Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZAŠTITNIK IMOVINSKO PRAVNIH ODNOSA REAGOVAO NA UNIŠTAVANJE BJELOJEVIĆKE RIJEKE: Krivična prijava ekološkoj inspekciji i Agenciji za zaštitu životne sredine

Objavljeno prije

na

Bjelojevićka rijeka je gradnjom puta i malih hidroelektrana uništena, a iz inspekcije i Agencije svoj nerad objašnjavaju nedostatkom zakonskih ovlašćenja. Zaštitnica imovinsko pravnih odnosa smatra da se na taj način nanosi šteta državi, pa je podnijela krivične prijave za nesavjesan rad

 

Zamjenica Zaštitnika imovinsko pravnih odnosa Crne Gore Marija Božović je protekle sedmice uputila Osnovnom državnom tužilaštvu u Bijelom Polju krivičnu prijavu zbog nesavjesnog rada u službi protiv direktora Agencije za zaštitu životne sredine Milana Gazdića, postupajuće ekološke inspektorke, članova stručnog tima Agencije i NN lica.

,,Pasivnim postupanjem ekološke inspekcije i direktora Agencije za zaštitu životne sredine omogućava se ugrožavanje životne sredine od strane izvođača radova Bemaksa”, navodi se u prijavi koja se odnosi na devastaciju Bjelojevićke rijeke.

Monitor je već pisao o rijeci koja se prošle jeseni izlila i oštetila novoizgrađeni put Mojkovac-Lubnice, na kome radove od 2020. izvodi kompanija Bemaks. Za ono što je do sada urađeno zainteresovano je Osnovno državno tužilaštvo u Bijelom Polju, pa se krajem protekle godine obratilo Agenciji za zaštitu životne sredine da, shodno svojoj nadležnosti ,utvrdi da li je prilikom izvođenja građevinskih radova pri rekonstrukciji regionalnog puta Mojkovac-Lubnice, dionica Mojkovac-Vragodo, na Bjelojevićkoj rijeci došlo do štete u životnoj sredini.

Tužilaštvo je dostavilo i dokaz u vidu mišljenja Prirodno matematičkog fakulteta u čijem zaključku se ističe da je došlo do drastične degradacije rječnog ekosistema, kao posljedica devastacije životne sredine duž čitave trase puta Mojkovac –Vragodo.

Agencija u odgovoru tužilaštvu, 11. jula, navodi da je utvrdila da prijavljenja šteta od strane Osnovnog državnog tužilaštva prema operateru Upravi za saobraćaj Crne Gore, ne predstavlja štetu shodno Zakonu o odgovornosti za štetu u životnoj sredini.

Iako nalaz PMF-a i stanje na terenu pokazuje sasvim suprotno, Agencija u obrazloženju svoje odluke navodi da je formirala stručni tim koji je utvrdio da su predmetne aktivnosti izvođene na osnovu građevinske dozvole izdate od strane Ministarstva održivog razvoja i turizma kao i saglasnosti Uprave za vode, te se iste ne mogu smatrati štetom nastaloj u životnoj sredini definisanom predmetnim zakonom.

Zanimljivo je da je Agencija uputila dopis da se izjasni o eventualnoj šteti Upravi za saobraćaj, a ne izvođaču radova Bemaks-u, što Božović apostrofira u krivičnoj prijavi. ,,Izvođač radova je Bemaks, a Uprava za saobraćaj naručilac, pa nije baš najjasnije zašto Agencija označava upravu kao operatera”.  U maju ove godine Uprava za saobraćaj odgovara da se ,,izvođenje radova na izgradnji puta ne može smatrati štetom u skladu sa Zakonom o odgovornosti za štetu u životnoj sredini , kako je i navedeno u zaključcima izvještaja Stručnog tima”.

Agencija svoj stav bazira na članu 4 stav 4 Zakona o odgovornosti za štetu u životnoj sredini, koji glasi: ,,da se štetom ne smatra šteta nastala obavljanjem djelatnosti, odnosno aktivnosti operatera na osnovu dozvole, odnosno odobrenja nadležnog organa uprave u skladu sa zakonom kojim je uređena zaštita prirode”.  Zato se u Rješenju koje potpisuje direktor Agencije Milan Gazdić zaključuje da ,,uzimajući u obzir da su predmetne aktivnosti izvođene u skladu sa dobijenom građevinskom dozvolom… nastala šteta ne može se smatrati štetom nastaloj u životnoj sredini definisanom predmetnim zakonom”.

Ispada da ako postoji dozvola, onda može da se siječe šuma i zatrpava rijeka bez bilo kakve/čije odgovornosti.

Zaštitnik je uputio urgenciju Upravi za inspekcijske poslove da izvrše nadzor radova na putu. Početkom ovog mjeseca iz Uprave je stigao odgovor u kome se citira rješenje Agencije. Objašnjava se i da za radove na dionici ovog puta nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu jer se radi o putu dužine 11,5 kilometara. A u dopisu citirana Uredba precizira da se procjena o uticaju na životnu sredinu vrši samo prilikom gradnje novih i rekonstrukcije puteva u dužini od preko 20 kilometara. Opet sve po zakonu i uredbama.

,,S obzirom na činjenicu da za radove koji se izvode na navedenoj lokaciji nije potrebno sprovoditi postupak procjene uticaja na životnu sredinu iz tog razloga nema zakonskog osnova za postupanje ekološke inspekcije”, pravdaju se u Upravi za inspekcijske poslove.

Zamjenica Zaštitnika imovinsko pravnih odnosa šalje dopis Agenciji i Upravi za inspekcijske poslove u kome iznosi svoje mišljenje da se ovakvim postupanjem nanosi šteta državi.

„Ovakvim tumačenjem Agencije za zaštitu životne sredine dolazimo u apsurdnu situaciju, da imamo štetu vidljivu i pisanim dokazima potkrijepljenu, a utvrđuje se da nije došlo do štete, a prema spisima šteta je svakim danom sve veća”, navodi Božović u dopisu.

Ona upozorava da Glavni projekat ne može da predviđa devastaciju rijeke Bjelojević jer bi to bilo suprotno zakonu, te da iako izvođač radova Bemaks  ima građevinsku dozvolu, isti je dužan da se pridržava zakona i da se stara da ne dođe do štete u životnoj sredini. A ukoliko do nje dođe dužan je da je sanira i nadoknadi.

,,Zabrinjavajuće je pasivno ponašanje ekološke inspekcije i Agencije za zaštitu životne sredine imajući u vidu zapisnike komunalnog inspektora i policije, fotografije lica mjesta koje ukazuju da je došlo do štete u životnoj sredini, kao i mišljenja PMF-a u čijem zaključku se ističe da je došlo do drastične degradacije riječnog ekosistema kao posljedica devastacije životne sredine duž čitave trase puta”, zaključuje Božović obraćanje nadležnim institucijama.

Međutim, pozivanje na propise se nastavlja. Tako Uprava za inspekcijske poslove u dopisu od 7. avgusta ponavlja da za rekonstrukciju puta nema zakonskog osnova za inspekciju. I za drugog devastatora, graditelje malih hiodorelektrana na Bjelojevićkoj rijeci, iz Uprave navode da su ti projekti odobreni od strane nadležnih organa. Objašnjava se da zakonom nije predviđeno da inspekcija vrši nadzor nad mHe snage manje od jedan megavat.

Na inicijativu Zaštitnika, inspektor za vode je 31. jula obišao sporne radove i konstatovao da se izvode radovi na asfaltiranju puta i da su u slivu Bjelojevićke rijeke u toku radovi na izgradnji mHe Bjelojevićka i i Bjelojevićka 2. Ipak, konstatuju kako nadzor nad vodotokom rijeke nije u nadležnosti inspektora za vode.

Inspektor za šumarstvo i lovsto 8. avgusta utvrđuje i prijavljuje da je došlo do bespravne sječe šume uz trasu pomenutog puta, i to u privatnim šumama: ,,Na škrapi puta zatečen je V. K. koji nas je obavijestio da mu je pričinjena sječa u privatnoj šumi i da se sječa vrši zadnjih dva-tri dana u radno vrijeme od strane izvođača radova”, navodi se u izvještaju šumarskog inspektora.

Opet se ponavlja priča da se, dok se institucije dogovore ko je nadležan i što je po zakonu, priroda uništava.

,,Bjelojevićku rijeku smo izgubili zbog rekonstrukcije puta i izgradnje malih hidrolektrana”, kaže za Monitor biolog Vuk Iković iz Preokreta koji je nedavno obišao tu rijeku. I institucije imaju znatnog udjela u tom gubitku.

 

VUK IKOVIĆ, BIOLOG: Izgubljena rijeka

Bjelojevićku rijeku smo izgubili zbog rekonstrukcije puta i izgradnje malih hidrolektrana.

Iako je 2019. godine tadašnji premijer obećao da se neće graditi male hidroelektrane ako stanovništvo smatra da je to loše, a aktuelni premijer više puta obećao da se prekida praksa krčmenja najvažnijih resursa, opet su se u toku oba mandata nastavile izdavati dozvole i graditi hidroelektrane.

Rekonstrukcija puta i izgradnja malih HE su rađena uz saglasnost Vlade, a izvođač radova u oba slučaja i u isto vrijeme je bila firma Bemax.

Kada krenu jesenje kiše i naglo otapanje snijega voda sa Bjelasice ne može stati o novo korito Bjelojevićke rijeke koje je izgradila ova firma. Ipak, državni funkcioneri, kao ni projektaniti ni izvođač radova, još nijesu snosili nikakvu odgovornost.

Koliko je nestalo drvne mase, pijeska, šljunka i koliki su gubici po riblji fond to još ne znamo jer zvaničnici izbjegavaju istinu. Lakše im se zamjeriti građanima nego investitoru.

Podsjetiću da je izgradnja puta koji je napravljen koritom Bjelojevićke rijeke u početku koštala preko 13 miliona eura. Projekat je predstavljen kao rekonstrukcja regionalnog puta iako ovaj put nikada nije bio regionalni.

Od odobrenih hidorlektrana ne da nemamo korist već je ugovorena šteta.  Građani su primorani da pomažu vlasnika dvije elektrana sa oko 350.000 eura svake godine po tadašnjim cijenama struje. Stvari će nam biti jasnije kada uporedimo budžet Opštine Mojkovac i planirani prihod od malih hidroelektrana na Bjelojevićkoj rijeci.  Planirani prihod dvije elektrane na ovoj rijeci je oko 750.000 eura, a neto plate svih zaposlenih u Opštini Mojkovac su za 2021. iznosile 499.885 eura. Ako je rijeka već morala biti uništena zašto prihod od elktrana ne ide Opštini tj. građanima nego je Vlada obavezala investitora da uplaćuje Opštini svega oko 30.000 eura godišnje.
Ako građani i dalje budu čekali funkcionera da se sam sjeti da uradi dobro i ako sadašnja vlast ne pokreće odgovornost prethodnih funkcionera, onda će svaka sledeća vlast biti sve gora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo