Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNOGORSKO ZDRAVSTVO SAD I NEKAD: Recept za haos

Objavljeno prije

na

Crnogorski zdravstveni sistem napala je još jedna ozbiljna boljka. Riječ je o novouvedenom elektronskom zakazivanju pregleda u Kliničkom centru Crne Gore.

Izabrani doktor podgoričkog Doma zdravlja Bojan Bekan izjavio je prije nekoliko dana Vijestima da je zbog te inovacije, koju je autorizovalo Ministarstvo zdravlja, da su ti ljekari dodatno opterećeni, i da je situacija haotična. On ne vjeruje da iko može biti zadovoljan sadašnjim načinom zakazivanja pregleda i da kod nekih specijalista nema slobodnih termina ni do kraja ove godine.

I predsjednica Udruženja radiologa i doktorka Radiološke klinike Žanka Cerović tvrdi da je elektronskim zakazivanjem produženo vrijeme čekanja na specijalisticke preglede i onemogućeno pacijentima da izaberu odgovarajućeg specijalistu što dovoljno govori o “nedobronamjernosti Ministarstva u odnosu na zdravstvene radnike i pacijente”. Ministarstvo zdravlja u nemogućnosti da riješi bilo koji problem u zdravstvenom sistemu, pribjegava taktici napada na ljekare i poziva na sukob na relaciji pacijent-ljekar, saopštila je predsjednica Udruženja radiologa reagujući na izjave ministra zdravlja Kenana Hrapovića da 37 odsto ljekara šalje pacijente u privatne ordinacije.

“Prvo, u sistemu elektronskog zakazivanja isključivo izabrani ljekar zakazuje specijalističke preglede pacijentima, tako da ljekar specijalista nije u mogućnosti da pošalje pacijenta u privatne ordinacije. Drugo, Ministarstvo zdravlja, zahvaljujući nepripremljenom i neorganizovanom elektronskom sistemu zakazivanja, tjera pacijente u privatne ordinacije”, navodi se u reagovanju doktorke Cerović.

Pojedini ljekari kao i Demokratska Crna Gora optužili su Ministarstvo zdravlja da se projekat elektronskog zakazivanja ne sprovodi u skladu sa Zakonom o pravima pacijenata, kojim je propisano da pacijent ima pravo da izabere doktora specijalistu medicine, u skladu sa kadrovskim mogućnostima.

Ministarstvao zdravlja tvrdi da je elektronsko zakazivanje donijelo “mnogo više pozitivnih, nego negativnih iskustava” i da se Zakon ne krši, s obzirom na to da crnogorsko zdravstvo “trenutno nema kadrovskih kapaciteta u dovoljnoj mjeri”. Kakve veze imaju kršenje Zakona u ovom smislu i kadrovski kapaciteti to vjerovatno mogu odgonetnuti samo u Ministarstvu zdravlja.

Iz Doma zdravlja Podgorica hvale se da se projekat elektronskog zakazivanja pregleda sprovodi bez većih problema i da ne stoji ocjena da je “situacija u vezi sa elektronskim zakazivanjem haotična”. Ipak, priznaju da gužve nijesu neuobičajena slika ispred ambulanti, jer se dnevno pregleda sedam do 10 hiljada pacijenata.

Da je crnogorski sistem zdravstva deficitaran specijalističkim kadrom odavno upozoravaju iz Sindikata doktora medicine. Najveći deficit se bilježi u urgentnoj medicini (400 odsto), fizikalnoj (350 odsto), neurolo-giji (250 odsto), dermatovenerologiji (150 odsto), oftalmologiji (125 od-sto), anesteziologiji (100 odsto), internističkim granama (100 odsto), ortopediji (100 odsto), psihijatriji (70 odsto) i opštoj hirurgiji (60 odsto).

Kliničkom centru Crne Gore nedostaje 1.000 ljekara i medicinskih tehničara, prema novoj sistematizaciji radnih mjesta, koja predviđa 3.196 zaposlenih, izjavila je u maju direktorica KCCG Zorica Kovačević.

Nedavno je načelnik izabranih doktora za žene u Domu zdravlja Podgorica Milovan Jovanović kazao je da jedan ginekolog brine o preko 8.000 žena i da je nedostatak specijalista veliki problem. Svakog dana pregledamo i do 100 žena, a broj pregleda tokom radnog dana nikada nije manji od 60, kazao je Jovanović.

U javnim zdravstvenim ustanovama danas nema nijednog dječjeg alergologa, oftalmologa, reumatologa i psihijatra.

Eto, tako danas izgleda klinička slika crnogorskog zdravstvenog sistema zbog čega najviše ispaštaju pacijenti. I to ponajviše zbog loše organizacije koja je ne tako davno bila mnogo bolja i ministara koji nisu imali sluha za rješenja provjerena u praksi. O tome smo razgovarali sa Ivom Đurišićem, prvim specijalistom organizacije zdravstvene zaštite u Crnoj Gori.

„Kao direktor Doma zdravlja 2005. godine potpisao sam ugovor za kredit sa Svjetskom bankom od sedam i po miliona eura. Dio novca odobren je za projekat izabrani doktor kao prethodnica porodičnog ljekara koji postoji u čitavom svijetu. Tada sam odlučio da izabrani doktor radi šest sati u ambulanti, s tim da dva sata budu rezervisana za one koji, tako da kažem, ne mogu unaprijed znati da će biti bolesni tog dana, a dva sata za obavaljanje kućnih posjeta. Ljekar porodične medicine bio je zamišljen tako da ima specijalizaciju interne medicine, ginekologije i pedijatrije u određenom dijelu kako bi mogao posjećivati porodicu od nula do stotinu godina”, sjeća se Đurišić.

Ranije su kućne posjete bile ustaljena praksa. U Podgorici je, na primjer, bilo 45 patronažnih sestara. Kućno liječenje gotovo da i ne postoji od kada imamo izabrane doktore.

Đurišić ovako objašnjava prednosti zdravstvenog sistema u kojem postoji porodični ljekar. „Ako, na primjer, porodica od pet članova – muž, žena i tri kćerke imaju različite izabrane doktore, u jednom danu može se dogoditi da u njihov stan dođu pet ljekara opšte prakse, četiri ginekologa i svi sa po jednom sestrom. Znači, osamnaestoro njih! A kada bismo imali porodičnog ljekara sa navedenim specijalizacijama dovoljni bi bili on i medicinska sestra. Podgorica je bila pilot projekat čitavog zdravstrvenog sistema u vremenu o kojem govorim. U startu se jedino pojavio mali problem sa zakazivanjem pregleda. Dešavalo se da se pregledi zakazuju za tri-četiri dana, ali taj sam problem riješio ovako. Nikada izabrani doktor ne smije zakazati pregled pacijentu, a ako poslije devet sati uveče bude nepregledanih pacijenata ljekar je morao i njih da pregleda i to mu je bilo posebno plaćeno”, kaže Đurišić.

Đurišić se sjeća i još jednog projekta čija je realizacija otpočela 1991. godine.

„Kad sam izabran za direktora Doma zdravlja Podgorica sve osnovne i srednje škole imale su stomatologe. Stomatolog i stomatološka sestra pregledali su sve učenike u septembru i oktobru i radili sistematske preglede. Tokom ostalih mjeseci obavljali su liječenje tako da na završetku srednje škole bilo riješeno 90 odsto stomatoloških problema srednjoškolaca”, kaže Đurišić. Danas u školama nema stomatologa.

No, ni ranije nije sve bilo idealno. Tada je, kaže Đurišić, veliki problem bio što Hitna pomoć nije imala pedijatra. Tako djeca od devet uveče do sedam ujutru nisu mogla da dobiju hitnu medicinsku pomoć. Ali, taj problem je u Podgorici riješen tako što su angažovana dvojica pedijatara da naizmjenično rade noću.

Đurišić kaže da ni Zavod za hitnu medicinsku pomoć ovakav kakav je danas ne može da pacijentima pruža kvalitetne usluge.

„Da bi Zavod funkcionisao jedan tim hitne medicinske pomoći treba da ima najmanje četiri ljekara, osam sestara i najmanje četiri vozača kako bi jedna smjena bila kompletna 24 sata. Ranije, s obzirom na to da je Podgorica imala veliki broj stanovnika ekipe hitne pomoći imale su mnogo više članova i sve smo rješavali bez ikakvih problema”, sjeća se Đurišić.

I Đurišić kaže da će se gužve u domovima zdravlja i ambulantama još više povećavati uvođenjem elektronskog zakazivanja pregleda za Klinički centar i oduzimanjem prava pacijentima da biraju svog izabranog ljekara specijalistu.

„Čitava ova moja priča svodi se na poruku da u cilju efikasnije organizacije zdravstvenog sistema ne treba, kao što se to radi godinama, za ministre zdravlja postavljati politički podobne nego sposobne, specijaliste za organizaciju zdravstvene službe”, kaže Đurišić.

Besmisleno je to očekivati dok je DPS na vlasti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

CRNA GORA NA MEĐUNARODNI DAN SIROMAŠNIH: Neopaženo, sve siromašniji

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što u Crnoj Gori od 600.000 stanovnika čak 140.000 građana živi na rubu ili u siromaštvu je samo činjenica, nikad vijest koja bi nešto promijenila

 

U zemlji u kojoj skoro svaki četvrti građanin živi u riziku od siromaštva, Međunarodni dan siromašnih, 9. avgust prošao je neopaženo. Siti su nametnuli  svoje teme podjela i navodne odbrane – države, crkve, zastava… To što u Crnoj Gori od 600.000 stanovnika čak 140.000 građana živi na rubu ili u siromaštvu je samo činjenica, nikad vijest koja bi nešto promijenila.

Slična tišina je bila i kada je u februaru UNICEF saopštio da najmanje jedna trećina djece u Crnoj Gori živi u siromaštvu.

Protekla vlast se nije osvrtala na ovaj problem, a socijalu je rješavala uglavnom tako što je puštala svima, da se kao i oni, ,,snalaze” – rade na crno, otimaju od države, prirode, ko što i kako stigne. I pored velikih obećanja, nove vlade su malo toga promijenile, nijesu imale kada od ,,velikih” tema.

O nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva govori se deceniju, o socijalnim kartonima još duže, ali ih nemamo. Podaci koje imamo uglavnom su oskudni. Prema podacima Monstata oko 22,6 odsto građana nalazi se u riziku od siromaštva. Onih koji primaju neki vid socijalne pomoći je oko 50.000 i oni nijesu u riziku nego su siromašni. U Ministarstvu rada i socijalnog staranja posjeduju samo podatke o broju korisnika koji ostvaruju prava iz socijalne i dječje zaštite.

Materijalno obezbjeđenje u junu ove godine koristilo je 6.648 porodica, odnosno 22.481 član koji je u stanju socijalne potrebe, a država im je u te svrhe isplatila oko 672.000 eura. Iznosi naknada od prvog jula uvećani su za 8,7 odsto i iznose 76,56 eura po pojedincu, odnosno 145,55 eura za porodicu sa pet i više članova! Da ponovimo, sa uvećanjem porodica od pet i više članova mjesečno prima 145,55 eura mjesečno. Toliko prosječni republički funkcioner potroši goriva za par dana.

Povodom Međunarodnog dana siromašnih, iz Ministarstva su  najavili da je u narednoj godini planirano donošenje novog zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, kako bi se unaprijedila ova oblast i poboljšao materijalni položaj korisnika socijalno zaštitnih prava. Fino. Još jedno obećanje.

O tome kako to ide najbolje govori da i pored više obećanja prethodne i aktuelne Vlade još uvijek nema isplata naknada za novorođene bebe.

,,Država Crna Gora se mora stidjeti siromaštva svojih građana jer je jako izraženo i nema mjera koje bi doprinijele da se ono smanji. Sa potencijalima koje imamo i malim brojem stanovnika treba biti rijetko nezainteresovan za sudbinu socijalno ugroženih, a imati moć da mijenjaš sistem kakvu imaju ljudi na vlasti, pa da ostaviš trećinu svojih stanovnika da životare. Ustavom smo deklarisani kao država socijalne pravde i to je samo mrtvo slovo na papiru. Gladan čovek nije slobodan čovjek”, saopšteno je povodom Međunarodnog dana siromašnih iz  Banke hrane.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEVOLJE U ORGANIZACIJI FESTIVALA SEA DANCE: Država nema strategiju razvoja festivalskog turizma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Festival Sea Dance će se održati i ove godine iako mu je prijetilo otkazivanje  zbog nedostatka novca. No, ovaj slučaj ogolio je jedan od ključnih problema u festivalskom turizmu. Resorna ministarstva – turizma, ekonomije, kulture…, u saradnji sa opštinama i turističkim organizacijama, nikada nijesu napravila jasan plan i strategiju za njegov razvoj

 

,,Izgubiti Sea Dance u godini u kojoj je država, čiji budžet prevashodno zavisi od turizma, ušla potpuno nepripremljena u sezonu i sada,’gata’ kakva će ona na kraju biti – bio bi  debakl. Međutim, u dobrom dijelu, problem je i u organizatorima, ljudima koji osmišljavaju koncept, a koji godinama ne mijenjaju ništa”, kaže za Monitor muzički kritičar Milovan Marković o ovogodišnjim nevoljama u  organizaciji festivala Sea Dance u Crnoj Gori.

Taj Festival se od 2014. održava u Crnoj Gori. Održaće se i ove godine,  iako mu je prijetilo otkazivanje  zbog nedostatka novca.  Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović objasnio je da je država zakonskim mogućnostima limitirana da podrži Sea Dance.  Zakon o kontroli državne pomoći propisuje da Vlada Crne Gore može da opredijeli maksimalno 200 hiljada eura podrške u okviru tri godine. Taj je iznos, EXIT, kao organizator Sea Dance-a već dobio prošle godine. Od početka njegove realizacije, kazao je ministar, Vlada je za festival izdvojila 4,3 miliona eura.

Organizatori Sea Dance-a su tvrdeći da im nije na vrijeme saopšteno da država ne može da pomogne. ,,Tokom juna obaviješteni smo da će dosadašnji model saradnje morati da se promijeni i da se radi na rješenjima, nakon čega je uslijedila serija sastanaka o tome. Informisali smo nadležne državne službe o modelima koji funkcionišu u drugim zemljama u kojima EXIT realizuje festival. Međutim, nijedan od tri predložena modela koji funkcionišu u zemljama Evropske unije (EU), kao što je Hrvatska nije prihvaćen”, naveli su u saopštenju.

Upozorili su i da izostankom festivala država ne bi uštedjela, već bi bila uskraćena za milionske prihode i promociju.

To je, izvjesno, istina. No, postavljaju se dva ključna pitanja. Prvo – šta bi država trebalo da promijeni u odnosu prema ovoj turističkoj ponudi, kao i u razvoju kulture? I drugo – poslije koliko vremena bi jedan festival, kakav je Sea Dance, trebalo da, makar djelimično, postane samoodrživ i zbog čega to do danas nije, budući da je riječ o poslovnoj saradnji od koje je, prema podacima organizatora festivala, Crna Gora do sada prihodovala preko 50 miliona eura?

,,Naša festivalska scena je stihijska, nedovoljno iskoordinisana i nesolidarna. Festival, po logici stvari, svoju održivost ne bi smio zasnivati (samo) na domaćoj publici, već i na inostranim turistima i ‘fest džankijima’. Da bi to bilo što uspješnije – mora se uključiti država”, kaže Marković.

Prema njegovim riječima, jedan od ključnih problema je to  što resorna ministarstva – turizma, ekonomije, kulture…, u saradnji sa opštinama i turističkim organizacijama, nikada nijesu napravila jasan plan i strategiju. Na primjer, da, za početak, realno definišu target grupe koje posjećuju određeni grad da bi, na osnovu toga, svi zajedno mogli formirati i kriterijume na osnovu kojih bi se investiralo u festivale a, zatim, i pružila podrška u vidu infrastrukture, logistike i sličnog. ,,Takve strategije bi, na prvom mjestu, definisale iz kojih zemalja dolaze turisti koji posjećuju grad, u kojim periodima i šta im, na koji način i kako treba plasirati”.

Bilo je ovakvih slučajeva i ranije. U maju ove godine, organizatori Lake festa u Nikšiću bili su u sličnoj situaciji. Oni su se žalili da Elektroprivreda Crne Gore (EPCG), jedan od njihovih glavnih sponzora, pravi otklon od festivala. ,,Kako drugačije tumačiti činjenicu da je EPCG za najveći crnogorski rok festival opredijelila pet hiljada eura. Odlično ljudi u toj kompaniji znaju da se sa tim novcem Lake fest ne može organizovati… Sama činjenica da se manifestaciji koja je trajno pomjerila Nikšić na kulturno-muzičkoj mapi regiona daje takva trivijalna podrška govori dosta”, izjavio je tada direktor Lake festa Peđa Zečević. Ipak, i taj festival će se održati.

Neki festivali uopšte ne dobijaju pomoć od države. Organizator Petrova Jazz i Montenegro Sun Reggae festivala Vinko Mihajlović je nedavno, gostujući u Bojama jutra na TV Vijesti, izjavio da za 16 godina postojanja prvog, i 10 godina drugog – nijedan od ova dva festivala nije dobio nikakva sredstva od Ministarstva kulture. Bilo je upitno i hoće li se 2017. godine  održati veliki Međunarodni festival KotorArt, jer je pomoć od tadašnjeg Ministarstva kulture izostala.

Marković napominje da odgovornost snose i organizatori koji ne čine mnogo da iz godine u godinu poboljšaju sadržaj festivala. ,,U kampovima nemaju nikakav sadržaj, i svake godine, uz par lokalnih bendova, vrte iste izvođače iz regiona jer, na kraju, znaju da kako i koliko god bude posjećen festival, u najgorem slučaju, biće na nuli zato što će država, ili državne firme (sponzori) isfinansirati sve. U suštini, samoodrživost festivala u Crnoj Gori, najčešće, uništava ono naše ‘radi, kako bilo, samo da bi se (od)radilo’”.

Svi ovi slučajevi ne govore samo o odnosu države prema festivalskom turizmu, jednoj od najvažnijih turističkih ponuda koja donosi razne pogodnosti, već i prema kulturi.

NVO Expeditio je nedavno Ministarstvu kulture i medija uputila sugestije i komentare u svrhu izrade Nacionalnog programa razvoja kulture. Između ostalog, predlažu mapiranje manifestacija, kao i temeljno istraživanje nezavisne kulturne scene u Crnoj Gori. ,,U Crnoj Gori, za razliku od zemalja regiona (naročito Hrvatske i Slovnije), akteri nezavisne kulturne scene godinama su nevidljivi, slabo podržani i ostavljeni da djeluju uglavnom na temelju svog entuzijazma i volonterizma. Nezavisna kulturna scena je bukvalno – zapuštena i prepuštena da stihijski razvija svoje kapacitete. S druge strane, sektor kulture, po svojoj prirodi neprofitan, ne može se razviti bez pomoći države”, navode iz NVO Expeditio.

Marković kaže da je teško govoriti o očuvanju alternativne kulture i muzike u zemlji koja, uz sav trud i entuzijazam talentovanih i kvalitetnih pojedinaca, uopšte nema valjanu muzičku scenu. ,,Zato mislim da će, i sada i u budućnosti, sve zavisiti od te njihove ljubavi prema ideji, muzici, idealu kojim se vode i, naravno, želji za emancipacijom sugrađana kulturom otpora”, zaključuje on.

