Povežite se sa nama

Izdvojeno

GODIŠNJICA ZLOČINA U MEDOVINI: Istine nema

Objavljeno prije

na

Da li su policajci došli na vrijeme? Koliko ih je bilo? Da li su bili obučeni i opremljeni adekvatno situaciji u kojoj su se našli? Gdje su bili pripadnici Posebne jedinice policije dok je ubica lovio ljude po komšiluku…? Zašto Vuku Boriloviću nije oduzeto prijavljeno oružje kada su se za to stekli zakonom propisani uslovi… Odgovore još čekamo

 

Zločin, tragedija, masovno ubistvo kakvo ne pamti Crna Gora dogodilo se 12. avgusta prošle godine na Cetinju, u naselju Medovina. U krvavom piru Vuk Borilović je ubio  desetoro komšija, među kojima i dvoje djece.

Prvo su, u podstanarskom stanu u kući  Borilovića stradala dva dječaka – od osam i 11 godina. Onda je ubijena i njihova majka Nataša Pejović Martinović (35). Pošto je ubio podstanare, na meti Borilovića našao se Milan Mitrović (37) njihov kum. Nakon toga ubio je ujaka Gorana Đurišića (54) koji je pokušavao da ga odgovori od krvavog pohoda. Onda je ubica krenuo niz ulicu.

U komšiluku ubijeni su supružnici Dimitrije (81) i Danica (74) Drecun i njihov sin Rajko (56). U jednoj od susjednih kuća ubijene su sestre Mila (51) i Aleksandra Radunović (52). Ranjeni su Aleksandar Drecun, Slavica Zvicer, Filip Đurković, Mileva Ramadanović, Darinka Čelebić i Ljubiša Maksimović, jedan od policajaca koji su, u međuvremenu, pristigli na mjesto zločina.

Konačno, krvoproliće je zaustavljeno negdje ispred 16 časova. Ubica je  ubijen u razmjeni vatre sa policijom i sugrađanima. Pucnji su odjekivali duže od 45 minuta. Danima nakon masakra Cetinje je bilo oprhvano suzama, bolom i tugom za nedužnim žrtvama, i “zatrpano” obećanjima o urgentnoj pomoći žrtvama i efikasnoj istrazi. A onda je sve utihnulo.

U Medovini, godinu kasnije, teška tišina svjedoči o tragediji o kojoj mještani i dalje s nevjericom pričaju. Nerado. Porodice žrtava i ranjenih, u svoja četiri zida, pokušavaju da nastave da normalno žive. Sami. Pravda, znaju, nikada neće i ne može biti zadovoljena. Međutim, žele istinu. Žele odgovor na pitanja – zašto se tragedija dogodila, da li se zločin mogao spriječiti, ko je odgovoran?

Miloš Martinović čija su supruga Nataša i djeca Mašan i Marko ubijeni u masakru kaže da sa Borilovićem nikada nije imao nikakav konflikt. ” Baš nikakav. Kad mi je porodica prešla tamo u njegovu kuću ,kad sam bio tamo, vazda ga ja zovnem da sjednemo, makar pet minuta. Sve  super. Ništa. Ne nikad. Baš nikad”.

U danima nakon zločina javnost je, posredstvom medija, nadležnima isporučila paket pitanja koja su zahtijevala brze i precizne odgovore: Da li su policajci došli na vrijeme? Koliko ih je bilo? Da li su  policajci bili obučeni i opremljeni adekvatno situaciji u kojoj su se našli? Gdje su bili pripadnici Posebne jedinice policije dok je Borilović lovio ljude po komšiluku…? Da li je bržom i boljom intervencijom policije mogao biti sačuvan još neki život. (Očevici svjedoče da su prisutni policajci spriječili Borilovića da uđe u makar još jednu ili dvije kuće, ali postoje i tvrdnje da su makar jednu žrtvu masakra pustili da uđe u naselje pod paljbom, gdje ju je Borilović ubio).

Na sva postavljena pitanja institucije, nosioci izvršne i zakonodavne vlasti, ćute – uporno, već godinu. Kao da ne žele da na brojna pitanja koja su ostala poslije ove tragedije dobiju odgovore. Svaki odgovor nosi i nečije ime. To su imena ljudi koji nijesu adekvatno odgovorili  ni 12. avgusta 2022, ni nakon njega. Ko se još sjeća obećanja ministra MUP-a Filipa Adžića koji je na pitanje da li razmišlja o ostavci, odgovorio kako on nije zadužen za operativni rad policije. „Na meni je da preispitam svu odgovornost kako bi ispitali da li je u postupanju policije bilo propusta”. Pa se dopunio: “Ukoliko bude i najmanje odgovornosti bilo kojeg pojedinca ili bilo kojeg rukovodioca, javnost neće morati da poziva na ostavku, već će to svako uraditi samoinicijativno…”. Potom se Adžićevo svako pretvorilo u – niko.

Ubici Vuku Boriloviću um se nije pomračio tog 12. avgusta 2022. godine. Prema dostupnim informacijama, makar 13 mjeseci ranije, Borilović je i institucijama pokazao da sa njim nešto nije u redu, da mu je potrebna pomoć.

Sat poslije ponoći, 9. jula 2021. godine, došao je u dvorište svog kolege Marka Lagatora gdje je, prema sudskim  spisima, izazvao tuču, te drskim i bezobzirnim ponašanjem, ugrozio spokojstvo građana i remetio javni red i mir.

Protiv Borilovića je tada policija podnijela krivičnu prijavu, a nekoliko mjeseci kasnije osuđen je na tri mjeseca kućnog pritvora.

Do danas nije saopšteno ko je i zašto ostavio Borilovića, inače iskusnog lovca, sa legalnim oružjem u posjedu i pored krivične prijave, potom optužnice i na kraju osuđujuće presude.

Važeći Zakon o oružju propisuje da će Ministarstvo unutrašnjih poslova oduzeti oružje, municiju i ispravu o oružju licu koje „prestane da ispunjava” neki od zakonom propisanih opštih uslova. Tako je, pored ostalog, predviđeno da se dozvola (i oružje) oduzme osobi protiv koje se povede postupak zbog „krivičnih djela sa elementima nasilja”. Isti postupak je predviđen i ukoliko nadležni dođu do informacije da bi „oružje moglo biti zloupotrijebljeno”, posebno u slučaju „češćeg i prekomjernog uživanje alkohola; teže poremećenih porodičnih odnosa, komšijskih odnosa ili odnosa na radnom mjestu”.

Oružje Boriloviću nije oduzeto ni nakon što je osuđen (nepravosnažno) zbog nasilničkog ponašanja, nekoliko mjeseci prije zločina koji je počinio. Zašto?

U institucijama prebacuju odgovornost jedni na druge.

“Odgovore na pitanja – da li je postupak pokrenut, vođen ili okončan na način propisan zakonom ili je eventualno izrečena mjera bezbjednosti- oduzimanje predmeta – tražite kod nadležnih organa upoznatih sa slučajem”, saopšteno je autorki ovog teksta tokom rada na dokumentarnom serijalu Masakr odgovornosti, koji će u septembru biti prikazan na ETV. “Filijala Cetinje nema saznanja, jer nije obaviještena, kao što je to slučaj u drugim situacijama, o postupanju nadležnih u ovom slučaju”.

S druge strane, Zoran Bašanović načelnik Odjeljenja bezbjednosti kriminalističke policije tvrdi da je policija uradila sve što je trebalo da odradi.

Nasuprot njemu, advokat Veselin Radulović ukazuje na propuste. “Ja sam sasvim siguran – da su se adekvatno primjenivali zakoni i propisane procedure, mogla se izbjeći tragedija na Cetinju, ili bi ona bila u mnogo manjem obimu nego što se desila”, kaže Radulović. “Nažalost, desilo se što se desilo i nakon toga imamo potpuno odsustvo odgovornosti i reakcije nadležnih organa”.

Sa tim je saglasna i novinarka Kašuća Krsmanović: “To je ono što je porazno, da oni nisu bili spremni da pruže odgovor ni na jedno pitanje ali su uporno pokušavali da prikriju istinu o svom postupanju tokom ovog zločina i nakon njega”.

Svoje emocije ni danas ne skriva ni Miloš Ćećanović, komandir cetinjske Službe zaštite i spasavanja sa 27 godina iskustva tokom kojih se susretao sa svakojakim situacijama. On potencira komunikaciju sa javnošću, odnosno njeno odsustvo tokom masakra u Medovini. Ne razumije zašto se ćutalo tako dugo (javnosti se, pet sati nakon tragedije, prvi obratio tadašnji direktor Uprave policije Zoran Brđanin).

“Mi svakodnevno svjedočimo tvitovima od strane premijera, pa ministara svih pa i bezbjednosnih službi, razne, moram reći , gluposti oni tvituju i objavljuju u javnosti. Umjesto da tu vrstu komunikacije pa i putem društvenih mreža, policija koristi kako se i koristi u svijetu – da blagovremeno upozori, obavijesti javnost kada dođe  do krizne situacije…”.

Godina prođe. Ćutanje nadležnih o Medovini traje. Istine nema.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati.  No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik

 

 

Dugugodišnji vođa  poručio je ljutito, preko prijateljskih medija,  da je vrijeme da se podvuče crta.  Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.

“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića  i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku.  Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon.  Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No,  Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti.  Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a.  Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke  veze sa  crnogorskom tradicijom  osveta.

“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.

“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio  je svoj stav doskorašnji šef države.

No nije tu stao.  On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio  da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ČEKA SADAŠNJE I BUDUĆE PENZIONERE: Različite priče premijera i ministra finansija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovorno osmišljena, detaljno pripremljena i brižljivo provedena reforma sistema penzionog osiguranja nudi priliku. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme, može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Za sada smo bliži lošijoj opciji

 

Priča o reformi (zapravo – korjenitoj izmjeni) postojećeg sistema penzionog osiguranja ponovo je top tema. Premijer Milojko Spajić našao je za potrebno da izađe pred kamere, što baš ne voli da radi, kako bi ubijedio javnost da penzije neće pobjeći. “Građani uopšte ne treba da strahuju za svoje penzije”, kazao je pokušavajući da primiri rastuću nervozu koju je, koji dan ranije, proizveo ministar finansija Novica Vuković.

Govoreći o korekciji postojećeg penzionog sistema (sistem međugeneracijske solidarnosti) ministar Vuković je u razgovoru za Glas Amerike najavio rješenje u kome će zaposleni upravljati “sa svojom bruto platom, odnosno sa svojim doprinosima i zaradom”, dok će se država brinuti da to bude urađeno “kroz zakonski okvir”. To ne zvuči kao korekcija nego temeljna izmjena i prelazak na sisteme kapitalizacionih fondova i individualnog penzijskog osiguranja.

I to nameće podugačak niz pitanja na koja se moraju ponuditi istiniti i detaljni odgovori. Koji će sadašnjim penzionerima, zaposlenima i onima koji se tek spremaju (školuju) za budući izlazak na tržište rada, pružiti čvrsta uvjerenja kako iz tog reformskog posla neće izaći finansijski oštećeni ili uskraćeni za neka od postojećih i Ustavom garantovanih prava. Trenutno to nije slučaj.

Najjednostavnije je to vidjeti poređenjem nedavnih izjava premijera i ministra finansija. Govoreći o budućoj reformi sistema penzionog osiguranja, koja kao prvi vidljivi efekat treba da donese obećano povećanje prosječne i minimalne (neto) zarade, ministar Vuković kaže “može se desiti jedino korekcija kada govorimo o doprinosima”. Na potpitanje novinara o kakvim korekcijama je riječ, lakonski odgovara kako je to “…nešto s čim je upoznata javnost”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

KOSOVO, SREBRENICA, SRPSKI SVET –  VUČIĆEVE IGRE BEZ KRAJA: Klišei za čuvanje fotelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prošle nedjelje je održana na Pešteru i završnica vojne vježbe Vihor 2024. Poredpredsjednika Srbije, i drugih srbijanskih dužnosnika prisustvovali su i komandant KFOR-a Ozkan Ulutaš, predsjednik Republike Srpske (RS), ali i predsjednik Skupštine (i lider Nove srpske demokratijeAndrija Mandić i lider Demokratkse narodne partije (DNP) Milan Knežević. Mandić i Knežević su najavljeni u svojstvu „lidera srpskog naroda u Crnoj Gori“. Vježba je bila sa bojevim gađanjem

 

Ako je vjerovati režimskim medijima u Srbiji i njihovim razglasnim stanicama u regionu, Srbiju i srpski narod čekaju teški i odsutni dani za odbranu prava na postojanje i slobodu. Stanje je skoro pa ratno. Prvo je krajem marta gospodar Srbije Aleksandar Vučić najavio je da će 5. i 6. maja „u Beogradu i drugim delovima Srbije biti održan veliki Vaskršnji sabor Srbije i Republike Srpske“. To je odlučeno „posle višesatnih razgovora” koje je imao s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, u prisustvu Njegove svetosti patrijarha srpskog Porfirija. „Na tom saboru biće donete važne odluke o opstanku srpskog naroda na svojim ognjištima, njegovom ekonomskom napretku, očuvanju srpskog jezika i ćiriličkog pisma…” istakao je Vučić.

Prošle nedjelje je održana na Pešteru i završnica vojne vježbe Vihor 2024. Pored predsjednika Srbije, ministra odbrane i drugih srbijanskih dužnosnika prisustvovali su i komandant KFOR-a Ozkan Ulutaš, predsjednik Republike Srpske (RS), ali i predsjednik Skupštine (i lider Nove srpske demokratijeAndrija Mandić i lider Demokratkse narodne partije (DNP) Milan Knežević. Mandić i Knežević su najavljeni u svojstvu „lidera srpskog naroda u Crnoj Gori“. Vježba sa bojevim gađanjem održana je „sa ciljem daljeg unapređenja obučenosti i osposobljenosti komandi i jedinica Vojske …tokom pripreme i izvođenja borbene operacije“ kako je navelo Ministarstvo odbrane Miloša Vučevića, uskoro novog premijera. Na vježbi su učestvovali kopnena i vazduhoplovna komponenta vojske i specijalne snage. Dodik je rekao da je srbijanska vojska „pokazala da je sposobna i spremna da očuva Srbiju, njenu teritoriju i slobodu“ dok je Milan Knežević uočio još jednu opasnost po srpstvo. Na twitteru je kasnije napisao da „stavovi (predsjednika) Jakova Milatovića Mila Đukanovića o Srbiji, Srebrenici, Kosovu, Rusiji“ su isti i da zapravo Milatović ima „još rigidniji stav i isključiviji od njegovog prethodnilka“.

Skoro se navršilo 11 godina od Briselskog sporazuma koji su potpisale vlasti u Beogradu i Prištini uz posredovanje EU. Predsjednik Srbije ih je nazvao „11 godina brutalnih laži“ i da je to bilo „vreme svakodnevnih besmislica, izmišljanja i pravdanja, neispunjavanja onoga što su potpisali i Beograd i Priština, ali i EU“. Po srbijanskoj vlasti, Srbija je ispunila sve što je do nje bilo. Nakon priča o Kosovu i davanja pogrdnih etiketa antimafijaškoj vladi Albina Kurtija koja se drznula da udari na laboratorije za drogu i kripto valute narko bosova u službi Beograda priča je opet prebačena na drugu vječitu temu – Srebrenica.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo