Izdvojeno
POSLIJE KAŽNJAVANJA MILICE ŽIVKOVIĆ NAPADNUTE U KOLAŠINU: Karike u lanacu neodgovornosti

Brojna pitanja otvorila je nadavna odluka Suda za prekršaje da sankcioniše Milicu Živković koja je zadala više udaraca stranom državljaninu, nakon što je nasrnuo na nju. Iako je kritika javnosti, uglavnom, išla na račun postupajućeg sudije za prekršaje, Alije Beganovića, ostalo je nejasno sa koliko senzibliteta i profesionalne odgovornosti su policija i dežurni državni tužilac reagovali na taj incident
Rješenje Suda za prekršaje, kojim je Kolašinka Milica Živković (25) proglašena krivom i sankcionisana opomenom zbog toga što je uzvratila udarcima stranom državljaninu U.E., koji je nasrnuo na nju, ustalasalo je javnost. „Kolašinski slučaj“ bio je, minule sedmice, povod za brojna reagovanja, apele i kritike još nepravosnažnog rješenja koje je potpisao predsjednik bjelopoljskog Suda za prekršaje Alija Beganović.
Javnost je gotovo nepodijeljeno stala iza konstatacije da „samoodbrana ne smije biti sankcionisana“. Živković je, u izjavama za medije, pitala: Kada sam, prema zakonu, trebalo da prestane da se branim?“. Predstavnici civilnog sektora, pojedini političari, korisnici društvenih mreža, saglasni su da je odluka suda višestruko problematična. Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović je sankcionisanje Milice Živković nazvao „poražavajućom odlukom nadležnih organa“.
Pored nepreciznosti kojima je obilovalo izvještavanje o onome što se dogodio u noći između 4. i 5. avgusta, na jednom od gradskih trgova u Kolašinu, incident je, u dijelu javnosti, „kvalifikovan“ kao pokušaj silovanja. Tako ga, međutim, nije doživjela policija, kojoj je Kolašinka prijavila napad. Nakon svih polemika i komentara, izostalo je zvanično objašnjenje zbog čega dežurni državni tužilac u postupanju U.E. nije našao elemente krivičnog djela.
V.d. vrhovne državne tužiteljke Tatjana Begović, povodom toga je zatražila provjeru postupanja svog kolege. Pojedini predstavnici struke tvrde da je osnovni problem to što je policija u zahtjev za pokretanje prekšajnog postupka uvrstila i djevojku koja je prijavila napad. Tako sročen zahtjev iz policije, prema onome što su saopštili iz bjelopoljskog Suda za prekršaje, nije ostavljao mnogo mogućnosti Beganoviću. Štaviše, policija je Živković stavila na teret teži prekršaj nego njenom napadaču.
“Ističemo da je podnosilac zahtjeva koji je bio prisutan na pretresu ostao pri zahtjevu u cjelosti. Sud ne može bilo kog okrivljenog oglasiti krivim mimo onoga što mu se optužnim aktom stavlja na teret jer bi prekoračio optužbu. Shodno tome okrivljenom U.E. je stavljen na teret samo prekršaj iz čl 7.st.2 Zakona o javnom redu i miru, odnosno drsko i bestidno ponašanje, zašta je i oglašen krivim i kažnjen po zakonu. Čak je zahtjevom okrivljenoj M.Ž. stavljen na teret teži prekršaj nego okrivljenom U.E.”, saopštio je sudija Beganović.
U rješenju kojim je proglasio krivim i djevojku i njenog napadača, sudija je konstatovao da se strani državljanin „ponašao naročito bestidno i uvredljivo prema oštećenoj, na način što je uhvatio rukom u predjelu brade, a nakon što mu je sklonila ruku s brade, uhvatio je za zadnjicu“. Takođe, konstatovano je i da je „okrivljena fizički napala U.E., na način što mu je zadala više udaraca, zatvorenom i otvorenom šakom, u predjelu glave i tijela“. Beganović je u cjelosti prhvatio i svjedočenje drugarice Živković, kao i medicinsku dokumentaciju koja potvrđuje povrede Milice Živković, nastale tokom incidenta.
Međutim, sudija je ocijenio i da se to što je ona udarala napadača „ne može okarakteristi kao nužna odbrana ili krajnja nužda“. Razlog za to je, kako je obrazložio Beganović, „činjenica da se radnja dešavala na Trgu i da okrivljena nije odmah pozvala policiju, već je samoincijativno upotrebila fizičku silu“.
U.E. je pred Beganovićem kazao da je on žrtva napada i da su ga dvije djevojke napale bez razloga, te da ga je jedna od njih pljunula, pa zatim ošamarila. Tvrdio je i da je bezuspješno pokušavao „da je makne od sebe“. U tim pokušajima, prema njegovim riječima, nanio je povrede jednoj od djevojaka. Prema njegovom iskazu, dodatno ga je napao i muškarac prolaznik, kojem je uspio da umakne. U.E. sudu nije dostavio izvještaj ljekara o svojim povredama niti ih je Beganović u rješenju konstatovao.
Zbog kršenja Zakona o javnom redu, U.E. je kažnjen novčanom kaznom od 300 eura, a, kako piše u rješenju, s obzirom da je bio u pritvoru duže od osam, a kraće od 20 sati, kazna mu je umanjena za 25 eura. Živković je izrečena opomena, ali ima obavezu i da plati 82 eura za troškove prekršajnog postupa, od čega se 52,50 eura odnosi na angažovanje tumača za maternji jezik U.E.
Milica Živković je za Monitor kazala da, prijavljujući slučaj policiji, nije ni slutila da će ono što je izjavila biti povod da se pokrene prekršajni postupak protiv nje. Kako objašnjava i u policiju i na sud je otišla bez advokata, ali sa medicinskom dokumentacijom i svjedokinjom koja je vidjela šta se tačno desilo.
„Ja sam žrtva napada. Policiji sam kazala istinu, da sam U.E. udarila u pokušaju da se odbranim. Vidim da su samo to moje priznanje, jer U.E. mene nije prijavio, službenici UP iskorstili da zahtijevaju da sudija odlučuje i o mojoj krivici. Odluku suda doživljavam kao još jedan napad na sebe. Sad mi je jasno da nijesam smjela biti naivna i poći bez advokata ni u policiju ni na sud“, kaže ona.
Pokušaj Monitora da od U.E, dobije izjavu na temu incidenta bio je bez uspjeha. Nekolicina radnika, koji dijele smještaj sa njim u kolašinskom turističkom objektu nijesu željeli čak da kažu ni da li je njihov sunarodnik još u tom gradu. Sve što su rekli je da su u „došli da rade i da nikom ne žele zlo“.
Iz Udruženja za promociju prava i sloboda građana za Monitor podsjećaju da se radi o nepravosnažnoj odluci suda. Oni ukazuju da je, s obzirom na posljedice koje je izazvala u javnosti, neophodan stručni osvrt na dio rješenja koji je u epicentru pažnje i reagovanja.
„Neophodno je konstatovati da se, sa pravnog stanovišta, nakon što je Državno tužilaštvo našlo da u konkretnom slučaju nema elemenata krivičnog djela, ne radi o pokušaju silovanja. Tako je slučaj percipiran u javnosti i na društvenim mrežama, uz doprinos medija… Međutim, vrlo ilustrativan razlog Rješenja u dijelu utvrđene krivice Živković za navodni prekršaj, dovoljno i za laičku svijest, pokazuje odsustvo osnova i za podnošenje zahtjeva za njeno prekršajno gonjenje“, zaključuju iz te NVO.
Centar za ženska prava incident je okarakterisalo kao „seksualno nasilje“, a rješenje Suda „ još jednim u nizu razočarenja nesposobnošću nadležnih institucija da osiguraju zaštitu i pristup žrtava pravdi“. Posebno je, kažu u toj NVO, poražavajuća činjenica da je protiv učinioca seksualnog nasilja podnijeta prekršajna prijava i da je tom prijavom, zbog remećenja javnog reda i mira, obuhvaćena i žena koja se branila od seksualnog nasilnika.
Opet su mnoga pitanja ostala bez odgovora. Prije svega, ona koja se odnose na to kako je u aktuelnim zakonskim rješenjima tretirana samoodbrana, gdje su njene granice i ko ih postavlja.
Za Kolašince ostalo je nejasno i zbog čega u noći vikenda, u vrijeme dok svi lokali još rade, u centru Kolašina nema policijske patrole i kako je incident koji je, kako Živković tvrdi, trajao oko 40 minuta, mogao ostati neprimijećen od čuvara reda. Takođe, policija nije saopštila ni da li su, prilikom utvrđivanja činjenica o tom događaju, korišćeni snimci video nadzora, koji, zasigurno, postoje na nekom od brojnih poslovnih objekata u tom dijelu grada. Između ostalog, još je nepoznanica ko je mladić, koji je prema riječima U.E. učestvova u napadu na njega, a prema riječima djevojke bio razlog da se njen napadač udalji.
Kolašinci su ovog puta jednodušno stali u odbranu svoje sugrađanke. Nažalost, nije bilo tako kada je, minulih godina, nekoliko mladih žena iz tog grada optužilo muškarce za seksualno ili fizičko nasilje. Tada su, takođe, prema ocjeni onih koje su prijavile nasilje, izostale pravdene odluke suda.
Pod okriljem „borbe za ljudska prava“, dio rekacija javnosti na odluku Suda za prekšaje izrodio se u targetiranje svih sunarodnika U.E., koji rade u Kolašinu. Svjedočili smo, nerijetko, govoru mržnje i nedvosmislenim prijetnjema. Pojedinci su na društvenim mrežama pozivali „na odbranu časti grada“, a neki tražili hitnu deportaciju svih stranih radnika. Prema nezvaničnim informacijama, incident u kojem je napadnuta Živković, bio je povod i za nedavnu tuču u kojoj su trojica Kolašinaca nanijeli povrede nekolicini kolega U.E. Okupljanje Kolašinki u znak podrške svojoj sugrađanki zakazano je za subotu. Odgovornost organizatora je da ne dozvole da se se borba za prava jednih pretvori u poziv za kršenje prava drugih.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
FOKUS
MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis
Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.
Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.
“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.
Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.
Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija: “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak
Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.
,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.
Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.
Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.
U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.
Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.
Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
HORIZONTI
POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški izazovi za Beograd i Prištinu

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana pronašla ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“ i rekao da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“
U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska, dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.
Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića.
Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
Izdvojeno4 dana
ZORAN MIĆANOVIĆ, NIKŠIĆKA HRONIKA ISPRIČANA ULJEM NA PLATNU: Kad misliš počinjati
-
DRUŠTVO2 sedmice
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava
-
Izdvojeno2 sedmice
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno4 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
FOKUS3 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Rupa pravde
-
Izdvojeno4 sedmice
IZBOR DIREKTORA AGENCIJE ZA CIVILNO VAZDUHOPLOVSTVO: Reference iz DPS-a i Beograda važnije od struke
-
INTERVJU3 sedmice
DR BILJANA ĐORĐEVIĆ, DOCENTKINJA NA FPN-U I NARODNA POSLANICA U SKUPŠTINI SRBIJE: Afere u Srbiji teško da mogu biti okidač radikalnih promjena