Iz Vrhovnog suda je Akciji za socijalnu pravdu rečeno da se spisi po tom broju predmeta „ne nalaze u njihovom posjedu, jer su izlučeni uz saglasnost Državnog arhiva“. Vrhovni sud je još objasnio da Lista kategorija registraturske građe predviđa da se predmeti po reviziji, zavedeni kao Rev „čuvaju pet godina“. Iz Državnog arhiva je ASP-u odgovoreno da nisu u posjedu spisa predmeta, „jer je uništen kao bezvrijedan“. Vijest su prenijeli  mediji uz navode da je to  pokušaj zataškavanja mutnih radnji braće Đukanović

Nakon otkrića i priznanja Centralne banke Crne Gore (CBCG) da uništava kompanijske finansijske izvještaje koji su stariji od 10 godina „jer je prestala potreba za njihovim čuvanjem“ (pogotovo onih koji se tiču sumnjivih poslova vrha bivšeg režima), sada je u fokus izbila još jedna institucija koja se bavi sličnim poslovima – Vrhovni sud Crne Gore. Akcija za socijalnu pravdu (ASP) je u srijedu (isto kao i u slučaju CBCG) obzanila javnosti da je od Vrhovnog suda tražila, po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, kompletne spise predmeta po broju revizije za sudski spor u predmetu Limenka koji se ticao Aca Đukanovića, brata crnogorskog vladara Mila Đukanovića.

Slučaj Limenka se odnosi na lokaciju zgrade Centra bezbjednosti Podgorica (popularno nazvana Limenka) u centru grada koju je država prodala bankaru Đukanoviću za oko tri miliona eura. Međutim, zgrada nekim čudom nije iseljena, nakon čega je Aco Đukanović tužio državu i dobio spor. Na kraju je inkasirao od države 10,6 miliona izgubljene dobiti, uvećane vrijednosti zemljišta, kamata i troškova itd. Spor i kasniji zahtjev za reviziju postupka su pratile brojne kontroverze, nelogičnosti i optuživanja za nezakoniti uticaj.

Iz Vrhovnog suda je ASP-u rečeno da se spisi po tom broju predmeta „ne nalaze u njihovom posjedu, jer su izlučeni uz saglasnost Državnog arhiva“. Vrhovni sud je još objasnio da Lista kategorija registraturske građe predviđa da se predmeti po reviziji, zavedeni kao Rev „čuvaju pet godina“. Iz Državnog arhiva je ASP-u odgovoreno da nisu u posjedu spisa predmeta, „jer je uništen kao bezvrijedan“. Vijest su odmah preuzeli svi glavni mediji uz navode pojedinih koji su upućivali da su zapravo uništeni kompletni spisi predmeta kao pokušaj zataškavanja mutnih radnji braće Đukanović.

Isti dan je v.d. predsjednica Vrhovnog suda Vesna Vučković pred kamerama pročitala saopštenje za javnost „u cilju pojašnjenja svih činjenica“ istakavši da Vrhovni sud „nije spalio sudske spise za Limenku“. Navodi se i link na arhivu suda gdje se može pročitati presuda zahtjeva za reviziju (koja je odbijena i potvrđena presuda u korist Đukanovića). Vrhovni sud  ističe da su „saglasno zakonu“ kompletni spisi predmeta vraćeni prvostepenom Osnovnom sudu u Podgorici te da je provjerom „utvrđeno da je predmet arhiviran i da se i dalje nalazi u tom sudu“. Ono što Vrhovni sud jeste dostavio na „izlučenje“ (uništenje) Državnom arhivu je spis Rev 991/15 koji se „sastoji od revizije i odluke po reviziji“, a sve u skladu sa Sudskim poslovnikom, Listom kategorija registraturske građe i Internim pravilom o kancelarijskom i arhivskom poslovanju. Tako je Državni arhiv donio odluku 29.03.2023. kojom je „odobrio uništenje bezvrijednog registraturskog materijala nastalog u radu Vrhovnog suda za period 2008.-2016. godine“.

