Navedenim rješenjem Višeg suda u Podgorici, odbijen je kao neosnovan predlog branilaca okrivljenog Lazovića za ukidanje pritvora, uz davanje jemstva, koje glasi na ukupan iznos od 9.286.479,00 eura… Navedeno rješenje Apelacionog suda Crne Gore sa bližim razlozima biće objavljeno na internet stranici Apelacionog suda“, stoji u saopštenju.

Gotovo neopaženo prošlo je nedavno saopštenje Tužilačkog savjeta čiji članovi su, može se naslutiti, i sami svjesni da treba povesti računa kada je riječ o pritvorenim osobama i njihovim pravima. „Tužilački savjet očekuje od rukovodilaca državnih tužilaštava da obezbijede efikasno postupanje u pritvorskim predmetima, a od državnih tužilaca da sa najvećim stepenom pažnje, samo izuzetno i u skladu sa Ustavom i zakonom i standardima Evropskog suda za ljudska prava, predlažu određivanje pritvora“, navedeno je u saopštenju TS.

Tužilački savjet očekuje od rukovodilaca državnih tužilaštava da obezbijede odgovarajuće i blagovremeno informisanje javnosti o radnjama koje preduzimaju, uz obrazloženje donijetih odluka, naročito u slučajevima od posebnog interesovanja javnosti, piše u saopštenju koje nije dobilo zasluženu pažnju.

Čini se da je na bolji prijem naišla preporuka nekadašnjih čelnika vlade i bezbjednosnog sektora, koji sugerišu da se, uz kokice, prate akcije službenika policije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo