DANAS, SJUTRA
Dokle

Brojni slučajevi nasilja u Crnoj Gori nijesu međusobno povezani. Ali nijesu slučajnost. Kao što nije slučajnost što su žrtve nasilja najčešće žene. U društvu normalizovanog nasilja, normalno je da žrtve budu najslabiji i najranjiviji
Slučaj je tako namjestio. Godišnjica masovnog ubistva u cetinjskoj Medovini, uz još aktuelno pitanje da li je policija reagovala dovoljno brzo i kvalitetno na pozive mještana koji su se našli na meti raspomamljenog ubice, podudarila se sa objavom Rješenja Suda za prekršaje u Bijelom Polju, kojim je Kolašinka Milica Živković kažnjena zato što se od napadača branila prije nego što je pozovala policiju u pomoć. Morala je, valjda, da se strpi dok oni ne dođu. Ako se pojave.
Ili to nije samo koencidencija.
Nasilje je odavno dio naše svakodnevice. Toliko da nam je skoro pa normalno da osuđivani nasilnici sjede u poslaničkim klupama. Da sudija osuđen zbog nasilničkog ponašanja (tuče) nije razriješen nego je podnio ostavku i prešao u advokate. Da je glasnogovornik Tužilaštva prijavljen za porodično nasilje. Da je drugi čovjek Agencije za nacionalnu bezbjednost prethodno osuđivan zbog nasilničkog ponašanja (nanošenje teških tjelesnih povreda) i pokušaja ubistva. Da se bivšem direktoru Uprave policije sudi zbog napada na policajce. Da su se policajci kriminalcima hvalili kako od njihovih konkurenata prijetnjama i mučenjem iznuđuju iskaze. Da imamo djecu ubice – šesnaestogodišnjake.
Nasiljem je, iz nedjelje u nedjelju, sprječavano glasanje na lokalnim izborima u Šavniku pa je, nakon sedmog neuspješnog pokušaja, država digla ruke od Ustavom garantovanog prava Šavničana/Šavničanki da biraju i budu birani. Nasiljem se sprječava održavanje sjednice SO Andrijevica. Nasilni roditelji uspjeli su da svojoj djeci, maturantima uhvaćenim u prepisivanju maturskog ispita iz maternjeg jezika, ishoduju potpuni oprost zaslužene kazne, privilegujući ih na račun njihovih vršnjaka koji su pošteno radili test. Država je kaznila one koji su otkrili i pokušali da sankcionišu prevaru.
Žrtve su đaci i nastavnici u školama. Zlostavljaju ih nasilna djeca i njihovi roditelji. Nasilni pacijenti tuku ljekare i medicinsko osoblje u zdravstvenim ustanovama. Na stadionima, huligani vrijeđaju i napadaju navijače, svoje i protivničke igrače, trenere i članove uprave… Tokom vjerskih obreda, pojedini sveštenici šire mržnju, kunu i prijete svima koji ne dijele njihov svjetonazor: nacionalni, politički, građanski. Isto rade neki političari, poslanici/odbornici u državnom i lokalnim parlamentima.
Ni dom više nije bezbjedan. Odrasla djeca zlostavljaju i ubijaju roditelje. Muževi supruge. Članovi uže i šire porodice maloljetnu djecu. Brojni slučajevi nasilja u Crnoj Gori nijesu međusobno povezani. Ali nijesu slučajnost. Kao što nije slučajnost što su žrtve nasilja najčešće žene. U društvu normalizovanog nasilja, normalno je da žrtve budu najslabiji i najranjiviji.
Ni u okruženju nije bolje. Naš region je još pod utiskom trostrukog ubistva u Gradačcu (BiH). Tamo je zločinac, ranije osuđivan i prijavljivan zbog porodičnog nasilja, pretukao pa hicem iz pištolja ubio bivšu suprugu. Uz direktan prenos na društvenim mrežama. Tamo je našao publiku i podržavaoce koji su pozdravili njegovo zlodjelo. Trinaestogodišnji dječak je u Beogradu (Srbija) ubio desetoro djece, sijući smrt po učionicama svoje škole, nakon što je na ulazu ubio školskog domara. Iz Peći (Kosovo) stigli su zastrašujući snimci zlostavljanja starije ženske osobe u domu za stare. Nasilnice – medicinske sestre zaposlene u domu.
Željni senzacije, tabloidizirani mediji ne bave se prevencijom, uzrocima i posljedicama, već traže što slikovitiji opis zločina i “zdravorazumski” analiziraju čime je žrtva “zaslužila” svoju nesreću. Političari o nasilju govore samo kada im to može donijeti rast rejtinga, ili ih na to primora uznemirena javnost. Nasilje motivisano vjerskim i nacionalnim razlikama ne pokušavaju suzbiti, nego ga vješto koriste kao dokaz vlastite neophodnosti. Tzv. stručna javnost uglavnom ćuti.
Korak po korak, nečinjenjem, svi skupa postajemo saučesnici nasilja koje se moglo i moralo spriječiti. Po službenoj dužnosti i iz elementarne empatije i solidarnosti. Dokle?
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Rupa pravde

U slučaju tunel profesionalan odnos prema svom poslu pokazali su samo kriminalci. Operacija tunel, označila je kraj službene bajke o obezglavljenoj mafiji i kriminalu , satjeranom u mišju rupu. Vrijeme je za buđenje. Ili će nas progutati mrak
Ministar policije i vršilac dužnosti (koordinator rada) ministra odbrane pokazao je kako se nije slučajno našao tu đe je. Prosto on je kadar da odgovori na svaki profesionalni izazov.
Još njegovi saradnici iz Uprave policije nijesu u potpunosti sagledali razmjere tunela prokopanog u centru Podgorice, niti su se alavertili kako je njima i njihovim kolegama, dan ranije, tokom devetosatnog uviđaja promakla rupa na zidu veća od četvrtine kvadratnog metra (otvor otprilike 70X50 centimetara) a on je već znao da su, ovako ili onako, za taj posao ogovorni njihovi potencijalni nasljednici na čelu izvršne vlasti. Zato se, umjesto da utrdi eventualne propuste u službama kojima rukovodi, on vizionarski zagledao u budućnost.
„To je nešto što smo mi najavljivali u prethodnom periodu da može da se desi, a to je da neki ljudi koji se pominju već duži vremenski period kao nosioci buduće vlasti imaju određene vrste konekcije sa kriminalnim strukturama”, objasnio je Adžić. Sve žaleći što su tim događajem “malo poljuljani” učinci njihove “intenzivne borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije koja je prepoznata od strane građana u prethodnih godinu i po dana”. Još je ministar pojasnio kako sada, da li zbog slučajno otkrivenog tunela i pokradenih dokaza, ili zbog moguće promjene izvršne vlasti, “može doći do situacije da se sve vrati na onaj period kada su Crnom Gorom vladale kriminalne strukture“.
Kako sve izgleda jednostavno kad ekspert objasni. Potom su trasiranim putem spekulacija iz prve ruke krenuli i ostali glasnogovornici ovdašnjih političkih partija. Na radost publike rialiti šuoa.
“Pitamo se, da li je ovaj tunel pripreman za porodicu Lazović i druge poznate spuške, a ujedno i stanovnike bivšeg sistema”, podstakli su publiku na razmišljanje autori saopštenja Demokrata.
Iz koalicije ZBCG shvatili su da je stvar toliko ozbiljna da nema druge nego je okrenuti na sprdnju. Predložili su da se otkriveni tunel proglasi za početak radova na podgoričkom metrou (“nismo mi grđi od Beograda”). Doskorašnji predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost Milan Knežević dodatno se osvrnuo i na finansijsku stranu slučaja tunel: “Blago ovome što je obio depo Višeg suda. Tu ima više droge nego u Kolumbiji i Meksiku zajedno. Škaljarci i Kavčani sad mogu u penziju, kazao je lider Demokratske narodne partije, iskazujući brigu da provalnici nijesu odnijeli “i one praćke iz državnog udara”.
Iz DPS-a, dakle iz DPS-A poručuju, slučaj tunel pokazuje faktičko rasulo u bezbjednosnom sistemu Crne Gore. “Kakvo je bezbjednosno stanje u državi i u kojoj mjeri su svi građani Crne Gore ugroženi, kada kriminalci nesmetano kopaju tunele do ulaza u pravosudne institucije”, poentirali su u svom saopštenju.
Neko se, može biti, prisjetio da u vrijeme DPS vladavine kriminalcima nije trebao tajni tunel da uđu đe god hoće i unište/prikriju tragove svojih nepočinstava. Osim što je Slavoljub Migo Stijepović na saslušanje kod Milivoja Katnića u SDT ušao “kroz dimnjak”. Ali ni on nije zazirao od kriminalaca ili, daleko bilo, od pravde. Skrivao se od novinara.
Premijer je, konačno, na popis odgovornih dodao ljude iz pravosuđa. Po njegovom nalazu, tunel ne bi mogao biti prokopan bez pomoći nekoga iz Višeg suda. “Involvirano je više lice”, predočio je Abazović svoja razmišljanja. Našavši, ipak, način da utješi zatečenu i zabrinutu javnost: “Mislim da je namjera obijanja depoa osujećena”.
U stvarnosti, kradljivci su, kao po svom džepu, preturali po “čuvanim” dokazima i sa sobom odnijeli šta su htjeli. A djeluje kao da su mogli odnijeti sve.
Najporaznije u slučaju tunel je to što su se u ovoj priči, za sada, profesionalan odnos prema svom poslu pokazali samo kriminalci. Za razliku od crnogorskih zvaničnika i bezbjednosnih stručnjaka angažovanih da štite građane i državu, oni su tačno znali šta, kako i zašto rade. Puka je slučajnost ako možda svoj plan nijesu sproveli do kraja.
“Organizovani kriminal je toliko oslabio i takav mu je udarac zadan da on u strogom centru Podgorice, na nekoliko desetina metara od sjedišta Vlade, kopa tunel do depoa suda”, objavio je ovim povodom na svom Fb profilu Srđan Perić, iz Preokreta.
Operacija tunel, označila je kraj bajke o obezglavljenoj mafiji i kriminalu satjeranom u mišju rupu. Vrijeme je za buđenje. Ili će nas progutati mrak.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Država protiv Ivane

Kada u zemlji sa 400 nelegalnih deponija pokušaš da pretražiš medijske arhive, pa ukucaš kazna za nelegalno odlaganje otpada, uglavnom ne dobiješ – ništa. Od ove sedmice, imamo jednog krivca – Ivanu Čogurić, ekološku aktivistkinju, koja je tokom protekle dvije godine učestvovala u preko 150 akcija čišćenja. Stigla joj je i „nagrada“
Gotovo neopaženo prošle su dvije neobične vijesti. Prva – niko nije kažnjen, niti se zna ko treba da počisti 43 tone ljekova sa isteklim rokom upotrebe u kontejneru u Donjoj Cijevni. Inspekcija je naložila Montefarmu da to učini, Montefarm se žalio i tvrdi da nije nadležan, i za sada, uobičajeno – nikom ništa. Druga – Ivana Čogurić, ekološka aktivistkinja, po odluci nikšićke komunalne policije, treba da plati 500 eura zbog toga što je sakupila smeće sa lokaliteta Carev most, i skupa sa aktivistima Ecopatriotizma, ostavila ga ispred kancelarije tamošnje komunalne policije. U znak protesta.
Ivana Čogurić je sa svoje četiri koleginice, aktiviskinje NVO Ecopatriotizam, u posljednjih dvije i po godine učestvovala u preko 150 akcija čišćenja. Sada joj je valjda stigla i nagrada od nadležnih – našla se među rijetkima kojima su ovdašnje komunalne i ekološke vlasti napisale kaznu. Kao ono – i ona se našla da čisti.
Kada u zemlji sa oko 400 nelegalnih deponija, a koja se uz sve zove i „ekološka“, pokušaš da pretražiš medijske arhive i ukucaš kazna za nelegalno odlaganje otpada, uglavnom ne dobiješ – ništa. Istine radi, zabilježeno je da je komunalna policija Bijelo Polje napisala u maju ove godine pet kazni za nelegalno odlaganje otpada. U januaru je opština Tivat sa 2000 eura kaznila poznatu građevinsku kompaniju Cijevna komerc zbog nelegalnog deponovanja. Dvije i po godine ranije, u oktobru 2020, komunalna policija Nikšića kaznila je sa 500 eura Š.M. iz Nikšića, koji je otpad istovario u korito rijeke Gračanice. Kazna Ivani je evo popravila učinak države.
Crna Gora je zemlja u kojoj mogu da se unište i devastiraju šume, rijeke, vazduh i more, a da niko ne odgovara. Iako zakon propisuje oštre kazne za krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora, pa i zatvorske kazne do 12 godine, tužilaštva ne samo da rijetko pokreću ove postupke, o čemu je Monitor nedavno izvještavao, nego i kada se to desi počinioci bivaju kažnjeni simbolično. Najčešće se radi o uslovnim osudama ili radu u javnom interesu. Primjera radi, Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici tokom 2020. godine nije imalo nijednu prijavu za krivično djelo zagađenja životne sredine. Naredne 2021. za to djelo podnešene su prijave protiv dvije osobe. Sve to dok smo gledali kako se devastira Morača i nelegalno eksploatiše šljunak.
„Umjesto da kažnjava one koji prave mini deponije svuda po gradu, komunalna policija kazne piše ekološkim aktivistima koji rade posao umjesto njih i čiste naše smeće”, prokomentarisala je Ivana Čogurić. „Kaznu platiti neću, jer imam nula poreskih dugovanja i nula dugovanja za komunalne usluge, što znači da uredno finansiram rad Komunalne policije i Komunalnog preduzeća, a dok to radim, uporedo radim njihov posao. Ukoliko sud odluči da sam kriva što se borim za ljudska prava i životnu sredinu, kaznu opet platiti neću. Ne prezam od odgovornosti i sve radim savjesno i iz srca”, poručila je.
Performans ostavljanja smeća ispred zgrade nikšićke komunalne policije uslijedio je nakon tri protesta kojima su građani Nikšića i ekološke aktivistkinje uzalud pokušavali da stupe u kontakt sa lokalnom upravom koja je nakon prvog protesta obećala da će komunalna policija patrolirati duž korita rijeke Gračanice i na lokalitetu Carevog mosta. Sa plemenitim ciljem da uhvate one koji krše zakon i zagađuju životnu sredinu.
Eto, uhvatili su Ivanu.
Milena PEROVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Prazna ruka pravde

Pred odlazak u Manilu premijer Dritan Abazović je poručio: “Svako ko danas pokušava vratiti desetkovane klanove na vlast – neprijatelj je naroda Crne Gore, pa samim tim i pomirenja”. A baš nam dobro ide. Primjeri to pokazuju
Carinici su u Beogradu zaplijenili 12 tona (oko 111 miliona komada) cigareta koje su šleperima iz Crne Gore stizale, kako se kaže u saopštenju, “od 2019. godine”. Nije precizirano do kada. Ali se navodi da su cigarete oduzete “zbog nevjerodostojne dokumentacije, netačnih podataka o robi i firmama učesnicima u spoljnotrgovinskom postupku”.
Zvanična Podgorica prećutala je taj događaj. Mi smo, prema službenoj verziji, sa švercom cigara raskrstili još prošle godine, prije hapšenje tadašnjeg direktora Upreve prihoda i carina. Zbog sumnji da je švercovao cigarete. Ilegalne cigarete koje “idu u transit” ili se nesmetano prodaju po crnogorskim ulicama, samo su izuzetak koji potvrđuje koliko je ovdašnja vlast bila uspješna u tom poslu. Sve se može kad se hoće.
Radovi na izgradnji bulevara Tivat – Jaz obustavljeni su 15-tak dana nakon što je premijer, sa najbližim saradnicima, označio njihov početak. Vlada je za ovaj projekat izvršila sve svoje obaveze, moramo da radimo brzo, kazao je Dritan Abazović 11. avgusta, naglašavajući kako je “potrebno nekim projektima dati prioritet”. Potom se ispostavilo da Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma još nije izdalo građevinsku dozvolu investitoru – vladinoj Upravi za saobraćaj. Radovi su zaustavljeni prije nego su stvarno i počeli. Neće Bemax bez po zakonu.
A na trasi buduće saobraćajnice, insistiraju upućeni, još nije u potpunosti završen ni postupak eksproprijacije. Kako izgleda rekonstrukcija puta kome nije dat vladin prioritet znaju svi koji su se usudili da krenu od Rožaja ka granici sa Srbijom. Ko nije vidio, imaće priliku još makar četiri-pet godina.
U Andrijevici je, po peti put, “grupa građana” spriječila održavanje sjednice lokalnog parlamenta na kome je planirano glasanje o smjeni predsjednika opštine. Prethodno se istopila tanka većina koalicije SNP-DF-Demokrate, pa DPS pokušava da povrati vlast. Za to mu treba podrška makar jednog od trojice odbjeglih odbornika doskorašnje većine. Imaju je, izgleda. I da se stvore uslovi za održavanje sjednice. E, to nemaju. Ne daju građani. Država ne reaguje. Iz policije kažu kako nemaju ovlašćenja da ulaze u salu.
U Šavniku ne mogu imati sličnih problema. Pošto tamo još nijesu završeni lokalni izbori započeti prije deset mjeseci, u oktobru prošle godine. Zvaničnici iz Podgorice pokušavaju ubijediti zainteresovane kako niko nije nadležan za rješenje nastalog problema. Može li biti da će o nastavku glasanja na lokalnim izborima u Šavniku odlučivati Evropska komisija ili Savjet ministara negdje poslije 2030. godine kada bi Crna Gora, prema najnovijim optimističkim prognozama, mogla postati članica EU?
Prošlo je 18 godina od kako je, na kućnom pragu, 30. avgusta 2005. ubijen policijski inspektor Slavoljub Šćekić. Osamnaest godina kasnije još nemamo pravosnažnu presudu optuženima za njegovo ubistvo, iako je prva nepravosnažna presuda donijeta još 2009. Za dvadeset mjeseci od kako je Apelacioni sud naložio ponovno suđenje u aferi državni udar iz 2016. godine, održana su dva ročišta i za jesen zakazana još četiri. Optuženi Andrija Mandić i Milan Knežević su, zbog (procesne) nediscipline, udaljeni sa ročišta do kraja suđenja. Sedmu godinu se, sada pred trećim sudskim vijećem, sudi i Nebojši Medojeviću i grupi aktivista nekadašnjeg DF-a zbog navodnog pranja novca tokom izborne kampanje 2016. Ni prvostepene presude još nema.
Istraga protiv Petra Ivanovića i njegovih saradnika iz afere Abudabi fond vraćena je na početak. Ispostavilo se da su specijalni državni tužioci uključeni u ovaj slučaj “zaboravili” da osumnjičene i nihove advokate obavijeste o saslušanju nekih svjedoka. Barem nijesu pomiješali svjedoke i osumnjičene.
Premijer Abazović je “privatno i o svom trošku” otputovao u Manilu (Filipini). Pretpostavlja se kako bi gledao utakmicu svjetskog prvenstva u košarci Crna Gora – SAD. Nije poznato kolika je njegova pratnja/obezbjeđenje i koliko će to koštati poreske obveznike. Ii su i oni privatno. Pred odlazak je poručio: “Svako ko danas pokušava vratiti desetkovane klanove na vlast – neprijatelj je naroda Crne Gore, pa samim tim i pomirenja”. A baš nam dobro ide.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
FOKUS4 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
DRUŠTVO1 sedmica
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava
-
Izdvojeno3 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno4 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Rupa pravde