O čemu se ovdje radi?  Po Zakonu, rok za čuvanje spisa „u kojima je u sudskom postupku raspravljano o stvarnopravnim zahtjevima na nepokretnostima“ je 30 godina (čl. 240 st. 1). Međutim, kao i u slučaju CBCG, Vrhovni sud je internim aktima propisao rok od 5 godina za čuvanje registraturne građe u koju, po njegovom  tumačenju spada i „(zahtjev za) reviziju (sudskog postupka) i odluka po reviziji“. Monitor je neformalno kontaktirao nekoliko bivših sudija koji su rekli da prvi put čuju da se uništava/izlučuje revizijski spis a i sam pojam „revizijski spis“ je čudan jer je zapravo „revizija neraskidivi sastojak sudskog spisa“ pa je „nepojmljivo da se iz spisa izuzima revizija i odgovor“. U samo revizijskom spisu se, osim odluke da li da se ukine pravosnažna sudska presuda i ponovi postupak ili potvrdi ista, nalazi i Zapisnik o vijećanju i glasanju. Zapisnik je ranije ostajao u spisima ali je stavljan u posebnu kovertu koju su mogle samo sudije čitati. Strankama nije dozvoljeno ni da vide ni da kopiraju zapisnik.

Ako je suditi po saopštenju za javnost Vrhovnog suda od srijede, upravo je taj Zapisnik o reviziji Limenke proglašen za „bezvrijedni registraturni materijal“ i uništen što budi sumnju oko razloga izlučenja/uništenja revizijskog spisa. Zapisnici o revizionim odlukama imaju zapaženo mjesto u optužnici Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) protiv prijateljice braće Đukanović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.

SDT navodi slučaj Rev. Ip. 38/19 gdje je zatražena revizija u slučaju tuženog Carine DOO gdje je Vesna Medenica intervenisala da se „odluka donese jednoglasno u korist njenog kuma – vlasnika tuženog “Carine” DOO Podgorica, Popović Čedomira, odnosno da se revizija tužilaca jednoglasno odbije kao neosnovana“. Medenicu je tada obavijestila sudija izvjestilac da na „vijećanju i glasanju od 02.04.2019.godine svi članovi vijeća nijesu glasali da se revizija odbije“. Onda je Medenica posredovala da dva člana „sudskog vijeća promijene mišljenje… sve kako bi se jednoglasno donijela odluka da se revizija odbije kao neosnovana, što je i učinjeno“ pa su svi „potpisali bilješku o vijećanju i glasanju kao da je odluka donijeta jednoglasno“.

Svjedok Branimir Femić, inače sudija Vrhovnog suda, je na saslušanju u SDT-u objasnio kako ide priča oko revizijskog zapisnika. Kada nema jednoglasne odluke onda se „piše poseban zapisnik o vijećanju i glasanju, gdje se konstatuje ko je od članova vijeća za to da se revizija odbije kao neosnovana, a ko je za to da se revizija prihvati i odluka ukine ili preinači i u toj odluci sudija koji je htio bi u toj zabilješci napisao svoj stav zbog čega smatra da je glasao da se odluči na način kako je glasao“. Zapisnici kao takvi u doba vladavine porodice Đukanović bi mogli biti vrlo nezgodni svjedoci o tome šta se dešavalo na sudu i da li su određene sudije pokazivale kolebljivost koja je zahtijevala intervenciju najviših instanci.

Slučaj Limenka veoma je sporan i opasan po njene aktere iz mnogo uglova. Od dana zaključenja predmetnog Ugovora (kupovine Limenke od strane Aca Đukanovića) do isteka dvogodišnjeg roka za njegovo izvršenje (tj. iseljenje zgrade), predsjednik Vlade  je Milo Đukanović. Ugovor u ime države – Uprave policije potpisao je tadašnji direktor Veselin Veljović (sada u pritvoru) i koji se na toj funkciji nalazio do 29.12.2011. Ministar unutrašnjih poslova u vrijeme zaključenja Ugovora i do 10. juna 2009. bio je Jusuf Kalamperović, a od 10.06.2009. do 04.12.2012. Ivan Brajović (akter mnogih korupcionaških afera).

Po presudi podgoričkog osnovnog suda i potvrđenoj presudi Višeg suda iz aprila 2015., Aco Đukanović je dokazao da je od 2008.  do 2013. godine ostvario prihod od preko 5,8 miliona eura. Osnivač je kompanije Invest Nova, sa udjelom od 50 odsto i upisanim kapitalom od 11,83 miliona eura što je, za sud, bilo dovoljno za realizaciju planirane investicije. Đukanović je trebao podići apartmansku zgradu u roku od godinu i po i sve bi prodao maltene odmah, po rezonu suda. U decembru 2015. i Vrhovni sud je prihvatio rezoniranje presude nakon zahtjeva za reviziju.

ASP u jučerašnjem novom saopštenju ukazuje  da „u provođenju dokaza za finansijsku sposobnost tužioca samo se navodi da je ostvario prihod od preko 5,8 miliona, bez daljih obrazloženja i uzimanje samo upisanog kapitala kao jedino mjerodavnog“. Ostali finansijski pokazatelji poslovanja Invest Nove su prećutani u presudama. Firma je od osnivanja 2007. pravila neto gubitke. Gubitak je 2008. iznosio 1.6 miliona, 2009. 477 hiljada, 2010. je bio 110 hiljada, a poslije toga gubitak od 2,7 miliona uz zanemarljive prihode od nekoliko desetina hiljada. Finansijske podatke ASP-u je dostavio interni izvor iz kompanije, jer su svi finansijski izvještaji do 2013,  uništeni od strane CBCG i  guvernera Radoja Žugića. ASP navodi da 2012. u finansijama nema prikaza ni prihoda ni zaposlenih. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa koji nije imao prigovore u cilju zaštite države, niti je tražio novo vještačenje. ASP dalje kaže da je izmakla dobit za neizgrađeni objekat „utvrđivana na bazi idejnog rješenja, koje je izradio Republički zavod za urbanizam i projektovanje u vlasništvu Aca Đukanovića. ASP je podsjetila da je banka Prvog brata od države primila 44 miliona eura pomoći, a i danas je upitno da li se vraćanje  uopšte i u kolikom obimu desilo. Stoga su poslovne reference Aca Đukanovića veoma upitne.

Ane Pešukić koja je radila u kući Aca Đukanovića je u nedavnoj ispovijesti portalu Press pričala o bliskim odnosima između bivše šefice pravosuđa Vesne Medenice i Veselina Veljovića koji su bili česti gosti kod Đukanovića i koje je primao čak u pidžami u preuređenom garažnom prostoru njegove zgrade. Veljović je, prema Pešukićevoj, za lojalnost vladajućoj familiji nagrađen i članstvom u privatnoj masonskoj loži Aca Đukanovića.  Mlađi Đukanović, koji već tri godine živi vani – od gubitka izvršne vlasti njegovog brata, do sada nije komentarisao navode Pešukićke.

Pravnici i sudije sa kojima je naš nedjeljnik razgovarao su  ukazali na teško zanemarivanje familia suspecta principa u pravu da je sumnjiv svaki ugovor između članova porodice a na tuđi teret, a u ovom slučaju na teret države koja je bila pod apsolutnom kontrolom braće Đukanović.

MANS je u srijedu takođe dao saopštenje u vezi „izlučivanja spisa“ pitajući sadašnju vlast zašto nije spriječila ovakve postupke pravosuđa (i dalje vidno lojalnog bivšem gospodaru). MANS je još 2021,  predložio a tadašnji Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou preporučio Vladi da državni organi izvrše reviziju oznaka tajnosti i rokova za čuvanje arhivske građe. Vlade Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića nisu po tom, kao ni po mnogim drugim pitanjima, učinile ništa.

          Jovo MARTINOVIĆ