Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNOGORSKI SPORT, OGLEDALO DRUŠTVA: U ofsajdu

Objavljeno prije

na

Bivši trener Sutjeske Nenad Brnović tvrdi da je pištoljem ispraćen iz kluba, dok iz Uprave to demantuju. Policija u Nikšiću saslušava učesnike sastanka rukovodstva FK Sutjeska i smijenjenog stručnog štaba kojim je rukovodio Brnović. Za sada su u toku istražne radnje policijskih službenika

 

Trener Nenad Brnović, inače bivši fudbaler Partizana, na klupu Sutjeske došao je 12. avgusta prošle godine. Trenerski posao naslijedio je od Milije Savovića, kojeg je uprava smijenila zbog loših rezultata na početku sezone. Brnović je sa Sutjeskom potpisao dvogodišnji ugovor.

Za godinu dana je sa Sutjeskom osvojio Kup Crne Gore, a prvenstvo su završili sa istim brojem bodova kao prvoplasirana Budućnost, koja je osvojila šampionski titulu zbog boljeg učinka u međusobnim duelima. Međutim, nakon što su eliminisani od Santa Kolome iz Andore u drugom kolu kvalifikacija za Ligu konferencije i nakon remija sa Arsenalom u domaćoj ligi, a šta su trebale biti „lake utakmice“ za Nikšićane, uprava kluba okrivila je Brnovića, stručni štab i igrače.

Predsjednik kluba Marko Mitrović i sportski direktor Igor Ćulafić, kako navodi Brnović, tražili su od njega da podnese ostavku što je on u početku  odbio.

„Povod mog obraćanja je, isključivo, nemio događaj koji se desio na sastanku uprave kluba i stručnog staba, na koji smo, uzgred rečeno, pozvani putem medija. Tom prilikom smo moji saradnici iz stručnog staba i ja verbalno, a zatim i fizički, napadnuti, sa ciljem da se na takav način prisilimo da podnesemo ostavke. Nakon našeg insistiranja da, na sportski i kulturan način, riješimo sve probleme i njihove zahtjeve, uslijedio je žestok atak, koji je rezultirao povlačenjem pištolja i njegovim repetiranjem od strane pripadnika obezbeđenja stadiona“, napisao je Brnović u saopštenju za medije.

Brnović tvrdi da su uspjeli da se bez težih posledica povuku sa sastanka, gdje su im na izlazu iz zgrade Opštine Nikšić zaprijetili „linčom od strane navijača“ i da im više „ne garantuju bezbjednost“. Brnović je zajedno sa kolegama iz stručnog štaba slučaj predao policiji i Disciplinskoj komisiji Fudbalskog saveza Crne Gore na dalji postupak, u nadi da će ih oni zaštititi.

„Moram da naglasim da je ovo događaj kakav nikad nisam doživio u fudbalskoj karijeri i nadam se da nijedan moj kolega ovako nešto u budućnosti neće doživjeti“, kazao je Brnović.

Uprava fudbalskog kluba Sutjeska, u nepotpisanom saopštenju, demantovala je cijelu izjavu bivšeg trenera Brnovića. Tvrde da je cijeli sastanak tekao u mirnom tonu i da nije bilo pištolja. Sumnjaju da je motiv obraćanja bivšeg fudbalera Partizana samo finansijske prirode.

„FK Sutjeska se neće mnogo baviti saopštenjem gospodina Nenada Brnovića već će, kao uzoran kolektiv, sve radnje prepustiti nadležnim organima Crne Gore. Obavještavamo javnost da su članovi Uprave našeg kluba već ranije dali izjave ovim povodom, i potpuno mirne savjesti čekamo epilog slučaja. Jer, ne postoje dvije istine. Istina je samo jedna, gospodine Brnoviću. Na kraju, možda vi, gospodine, budete još bolji fudbalski trener, pokazaće vrijeme i rezultati“, navodi se u demantu kluba.

Policija u Nikšiću saslušava učesnike sastanka rukovodstva FK Sutjeska i smijenjenog stručnog štaba kojim je rukovodio Nenad Brnović. Za sada su u toku samo istražne radnje policijskih službenika.

Oružje, sport i novac sumnjivog porijekla u Crnoj Gori često idu zajedno. Iako su sportski klubovi najčešće u državnom vlasništvu, oko jačih klubova uvijek se vrti ozbiljan kapital kontroverznih biznismena, ili ljudi povezanih sa vlastima. Sutjeskom su u odvojenim periodima upravljali Branislav Brano Mićunović i Miodrag Daka Davidović. Obojica su klub ostavili zbog „neisplativosti“. Drugi nikšićki klub „Čelik“ bio je u rukama Ranka Radulovića, čijoj grupi se trenutno sudi za više krivičnih djela, među kojima se tereti i za ubistva.

Nije to jedini primjer. Fudbalski klub Zeta dugo je vodio  Radojica Rajo Božović, poznatiji po tome što je u ratu komandovao paravojskama Željka Ražnatovića Arkana i Milorada Ulemeka Legije. On je dugo imao rivalitet sa podgoričkom Budućnošću, kojom je tada rukovodio gradonačelnik Miomir Mugoša, kojem se sada sudi za zloupotrebu službenog položaja. Budvanskim Mogrenom rukovodio je bivši budvanski gradonačelnik Rajko Kuljača, osuđen za kourpciju. Pljevaljski fudbalski klub Rudar dugo je bio pod kontrolom narko bosa Darka Šarića. Lista je poduža.

Korupcija, mafija i političke partije duboko su se uvukle u naš sport. Prema Zakonu o sportu svako može da osnuje sportski klub, ali zakon je prilično nejasan oko vlasničke strukture i transparentnosti organizacija. Većina stvari je prepuštena samoregulaciji kroz sportske saveze, dok se inspekcijiski nadzori sportskih klubova obavljaju na nivou statističke greške. Takvu pravnu regulativu dobro koriste političari i „prljav novac“  za svoje ciljeve. Mediji, kada je riječ o sportu, uglavnom pišu o rezultatima, a mnogo manje o onom iza kulisa i tokovima novca.

Bivši rukovodioc Uprave za sport Marko Begović uskoro izdaje knjigu koja će se baviti upravo ovom temom –  kako su države u postsocijalističkom regionu Zapadnog Balkana koristile sport kao sredstvo politike, i kako su sport u regionu oblikovali politika, istorija i kultura. On tvrdi da su u Crnoj Gori korupcija i nestručnost ključni razlozi za uništenje sporta. Za vrijeme svog mandata podnio je više krivičnih prijava zbog stvari koje je zatekao u klubovima, dok je pet sportskih saveza državi vratilo sva sredstva koja su im prethodno data za funkcionisanje. Njegove prijave se i dalje nalaze u fiokama.

„Sve kreće od zakona i pravne regulative. Naravno da i te zakone neko stručan mora da primjenjuje. Mi u državnim institucijama nemamo stručne ljude iz sporta koji bi znali da uvide gdje je problem, a mislim da političkim elitama to i ne odgovara“, rekao je Begović za Monitor.

On tvrdi da je i velika nepravda kako država dijeli novac sportskim savezima i klubovima.

„Recimo ja i vi sad otvorimo piljaru i država nam da novac da pokrije sve troškove otvaranja firme i nabavke robe. Mi tu robu prodamo i svu zaradu zadržimo za sebe. Tako bi svi mogli pokrenuti biznis. E tako funkcionišu trenutno naši klubovi“, pojasnio je Begović.

Čekajući bolju pravnu regulativu i stručne ljude, čekamo odluku nadležnih po prijavi Brnovića. Ako i ona ne završi u fioci.

 

Privatizacija ili deprofesionalizacija

Bivši rukovodioc Uprave za sport Marko Begović tvrdi da Crna Gora ima dva puta – deprofesionalizacija sportova ili potpuna profesionalizacija. Crna Gora se, smatra on, trenutno kreće nekim srednjim putem što neće moći zadugo.

Potpuna profesionalizacija bi značila da se klubovi privatizuju i funkcionišu kao kompanije – oslanjaju se na sebe, ostvaruju profit i dijele zaradu. Smatra da bi u tom slučaju bio potreban investitor, ali ne vidi da bi iko u ovakvoj klimi investirao u bilo koji naš klub. Drugi put je, smatra, mnogo bolji za crnogorski sport i mlade.

„Ovdje bi se sve svelo na promociju sporta i takmičarskog duha, dok bi svi klubovi bili svedeni na amaterske. Naravno došlo bi vrijeme da se profesionalizuju. Ovo je dugoročno, po mom mišljenju, mnogo bolje rješenje“, kaže Begović

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo