Povežite se sa nama

Izdvojeno

POSLIJE KAŽNJAVANJA MILICE ŽIVKOVIĆ NAPADNUTE U KOLAŠINU: Karike u lanacu neodgovornosti  

Objavljeno prije

na

Brojna pitanja otvorila je nadavna odluka Suda za prekršaje da sankcioniše Milicu Živković koja je zadala više udaraca stranom državljaninu, nakon što je nasrnuo na nju. Iako je kritika javnosti, uglavnom, išla na račun postupajućeg sudije za prekršaje, Alije Beganovića,  ostalo je nejasno sa koliko senzibliteta i profesionalne odgovornosti su policija i dežurni državni tužilac reagovali na taj incident

 

Rješenje Suda za prekršaje, kojim je Kolašinka Milica Živković (25) proglašena krivom i sankcionisana opomenom zbog toga što je uzvratila udarcima stranom državljaninu U.E., koji je nasrnuo na nju,  ustalasalo je javnost. „Kolašinski slučaj“ bio je, minule sedmice, povod za brojna reagovanja, apele i kritike još nepravosnažnog rješenja koje je potpisao predsjednik bjelopoljskog Suda za prekršaje Alija Beganović.

Javnost je gotovo nepodijeljeno stala iza konstatacije da „samoodbrana ne smije biti sankcionisana“. Živković je, u izjavama za medije, pitala:  Kada sam, prema zakonu,  trebalo da prestane da se branim?“.  Predstavnici civilnog sektora, pojedini političari, korisnici društvenih mreža, saglasni su da je  odluka suda višestruko problematična. Premijer u tehničkom mandatu  Dritan Abazović je sankcionisanje Milice Živković nazvao „poražavajućom odlukom nadležnih organa“.

Pored nepreciznosti kojima je obilovalo izvještavanje o onome što se  dogodio u noći između 4. i 5. avgusta, na jednom od gradskih trgova u Kolašinu, incident je,  u dijelu javnosti,  „kvalifikovan“ kao pokušaj silovanja. Tako ga, međutim, nije doživjela policija, kojoj je Kolašinka prijavila napad. Nakon svih polemika i komentara,  izostalo je zvanično objašnjenje zbog čega dežurni državni tužilac u postupanju U.E. nije našao elemente krivičnog djela.

V.d. vrhovne državne tužiteljke Tatjana Begović, povodom toga je zatražila provjeru  postupanja svog kolege. Pojedini predstavnici struke tvrde da je osnovni problem to što  je policija u zahtjev za pokretanje prekšajnog postupka uvrstila i djevojku  koja je prijavila napad. Tako sročen zahtjev iz policije, prema onome što su saopštili iz bjelopoljskog Suda za prekršaje, nije ostavljao mnogo mogućnosti Beganoviću. Štaviše, policija je Živković stavila na teret teži prekršaj nego njenom napadaču.

“Ističemo da je podnosilac zahtjeva koji je bio prisutan na pretresu ostao pri zahtjevu u cjelosti. Sud ne može bilo kog okrivljenog oglasiti krivim mimo onoga što mu se optužnim aktom stavlja na teret jer bi prekoračio optužbu. Shodno tome okrivljenom U.E. je stavljen na teret samo prekršaj iz čl 7.st.2 Zakona o javnom redu i miru, odnosno drsko i bestidno ponašanje, zašta je i oglašen krivim i kažnjen po zakonu. Čak je zahtjevom okrivljenoj M.Ž. stavljen na teret teži prekršaj nego okrivljenom U.E.”, saopštio je sudija Beganović.

U rješenju kojim je proglasio krivim i djevojku  i njenog napadača, sudija je konstatovao  da se strani državljanin  „ponašao naročito bestidno i uvredljivo prema oštećenoj, na način što je  uhvatio rukom u predjelu brade, a nakon što mu je sklonila ruku s brade, uhvatio je za zadnjicu“.  Takođe, konstatovano je i da je „okrivljena fizički napala U.E., na način što mu je zadala više udaraca, zatvorenom i otvorenom šakom, u predjelu glave i tijela“.  Beganović je u cjelosti prhvatio i svjedočenje drugarice Živković, kao i medicinsku dokumentaciju koja potvrđuje povrede Milice Živković, nastale tokom  incidenta.

Međutim, sudija  je ocijenio  i da  se to što je  ona udarala napadača „ne može okarakteristi  kao nužna odbrana ili krajnja nužda“. Razlog za to je, kako je obrazložio Beganović, „činjenica da se radnja dešavala na Trgu i da okrivljena nije odmah pozvala policiju, već je samoincijativno upotrebila fizičku silu“.

U.E. je pred Beganovićem kazao da je on žrtva napada i da su ga dvije djevojke napale bez razloga, te  da ga je jedna od njih pljunula, pa zatim ošamarila. Tvrdio je  i da je bezuspješno pokušavao „da je makne od sebe“. U tim pokušajima, prema njegovim riječima, nanio je povrede jednoj od djevojaka. Prema njegovom iskazu, dodatno ga je napao i muškarac prolaznik, kojem je uspio da umakne. U.E. sudu nije dostavio izvještaj ljekara o svojim povredama niti ih je Beganović u rješenju konstatovao.

Zbog kršenja Zakona o javnom redu, U.E. je kažnjen novčanom kaznom od 300 eura, a, kako piše u rješenju, s obzirom da je bio u pritvoru duže od osam, a kraće od 20 sati, kazna mu je umanjena za 25 eura. Živković je izrečena opomena, ali ima obavezu i da plati 82 eura za troškove prekršajnog postupa, od čega se 52,50 eura odnosi na angažovanje tumača za maternji jezik U.E.

Milica Živković je za Monitor kazala da, prijavljujući slučaj policiji, nije ni slutila da će ono što je  izjavila biti povod da se pokrene prekršajni postupak protiv nje. Kako objašnjava i u policiju i na sud je otišla bez advokata, ali sa medicinskom dokumentacijom i svjedokinjom koja je vidjela šta se tačno desilo.

„Ja sam žrtva napada.  Policiji sam  kazala istinu, da sam U.E. udarila u pokušaju da se odbranim. Vidim da su samo to moje priznanje, jer U.E. mene nije prijavio, službenici UP iskorstili da zahtijevaju da sudija odlučuje i o mojoj krivici. Odluku suda doživljavam kao još jedan napad na sebe.  Sad mi je jasno da nijesam smjela biti naivna i poći  bez advokata ni u policiju ni na sud“, kaže ona.

Pokušaj Monitora da od U.E, dobije izjavu na temu incidenta bio je bez uspjeha.  Nekolicina radnika, koji dijele smještaj sa njim u kolašinskom turističkom objektu nijesu  željeli čak da kažu ni da li je njihov sunarodnik još u tom gradu. Sve što su rekli je da su u „došli da rade i da nikom ne žele zlo“.

Iz Udruženja za promociju prava i sloboda građana za Monitor podsjećaju da se  radi o nepravosnažnoj odluci suda. Oni ukazuju da je, s obzirom na  posljedice koje je izazvala u javnosti, neophodan stručni osvrt na dio rješenja koji je u epicentru pažnje i reagovanja.

„Neophodno je konstatovati da se, sa pravnog stanovišta, nakon što je Državno tužilaštvo našlo da u konkretnom slučaju nema elemenata krivičnog djela, ne radi o pokušaju silovanja. Tako je slučaj percipiran u javnosti i na društvenim mrežama, uz doprinos medija… Međutim, vrlo ilustrativan razlog Rješenja u dijelu utvrđene krivice Živković za navodni prekršaj, dovoljno i za laičku svijest, pokazuje odsustvo osnova i za podnošenje zahtjeva za njeno prekršajno gonjenje“, zaključuju iz te NVO.

Centar za ženska prava incident je okarakterisalo kao „seksualno nasilje“, a rješenje Suda „ još jednim u nizu  razočarenja  nesposobnošću nadležnih institucija da osiguraju zaštitu i pristup žrtava pravdi“. Posebno je, kažu u toj NVO, poražavajuća činjenica da je protiv učinioca seksualnog nasilja podnijeta prekršajna prijava i da je tom prijavom, zbog remećenja javnog reda i mira, obuhvaćena i žena koja se branila od seksualnog nasilnika.

Opet su mnoga pitanja ostala bez odgovora. Prije svega, ona koja se odnose na to kako je u aktuelnim zakonskim rješenjima tretirana samoodbrana, gdje su njene granice i ko ih postavlja.

Za Kolašince ostalo je nejasno i zbog čega u noći vikenda, u vrijeme dok svi lokali još rade, u centru Kolašina nema policijske patrole i kako je incident koji je, kako Živković tvrdi, trajao oko 40 minuta, mogao ostati neprimijećen od čuvara reda. Takođe, policija nije saopštila ni da li su, prilikom utvrđivanja činjenica o tom događaju, korišćeni snimci video nadzora, koji, zasigurno,  postoje na nekom od brojnih poslovnih objekata u tom dijelu grada. Između ostalog, još  je nepoznanica ko je mladić, koji je prema riječima U.E. učestvova u napadu na njega, a prema riječima djevojke bio razlog da se njen napadač udalji.

Kolašinci su ovog puta jednodušno stali u odbranu svoje sugrađanke. Nažalost,  nije bilo tako kada  je, minulih godina, nekoliko mladih žena iz tog grada  optužilo muškarce za seksualno ili fizičko nasilje. Tada su, takođe, prema ocjeni onih koje su prijavile nasilje,  izostale pravdene odluke suda.

Pod okriljem „borbe za ljudska prava“, dio rekacija javnosti na odluku Suda za prekšaje izrodio se u targetiranje svih sunarodnika U.E.,  koji rade u Kolašinu. Svjedočili smo, nerijetko, govoru mržnje i nedvosmislenim prijetnjema. Pojedinci  su na društvenim mrežama pozivali  „na odbranu časti grada“, a neki tražili hitnu deportaciju svih stranih radnika. Prema nezvaničnim informacijama, incident u kojem je napadnuta Živković, bio je povod i za nedavnu tuču u kojoj su trojica Kolašinaca nanijeli povrede nekolicini kolega U.E. Okupljanje Kolašinki u znak podrške svojoj sugrađanki zakazano je za subotu. Odgovornost organizatora je da  ne dozvole da se se borba za prava jednih pretvori u poziv za kršenje prava drugih.

                                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

POBJEDNICI I OSTALI: Dobri moji, ovo nije završeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Demokratska partija socijalista je izvan sumnje pobjednik minulih lokalnih izbora  u glavnom gradu- sa 30 posto osvojenih glasova.  To još i više važi za nosioca njene liste Nermina Abdića. Među ostalima, neki  imaju razloga da budu zadovoljni, neki ne.  No, niko ne može da odahne. Pregovori  trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora.  I lomova

 

 

Neke stvari se ne mijenjaju. Dok se očekuju konačni rezultati vanrednih lokalnih izbora u Podgorici i Kotoru, održanih u nedjelju 29. septembra, gotovo svi učesnici tvrde da su zadovoljni  postignutim. Izuzev onih za koje je  na osnovu preliminarnih rezultata jasno da neće ući u lokalni parlament.

“Izvjesno je da ćemo u dva grada gdje smo nastupili na izborima imati dva gradonačelnika. Pa gdje ćete bolji rezultat”, kazao je optimistično premijer i lider Pokreta Evropa sad (PES), Milojko Spajić. Istovremeno  u opozicionim klupama se slavilo uz povike da je Spajićeva Vlada nakon ovih izbora  izgubila legitimitet.  „Vlada Crne Gore je večeras pala”, ocijenio je Danijel Živković, lider Demokratske partije socijalista (DPS).

Drugi su slavili,  jer se bez njih,tvrde, ne može uspostaviti gradska vlast. Bilo da su tas na vagi ili kičma vlasti.  Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović kazao je kako su „dobili ono što su željeli na podgoričkim izborima – a to je da odlučuju o daljem razvoju Podgorice“. Nosilac liste Evropskog saveza Boris Mugoša kazao je da će Podgorica “od sjutra biti isključivo građanska i evropska, a da će Evropski savez biti kičma takve Podgorice”.

Ovako govore preliminarne brojke: Demokratska partija socijalista (DPS) osvojila je 24.309 glasova odnosno 29,95 odsto, što je 19 mandata. Koalicija PES Demokrate 17.672 glasa, što je 21,77 odsto ili 14 mandata. Koalicija Za budućnost Podgorice dobila je 16.361 glas, što predstavlja 20,16 odsto, odnosno 13 mandata u parlamentu Glavnog grada. Koalicija Za bolju Podgoricu  8.538 građana, odnosno 10,52 , što je šest mandata.   Evropski savez osvojio je 4.411 glasova, 5,4 odsto ili 3 mandata, Preokret 2.705 glasova, 3,33 odsto ili dva mandata, a  Stranka evropskog progresa  2.504 glasa, 3,08, odnosno dva  mandata. Ostali nijesu prešli cenzus, kome je jedino blizu bio Pokret naprijed sa 2.233 glasa, odnosno 2,75 odsto.

Ko su onda oni koji mogu biti zadovoljni izbornim rezultatom u Podgorici?

Nesumnjivo Demokratska partija socijalista, koja je 2022. izgubila vlast na lokalnom nivou, a prethodno, u avgustu 2020.  na državnom. DPS je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. godine, skupa sa tadašnjim koalicionim partnerima osvojio 37518 glasova, odnosno 38,09 odsto.Bio je u koaliciji saSDP, SD, LP, DUA, BS DRP, NLJ i 21. MAJ. To je bio i tada najveći pojedinačni rezultat, ali ga je DPS postigao sa pozicije vlasti i sa svim strankama sa kojima se mogao postizborno udruživati. Pregovori za vlast otuda za njih  nijesu bili opcija, pa su otišli u opoziciju.

Naredne godine, DPS je u Podgorici, na parlamentarnim izborima, osvojio19.265 glasova, i to opet u koaliciji SD, DUA i LP.  Na minule nedjelje održanim izborima, DPS je samostalno osvojio5044 glasova više nego lani.

Pobjednik je posebno nosilac liste  DPS-a Nermin Abdić,  koji je u predizbornoj kampanji pretrpio i govor mržnje na nacionalnoj osnovi.

„Ovo je definitivno najava njihovog come-backa. Oni su nakon 2020. permanentno rasli. I kada pogledate fizičke brojeve – sa 19.000 glasova od prošle godine izašli su na 24.000“,  ocijenio je anlitičar Miloš Bešić.

Među pobjednicima je Koaliciju Za budućnost Podgorice. Čine je Nova srpska demokratija (NSD), Demokratska narodna partija (DNP), Socijalistička narodna partija (SNP), Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora i Slobodna Crna Gora . Ta lista, koju je predvodila Jelena Bojović Borovinić, osvojla je 16.361 glas. DF, čiji su nasljednik,  je na lokalnim izborima 2022. osvojio 17 953 glasova, dok je na parlamentarnim izborima prošle godine u Podgorici imao 11 393 osvojena glasa. Tada su u koaliciji bile NSD, DNP i Radnička partija. I njihov rast je u odnosu na parlamentarne izbore oko 5000 glasova.

“Najviše razloga za zadovoljstvo imaju DPS i bivši DF – doživjeli rast u odnosu na parlamentarne izbore”, ocijenio je izvršni direktor Instituta DAMAR, Vuk Čađenović

Razlog za zadovoljstvo definitivno ima Preokret Srđana Perića, koji na lokalnim izborima 2022. godine nije prešao cenzus, dok će u novom sazivu imati dva odbornika.  Ta partija je skoro udvostručila broj glasova, pošto je na lokalnim izborima 2022.  osvojila 1, 8 posto glasova, a na ovim 3, 3 posto.  Na parlamentarnim izborima prošle godine su takođe bilježili rast.. Ova mlada partija nikada nije imala ni približno onoliku medijsku pažnju, kao parlamentarne partije.

Zadovoljni mogu biti i u Evropskom savezu koji je na ovim izborima osvojio tri mandata. Oni su na lokalnim izborima 2022. bili dio DPS široke koalicije. Na parlamentarnim izborima prošle godine SDP je išao samostalno i u Podgorici osvojio 1642 glasa. Te godine izgubili su status parlamentarne partije. Ostale partije išle su i na lokalnim 2022. i parlamentarnim naredne godine skupa sa DPS-om.  Kao savez sada prvi put nastupaju , i njihov rezltat s valjanim razlogom može se interpretirati kao pobjednički.

Partije vlasti nemaju razloga za slavlje. Iako slave – znaju to i oni. Spajićev PES je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. izašao samostalno i osvojio 21 388 glasova, odnosno 21,71 posto. Tada se Spajić i Jakov Milatović još nijesu bili razlišli. To se desilo početkom ove godine, kada se i podgorički odbor partije svrstavao na jednu ili drugu stranu.  Na ovim izborima je u koaliciji sa Demokratama PES osvojio manje oko tri hiljade (17 .672)  i isti procenat glasova, zbog manje  izlaznosti.  Na parlamentarnim izborima prošle godine PES je u Podgorici osvojio 27 595 glasova, tako da je u odnosu  na tu brojku nedavni rezultat još lošiji, sa gotovo manje 10 hiljada glasova, i to u koaliciji sa Demokratama.

Demokrate Alekse Bečića su, na lokalnim izborima 2022. u Podgorici, kada su samostalno nastupili, imale same10 528 glasova, odnosno 10,79 odsto. Prošle godine su na parlamentarnim izborima išli sa pokretom URA i u Podgorici osvojili gotovo isto kao i sami na lokalnim  izborima –  11.032 glasa.

Ni Abazović ne bi trebao biti zadovoljan. Iako insistira da je koalicija koju je napravio sa predsjednikom Milatovićem  ključ za formiranje vlasti, njegova partija svela se na dva odbornika u podgoričkom parlamentu. Na prošlim podgoričkim izborima URA je izašla sa Civisom, i osvojila – četiri mandata.

Htio ne htio Abazović, Milatović bi mogao sam sa svoja četiri mandata formirati vlast sa partijama  koje su na vlasti na državnom nivou – PES, Demokrate i Koalicija za budućnost Podgorice. Oni ukupno imaju 27 mandata, i za formiranje vlasti im trebaju još tri. . Problem kod tog udruživanja je to što je to ista postavka koja je Podgoricu i dovela do vanrednih parlamentarnih izbora. U međuvremenu, vodili su se pravi mali ratovi  na realciji Spajić Milatović, a njihov sukob posebno je eskalirao u predizbornom periodu.  Nedostajuće mandate mogao bi partijama na vlasti, matematički  da nadomjesti Evropski savez, ali se ta mogućnost ne razmatra ni u teoriji.

Abazovićeva i Milatovićeva koalicija ima šest mandata koliko je neophodno DPS –u da bi se u Podgorici vratio na vlast, naravno ukoliko se sa njima budu udružili Evropski savez koji je predvodio Boris Mugoša sa svoja tri mandata  i SEP  Duška Markovića sa dva mandata.

U postizborne kombinatorike neće ulaziti Preokret sa svoja dva mandata. Taj logičan i očekivan stav najavio je  lider te partije Srđan Perić. Sa dva mandata u bilo kojoj vladajućuj koaliciji bili bi nekakvi dodatak, a oni imaju drukčije prioritetet- da mijenjaju društvo.

Milatović se nije oglašavao nakon izbora. Sada je na teškom iskušenju. S jedne strane stari partijski i politički saborci, sa kojima je ušao u vatren  sukob, a s druge strane DPS, odnosno antidepees narativ, sa kojim je i ušao u političku arenu.

Milatović mora biti svjestan da je političkim angažovanje u lokalu. ugrozio percepciju da želi da bude predsjednik svih građana.

Niko ne može da odahne. Pregovori  trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Posao ni približno nije završen.

Akteri budućih političkih pregovora   preko medija ispipavaju teren. Kao nešto nude, i kao nešto se nećkaju.

Još u izbornoj noći, predstavnica liste  Za budućnost Podgorice, Jelena Borovinić Bojović saopštila je da će pozvati Sašu Mujovića i Luku Rakčevića na razgovore o formiranju vlasti.

“U predsjedniku države Jakovu Milatoviću i odbornicima sa njegove liste vidimo koalicione partnere i ljude koji su spremni da očuvaju izborne, ideološke i programske principe od 30. avgusta“, saopštio je koji dan potom i Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije.

Milatović nije odgovarao. Abazović je bio oštar, i hotimično ne baš precizan. Ovako: “Ja sam DPS srušio kad je bilo najteže. Ali mene PES i Demokrate ucjenjivati neće. Neće Mandić komandovati sa mnom kao sa Spajićem i Bečićem, daćemo im mogućnost kako mislimo da formiramo građansku opciju, a ako neće – doviđenja, neka prave vlast sa kim hoće”. Njegovi mandati, međutim, nijesu presudni. Odgovor će morati da da Milatović, koji sam sa tim partijama  može formirati vlast.

Kuda će krenuti Abazović i Milatović, još je tajna.

Dolazi vrijeme da se – povrati riječ. U kom god smjeru da se krene.  Neprincipijenost i neispunjavanje obećanja su političke aktere već koštali glasova.  Očito je da građani to kažnjavaju. Sve veći broj apstinenata jedan od pokazatelja njihovog nezadovoljstva.  Može se reći:  oni koji su vodili manje svadljivu, i tišu kampanju nagrađeni su na podgoričkim izborima.

Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora. I lomova.

 

IZBORI U KOTORU
PES i DPS po deset mandata

Prema podacima Opštinske izborne komisije Kotor, najviše odborničkih mjesta u lokalnom parlamentu imaće Demokrataska partija socijalista (DPS) i koalicija Demokrate-Pokret Evropa sad –  po 10 mandata.

Lista “Za budućnost Kotora” osvojila je tri mandata, kao i Demokratska alternativa i Grbaljska lista. Evropski savez  dva mandata , a po jedan Hrvatska građanska inicijativa (HGI) i Kotorski pokret.

Crnogorska građanska akcija, Lista građana Čuvari grada i Građanska lista Za Kotor nisu osvojile mandate.

Neđeljko Moškov, nosilac liste DPS u Kotoru, rekao je da je zadovoljan jer su ponovili rezultat. “ Vratili smo uspjeh sa prošlih izbora od 12 odbornihčkih mandata, bez obzira na to što su partiju napustila tri odbornika”, kazao je.

Nosilac liste Demokrate-Pokret Evropa sad u Kotoru, Vladimir Jokić, kazao je da će bez problema formirati koalicionu vlast u Kotoru.  Ta računica nije, međutim, baš tako jednostavna.

Koalicioni partner PES-a i Demokrata u lokalnoj vlasti bila je koalicija  Za budućnost Kotora, koja je osvojila tek tri mandata. U vlasti je  bio je Građanski pokret URA (jedan mandat), ali na ovim izborima nije nastupio.

Demokrate su na prethodnim lokalnim izborima osvojile 24 odsto glasova ili devet mandata, dok PES nije učestvovao . Na parlamentarnim izborima prošle godine, Demokrate su (sa GP URA) dobile 12,5 odsto glasova u Kotoru, a PES 24,12 odsto.

Za vlast u Kotoru je potrebno najmanje 17 mandata, a PES, Demokrate  i Za budućnost Kotora imaju ukupno 13. Kao što i  DPS  sa tradicionalnim koalicionim partnerima ima 13 mandata (Evropski savez ima dva, a HGI jedan mandat) .

Jokić nije objasnio na koje glasove još računa za nedostajuća četiri mandata.  Da li je to  Grbaljska listu sa tri mandata  i Kotorski pokret čiji je nosilac Siniša Kovačević nekadašnji odbornik Ujedinjene Crne Gore, a koji je osvojio  jedan mandat.

Analitičari ukazuju da ne bi bilo nemoguće i da nove liste u Kotoru dovedu do neočekivanog obrta.

Milena PEROVIĆ
U štampanom izdanju Monitora prilikom kompjuterske obrade teksta “Dobri moji, ovo nije završeno”
došlo je do greške zbog koje se narušava njegov kontinuitet. Izvinjavamo se zbog toga

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

,,Nitko u ovo ne može povjerovati, toliko suludo, toliko besmisleno. Avioni koji prelijeću i mitraljeska paljba. U pravcu Cavtata sam vidio dim…”. Ovo je 1. oktobra 1991. godine zapisao Milan Milišić, dubrovački pjesnik, prevodilac i univerzitetski predavač. Srbin po nacionalnosti i jedna od prvih civilnih žrtava napada na Dubrovnik. Milišić je 3. oktobra, dva dana prije nego je ubijen, u svoj dnevnik zapisao: ,,Vrijeme je iz sadašnjosti kliznulo u prošlost, a mi smo ostali u nekakvom praznom prostoru, kroz koji fijuču neizvjesnost i strah. Ljudi preračunavaju koliko još hrane imaju, koliko vode. Čitanje Sartra nudi neku utjehu, ali ironičnu, nemilosrdnu…”.

Vlasti u Podgorici imale su tih dana drugih briga: JNA je, defakto, njoj prepustila da crnogorske građane – vojne obveznike mobiliše, organizuje i pošalje na dubrovačko ratište. ,,Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”, poručivao je tadašnji premijer Milo Đukanović. Tadašnji Predsjednik Crne Gore Momir Bulatović, predsjednik Predsjedništva SFRJ Branko Kostić i general Pavle Strugar tvrdili su se da  vojne operacije prikažu kao odbrambene i nužne, nakon što su ustaše krenule na Crnu Goru.

Monitor je još tada pisao da to nije istina, i da je ratni pohod preduzet u cilju stvaranja tzv. velike Srbije, odnosno, izlaska vojske na njene prirodne granice. Potvrđeno je to kasnije sa mnogih adresa. Tadašnji savezni ministar za odbranu bivše SFRJ Veljko Kadijević, u knjizi Moje viđenje raspada – Vojska bez države, priznaje da je stvarni cilj napada bio okupacija dijela hrvatske teritorije, i dubrovačku operaciju opisuje kao ,,pripremne osnove za dalja dejstva prema Splitu”.

Isto je, prije devet godina, u razgovoru za Monitor potvrdio i Petar Poljanić,  tadašnji (ratni) gradonačelnik Dubrovnika a kasnije i hrvatski konzul u Crnoj Gori: “Dubrovnik je stradao samo i isključivo zahvaljujući činjenici što je bio na putu prema Karlobagu. Nije iz Dubrovnika nitko, ama baš nitko, ništa loše napravio ni Srbiji ni Crnoj Gori. Oni su krenuli prema Karlobagu i Virovitici (zapadne granice velike Srbije koje je javno promovisao Vojislav Šešelj – prim. Monitora), jer su htjeli stvoriti veliku Srbiju. Nikakav drugi razlog nije postojao za taj rat.”

Najteži dan rata u Dubrovniku pod opsadom bio je 6. decembar 1991. Tada su vojnici JNA, skupa sa crnogorskim i srpskim dobrovoljcima na grad pod Srđem ispalili više od 1.000 artiljerijskih granata raznog kalibra. Samo tog dana od granatiranja je poginulo 19, a ranjeno 60 ljudi. Spaljena je biblioteka Međunarodnog univerzitetskog centra sa 20.000 knjiga i znatno razoreno staro jezgro grada pod zaštitom UNESCO-a.

Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše SFR Jugoslavije u Hagu osudio je, zbog napada na Dubrovnik viceadmirala Miodraga Jokića i generala Pavla Strugara na sedam, odnosno sedam i po godina zatvora. Admiral Milan Zec oslobođen je optužbi, dok je suđenje kapetanu JNA Vladimiru Kovačeviću ustupljeno Srbiji. Proces pred Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu je obustavljen nakon što su ljekari Vojno medicinske akademije (VMA) svjedočili da je Kovačević psihički bolestan i nesposoban da prati suđenje. Nijesu svi povjerovali u ove tvrdnje.

“Da li je on bio lud u vreme kada je pucao na Dubrovnik?“, zapitala se predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko: „Za nas, kao društvo, postavlja se pitanje ko je sve učestvovao u rušenju i zločinima ’90-ih godina i da li su tada bile potrebne te medicinske potvrde o njihovom duševnom zdravlju. Ovde se dovodi u sumnju, čak, i reč VMA koja je i sama imala neku ulogu u svim tim zbivanjima. Da li je verodostojno to što oni tvrde? To je nešto što treba takođe proveriti jer s obzirom na moralni raspad ove zemlje i njenih institucija teško je iz prve poverovati u to što oni kažu.”

U Crnoj Gori nije pokrenut nijedan krivični postupak protiv bilo koje osobe zbog ratnih zločina izvršenih prilikom agresije na Dubrovnik. Zaboravljeni su i oni koji su se protivili tom sramotnom ratu, po cijenu vlastitog života.

Admiral Vladimir Barović izvršio je samoubistvo 29. septembra 1991. na Visu, na dan kada je preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti. Barović je u oproštajnom pismu naveo da je agresija JNA na Hrvatsku suprotna crnogorskoj i vojničkoj časti, i da on u njoj ne želi da učestvuje. Prethodno je, kao učesnik pregovora o povlačenju JNA iz Pule, obećao: „Ovdje neće biti razaranja dok sam ja komandant, a ako, ipak, budem prisiljen narediti razaranja Pule i Istre, mene tada više neće biti”.

Tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović posthumno je odlikovao admiral Barovića na Dan državnosti 2016. godine. Orden je primio komandant Mornarice, jer je Barovićeva supruga Radmila to odbila uz obrazloženje ,,da je sve davno rečeno”. Po admiralu Baroviću se ne zove nijedna ulica u Crnoj Gori, nema biste niti obilježja, a o njegovom činu ne uči se ni u školama. Ipak, Crna Gora pamti. Književnik Momir M. Marković izrekao je 1996. rečenicu koja (još) nije ušla u čitanke ali jeste u usmeno predanje: “Jedini metak ispaljen u ovom ratu, na koji Crna Gora može biti ponosna, jeste onaj admirala Vladimira Barovića”.

Sedam dana po samoubistvu Barovića, i pet dana nakon napada na Dubrovnik i Konavle, život je okončao i komandant garnizona JNA u Kumboru admiral Krsto Đurović. Pod krajnje sumnjivim okolnostima. Zvanična verzija tadašneg Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu glasila je da je helikopter u kojem se nalazio Đurović oborila hrvatska strana i da je on podlegao povredama, dok su njegovi saputnici i pilot ostali nepovrijeđeni. Sa hrvatske strane stizale su drugačije priče. Po njima, Đurović je ubijen prije nego je dopremljen u zonu ratišta.

“Bili smo dobri prijatelji”, prisjeća se Poljanić u pomenutom razgovoru za Monitor. “Strahovito mi je žao što je možda razlog zašto je ubijen bio i jedan moj razgovor sa njim u Herceg Novom, a koji je slušao jedan oficir JNA. To je bilo 19. septembra 1991. Krsto mi je otvoreno rekao: nemojte sa vaše strane ništa poduzimati, jer dok sam ja zapovjednik Vojno-pomorskog sektora Boka mi nećemo napasti Dubrovnik. Šta se kasnije sa njim dogodilo dobro se zna u Crnoj Gori. Nije istina da nije istražen taj slučaj i da se ne zna šta se desilo, jer nijedan jedini naš vojnik nije bio u Konavlima kada je on poginuo…”.

Septembarsko istraživanje CGO pokazalo je da 45 odsto mladih u Crnoj Gori, koji su učestvovali u njihovoj anketi, ne zna za napad na Dubrovnik iz 1991. godine. Od onih koji znaju za agresiju, skoro dvije trećine “ne zna ili odbija da odgovori na pitanje o broju poginulih u tom napadu”. Dok svaki osmi od onih koji su čuli za rat za mir vjeruje/zna da je napad iz Crne Gore na Dubrovnik bio opravdan. I to neznanje je cijena prećutanog zločin.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Iz Vlade su, u sklopu brige za standard građana, najavili rigorozne kontrole trgovinskih lanaca. Krajem septembra dobili smo informaciju da je od početka sprovođenja ove državne akcije Uprava za inspekcijske poslove utvrdila 13 nepravilnosti tokom 89 izvršenih nadzora, a trgovcima su izdata 22 prekršajna naloga u iznosu od 60.000 eura.

„Inspekcija kaže u saopštenju, mi smo napisali rješenje, ta rješenja se obično izriču na minimalne iznose i na sudu ta rješenja padaju pod raznim okolnostima. Dakle, ona ne bivaju pravosnažna i naplativa. Jedno je što inspektor kaže da je napisao rješenje na 2.000 eura, vjerujte mi da mogu da vam garantujem danas da nijedno rješenje koje je napisano nije naplaćeno u tom iznosu. Plaćeno je u minimalnom iznosu, ako trgovac uopšte i plati“, objasnio je Jovo Rabrenović, nacionalni ekspert za zaštitu potrošača.

Iz Centra za zaštitu potrošača  izvjestili su  o brojnim žalbama građana, posebno u Podgorici i nakon početka akcije. Građani se žale na proizvode koji su na akciji, da cijene nijesu limitirane, da za neke cijene nijesu promijenjene ili da naznačena cijena ne odgovara stvarnoj.

Sredinom septembra, desetak dana nakon početka akcije Limitirane cijene, RTCG je uporedila cijene prehrambenih proizvoda u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji.

Po tom upoređenju ispalo je da su cijene u Srbiji niže, dok su u Crnoj Gori i Hrvatskoj slične. Napomenuto je i da je u Srbiji je 1. septembra počela akcija ,Najbolja cena u okviru koje su, do kraja oktobra, u oko 2.500 maloprodajnih objekata u zemlji, cijene oko 700 proizvoda niže u odnosu na dosadašnje akcijske cijene.

Ono što nije rečeno je da prosječna plata u Hrvatskoj iznosi 1.200 eura, dok su u Crnoj Gori i Srbiji na približno istom nivou od 800 eura. Uz obećanje o prosječnoj plati od 1.000 eura koja je dijelu zaposlenih isplaćena ovog mjeseca.

Kako god, osnovna životna namirnica – hljeb je jeftiniji i u Srbiji (0,50) i  Hrvatskoj (0,56). Sem domaćeg sira, koji je u Srbiji 5,80, u Hrvatskoj 4,35, a kod nas 5,29, sve ostale namirnice su u Crnoj Gori skuplje nego u Srbiji.

Zanimljivo je da su u Crnoj Gori najskuplje namirnice koje se mogu naći i u domaćoj proizvodnji. Tako kilogram jabuka kod nas košta 1,49, u Srbiji 0,85, a u Hrvatskoj 1,39 eura. I krastavac je najskuplji u Crnoj Gori 1,89, u Srbiji 1,19, a u Hrvatskoj 0,89. Zato su jeftinije banana – Crna Gora 1,33, Srbija 1,44, Hrvatska 1,75.

Iz RTCG su objasnili da su za Srbiju uzimali najmanje cijene iz velikih marketa, s tim što nije uračunat Lidl koji je znatno jeftiniji.

Na Lidl čekaju građani, a u njega se uzdaju političari, nadajući se da će to dovesti do smanjenja cijena i poremetiti ovdašnje monopole trgovinskih lanaca.

Dolazak ovog njemačkog trgovinskog lanca najavio je tadašnji ministar ekonomskog razvoja, sadašnji predsjednik države, Jakov Milatović još u decembru 2021. Do sada su kupili parcele u mnogim opštinama, a najavljeno je da če da otvore svoje markete u najmanje sedam opština.

Ove sedmice je u Beranama, ispred zgrade Opštine, nekoliko desetina vlasnika privremenih objekata koji se nalaze ne lokaciji preko puta Gimnazije, protestovalo i tražilo od Vlade da poništi saglasnost za prodaju zemljišta njemačkoj kompaniji Lidl.

Saopštili su da su premijeru Milojku Spajiću uputili zahtjev da nakon poništenja saglasnosti formira tim koji bi poveo razgovore sa kompanijom Lidl o ustupanju neke druge dobre lokacije a kakvih, tvde, u Beranama ima na desetine. Objasnili su da se raduju dolasku Lidla kako bi se uvela zdrava konkurencija, ali ne treba da bude na zemljištu koje je već zauzeto i gdje  „zarađujemo koru hljeba“.

Na pomenutom zemljištu se pored privremenih objekata nalazi i buvlja pjaca. Iz Opštine Berane su izjavili samo pet objekata obavlja djelatnost u skladu sa propisima, te da  vlasnici privremenih objekata na ime zakupa zemljišta duguju više od 70.000 eura. S druge strane, Lidl je do sada za to zemljište već uplatio skoro milion eura.

Pripreme za otvaranje Lidl-a u traju već tri godine. U Hrvatskoj su 2006. otvorili 13 prodavnica, pripreme su trajale od 2022. Danas u Hrvatskoj ima preko 100 trgovina i preko 3.000 zaposlenih. Lidl je u Srbiji svoje prve prodavnice otvorio u oktobru 2018. godine i trenutno ima 70 prodavnica u 40 gradova širom zemlje.

I dok građani ali i političari koji nisu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se  za političke obračune. Premijer Milojko Spajić je izračunao da se povećanje cijena proizvoda od 2020. do danas najviše desilo za vrijeme 43. Vlade, Dritana Abazovića, i to 80 odsto povećanja tih cijena, a samo mali dia vrijeme ove vlade.

Nakon nedavnih povećanja akciza šef poslaničkog kluba Građanskog pokreta URA Miloš Konatar je upozorio građane da će povećanje PDV-a i akciza dovesti do novih poskupljenja i rasta cijena, a sve preko leđa građana Crne Gore.

Potpredsjednik Skupštine Boris Pejović je na svom zvaničnom Fejsbuk profilu podijelio vijest da se i kandidatkinja za predsjednicu SAD-a Kamala Haris bavi temom svakodnevnog poskupljenja hrane i ostalih životnih namirnica. ,,Svakodnevno poskupljenje hrane i namirnica zahvatilo je i Sjedinjene Američke Države, a opozicija u Crnoj Gori bi vjerovatno imala argument da su poskupljenja u SAD posljedica programa Evropa sad 1 i 2”, napisao je Pejović.

Limitiranje cijena će trajati do kraja januara sljedeće godine. A u međuvremenu, predsjednik odbora direktora Elektroprivrede Milutin Đukanović izjavio je da još uvijek ne znaju da li će se povećati cijene struje u Crnoj Gori. Do januara ćemo saznati.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo