Izdvojeno
GODIŠNJICA ZLOČINA U MEDOVINI: Istine nema

Da li su policajci došli na vrijeme? Koliko ih je bilo? Da li su bili obučeni i opremljeni adekvatno situaciji u kojoj su se našli? Gdje su bili pripadnici Posebne jedinice policije dok je ubica lovio ljude po komšiluku…? Zašto Vuku Boriloviću nije oduzeto prijavljeno oružje kada su se za to stekli zakonom propisani uslovi… Odgovore još čekamo
Zločin, tragedija, masovno ubistvo kakvo ne pamti Crna Gora dogodilo se 12. avgusta prošle godine na Cetinju, u naselju Medovina. U krvavom piru Vuk Borilović je ubio desetoro komšija, među kojima i dvoje djece.
Prvo su, u podstanarskom stanu u kući Borilovića stradala dva dječaka – od osam i 11 godina. Onda je ubijena i njihova majka Nataša Pejović Martinović (35). Pošto je ubio podstanare, na meti Borilovića našao se Milan Mitrović (37) njihov kum. Nakon toga ubio je ujaka Gorana Đurišića (54) koji je pokušavao da ga odgovori od krvavog pohoda. Onda je ubica krenuo niz ulicu.
U komšiluku ubijeni su supružnici Dimitrije (81) i Danica (74) Drecun i njihov sin Rajko (56). U jednoj od susjednih kuća ubijene su sestre Mila (51) i Aleksandra Radunović (52). Ranjeni su Aleksandar Drecun, Slavica Zvicer, Filip Đurković, Mileva Ramadanović, Darinka Čelebić i Ljubiša Maksimović, jedan od policajaca koji su, u međuvremenu, pristigli na mjesto zločina.
Konačno, krvoproliće je zaustavljeno negdje ispred 16 časova. Ubica je ubijen u razmjeni vatre sa policijom i sugrađanima. Pucnji su odjekivali duže od 45 minuta. Danima nakon masakra Cetinje je bilo oprhvano suzama, bolom i tugom za nedužnim žrtvama, i “zatrpano” obećanjima o urgentnoj pomoći žrtvama i efikasnoj istrazi. A onda je sve utihnulo.
U Medovini, godinu kasnije, teška tišina svjedoči o tragediji o kojoj mještani i dalje s nevjericom pričaju. Nerado. Porodice žrtava i ranjenih, u svoja četiri zida, pokušavaju da nastave da normalno žive. Sami. Pravda, znaju, nikada neće i ne može biti zadovoljena. Međutim, žele istinu. Žele odgovor na pitanja – zašto se tragedija dogodila, da li se zločin mogao spriječiti, ko je odgovoran?
Miloš Martinović čija su supruga Nataša i djeca Mašan i Marko ubijeni u masakru kaže da sa Borilovićem nikada nije imao nikakav konflikt. ” Baš nikakav. Kad mi je porodica prešla tamo u njegovu kuću ,kad sam bio tamo, vazda ga ja zovnem da sjednemo, makar pet minuta. Sve super. Ništa. Ne nikad. Baš nikad”.
U danima nakon zločina javnost je, posredstvom medija, nadležnima isporučila paket pitanja koja su zahtijevala brze i precizne odgovore: Da li su policajci došli na vrijeme? Koliko ih je bilo? Da li su policajci bili obučeni i opremljeni adekvatno situaciji u kojoj su se našli? Gdje su bili pripadnici Posebne jedinice policije dok je Borilović lovio ljude po komšiluku…? Da li je bržom i boljom intervencijom policije mogao biti sačuvan još neki život. (Očevici svjedoče da su prisutni policajci spriječili Borilovića da uđe u makar još jednu ili dvije kuće, ali postoje i tvrdnje da su makar jednu žrtvu masakra pustili da uđe u naselje pod paljbom, gdje ju je Borilović ubio).
Na sva postavljena pitanja institucije, nosioci izvršne i zakonodavne vlasti, ćute – uporno, već godinu. Kao da ne žele da na brojna pitanja koja su ostala poslije ove tragedije dobiju odgovore. Svaki odgovor nosi i nečije ime. To su imena ljudi koji nijesu adekvatno odgovorili ni 12. avgusta 2022, ni nakon njega. Ko se još sjeća obećanja ministra MUP-a Filipa Adžića koji je na pitanje da li razmišlja o ostavci, odgovorio kako on nije zadužen za operativni rad policije. „Na meni je da preispitam svu odgovornost kako bi ispitali da li je u postupanju policije bilo propusta”. Pa se dopunio: “Ukoliko bude i najmanje odgovornosti bilo kojeg pojedinca ili bilo kojeg rukovodioca, javnost neće morati da poziva na ostavku, već će to svako uraditi samoinicijativno…”. Potom se Adžićevo svako pretvorilo u – niko.
Ubici Vuku Boriloviću um se nije pomračio tog 12. avgusta 2022. godine. Prema dostupnim informacijama, makar 13 mjeseci ranije, Borilović je i institucijama pokazao da sa njim nešto nije u redu, da mu je potrebna pomoć.
Sat poslije ponoći, 9. jula 2021. godine, došao je u dvorište svog kolege Marka Lagatora gdje je, prema sudskim spisima, izazvao tuču, te drskim i bezobzirnim ponašanjem, ugrozio spokojstvo građana i remetio javni red i mir.
Protiv Borilovića je tada policija podnijela krivičnu prijavu, a nekoliko mjeseci kasnije osuđen je na tri mjeseca kućnog pritvora.
Do danas nije saopšteno ko je i zašto ostavio Borilovića, inače iskusnog lovca, sa legalnim oružjem u posjedu i pored krivične prijave, potom optužnice i na kraju osuđujuće presude.
Važeći Zakon o oružju propisuje da će Ministarstvo unutrašnjih poslova oduzeti oružje, municiju i ispravu o oružju licu koje „prestane da ispunjava” neki od zakonom propisanih opštih uslova. Tako je, pored ostalog, predviđeno da se dozvola (i oružje) oduzme osobi protiv koje se povede postupak zbog „krivičnih djela sa elementima nasilja”. Isti postupak je predviđen i ukoliko nadležni dođu do informacije da bi „oružje moglo biti zloupotrijebljeno”, posebno u slučaju „češćeg i prekomjernog uživanje alkohola; teže poremećenih porodičnih odnosa, komšijskih odnosa ili odnosa na radnom mjestu”.
Oružje Boriloviću nije oduzeto ni nakon što je osuđen (nepravosnažno) zbog nasilničkog ponašanja, nekoliko mjeseci prije zločina koji je počinio. Zašto?
U institucijama prebacuju odgovornost jedni na druge.
“Odgovore na pitanja – da li je postupak pokrenut, vođen ili okončan na način propisan zakonom ili je eventualno izrečena mjera bezbjednosti- oduzimanje predmeta – tražite kod nadležnih organa upoznatih sa slučajem”, saopšteno je autorki ovog teksta tokom rada na dokumentarnom serijalu Masakr odgovornosti, koji će u septembru biti prikazan na ETV. “Filijala Cetinje nema saznanja, jer nije obaviještena, kao što je to slučaj u drugim situacijama, o postupanju nadležnih u ovom slučaju”.
S druge strane, Zoran Bašanović načelnik Odjeljenja bezbjednosti kriminalističke policije tvrdi da je policija uradila sve što je trebalo da odradi.
Nasuprot njemu, advokat Veselin Radulović ukazuje na propuste. “Ja sam sasvim siguran – da su se adekvatno primjenivali zakoni i propisane procedure, mogla se izbjeći tragedija na Cetinju, ili bi ona bila u mnogo manjem obimu nego što se desila”, kaže Radulović. “Nažalost, desilo se što se desilo i nakon toga imamo potpuno odsustvo odgovornosti i reakcije nadležnih organa”.
Sa tim je saglasna i novinarka Kašuća Krsmanović: “To je ono što je porazno, da oni nisu bili spremni da pruže odgovor ni na jedno pitanje ali su uporno pokušavali da prikriju istinu o svom postupanju tokom ovog zločina i nakon njega”.
Svoje emocije ni danas ne skriva ni Miloš Ćećanović, komandir cetinjske Službe zaštite i spasavanja sa 27 godina iskustva tokom kojih se susretao sa svakojakim situacijama. On potencira komunikaciju sa javnošću, odnosno njeno odsustvo tokom masakra u Medovini. Ne razumije zašto se ćutalo tako dugo (javnosti se, pet sati nakon tragedije, prvi obratio tadašnji direktor Uprave policije Zoran Brđanin).
“Mi svakodnevno svjedočimo tvitovima od strane premijera, pa ministara svih pa i bezbjednosnih službi, razne, moram reći , gluposti oni tvituju i objavljuju u javnosti. Umjesto da tu vrstu komunikacije pa i putem društvenih mreža, policija koristi kako se i koristi u svijetu – da blagovremeno upozori, obavijesti javnost kada dođe do krizne situacije…”.
Godina prođe. Ćutanje nadležnih o Medovini traje. Istine nema.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
FOKUS
MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis
Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.
Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.
“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.
Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.
Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija: “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak
Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.
,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.
Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.
Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.
U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.
Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.
Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
HORIZONTI
POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški izazovi za Beograd i Prištinu

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana pronašla ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“ i rekao da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“
U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska, dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.
Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića.
Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
Izdvojeno4 dana
ZORAN MIĆANOVIĆ, NIKŠIĆKA HRONIKA ISPRIČANA ULJEM NA PLATNU: Kad misliš počinjati
-
DRUŠTVO2 sedmice
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava
-
Izdvojeno2 sedmice
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno4 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
FOKUS3 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Rupa pravde
-
Izdvojeno4 sedmice
IZBOR DIREKTORA AGENCIJE ZA CIVILNO VAZDUHOPLOVSTVO: Reference iz DPS-a i Beograda važnije od struke
-
INTERVJU3 sedmice
DR BILJANA ĐORĐEVIĆ, DOCENTKINJA NA FPN-U I NARODNA POSLANICA U SKUPŠTINI SRBIJE: Afere u Srbiji teško da mogu biti okidač radikalnih promjena