FOKUS
POČELI ZVANIČNI PREGOVORI O FORMIRANJU VLADAJUĆE VEĆINE: Zidanje vlade na Morači
Objavljeno prije
1 godinana
Objavio:
Monitor onlineMandatarov rok za formiranje vlade tek je počeo ali je prostor za pregovore već poprilično iscrpljen. Spajić treba da presiječe. Ako ima snage i dovoljno ruku u parlamentu. Alternative su koncentraciona vlada, novi izbori i Dritan u produženom trajanju
Nakon što mu je predsjednik Jakov Milatović formalno dao mandat za sastav 44. vlade, Milojko Spajić zvanično je započeo pregovore o formiranju većine koja bi podržala tu vladu.
Mandatar se u utorak, na odvojenim sastancima, prvo susreo sa predstavnicima partija manjinskih naroda, i SNP-a, a potom i sa zvaničnicima koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG). Uz Spajića, tim sastancima je prisustvovao i Aleksa Bečić, pa se i iz toga može zaključiti da su Evropa sad i Demokrate već dogovorile buduću saradnju. Sa kim i kako ostaje da se vidi.
Već od ranije je očigledno da će važnu ulogu u procesu formiranja 44. vlade imati i diplomate zapadnih zemalja, prije svih ambasadori kvinte. Oni su jasno stavili do znanja, bez diplomatskih rukavica, kakva vlada bi mogla računati na njihovu podršku. Odnosno, kakva ne bi.
„Naša pozicija nije se promijenila: smatramo da je u najboljem interesu Crne Gore da njena nova vlada bude zasnovana i sastavljena samo od onih političkih snaga koje aktivno i kredibilno promovišu proevropsku i evroatlantsku orijentaciju Crne Gore”, saopštio je ambasador Njemačke u Crnoj Gori Peter Felten u danu kada je Spajić započeo zvanične pregovore sa potencijalnim koalicionim partnerima. A naglasak je bio na riječima samo i kredibilno.
Dan ranije i još eksplicitnije oglasili su se iz ambasade SAD: “Podržavamo vladu čiji bi članovi osudili rusku agresiju, zalagali se za teritorijalni integritet Ukrajine i podržavali sankcije EU Rusiji, jačali aktivno učešće Crne Gore u NATO-u, štitili prava manjina i podržavali suverenitet susjednih zemalja, uključujući Kosovo”. Amerikanci, da skratimo, ne žele ZBCG u Spajićevoj vladi. I insistiraju da to svima bude unaprijed jasno.
Šta o poručenom misli mandatar saznaćemo, možda, već nakon njegovog sastanka sa ambasadorima kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija) koji bi, prema nezvaničnim informacijama, trebao biti održan do kraje nedjelje. Možda i prije nego što ovaj broj Monitora stigne do čitalaca.
Potom slijede nove runde „domaćih“ pregovora o formiranju većine i preraspodjeli vlasti.
Za sada, o uspješnosti tih pregovora sudimo, uglavnom, čitajući između redova. Zvanične izjave su ili nemušte ili nedosljedne i zbunjujuće. A nezvanične poprilično navijačke i nerealne, čini se.
Sagovornici Monitora, bliski koaliciji okupljenoj oko DPS-a, tako pokušavaju ubijediti i sebe i druge da koalicija ZBCG neće biti dio buduće vlade. I premijer Dritan Abazović sve glasnije i detaljnije obrazlaže mogućnost produženog trajanja aktuelne tehničke vlade, provlačeći kako već ima model koji će, bude li potrebe, predložiti parlamentu. Ili makar onom njegovom dijelu koji se predstavlja kao „većina od 30. avgusta“.
Pošto DPS i URA ne učestvuju u razgovorima sa Milojkom Spajićem, ostaje da se vidi da li su njihove zvanične i nezvanične izjave posljedica vlastitih želja ili je riječ o insajderskim informacijama domaćih i stranih pregovarača i njihovih pomagača.
Andrija Mandić je nakon sastanka sa Spajićem saopštio kako su „veoma zadovoljni“ razgovorima. „Napravljen je veliki korak naprijed time što smo zaključili da vladu treba što prije formirati”, rekao je predsjednik Nove srpske demokratije objašnjavajući da je podjela funkcija ostala u drugom planu, pošto se razgovaralo o “važnijoj stvari” koja će biti temelj buduće vlade. “Želimo vladu koja će naredne četiri godini odraditi posao koji će promijeniti Crnu Goru”, zaključio je Mandić.
Problem je što se mnogi pitaju: na šta bi ličila Crna Gora, promijenjena po njegovoj mjeri. Ono što vdimo tamo gdje je ZBCG na vlasti, baš i ne ohrabruje. Uzmimo slučaj Budve i Nikšića i promjene koje građanima Budve i Nikšića donose Mandićevi partijski saborci Milo Božović i Marko Kovačević. Prvi iz spuškog pritvora a drugi sa skupova na kojima se veličaju ratni zločinci iz Drugog svjetskog i nedavnih ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Ili ono što je crnogorskom obrazovnom sistemu uradila Vesna Bratić.
Onda je Milan Knežević, nosilac liste koalicije ZBCG, pred gledaoce televizije A+ izašao sa bitno drugačijom pričom. “ZBCG bi trebalo da pripadne najmanje sedam ministarskih resora i pozicija predsjednika Skupštine”, saopštio je Knežević svoju računicu. I poručio: ukoliko je mjesto predsjednika Skupštine već obećano lideru Demokrata, idemo u opoziciju.
Do tada je zainteresovana javnost živjela u ubjeđenju da će se ZBCG zadovoljiti sa četiri ministarska resora u Spajićevoj vladi (energetika, saobraćaj, poljoprivreda i prosvjeta). Uz, moguće, i potpredsjedničko mjesto u vladi kojim bi kompenzirali gubitak traženog mjesta predsjednika Skupštine.
Ono im, prema postizbornoj računici, može ali i ne mora pripasti. Poslanički klub ZBCG sa 13 poslaničkih mandata jeste drugi po snazi unutar bloka koji sada figurira kao potencijalni dio vladajuće većine. Jači od njih je samo klub PES-a. Pojedinačno gledano, međutim, poslanički klub Demokrata je drugi po snazi unutar iste grupacije. Oni imaju veći ili makar jednak broj poslanika (7) u odnosu na partije koje čine koalciju ZBCG (Knežević, Mandić i Radnička partija).
Pozicija predsjednika parlamenta nije trivijalna. Uz proceduralna ovlašćenja oko zakazivanja sjednica i sastavljanja dnevnog reda – a pokazalo se da i to može biti veoma važno dok Crna Gora nema zakone koji precizno propisuju način rada i ovlašćenja vlade i parlamenta – predsjednik Skupštine je, po službenoj dužnosti, član Savjeta za odbranu i bezbjednost. Otuda ima uvid u podatke koji se tiču nacionalne bezbjednosti, pa i ona dokumenta i povjerljive podatke koje Crna Gora dobija od NATO partnera. A to je baš ono što bi zapadne adrese željele da spriječe. To je cijena bliskosti sa Vučićem, i odnosa prema aktuelnom rusko-ukrajinskom konfliktu.
Interesantna je i Kneževićeva računica o broju ministarskih mjesta koja bi trebala pripasti koaliciji koju je predvodio na junskim izborima. Po toj matemici, buduća Spajićeva vlada imala bi 25+ ministarskih i potpredsjedničkih mjesta. A to bi stvorilo glomazan skup i, vrlo moguče, neefikasan sistem izvršne vlasti.
Ali ta priča je već golub na grani. Da se vratimo pokušajima mandatara da ispregovara što širu podršku (makar 49 poslanika u parlamanetu) a da se pri tom ne zamjeri uticajnim centrima moći u zemlji i inostranstvu.
Iako su trenutno u fokusu pokušaji da se definiše buduća pozicija koalicije ZBCG, stvari nijesu puno jednostavnije ni kada su u pitanju partije “već viđene” u budućoj vladi. Počev od pokreta Evropa sad u čijem klubu sjede makar tri poslanika koja ne moraju biti saglasni sa odlukom mandatara. Nekima bi mogla zasmetati realizacija ideje o vladi bez pravih Srba okupljenih oko Mandića i Kneževića a, posredno, lojalnih i zavisnih od Aleksandra Vučića. Drugima bi, suprotno, mogla biti neprihvatljiva podrška vladi u kojoj participira koalicija ZBCG ali ne i nacionalne partije Bošnjaka, Albanaca i Hrvata. Pošto su stvarne i samozvane procrnogorske partije, skoro je izvjesno, osuđene na opozicioni, odnosno vanparlamentarni, status u ovom skupštinskom sazivu.
Poslanik HGI Adrijan Vuksanović već je, prilično nedvosmisleno, najavio da njegova partija neće u vladu sa bivšim DF-om. Prema nezvaničnim informacijama (koje možda i nijesu sasvim tačne) slične dileme muče i čelnike Bošnjačke stranke. Od najprostijeg: kako biti dio vlade čije ministre nije prigodno tradicionalno upitati šta misle o presudi da je u Srebrenici izvršen genocid. Do pretpostavke da međunarodni faktor (zapad), ali i stari prijatelji iz DPS, podstiču njihovu neodlučnost na saradnju sa koalicijom ZBCG.
Spajić bi, istina je, matematički mogao formirati vladu bez Bošnjaka, Albanaca i Hrvata, a sa ZBCG: Ali bi ona, za početak, bila osuđena na međunarodnu izolaciju. Samo bi, možda, Kina i Srbija blagonaklono gledale na takvu vlast.
Na rok duži od godinu dana, takva vlada bi bila kamen o vratu Spajiću, Bečiću i njihovim partijama, ukoliko zaista žele reforme, normalizaciju društvenih odnosa i ubrzanje evrointegracija.
Partije manjinskih naroda, dugogodišnji partneri, u grubljoj i možda tačnijoj verziji, satelit DPS –a, su se poslije avgustovske smjene prije tri godine, provukle ispod radara i sada važe za prihvatljivog partnera za izgradnju postđukanovićevske Crne Gore. Možda je baš njima trebalo pasti na um da je stvaranje koncentracionalne vlade, sa Spajićem kao premijerom, najbolji ili makar najmanje loš izlaz iz ove situacije. Tim rješenjem niko ne gubi. Crna Gora dobija na vremenu, sužava se prostor za ekstremizaciju crnogorskih polova. Atmosfera ekestremizacije ne pogoduje nikome, posebno ne onima koji su u manjini.
Pred Milojkom Spajićem je težak zadatak. Mnogo zahtjevniji od formulacije 10 principa za formiranje 44. vlade. Mandatarov rok za formiranje vlade tek je počeo, ali je prostor za pregovore već poprilično iscrpljen. Spajić treba da presiječe. Ako ima snage i dovoljno ruku u parlamentu. Alternative su koncentraciona vlada, novi izbori i Dritan u produženom trajanju. I popis će za tri mjeseca.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
ČETVRTI PUT SPRIJEČENO ODRŽAVANJE SJEDNICE SO ANDRIJEVICA: Silom protiv DPS-a
-
Jednostavno. kao tuđ problem
-
Dokle
-
Između komercijalnog i eksluziviteta
-
I VRHOVNI SUD UNIŠTAVA FAJLOVE IZ DOBA ĐUKANOVIĆA: Nema revizijskih spisa za Acovu Limenku
-
ZAŠTITNIK IMOVINSKO PRAVNIH ODNOSA REAGOVAO NA UNIŠTAVANJE BJELOJEVIĆKE RIJEKE: Krivična prijava ekološkoj inspekciji i Agenciji za zaštitu životne sredine
Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima – nema. Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti, tokom utakmice Berane Lovćen, završiti na prekršajnim prijavama
Rukometni derbi između Berana i Lovćena u nedjelju u Beranama tri puta je prekidan. Igrače sa Cetinja navijači su gađali raznim predmetima, čak i staklenim flašama. U finišu utakmice, pojedinci su iz publike pokušali da uđu u teren i obračunaju se sa igračima Lovćena.
U navijačkoj koreografiji nijesu izostale ni baklje, kao ni klicanje Kosovo- Srbija, Draži Mihailoviću. Igračima sa Cetinja je skandirano ustaše.
Sem štete u sportskoj sali, utakmica je završena bez povrijeđenih. Lovćen je pobijedio, a nakon gostovanja predsjednik ovog rukometnog kluba Vido Đakonović, istakao je da su čelnici Rukometnog kluba Berane bili korektni, ali da su derbi apsolutno pokvarili navijači tog kluba.
Beranska navijačka grupa Streetboys, baš na ovoj utakmici proslavila je jubilej – 30 godina postojanja. Grupa je osnovana 1994. kao navijači FK Berana. Na sajtu Balkanski navijači, naveli su svoje principe: ,,Princip slobode, jednakosti i zajedništva kao sredstvo protiv siromaštva, korupcije, nepravde i zaborava a specifičnim mentalitetom, rasnom i etničkom raznolikošću…”.
Iako Steetboysi, kako tvrde upućeni u beranske prilike, jesu etnički raznoliki, na utakmicama, pa i na ovoj posljednjoj u Beranama, ne ponašaju se tako. Nijedan od proklamovanovih principa nije bio vidan ni na posljednjem derbiju. Dio medija je optužio prije svega Andriju Mandića i njegove prosrpske partije da stoje iza ovog incidenta samo desetak dana prije lokalnih izbora u ovom gradu.
Sličan incident Streetboysi su napravili u oktobru 2017. u Ulcinju. Tada su na fudbalskoj utakmici FK Berane sa Otrant Olimpit klicali Ratku Mladiću, te skandirali Srbiji i klicalii – ,,ubij Hrvata da Šiptar nema brata”. Privedeno je 15 navijača FK Berana. Sudija ih je nakon saslušanja pustio da se brane sa slobode.
Rukometno rivalstvo dva kluba traje decenijama i utakmice su često praćene tenzijama. Naročito nakon obnove crnogorske nezavisnosti. Tako je, u martu 2016. izbila tuča između igrača ova dva tima na meču u Beranama a iz publike se i tada Cetinjanima skandiralo – ustaše.
Gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković je najoštrije osudio „izlive šovinizma na rukometnoj utakmici u Beranama“ i pozvao nadležne organe da hitno reaguju i sankcionišu aktere. ,,Negativan odnos publike u Beranama prema našim rukometašima, izlivi mržnje i klicanje drugoj državi nijesu od juče i imaju svoj kontinuitet, ali sam bio uvjeren da su prošlost”, kazao je Đurašković i dodao da vjeruje da takav odnos nije odnos Berana i ubjedljive većine Beranaca koji poštuju i Cetinje, Lovćen i Crnu Goru zbog čega pozivam na smirivanje tenzija i fer i sportsko navijanje u Beranama, na Cetinju i u cijeloj Crnoj Gori.
Iz Rukometnog saveza Crne Gore (RSCG) kazali su da ovakvi propusti u organizaciji zahtijevaju kaznu za organizatora utakmice, o čemu će organi Saveza donijeti odluku u narednim danima.
Monitor saznaje da je početkom ove sedmice policija hapsila izgrednike u Beranama, te da na spisku imaju 20-ak osoba.
Pored rukometa, nacionalistično divljanje često je na fudbalskim utakmicama. Aktuelni šampion Crne Gore u fudbalu Dečić iz Tuzi u posljednjih par godina igra zapaženu ulogu u crnogorskom fudbalu. To je pratilo i sve žešće navijanje od strane prije svega navijača FK Budućnosti – Varvara. U aprilu ove godine Varvari su prekinuli utakmicu ova dva tima u Tuzima. Zabranjeno im je da idu na četiri sljedeća gostovanja, a Budućnost je kažnjena sa 5.000 eura zbog navijačke pirotehnike i još 5.000 zbog vrijeđanja suparnika na nacionalnoj osnovi. I prije ove kazne, tokom prošle sezone, Budućnost je kažnjena sa tri meča bez prisustva publike nakon što su u duelu drugog kola varvari vrijeđali Albance na nacionalnoj osnovi.
Sukob između dva kluba ima i političku dimenziju. Nezadovoljan odlukom Disciplinske komisije Fudbalskog saveza Crne Gore o kazni Budućnosti, oštro je reagovao predsjednik Opštine Tuzi Lindon Đeljaj. ,,Svi koji su bili na stadionu tog dana, kao i gledaoci koji su na televiziji pratili jednu od najvažnijih utakmica ove sezone, prisustvovali su ponovnom ničim izazvanom izlivu divljaštva, mržnje i šovinizma. I umjesto da, nakon nekoliko sličnih skandala, FSCG decidirano pokaže nultu toleranciju na rasizam, Disciplinska komisija je svojim odlukama pokazala da direktno podstiče ovakvo ponašanje, koje ne služi na čast ni državi ni sportu uopšte”, izjavio je Đeljaj.On je tada poručio i da će razmotriti soluciju da Dečić istupi iz Prve lige, te da će se žaliti evropskoj i svjetskoj kući fudbala – UEFA i FIFA.
I početak nove sezone obilježila je tenzija između navijača ova dva kluba. Krajem septembra, kolona navijača Budućnosti kretala se, nakon utakmice, kroz Tuzi. Mediji su izvjestili da su ih vrijeđali iz obližnjih lokala, dok su pojedini mediji prenijeli da je bilo provociranja sa obje strane. Sukob je spriječila policija.
UEFA je prošle godine, u maju, kaznila fudbalske saveze Crne Gore i Srbije nakon utakmice ove dvije reprezentacije u Podgorici. Iz krovne evropske organizacije ocijenjeno je da je navijanje dijela publike bilo “pogrdno i rasističko”.Zbog rasizma, FSCG je kažnjen i 2019. nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”.
Početkom ove godine Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je u mišljenju, koje je potpisala zamjenica Nerma Dobardžić-Kurti, da OFK Grbalj, kao domaćin utakmice koja je odigrana 15. oktobra 2023., nije, shodno Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, preduzeo odgovarajuće mjere prema navijačima koji su svojim ponašanjem raspirivali netrpeljivost, netoleranciju i mržnju i pozivali na nasilje prema članovima FK Otrant Olimpik iz Ulcinja.
Nacionalni savjet Albanaca u Crnoj Gori saopštio je da su se na utakmici između ekipa Grblja iz Kotora i Otranta iz Ulcinja, odigranoj u oktobru prošle godine, čuli “histerični povici rasističkog sadržaja prema Albancima”, poput ,,ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji”. Naveli su da se ovi povici često čuju na sportskim terenima u Crnoj Gori i identični su onima koji su se mogli čuti prije skoro 10 godina na utakmici između reprezentacija Srbije i Albanije odigranoj u Beogradu.
U maju prošle godine, pred finale državnog kupa, koje su Sutjeska i tivatski Arsenal igrali u glavnom gradu Crne Gore, dio navijača iz Nikšića je u blizini stadiona pod Goricom uzvikivao: “Nož, žica, Podgorica”.
Nakon utakmice Više državno tužilaštvo u Podgorici je po službenoj dužnosti formiralo predmet protiv 40-ak pripadnika navijačke grupe Vojvode i dalo nalog Upravi policije za prikupljanje potrebnih obavještenja i identifikaciji osoba koje su nedolično skandirale.Počinitelji su identifikovani, prikupljeni su dokazi. Ali … ,,Tužilaštvo je ocijenilo da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti”, odgovorila je novinarima Lepa Medenica iz podgoričkog tužilaštva.
Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima nema.
Sredinom novembra 2020. K. D., K. R., T. M., B. Ž., B. B., na javnom mjestu Donje Luge istakli su transparent veličine 200 puta 120 centimetara, na kojem je pisalo: ,,Crnogorac koji nije Srbin nečije je kopile”, koji je onda objavljen na Instagramu pod nazivom “RS – Belgrade – hooligans”. Sud za prekršaje u Bijelom Polju je počinioce oslobodio krivice, uz obrazloženje da na ovaj način nijesu mogli vrijeđati sve građane Crne Gore.
Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti završiti na prekršajnim prijavama.
Zakon o sprječavanju nasilničkog ponašanja na sportskim priredbama iz 2006. predviđa kaznene mjere za incidente poput ovog u Beranama. Po njemu, sportskim organizacijama koje ne osiguraju nesmetano i bezbjedno organizovanje sportske priredbe i ne spriječe nasilje i nedolično ponašanje gledalaca prijete kazne u visioni dvadesetostrukog do pedesetostrukog iznosa minmalne zarade ili zatvor od 60 dana. Ista kazna zatvora predviđena je i za nedolično ponašanje i nasilje gledalaca na sporstkim manifestacijama. Pored ovih mogu se izreći i zabrana prisustvovanja sportskim događajima u trajanju od mjeseca do godine. Samo se ništa od toga ne primjenjuje.
Krivična prijava protiv klubova
Monitor je imao uvid u krivičnu prijavu koja je ove sedmice proslijeđena Vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću. Ime podnosioca krivične prijave poznato je redakciji.
Prijava je podnešena protiv NN lica u Košarkaškom savezu Crne Gore i klubova Budućnost, Sutjeska, Mornar, SC Derby; Rukometnog saveza Crne Gore i klubova Budvanska rivijera, RK Rudar, Partizan 1949, Mornar; Odbojkaškog saveza Crne Gore i klubova Budućnost Volley, Jedinstvo, Budva; Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore i klubova Jadran, Primorac, Cattaro, Budva, kao i NN osoba iz organa državne uprave zaduženih za poslove sporta, obrazovanje, odbrane, finansija, unutrašnjih poslova, i to na rukovodećim pozicijama i povezanih drugih pravnih i fizičkih lica. Tereti ih za zloupotrebu službenog položaja, pronevjeru i nesavjestan rad u službi.
U prijavi se navodi da je prekršen Zakon o radu, te da ne postoji nikakva evidencija nadležnih organa da su za bilo kojeg sportistu plaćeni neophodni porezi i doprinosi. Te da šteta za državu, po ovom osnovu, iznosi više desetina miliona eura od 2011!
U prijavi se navodi da su nacionalni savezi bili dužni da prijave ove nepravilnosti, kao i da inspekcija, i državni organi iz oblasti poreske politike, rada i socijalnog staranja provjere rad ovih pravnih lica.
U Fondu PIO ili u Poreskoj upravi se ne nalazi evidencija sportista iz ovih sportskih organizacija da su uplaćeni obavezni doprinosi u skladu sa važećim propisima.
Navijačke grupe u Crnoj Gori
U Crnoj Gori zvanično postoji petnaestak navijačkih grupa. U najbrojnije spadaju navijačke grupe Partizana, Zvezde, Budućnosti i Sutjeske, podaci su sa sajta Balkanski navijači.
Podgorički Varvari su najveća navijačka grupa u Crnoj Gori, koja od aprila 1987. aitvno podržava Budućnost u svim nastupima. Pored njih u Glavnom gradu, najaktivni su navijači sa Zabjela – Republikanci. U susjednoj Zeti, navijači istoimenog tima su Vukovi.
U Niksiću su najorganizovanije grupe Vojvode, koje bodre Sutjesku i navijači Partizana – Grobari Nikšić, aktivni su i Fapovci navijači lokalnog tima Čelik.
U Mojkovcu pored Delija i Grobara ima i lokalnih Serdara.
Na sajtu Balkanski navijači navodi se da je sjever Crne Gore uglavnom opredijeljen za klubove Partizan i Crvena Zvezda, „pa tako opštine Pljevlja, Plužine, Žabljak, Mojkovac, Šavnik preko 90 odsto čine ljubitelji crveno i crno belih“. Za razliku od ovih gradova, Bijelo Polje i Berane imaju navijače koji bodre gradske timove Ultras Bijelo Polje i u Beranama Streetboys. Izuzetak je i Mojkovac koji ima lokalne navijače Serdare.I Rožaje i Plav imaju svoje organizovane navijačke grupe. U Rožajama to su Gazije, dok se grupa u Plavu naziva Hajvani.
U Ulcinju pored Delija,Grobara i Varvara ima i grupa lokalnog fudbalskog kluba ciji su simpatizeri uglavnom pripadnici albanske nacionalne manjine i navijačka grupa Dilberi.
Cetinje navija za Lovćen, a na primorju u Tivtu postoji podružnica Torcide, navijača Hajduka iz Splita. Lokalna navijačka grupa u Ulcinju zove se Dilberi.
Navijači i kriminal
Globalna inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala objavila je prije dvije godine izvještaj na temu veze između navijača i kriminala na Balkanu. Istraživanje pokazuje da je od 122 navijačke grupe u Zapadnom Balkanu njih 78 bilo identifikovani kao ultraš i 21 učestvovala u nasilnim djelima huligana, a takođe imaju veze sa politikom i/ili organizovanim kriminalom.
Utvrđeno da navijačke grupe iz Crne Gore, Albanije i Kosova nisu povezane sa klanovima. Dok , za razliku od njih, pojedine grupe iz Srbije i njihove frakcije se povezuju sa klanovima, posebno sa kotorskim kavačkim klanom.
Jedan od takvih primjera je frakcija navijača Partizana koju je predvodio Veljko Belivuk, koji je osumnjičen sa djelom te grupe za izvršenje teških ubistava i mnoga krivična djela. Takođe, pored Srbije, pravni i istražni postupci se vode protiv njega i pred organima Crne Gore.U istraživanju se navodi i slučaj jednog od vođa grupe navijača Partizana Aleksandra Stankovića koji je 2016. godine poginuo, navodno zato što je uzeo 40 kilograma kokaina od crnogorske mafije, a da im nije dao novac od prodaje.
Od devedesetih naovamo dosta je pisano i o usponu i padu vođe Delija, navijača Crvene Zvezde, Željka Ražnatovića Arkana i njegovih veza sa tajnom policijom, politikom, sportom i kriminalom.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
FOKUS
RUKOVODSTVO ADVOKATSKE KOMORE MIMO ČLANSTVA KUPILO PROSTOR NEKADAŠNJE INVEST BANKE DUŠKA KNEŽEVIĆA: Njihov prvi milion
Objavljeno prije
2 sedmicena
22 Novembra, 2024Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. Bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura
Advokatska komora Crne Gore (AKCG) u junu ove godine kupila je prostor bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića,kod Gradskog stadiona u Podgorici, kao i još jedan dio nepokretnosti u istom objektu. Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. I to bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura.
Advokati su o milionskom poslu svog rukovodstva obaviješteni tek nedavno. Zapravo, informisani su oni koji su materijale koji im je Upravni odbor Komore uputio pred redovnu godišnju skupštinu, zakazanu za 30. novembar ove godine, strpljivo iščitali do kraja.
U moru informacija stidljivo se pominje i milionska trgovina, u okviru dokumenata priloženih radi usvajanja finansijskihi izvještaja za ovu i prethodnu godinu, jedne od sedam stavki dnevnog reda predstojeće Skupštine. Advokatima nijesu dostavljeni ni kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu, kao ni ostala dokumentacija koja je pratila ovaj posao.
U zapisniku sa sjednice Komisije za kontrolu finansijskog poslovanja Komore, održane u oktobru ove godine, navodi se da je Ugovor o prodaji između Advokatske komore i Invest banke u stečaju potpisan 24. juna ove godine, a da je Komora tu nekretninu platila 700 000 eura. Ugovor je u ime AKCG potpisao njen predsjednik, advokat Danilo Mićović.Takođe, navodi se da je 30. septembra ove godine Komora kupila i nepokretnosti u vlasništvu Branka Vujoševića, takođe kod Gradskog stadiona, koje se u katastru vode pod istim listom nepokretnosti kao i nekretnine Invest banke. Cijena tih nekretnina je – 203.700 hiljada eura.
Komisija dalje navodi da je Komora Vujoševiću u cjelosti isplatila novac, dok je Invest banci isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 350 000 eura. Preostali dio, u istom iznosu treba da bude isplaćen naredne godine. „Te će zbog isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a zatim renoviranja i opremanja nepokretnosti morati ući u kreditno zaduženje“, konstatuje Komisija. Komora se, prema Izvještaju o radu Upravnog odbora, zadužila kod CKB banke u iznosu od 550.000€. Kredit će vraćati u periodu od 10 godina.
Komora je za kupovinu tih nekretnina do sada isplatila 553,700 hiljada eura. Do kraja godine treba da isplati još 350 hiljada iz kreditnih sredstava, ukupno 903, 700 eura. Preostalih 200 hiljada potrošitće za renoviranje i adaptaciju, što bi značilo da novi prostor Komoru košta 1.103 700 eura. Na više pitanja koja je Monitor uputio rukovodstvu AKCG, a koja se odnose na detalje ovog posla, netransprentan način kupovine i racionalnost potrošnje, predsjednik AKCG Danilo Mićović odgovorio je: „Zbor ranije preuzetih obaveza u Advokatskoj komori, dostavićemo odgovore na sva postavljena pitanja u razumnom roku”.
U Izvještaju o radu Upravni odbor AKCG ovako opisuje taj posao: “AKCG je u uspješno relizovala kupovinu novog poslovnog prostora. Sigurni smo da će nakon završetka radova na ovom objektu biti omogućeni bolji uslovi za rad, organizaciju sastanaka, obuka i drugih aktivnosti Komore, čime će se osim radnih uslova poboljšati i efikasnost u radu Komore. Smatramo da će prilagođavanje poslovnog prostora potrebama Komore doprinjeti ne samo boljoj organizaciji rada, već i pozitivno uticati na profesionalni imidž Komore”.
Kako netransparentno poslovanje utiče na imidž Komore, nije pojašnjeno. A upravo je netransparentnost ove kupovine problematizovala i advokatica Danijela Zarubica, članica tročlane Komisije za kontrolu poslovanja Komore tokom oktobrske sjednice tog tijela. Osim nje, u Komisiji su predsjednica Sanja Radulović i advokat Nikola Čukić.
“ Upravni odbor AKCG nije obavijestio sve advokate da je nekretnine pronašao i pristupio kupovini, a minimum je bio da se svi advokati obavijeste o tome koje su nekretnine u pitanju, gdje se nalaze, koja je kuporodajna cijena, koji bi bio način isplate, a sve to prije zaključenja navedenih ugovora”, konstatuje Zarubica, koja je tom prilikom izdvojila mišljenje. “Sporno je što je kupovina predmetnih nepokretnosti obavljena bez uključivanja Skupštine, odnosno bar upoznavanja svih advokata sa ovim pravnim poslom. Smatram da je odluku o kupovini nepokretnosti trebalo da donese Skupština, jer je ona najviši organ AKCG”, navela je. Po njenom mišljenju, Skupština je trebalo da donese tu odluku uprkos članu Statuta po kom je Upravni odbor ovlašćen da upravlja svom imovinom AKCG. „ Takav pravni posao prevazilazi okvire upravljanja UO“, konstatuje ona.
Prema Statutu AKCG Skupština odobrava završni račun i donosi plan prihoda i rashoda, koji Upravni Odbor priprema i dostavlja Skupštini. UO takav plan nije dostavio Skupštini.
Nekretnine bivše Invest banke koje je ove godine kupila Komora oglašavaju se na prodaju godinama. Prostor koji je ove godine kupila AKCG, prvi put je, sudeći prema dokumetaciji stečajne uprave na sajtu Invest banke, oglašen u septembru 2021. godine. Radi se o tri prostora – prva etaža podrum, prizemlje i prvi sprat, ukupne površine, 1032 kvadrta. Stečajna uprava Invest banke navodi i da nekretnine imaju hipoteku poreskog potraživanja, ali ne i u kom iznosu.
U prvom oglasu za javno nadmetanje, nekretnine se cijene ukupno 1108 000 eura. Tačno onoliko koliko je AKCG sada obezbijedila novca za kupovinu i renoviranje. Cijena je iz godine u godinu snižavana, da bi u posljednjem oglasu iz juna ove godine, bila spuštena na 700 000 eura. Zanimljivo je da u posljednjem oglasu stečajna uprava Invest banke dodaje i nekretnine u vlasništva Branka Vujoševića, kao i jednu nekretninu u vlasništvu Glavnog grada. U napomeni međutim navodi da su predmet te oglašene prodaje nekretnine Invest banke. Monitor nije uspio da sazna zašto su onda u oglasu dodate nekretnine Vujoševića i Glavnog grada, ali ni kako je AKCG pregovarao o kupovini prostora Vujoševića, koji je na kraju platio preko 200 hiljda eura. Nijesmo uspijeli ni potvrditi nezvanične informacije da je AKCG bila jedina koja se prijavila na oglas.
Monitor se obratio i stečajnoj upravi Invest banke , koja nam do odlaska ovog broja u štampu nije dostavila traženu dokumentaciju o detaljima i istoriji ovog posla.
Zašto je odlučilo da mimo njihovog znanja potroši preko milion eura, zadužujući pri tom Komoru za pola miliona eura, advokati će imati priliku da pitaju rukovodstvo po obavljenom poslu, na redovnoj Skupštini zakazanoj za sledeću sedmicu. Te koliko je zaista uspješan posao potrošiti milion eura na nekretnine koje niko ne želi, u sivoj zoni i zapuštene.
U Komori se ni do sada nijesu mogli baš pohvaliti racionalnom potrošnjom. U predlogu završnog računa za prošlu godinu, tako, između ostalog, stoji da je AKCG za troškove izborne i svečane skupštine, koja je održana u hotelu Splendid krajem prošle godine, potrošila preko 70 hiljada eura. Ne štedi se ni na zaradama, pa je plata sekretarice u Komori preko 2000 eura, veća nego sudijama Višeg suda. Ipak, ovo je prvi put, kažu advokati sa kojima je Monitor razgovarao, da se sprovede milionska transakcija, i to bez njihovog znanja.
Rukovodstvo je pred Skupštinu nagovijestilo da će advokatima 100 posto podići visinu članarine. Da li je to recept da nadoknade milionski trošak, na račun advokata, od rukovodstva AKCG nijesmo uspjeli da saznamo.
Članarina inače nije godinama naplaćivana kako je propisano Statutom, pa Komora ima ogromna dugovanja po tom osnovu. Ove godine potpisan je Sporazum, kojim je naplaćen dio dugovanja advokata koji su po propisima morali biti isključeni i snositi sankcije u slučaju neplaćanja. A koji će, sve su prilike, na predstojećoj skupštini moći i da glasaju o završnom računu AKCG. Prema nekim procjenama, dug po tom osnovu koji je ostavilo prethodno rukovodstvo iznosi oko 800 hiljada eura.
Novo donosi nove dugove. Treba valjda održati imidž.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?
Objavljeno prije
3 sedmicena
15 Novembra, 2024Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti
Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.
“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.
U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”
Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V. On, možda, najpotpunije ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”
Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.
Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.
Ne bi bio prvi put da izgleda da Bećirović ima privilegovan status pred državnim institucijama. Ne samo pravosudnim. Kao što nije ni prvi put da Bećirović fizičkim ili verbalnim nasiljem rješava svoje probleme sa novinarima i kritičarima. U arhivama medija niz je svjedočenja o napadima Bećirovića, njegovih pratilaca zaduženih za bezbjednost i medijskih plaćenika okupljenih oko portala Aktuelno.me.
Prije više od 15 godina Bećirović je strogoću počeo da trenira na radnicima angažovanim na dogradnji hotela Avala u Budvi. Šamarima i pesnicama, uglavnom. Ž.R. je bio jedan od nekoliko napadnutih koji su zaštitu potražili od države. U krivičnoj prijavi naveo je kako se, sa još dvojicom kolega, uputio hotelskim liftom, noseći nekoliko torbi alata i opreme. Kada se lift zaustavio, na vratima je stajao Zoran Bećirović. “Odmah po otvaranju vrata, s obzirom da sam ja bio najbliži, Bećirović me snažno ošamario, uz izrečene riječi prijetnji i uvreda, a potom se usmjerio na kolegu iz Srbije, kome je zadao mnogo udaraca”, napisao je Ž.R. u prijavi. „ Nijesam se usudio da tražim objašnjenje za njegovo ponašanje, jer sam bio više nego siguran da bi u tom slučaju, napad na mene bio nastavljen”, objasnio je.
Slične su priče i drugih napadnutih. Nekad je Ćoćo napadao sam, a nekad uz pomoć tjelohranitelja. Bećirovićev advokat Branko Čolović potvrdio je da su neki od prijavljenih napada završili u Sudu za prekršaje, ali se u tadašnjem razgovoru za Vijesti (2011.) nije mogao sjetiti sa koliko je novca kažnjen njegov klijent. “To jeste prekršaj, nije sporno, ali nije kriminal niti ima govora o nasilničkom ponašanju”, tumačio je.
Sličnog mišljenja bili su i u Osnovnom tužilatvu u Kotoru. Prijava napadnutih radnika je odbačena. Tadašnji Osnovni tužilac Boris Savić saopštio je: “Bećirović je saslušan pred istražnim sudijom. Nakon nalaza vještaka, koji se izjašnjavao o medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da nema elemenata krivičnog djela za koje se teretio Bećirović. Vještačenje je pokazalo da nema tjelesnih povreda, već samo crvenilo”, zaključio je Savić. Kasnije je postao predsjednik Višeg suda u Podgorici.
Na meti Bećirovića u proljeće 2015. našli su se Monitor i Vijesti. Bećirović je, prvo, preko Dnevnih novina optužio novinarke Monitora, Milenu Perović-Korać i Milku Tadić-Mijović da su tekstom U mreži (iz marta 2011.) ,,nacrtale metu njegovom bratu Draganu”. Dragan Bećirović je, pod do danas nerasvijetljenim okolnostima, ubijen u Budvi u aprilu 2011. godine. Evo medijske optužnice: ,,Taj tekst je napisan i naručen da bi se mom pokojnom bratu nacrtala meta na čelo dvadeset dana prije njegovog ubistva, što ja godinama tvrdim. Sada bi bilo normalno da se u okviru sudskog procesa utvrdi ko je naručio ovaj lažni tekst od Monitora…”. Pošto su Vijesti prenijele Monitorov tekst, “optužnica” je proširena i na njih. Bećirović im je spočitao ometanje istrage ubistva njegovog brata. I to ponavlja do danas, neometan od strane nadležnih.
Tekst Dnevnih novina prenijele su Pobjeda i Portal analitika, ali se niko nije potrudio da svojim čitaocima pojasni optužnicu. Da jesu, njihovi čitaoci bi znali da se pokojni Bećirović u tom tekstu pominje dva puta. Prvi citat: ,Beppler&Jacobson zvanično predstavlja Dragan Bećirović.Više je izvora, međutim, tvrdilo da je Bećirović istureni igrač, a da su unutra i familija Đukanović i Stanko Subotić Cane”. Drugi: ,,Dragan Bećirović, u više je različitih kombinacija i u nekim drugim firmama”.
Bećirović i Pobjeda razmjenjivali su se i drugim sadržajima. Aktuelno.me je prenosio tekstove Šemsudina Radončića i Marka Vešovića u Pobjedi, u kojima je godinama na najprizemniji način, klevetama i uvredama, vođena hajka protiv vlasnika, menadžemnta, urednika i novinara Monitora i Vijesti. Iako je u nizu privatnih tužbi Bećirović izgubio pred sudovima, nije se desilo ništa. On je nastavio da prenosi klevete i uvrede, a država da ćuti. Jednako je nastavio da crta mete i napada novinare i kritičare. Posebna sinhronizovana hajka vođena je protiv direktorice MANS-a Vanje Ćalović Marković.
U decembru 2019. napadnut je Vladimir Otašević, tada novinar Dana. Na njega je nasrnuo Bećirovićev tadašnji i sadašnji bodigard Mladen Mijatović, u tržnom centru Delta, nakon što ih je novinar fotografisao dok su, skupa sa tužiocem Milošem Šoškićem (tada viši, danas specijalni tužilac), obilazili trgovine.
“Uhvatio me je za vrat i privukao sebi i počeo da me vrijeđa ’bubašvabo p…a ti materina, izbriši te slike’. Na to mu je Bećirović rekao ‘nemoj ovdje, kamere su, riješićemo to’. Ovaj me je pustio pa su se sva trojica, Bećirović, Šoškić i taj čovjek udaljili. Sve ovo je vidio i čuo Miloš Šoškić. Riječ nije rekao i samo je nijemo gledao”, ispričao je Otašević.
Iako su kamere tržnog centra potvrdile Otaševićeve tvrdnje, on je u Osnovnom državnom tužilaštvu saslušavan kao svjedok po sopstvenoj krivičnoj prijavi. “Kako nije dobio status oštećenog, Otašević po zakonu nema pravo na uvid u aktivnosti i radnje koje je Tužilaštvo preduzelo u vezi sa njegovim slučajem”, pojasnio je njegov advokat Nebojša Asanović. Prijava je odbačena nakon dvadesetak dana, pošto u tužilaštvu “nijesu našli bitne elemente bića tog krivičnog djela, kao ni bilo kog drugog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti”. Već viđeno.
Još tada je problematizovana činjenica da se u Bećirovićevoj pratnji nalazi Mladen Mijatović, službenik MUP-a Crne Gore. Iz MUP-a je, prije pet godina, saopšteno da Mijatović nije tražio odobrenje tadašnjeg ministra Mevludina Nuhodžića da privatno obezbjeđuje Bećirovića. Dodali su da će, ukoliko provjera pokaže da se bavio tim poslovima, “preduzeti mjere za utvrđivanje njegove odgovornosti”.
Sada – ista priča. Uz konstataciju da je Mijatović “raspoređen na radno mjesto samostalnog referenta-spasioca u Direktoratu za zaštitu i spašavanje, u okviru Direkcije za avio-helikoptersku jedinicu MUP-a“, iz resora koji vodi Danilo Šaranović navode da “nisu raspolagali podacima da je imenovani angažovan na bilo kojim dodatnim poslovima, niti je od nadležnog rukovodioca dobio odobrenje za angažovanje izvan svojih redovnih poslova“. Toliko o provjerama pripadnika policija i Ministarstva unutrašnjih poslova o kojima slušamo evo četiri godine.
Ipak, posebno poglavlje terora koji Bećirović sa saradnicima provodi nad novinarima predstavlja i višegodišnja medijska tortura kroz koju prolazi novinarka Monitora i Vijesti, Dragana Šćepanović. Ona je izložena skoro svakodnevnim prijetnjama i uvredama koje objavljuje portal Aktuelno.me čiji je osnivač Bećirovićev Ski Resort Kolašin 1450. Počelo je nepotpisanim optužbama da “dopisnica drugosrbijanskog režimskog tabloida godinama čini sve kako bi sabotirala razvoj Kolašina”. Nastavilo se besprizornim uvredama na njen i račun članova njene porodice.
Tužilaštvo je, ponovo, ostalo slijepo, gluvo i nijemo. ,,S obzirom da je uvidom u tekstove utvrđeno da istim nisu sadržane prijetnje po ličnu i imovinsku bezbjednost Šćepanović Dragane, što ista ni sama nije sporila, već da tekstovi sadrže uvredljive kvalifikacije po ličnost i profesionalnu orijentaciju kako Šćepanović Dragane, tako i medija u kojem ista radi, to nalazim da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti,” zaključio je u junu prošle godine tužilac Nikola Boričić.
Nakon prošlonedjeljnog napada na Anu Raičković prenuli su se i u Kolašinu, pa je početkom nedjelje stigla informacija da je Osnovno državno tužilaštvo formiralo predmet povodom napisa portala Aktuelno.me. Ipak, ni sada predmet njihove pažnje nijesu nepotpisani tekstovi koje objavljuje urednik portala Balša Knežević, već prateći komentari. Otprilike: ako utvrde ko ih je pisao, izviđaće da li u njihvom sadržaju ima elemenata krivičnog djela… Dok Dragani Šćepanović stižu najave novih nastavaka kleveta i izmišljotina na račun nje i njene porodice.
Jedno je jasno. Napad na Anu Raičković, i članove njene porodice nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Novac i nekažnjivost koju je stekao u vrijeme tajkunskih privatizacija pod pokroviteljstvom režima Mila Đukanovića, često uz finansijsku, pravnu i svaku drugu pomoć njegovih najbližih srodnika i saradnika, Bećirović i danas koristi da uzme, nagradi i kazni. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put Ćoćovom nasilju? Ili će sklonost nasilju, učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti. Dokle?
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
POLOŽAJ OSOBA SA INVALIDITETOM: Briga samo u planovima
STANKO ROGANOVIĆ: OTUĐIVANJE KULTURNIH DRAGOCJENOSTI IZ CRNE GORE: Odnošenje arheoloških predmeta
Ritam nerada
Izdvajamo
-
Stav2 sedmice
Ima li spasa za Plantaže
-
DUHANKESA4 sedmice
Bolest kao krivica
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Oni ubijaju
-
FELJTON4 sedmice
MUSTAFA CANKA: GUSARSKA REPUBLIKA ULCINJ (XXI): Gusarska igra
-
Izdvojeno4 sedmice
TAMA CRNOGORSKOG I SRPSKOG PRAVOSUĐA: U službi gospodara i kartela
-
IN ENGLISH4 sedmice
2BS FORUM IN KGB HOTEL: Atlantic Council of Montenegro – who and what it represents?
-
DRUŠTVO4 sedmice
ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu
-
FOKUS3 sedmice
ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?