Ima i dobrih primjera. Nedavno održani Festival Kulture Zabjelo, pobrao je simpatije, naročito među domaćom publikom. Na državi je da osmisli dugoročne modele saradnje kojima bi podržala kulturne i turističke manifestacije.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PLANOVI ZA  NOV NAČIN UREĐENJA CENTRA KOLAŠINA: Privremeni objekati na meti  kritika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Program privremenih objekata, koji je usvojen prije nekoliko dana,  trebalo bi da donese unificiranost glavnoj ulici u Kolašinu, to jest, pješačkoj zoni.  Dokumentom je predviđeno da svi privremeni objekti u centru grada izgledaju isto, to jest, da to budu drvene kućice,  u čijem će sufinansiranju učestvovati Opština

 

Novim Programom privremenih objekata kolašinska vlast ispravlja, kako tvrde, dosadašnje sopstvene greške u toj oblasti, prije svega kada je riječ o centru grada i pješačkoj zoni. Tim dokumentom sada nijesu obuhvaćene vikend kuće, koje su bile planirane skoro na cijeloj teritoriji opštine.

Realizacija dosadašnjeg Programa privremenih objekata u Kolašinu   napravila je na terenu prilično haotičnu situaciju.  Naročito u najužem centru grada.  To  sada  priznaju čak i predstavnici  lokalne vlasti, iako je, godinama,  stanje  ignorisano, a u Opštini bili „gluvi“ na brojne kritike kako sugrađana, tako i  turista.  Planom nijesu bile predviđene lokacije za sadržaje za djecu, omladinu i stare… Taj dokument omogućio je da se u centru grada godinama toleriše veliki broj objakata za prodaju, čiji je izgled zavisio isključivo od ukusa, potreba  i mogućnosti vlasnika. Takođe, prema Programu,  jedino mjesto za dječje igralište bio je Trg Vukmana Krušćića. Zbog toga je, prije godinu, na tom prostoru, tik pored spomenika Veljku Vlahoviću, na kaldrmi, uz ulicu,  postavljen plastični mobilijar u nekoliko boja.

Igralište je narušilo arhitektonski sklad tog dijela gradskog jezgra, a  ispostavilo se da nije ni bilo bezbjedno za djecu, jer nije postavljena zaštitna ograda prema ulici.  Brojni apeli građana i zamjerke turista nijesu uredile plodom, pa je igralište ostalo na jednom od dva kolašinska trga, sve do prije nekoliko sedmica, kada je novoizabrana predsjednica Opštine Marta Šćepanović naložila njegovo uklanjanje.  Istovremeno, usred sezone, bilo je neophodno i sanirati dio trga, odnosno razbiti betonsku ploču i ukloniti armaturu, koje su bili podloga za mobilijar,  pa se ispostavilo da je prošlogodišnja loša odluka, ove godine, skupo koštala građane.

„Važeći plan privremenih objekata nije predviđao više lokacija neophodnih turističkom mjestu, te  sadržaje za mlade, djecu i stare… Njegova primjena na terenu se pokazala neadekvatnom. Trenutno smo u situaciji da nijedan objekat u Ulici IV proleterske, takozvanoj  Sibirskoj, nije isti, niti zauzima istu površinu“, argumentovala je nedavno pred lokalnim parlamentom  Šćepanović svoju odluku da ubrza završtetak i donošenje novog Programa.

Prije toga, pored igrališta, ukonjeno je još nekoliko objekata, koji su godinama stajali bez namjene na javnim površinama po cijelom gradu. Među njima i prodavnica  na rubu gornjeg trga, sklepana od lima.

Donošenje novog Programa, kako je najavljeno, umnogome će promijeniti  sadašnju situaciju na bolje. Međutim, bilo je očigledno da to rješenje koje je usaglašeno, nakon brojnih sugestija sa raznih državnih adresa, nije po volji svima u lokalnoj izvršnoj vlasti.  Program, koji je dobio podršku skupštinske većine, dobio je i saglasnost  Agencije za zaštitu životne sredine, Uprave za zaštitu kulturnih dobara i, na kraju, Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Ispostavilo se da se konačna verzija novog programa bitno razlikuje od nacrta koji je bio na javnoj raspravi prošle godine. Naime, u dokumentu sada nema vikend kuća, koje su činile okosnicu nacrta.  Kako je objasnila Šćepanović, Ministarstvo nije bilo saglasno da se na taj način omogući izgradnja velikog broja kuća za odmor na području skoro cijele opštine.  U tome su vidjeli namjeru da se „na mala vrata“ uvedu objekti, koji bi mogli ubrzo postati, umjesto privremeni, trajni. Upravo oko toga nastali su i nesporazumi u kolašinskoj izvršnoj vlasti, pa recimo sekretarka  za planiranje prostora Ljiljana Rakočević, za razliku od predsjednice Opštine, smatra to radikalnim potezom,  zbog kojeg će trpjeti građani.

Prema pređašnjoj verziji, a prije sugestija Ministarstva, Programom je bilo predviđeno da se grade vikend kuće svuda na teritoriji Opštine, osim  u prvoj, drugoj i petoj zoni. Na ostalom prostoru preporučeno je da ukupna pripadajuća površina parcele jednoj vikend kućici iznosi minimum 300 kvadrata. Površina osnove tih objekta , bilo je predviđeno, ne smije  prelaziti 50 kvadrata, a moraju biti izgrađene isključivo od drveta.

Predviđajući gradnju vikend kuća u tolikom obimu, Opština je, kako je tek  sada objašnjeno, namjeravala da ispravi manjkavosti aktuelnih detaljnih urbanističkih planova za mnoga naselja. Takođe, i zakonska ograničenja.  Naime tim DUP-ovima nije predviđena gradnja stalnih objakata, pa su namjeravali da građanima izađu u susret dopuštajući gradnju vikend kuća, koje su bili obuhvatili nacrtom Programa privremenih objekata. Sekretarka Rakočević je čak objasnila da provobitna verzija tog dokumenta imala „socijalnu dimenziju“.

„Grub je potez brisanje vikend kuća iz dokumenta. Ta kategorija privremenih objekata činila je pola Programa. Veliki dio lokalnog stanovništva u progradskim naseljima ne može da gradi po zakonu o objektima, pa smo kao prelazno rješenje  namjeravali da dozvolimo gradnju vikend kuća uz domaćinstvo. Sagledavali smo problematiku sa socijalnog stanovištva. Pokazali smo senziblitet za potrebe naših sugrađana“, rekla je Rakočević.

S druge strane, Šćepanović smatra da će finalna verzija, pokazati na koji način treba da budu uređeni glavna ulica i trgovi, to jest, da će ispraviti mnoge dosadašnje neravilnosti. Predsjednica Opštine je nagovijestila da će nemogućnost gradnje, koja sada muči Kolašince u mnogim naseljima, biti riješena kroz dodatne razrade i izradu novih DUP-ova.

Kako objašnjava, Program privremenih objekata, koji je usvojen prije nekoliko dana,  trebalo bi da donese i unificiranost glavnoj ulici, to jest, pješačkoj zoni.  Dokumentom je, naime, predviđeno da svi privremeni objekti u centru gradu izgledaju isto, to jest, da to budu drvene kućice,  u čijem će sufinansiranju učestvovati Opština.

„Izgled našeg grada zavisi  najviše od privremnih objekata. Za sve ugostitelje u glavnoj ulici i zainteresovane za privremen  objekte  ostavićemo primjeren rok do 1. maja naredne godine kako bi mogli da usklade izgled svojih objekata. Predviđen je  tačno izgled kućica u glavnoj ulici. Svjedoci smo da je najviše kritika  na  društvenim mrežama i u medijima Kolašin, u posljednje vrijeme, ,,zaslužio” upravo zbog neuskađenog izgleda objekata  u donjem dijelu IV proleterske”, kaže predsjednica Opštine.

Programom je precizirano  da  objekti treba da budu projektovani i izvedeni u duhu savremene arhitekture, uz mogućnost da se u oblikovanju i materijalizaciji koriste elemente i forme tradicionalne arhitekture. Sugerisano je i da se izbjegavaju elementi ,,lažne pseudomodernističke arhitekture, napadni folklorizam, istorijske etno-elemente drugih sredina, kao i elemente pseudoarhitekture (prefabrikovane betonske, plastične, gipsane i druge elemente)”.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo