OKO NAS
CRNOGORSKI POLJOPRIVREDNI BRENDOVI: Kako poštovati stroge standarde

,,Njeguška pršuta”, ,,pljevaljski sir”, ,,crnogorska goveđa pršuta” i ,,crnogorska stelja” su četiri proizvoda, koji su do sada zaštićeni oznakama kvaliteta na nacionalnom nivou. Oni imaju oznaku porijekla, koja predstavlja najviši oblik, što je definisano Zakonom o šemama kvaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Prema tom zakonu sve faze proizvodnje, od sirovine do prerade, treba da se odvijaju u određenom geografskom području. Da će se izboriti za to da njihovi proizvodi budu na taj način prepoznatljivi izvan granica Crne Gore nadaju se i proizvođači lisnatog i sira ,,prljo”, sira, kajmaka i meda.
Kako kažu u Ministarstvu ekonomije, zaštita poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda šemama kvaliteta predstavlja instrument koji proizvođačima hrane omogućava da povećaju tržišnu vrijednost svojih proizvoda, a istovremeno obezbjeđuje potrošačima veći nivo zaštite i pružanje jasnih informacija o porijeklu proizvoda. Pored toga, kažu nadležni, promocija takvih proizvoda doprinosi prepoznatljivosti krajeva iz kojih potiču, pozitivno utiče na prihod poljoprivrednih gazdinstava i podstiče poljoprivredne proizvođače na udruživanje i organizovaniji nastup na tržištu.
,,Crnogorska goveđa pršuta” i ,,crnogorska stelja” su brendirane prije mjesec, ,,njeguški pršut” pretprošle godine, a ,,pljevaljski sir” lani.
,,Njeguški pršut” prvi je crnogorski proizvod koji je nacionalnim zakonodavstvom zaštićen kao oznaka kvaliteta. Proceduru zaštite pokrenulo je, i u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede i ruralnog razvoja, uspješno realizovalo Udruženje proizvođača njeguških specijaliteta sa Cetinja. Od sticanja nezavisnosti Crne Gore uloženi su napori da se proizvod zaštiti i po važećem zakonodavstvu usaglašenim sa EU standardima.
U Specifikaciji koju je izdalo Udruženje proizvođača njeguških specijaliteta potencira se kvalitet mesa i jasno navodi da ne može svaka osušena pršuta biti njeguška pršuta. ,,Na svježem butu ne smije biti vidljivih znakova bilo kakvih traumatskih procesa. Meso mora biti kompaktne strukture, suve površine i prepoznatljive crvenkasto-ružičaste boje. Zabranjena je upotreba blijedog, mekanog, vodenastog mesa ili tamnog, tvrdog i suvog mesa, odnosno, mesa normalne boje, ali mekog i vodenastog (RSE) i mesa koje je čvrsto i nije vodenasto, ali je blijede boje. Vrijednost pH, u trenutku ulaska mesa u sušaru, mjerena u području poluopnastog mišića treba da iznosi između 5,5 i 6,1”- precizirano je u tom dokumentu.
Zakon je obavezao proizvođače da čak definišu i detalje o debljini slanine na spoljašnjem i unutrašenjem dijelu buta.
U Udruženju proizvođača pljevaljskog sira kažu da je komplikovana procedura za zaštitu geografskog porijekla počela čak prije pet godina, što je za njih značilo i nastojanje da spriječe nelojalnu konkurenciju. Navodno, već godinama, na tržištu se kao ,,pljevaljski” prodaje sir iz regiona, po znatno višoj cijeni od one koju ima originalni proizvod. ,,Priznavaće se samo sir koji je proizveden na teritoriji opštine Pljevlja i to će dosta značiti za poljoprivredne proizvođače. Zaštitom su proizvođači dobili i veće obaveze, jer će se sir proizvoditi po ustanovljenim standardima i moraće da opravda svoje ime”- kažu u tom udruženju.
To ih obavezuje i na poštovanje standarda da, na primjer, sir bude u pločicama veličine 2-4 cm. Moraće se voditi računa koliko mlijeka ulazi u siraru i koliko se od tog mlijeka proizvede sira. Standardi nameću čak i potrebu vođenja računa o vodi u kojoj se peru cjedila u procesu proizvodnje, kao i o dužini samopresovanja.
Pljevaljski sir se proizvodi nekoliko stotina godina na isti način, prema recpetu koji su domaćice prenosile s koljena na koljeno. Ipak, Pljevljaci su svjesni da ih dobijanje ,,brenda”, pored brojnih prednosti, obavezuje na dodatno vođenje računa o svakom koraku proizvodnje. Pa i o najsitnijim detaljima.
,,Dobili smo nove pogodnosti ali i mnogo obaveza. O tome se mora do detalja voditi računa. Iako je zahtjevno, vjerujemo da imamo kapacitete da sve ispoštujemo”, kažu u Udruženju.
Sa mnogo pažnje će od sada biti prinuđeni da postupaju i oni koji proizvode ,,Crnogorsku goveđu pršutu” , koje je definisana kao ,,suvomesni proizvod od goveđeg mesa ekstra, prve i druge kategorije, soljen i dimljen na bukovom ili grabovom drvetu.” A da bi se suvo ovčje meso prodavalo pod nazivom ,,crnogorska stelja” treba da bude isključivo dimljeno na bukovom ili grabovom drvetu.
U skladu sa definisanim standardima, koji će se, tvrde, nadležni strogo poštovati, proizvodnja ,,crnogorske goveđe pršute” i ,,crnogorske stelje” ograničena je na sjeverni dio zemlje. Oblast proizvodnje obuhvata cjelokupnu ili dio teritorije 13 opština sa sjevera Crne Gore . Taj dio države karakteriše planinska klima, sa uticajem kontinentalne, na nadmorskoj visini od 550 do 2.000 metara.
Proceduru zaštite ta dva proizvoda pokrenula je NVO Udruženje za kvalitet mesa sjevera Crne Gore, koja je formirana 2015. godine. Osim što je formirano udruženje za potrebe zaštite crnogorske goveđe pršute i crnogorske stelje, urađene su dvije specifikacije proizvoda, sa pratećom dokumentacijom. Radi edukacije i pripreme proizvođača za proceduru zaštite i dalju internu kontrolu proizvodnje ovih proizvoda, sprovedene su brojne aktivnosti, među kojima su i studijska putovanja proizvođača u Austriju, Hrvatsku, Italiju
Proizvođači zaštićenih proizvoda, odnosno oni koji su te projekte realizovali kažu da je iza njih, ali i pred njima, mukotrpan posao i odgovornost. Kažu da u procesu zaštite, najzahtjevniji dio predstavlja pisanje adekvatne „Proizvođačke specifikacije”. U tom osnovnom dokumentu do detalja se opisuje proizvod i način proizvodnje. To mora biti proizvod koji ima dokazanu reputaciju i istoriju, a specifičnost proizvoda mora biti uslovljena geografskim okruženjem, vještinama ili dokazanom tradicionalnom metodom proizvodnje.
Proizvođači se nadaju da će se sve to isplatiti. Poznato im je da na nivou EU razlika u cijeni između zaštićenih proizvoda i drugih iz iste grupe iznosi između 20 i 30 odsto, što je, tvrde, dodatni stimulans. Do sada je u EU zaštićeno oko 700 poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a prednjače Francuska i Italija. Regulativa EC 510/06 pruža mogućnost da i proizvođači iz zemalja koje nisu članice EU imaju pravo zaštite svojih proizvoda podnošenjem zahtjeva direktno Evropskoj komisiji.
Dugi sudski sporovi u evropskim zemljama oko prava nad nekim brendovima svjedoče o važnosti sistema zaštite. Deceniju i po Grci su vodili i dobili spor sa Dancima oko feta sira. Sličan nesporazum traje i između Srbije i Makedonije sa Slovenijom oko ajvara. Još nije jasno da li je šljivovica sa Balkana ili češka.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
ANDRIJEVICA: UNIPROM MJERKAO MERMER, BEMAKS ŽELI DROBLJENI KAMEN: Novo vrijeme – stare navike

Od koncesionih ugovora na sirovine sjevera: šume, vode i rude, opštine nemaju skoro nikakvu korist. Neka nova Vlada će morati da poradi na tome da se izvrši decentralizacija i da o svojim bogatstvima odlučuju građani regija sa kojih se to bogatstvo eksploatiše. Ako je vrijeme tajkuna prošlo
Biznismen Veselin Pejović bacio je oko na nalazište mermera ispod planine Žoljevice u Andrijevici, ali mu nije pošao od ruke da realizuje taj posao. Za nešto manje kvalitetan kamen zainteresovali su se iz kompanije Bemaks. Tako trenutno stoje stvari sa rudnim nalazištima mermera i mineralnog kamena u Andrijevici.
Ministarstvo kapitalnih investicija, na čijem čelu je Ervin Ibrahimović, predsjednik BS, zamalo da progura ideju da se posao s mermerom dodijeli Pejoviću. Ponuda je već bila pripremljena. Ministarstvo kapitalnih investicija je prihvatilo, a onda su se usprotivili ministri iz redova SNP, koja je na vlasti u Andrijevici, i na sjednici Vlade nije bio dovoljan broj glasova da ugovoreni posao dobije zeleno svjetlo.
Pejović je sa svojom kompanijom Uniprom metali trebalo da prvih šest mjeseci vrši pripreme, a da narednih 28 godina, nakon što dobije koncesije, eksploatiše mermer. Neko bi rekao – bolje i da ruda stoji netaknuta nego da se dodijeli Pejoviću. Ali, menadžer Opštine Andrijevica,Miloš Čukić ima mnogo konkretnije objašnjenje zašto pripremljena informacija nije prošla na Vladi i zbog čega je nalazište mermera ostalo nevalorizovano.
On kaže da je ponuda Uniprom metala bila loša, odnosno da opština od toga skoro da ne bi imala nikakve koristi, uprkos tvrdnjama koje su se mogle čuti da je, navodno, iz lokalne kase izbijen značajan novčani priliv. „Problematičan je prije svega iznos koncesione naknade koji bi pripao Opštini Andrijevica. To je svega sedam odsto za mineralne sirovine, kao, uostalom i za sva druga bogatstva na sjeveru države: šume, vode, druge rude. To je nešto što hitno treba da se mijenja, prije nego se bilo kome i bilo zašta daju koncesije”, smatra Čukić.
On objašnjava šta je to značilo u ovom slučaju i koliko bi iznosilo na godišnjem nivou prihoda za Opštinu. „To je trebalo da bude svega od 30.000 do 50.000 eura na godišnjem nivou ukupnih prihoda za Opštinu”.
Za sada se, s druge strane, čini da je prihvatanje ponude koju je dao Bemaks za nalazište mineralnog kamena koji bi drobili i koristili za pravljenje betona, gotova stvar. „To je sada atraktivno, jer poslije zabrane eksploatacije šljunka, mljeveni kamen ostaje kao alternativa za proizvodnju betona”, objašnjava Čukić.
Kompanija Bemaks dostavila je, naime, najpovoljniju ponudu na oglas za dodjelu ugovora o koncesiji za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju tehničko-građevinskog kamena u lokalitetu Piševska rijeka u Andrijevici.
Ministarstvo kapitalnih investicija, na osnovu Zakona o koncesijama i rang liste koju je 24. februara utvrdila Tenderska komisija za sprovođenje postupka javnog nadmetanja po tom oglasu, donijelo je odluku o izboru najpovoljnije ponude. Kako se može saznati, rok za žalbe na ovu odluku je istekao, tako da je to, u ovom trenutku, čini se, gotov posao. Koncesioni akt Vlada je usvojila još na sjednici 22. septembra prošle godine.
Kada je riječ o kriterijumima, ponuđeni procentualni iznos za obračun koncesione naknade i ponuđeni obim godišnje rudarske proizvodnje vrednovao se sa po 30 poena, reference ponuđača sa 15, prosječni bruto prihod i profit u posljednje tri godine sa po deset i kvalitet poslovnog plana i efekti na zapošljavanje i ekonomski razvoj sa pet bodova.
Tufik SOFTIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla

Više puta najavljivan obračun sa vlasnicima lažnih diploma u zdravstvu, prosvjeti i policiji do sada je bez značajnijih rezultata. Iz NVO Alternativa tvrde da ne čudi nedostatak volje da se stane na kraj takvom stanju jer je, kažu, značajan dio kadrovika u svakoj političkoj partiji sa „kupljenom“ diplomom
U Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Pljevljima više od godinu i po traje izviđaj po krivičnoj prijavi NVO Alternativa protiv 54 medicinska radnika u tome gradu zbog sumnji da rade sa falsifikovanim diplomama. Bez podizanja optužnog predloga uprave zdravstvenih ustanova u tom gradu ne mogu preduzeti bilo kakve mjere, pa osumnjičeni da liječe sa lažnim diplomama, i dalje nesmetano rade.
Prethodno, sporne diplome su nostrifikovane, a medicinski radnici su položili i državne ispite. Iz Alternative su prošle godine saopštili da je, prema njihovim nezvaničnim informacijama, u javnom sektoru Crne Gore oko 40 odsto lažnih diploma. Prema istim računicama, broj onih koji državnu platu primaju s lažnom diplomom mjeri se hiljadama.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), nedavno su saopštili da je komisija za provjeru validnosti diploma policijskih službenika formirala 103 predmeta. Provjeravaju se diplome stečene u Bosni i Hercegovini (BiH), Srbiji i sa Kosova. U MUP-u, kako je kazao državni sekretar Mersudin Gredić, vjeruju „da će se ispostaviti da je najveći broj prijava podnijet bez osnova“.
Komisija MUP-a formirana je početkom prošle godine, a najavili su da će diplome provjeravati „bez povlastica i izuzetaka, a ukoliko se nepravilnosti utvrde, policijski službenici biće procesuirani pred nadležnim tužilaštvom“. Objašnjeno je da su prioritet provjera diploma visokoškolaca, te da je u planu i provjera diploma srednjih škola.
Ministar zdravlja Dragoslav Šćekić u maju prošle godine kazao je da je tražio od zdravstvenih ustanova da dostave informacije o dosijeima medicinskih radnika koji su se prekvalifikovali, sa podacima gdje su i kada završili srednju medicinsku školu ili fakultet, kako bi se utvrdilo ko ima lažne diplome. On je rekao da će na skener prvo medicinski radnici koji su stekli diplome van Crne Gore, a onda će biti provjerene i isprave iz naše države do kojih su došli prekvalifikacijom. Razultati „skreniranja“ još nijesu saopšteni.
Kako za Monitor kaže koordinator NVO Alternativa Vesko Pejak, ne čudi nedstatak volje nadležnih da stanu na kraj lažnim diplomama u zdravstvu, policiji, javnoj upravi, prosvjeti… Prema njegovim riječima, prve presude izazvaće domino efekat, pa će se otkriti, tvrdi, da se značajan broj kadrova u svim političkim partijama školovao na taj način.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
PRONAĐENA BERANSKA KUPAČICA: Doplivala poslije dvije decenije

Čuvena skulptura koja je početkom dvijehiljaditih nestala iz hotela Berane, pronađena je nedavno i vraćena u svoj dom. Gdje je bila – to će, možda, ostati tajna
Već nekoliko mjeseci Monitor je bio u saznanju da prepoznatljiva skulptura nije otišla iz Berana, kao što se neko vrijeme mislilo, i bilo je pitanje trenutka kada će se pojaviti. Prema pouzdanim saznanjima, neko je tada pokušao da reketira sadašnjeg vlasnika hotela Nebojšu Đekovića, tražeći mu veliki novac za otkup skulpture.
Đeković u razgovoru za Monitor to nije želio da komentariše, ali je rekao da je na potrazi radio pola godine. Navodno mu je sada anonimno dojavljeno gdje bi Kupačica mogla biti, a on je potom otišao i pronašao je. „Kupačica je konačno na svom mjestu. Idemo dalje. Uspio sam da vratim u hotel i stari klavir marke Petrof, koji se nakada nalazio u salonu“, rekao je Đeković, najavljujući da potraga za umjetninama nestalim iz hotela Berane neće stati.
Skulptura Kupačica djelo je akademskog vajara Dragana Mitrovića i pravljena je specijalno za hotel Berane, dok se njen drugi odlivak nalazi na plaži Ričardova glava u Budvi.
„Prošle godine, kada je u nevremenu nestala Kupačica sa plaže Mogren, iz Budve su me zvali i ponudili mi izliju nova dva primjerka, i za Budbu i za Berane. Ja sam pristao, ali se nisu više javljali. Sada mi je drago da je prvi primjerak pronađen, a onaj u Budbi je ipak umjetnička replika“, kaže kroz smijeh Đeković.
Predlog da se izliju novi primjerici vjerovatno je podrazumijevao da negdje postoji sačuvan kalup po kojem je čuveni vajar radio ovu skulpturu početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, ali će i to zasada ostati tajna.
Hotel Berane je do 2003. godine bio najznačajniji objekat Hotelsko-turističkog preduzeća u ovom gradu. Tada je ovu ugostiteljsko turističku kompaniju privatizovala nepoznata firma Euroturist GMBH. Kola su brzo krenula niz brdo.
Za društvo okupljeno oko Euroturista problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo, počeli štrajkovi. Šlag na tortu bio je neizmireni kredit kod Atlasmont banke, zbog kojeg je ova banka 2005. godine zaplijenila hotel Berane.
Hotel površine hiljadu kvadrata u osnovi, na tri sprata, sa 17.000 metara kvadratnih zemljišta nad obalom Lima, Atlasmont banka je cijenila 700.000 eura a prodala, tek iz trećeg puta, za svega 200.000. Navodno, starim vlasnicima pod novim imenom.
Izvor iz filijale Atlasmont banke u Beranama rekao je tada da je banka zaplijenila samo objekte i zemljište, ali ne i inventar. Vrata hotela su plombirana, ali je plomba brzo oštećena, a inventar je počeo da nestaje.
„Nijesmo postali vlasnici inventara, i nijesmo bili u posjedu popisa sredstava, tako da nam nije poznata sudbina umjetničkih djela. Ne znam zbog čega, ali ključevi od hotela su završili u Podgorici, a ne kod nas“, kazao nam je pomenuti bankarski službenik.
U Podgorici je obavljena i prodaja, koju je u ime banke potpisao tadašnji generalni direktor Mihailo Banjević, a u ime kupca, preduzeća Monte invest, čiji je vlasnik na papiru bio Slovenac Matjaž Trtnik, njegova opunomoćenica Snežana Perović. Kupci se nikada nijesu pojavili u Beranama, ali je Slovenac ovlastio Monte nekretnine Berane, kao firmu kćerku, da preuzme ključeve.
Vjeruje se da je upravo u tom periodu došlo do nestanka najvećeg broja umjetničkih slika i drugih umjetničkih djela i predmeta neprocjenjive vrijednosti.
Tada je nestao triptih Uroša Toškovića. Ta slika iz tri dijela kupljena je svojevremeno u Beogradu, kada je veliki crtač tamo živio i bio član umjetničke grupe Mediala. Sasvim je sigurno da je samo taj triptih vrijedio mnogo više nego što su berzanski mešetari platili većinski paket akcija hotela.
Ulje na platnu Aleksandara Aca Prijića veličine četiri puta tri metra pod nazivom Morske dubine, rađeno je specijalno za ovaj hotel, i stajalo je na čeonom zidu u restoranskom dijelu. To djelo je katalogizirano, ali je od svega ostala samo fotografija male rezolucije. I njegova vrijednost je neprocjenjiva.
Jedan od dobrih poznavalaca Monitoru je rekao da je u hotelu bilo mnogo slika beogradskog umjetnika Zorana Radovića, zatim veliki broj slika drugih umjetnika, unutrašnjih skulptura od drveta i bronze.
U potpunosti su uništene dvije drvene zidne instalacije. Lopovi su ih skinuli sa zida, ali nijesu uspjeli da ih u komadu iznesu. Ostale su kao gomila drveta ispod zidova na kojima su se nalazile decenijama. Ukradena je i specijalno za ovaj hotel rađena tapiserija u dužini od šesnaest metara, kao i veliki broj pratećih bakroreza. Prema informacijama sa tržišta umjetnina, cijena jednog takvog bakroreza, kojih je u hotelu bilo više i činili su jedinstvenu umjetničku cjelinu sa tapiserijom, danas se kreće od 15.000 do 25.000 eura.
Baš u to vrijeme iz fontane na terasi hotela nestala je statua Kupačica. Kupačica je stručno razmontirana, što je ukazivalo na to da je neko radio mirno i bez straha, po čemu se još tada moglo zaključiti da to nisu učinili obični kradljivci radi preprodaje bronze. Po fotografijama koje su se mogle vidjeti ovih dana na društvenim mrežama, Kupačica je sačuvana u potpunosti, i potrebno je samo dobro i stručno očistiti.
Vjerovatno je da neće biti pravljena nova fontana na renoviranoj terasi hotela, već da će Kupačici biti pronađena neko drugo mjesto, gdje će moći da u svakom trenutku bude pristupačna ljubiteljima umjetnosti i turistima.
Sve dobronamjerne stanovnike Berana obradovala je vijest da je skulptura Kupačica pronađena i da bi ponovo trebalo da bude postavljena negdje u krugu hotela. Kulturni poslenici insistiraju da policija intenzivira potragu i za drugim umjetničkim djelima koja su nestala iz ovog hotela, a koja su predstavljala kulturno bogatstvo cijelog grada i države.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
-
HORIZONTI4 sedmice
VIJEK OD STRADANJA PORODICE ZVICER U CUCAMA: Sjećanje na srbijanski državni teror
-
SUSRETI3 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
FOKUS4 sedmice
HOĆE LI PREŽIVJETI NERADNA NEDJELJA: Imati ili biti
-
INTERVJU4 sedmice
POLITIKA I NASILJE: Nejednaki i kad su žrtve
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI2 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI3 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
Izdvojeno4 sedmice
PREDIZBORNA TUMBANJA: Na sitno