Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNOGORSKO ZDRAVSTVO SAD I NEKAD: Recept za haos

Objavljeno prije

na

Crnogorski zdravstveni sistem napala je još jedna ozbiljna boljka. Riječ je o novouvedenom elektronskom zakazivanju pregleda u Kliničkom centru Crne Gore.

Izabrani doktor podgoričkog Doma zdravlja Bojan Bekan izjavio je prije nekoliko dana Vijestima da je zbog te inovacije, koju je autorizovalo Ministarstvo zdravlja, da su ti ljekari dodatno opterećeni, i da je situacija haotična. On ne vjeruje da iko može biti zadovoljan sadašnjim načinom zakazivanja pregleda i da kod nekih specijalista nema slobodnih termina ni do kraja ove godine.

I predsjednica Udruženja radiologa i doktorka Radiološke klinike Žanka Cerović tvrdi da je elektronskim zakazivanjem produženo vrijeme čekanja na specijalisticke preglede i onemogućeno pacijentima da izaberu odgovarajućeg specijalistu što dovoljno govori o “nedobronamjernosti Ministarstva u odnosu na zdravstvene radnike i pacijente”. Ministarstvo zdravlja u nemogućnosti da riješi bilo koji problem u zdravstvenom sistemu, pribjegava taktici napada na ljekare i poziva na sukob na relaciji pacijent-ljekar, saopštila je predsjednica Udruženja radiologa reagujući na izjave ministra zdravlja Kenana Hrapovića da 37 odsto ljekara šalje pacijente u privatne ordinacije.

“Prvo, u sistemu elektronskog zakazivanja isključivo izabrani ljekar zakazuje specijalističke preglede pacijentima, tako da ljekar specijalista nije u mogućnosti da pošalje pacijenta u privatne ordinacije. Drugo, Ministarstvo zdravlja, zahvaljujući nepripremljenom i neorganizovanom elektronskom sistemu zakazivanja, tjera pacijente u privatne ordinacije”, navodi se u reagovanju doktorke Cerović.

Pojedini ljekari kao i Demokratska Crna Gora optužili su Ministarstvo zdravlja da se projekat elektronskog zakazivanja ne sprovodi u skladu sa Zakonom o pravima pacijenata, kojim je propisano da pacijent ima pravo da izabere doktora specijalistu medicine, u skladu sa kadrovskim mogućnostima.

Ministarstvao zdravlja tvrdi da je elektronsko zakazivanje donijelo “mnogo više pozitivnih, nego negativnih iskustava” i da se Zakon ne krši, s obzirom na to da crnogorsko zdravstvo “trenutno nema kadrovskih kapaciteta u dovoljnoj mjeri”. Kakve veze imaju kršenje Zakona u ovom smislu i kadrovski kapaciteti to vjerovatno mogu odgonetnuti samo u Ministarstvu zdravlja.

Iz Doma zdravlja Podgorica hvale se da se projekat elektronskog zakazivanja pregleda sprovodi bez većih problema i da ne stoji ocjena da je “situacija u vezi sa elektronskim zakazivanjem haotična”. Ipak, priznaju da gužve nijesu neuobičajena slika ispred ambulanti, jer se dnevno pregleda sedam do 10 hiljada pacijenata.

Da je crnogorski sistem zdravstva deficitaran specijalističkim kadrom odavno upozoravaju iz Sindikata doktora medicine. Najveći deficit se bilježi u urgentnoj medicini (400 odsto), fizikalnoj (350 odsto), neurolo-giji (250 odsto), dermatovenerologiji (150 odsto), oftalmologiji (125 od-sto), anesteziologiji (100 odsto), internističkim granama (100 odsto), ortopediji (100 odsto), psihijatriji (70 odsto) i opštoj hirurgiji (60 odsto).

Kliničkom centru Crne Gore nedostaje 1.000 ljekara i medicinskih tehničara, prema novoj sistematizaciji radnih mjesta, koja predviđa 3.196 zaposlenih, izjavila je u maju direktorica KCCG Zorica Kovačević.

Nedavno je načelnik izabranih doktora za žene u Domu zdravlja Podgorica Milovan Jovanović kazao je da jedan ginekolog brine o preko 8.000 žena i da je nedostatak specijalista veliki problem. Svakog dana pregledamo i do 100 žena, a broj pregleda tokom radnog dana nikada nije manji od 60, kazao je Jovanović.

U javnim zdravstvenim ustanovama danas nema nijednog dječjeg alergologa, oftalmologa, reumatologa i psihijatra.

Eto, tako danas izgleda klinička slika crnogorskog zdravstvenog sistema zbog čega najviše ispaštaju pacijenti. I to ponajviše zbog loše organizacije koja je ne tako davno bila mnogo bolja i ministara koji nisu imali sluha za rješenja provjerena u praksi. O tome smo razgovarali sa Ivom Đurišićem, prvim specijalistom organizacije zdravstvene zaštite u Crnoj Gori.

„Kao direktor Doma zdravlja 2005. godine potpisao sam ugovor za kredit sa Svjetskom bankom od sedam i po miliona eura. Dio novca odobren je za projekat izabrani doktor kao prethodnica porodičnog ljekara koji postoji u čitavom svijetu. Tada sam odlučio da izabrani doktor radi šest sati u ambulanti, s tim da dva sata budu rezervisana za one koji, tako da kažem, ne mogu unaprijed znati da će biti bolesni tog dana, a dva sata za obavaljanje kućnih posjeta. Ljekar porodične medicine bio je zamišljen tako da ima specijalizaciju interne medicine, ginekologije i pedijatrije u određenom dijelu kako bi mogao posjećivati porodicu od nula do stotinu godina”, sjeća se Đurišić.

Ranije su kućne posjete bile ustaljena praksa. U Podgorici je, na primjer, bilo 45 patronažnih sestara. Kućno liječenje gotovo da i ne postoji od kada imamo izabrane doktore.

Đurišić ovako objašnjava prednosti zdravstvenog sistema u kojem postoji porodični ljekar. „Ako, na primjer, porodica od pet članova – muž, žena i tri kćerke imaju različite izabrane doktore, u jednom danu može se dogoditi da u njihov stan dođu pet ljekara opšte prakse, četiri ginekologa i svi sa po jednom sestrom. Znači, osamnaestoro njih! A kada bismo imali porodičnog ljekara sa navedenim specijalizacijama dovoljni bi bili on i medicinska sestra. Podgorica je bila pilot projekat čitavog zdravstrvenog sistema u vremenu o kojem govorim. U startu se jedino pojavio mali problem sa zakazivanjem pregleda. Dešavalo se da se pregledi zakazuju za tri-četiri dana, ali taj sam problem riješio ovako. Nikada izabrani doktor ne smije zakazati pregled pacijentu, a ako poslije devet sati uveče bude nepregledanih pacijenata ljekar je morao i njih da pregleda i to mu je bilo posebno plaćeno”, kaže Đurišić.

Đurišić se sjeća i još jednog projekta čija je realizacija otpočela 1991. godine.

„Kad sam izabran za direktora Doma zdravlja Podgorica sve osnovne i srednje škole imale su stomatologe. Stomatolog i stomatološka sestra pregledali su sve učenike u septembru i oktobru i radili sistematske preglede. Tokom ostalih mjeseci obavljali su liječenje tako da na završetku srednje škole bilo riješeno 90 odsto stomatoloških problema srednjoškolaca”, kaže Đurišić. Danas u školama nema stomatologa.

No, ni ranije nije sve bilo idealno. Tada je, kaže Đurišić, veliki problem bio što Hitna pomoć nije imala pedijatra. Tako djeca od devet uveče do sedam ujutru nisu mogla da dobiju hitnu medicinsku pomoć. Ali, taj problem je u Podgorici riješen tako što su angažovana dvojica pedijatara da naizmjenično rade noću.

Đurišić kaže da ni Zavod za hitnu medicinsku pomoć ovakav kakav je danas ne može da pacijentima pruža kvalitetne usluge.

„Da bi Zavod funkcionisao jedan tim hitne medicinske pomoći treba da ima najmanje četiri ljekara, osam sestara i najmanje četiri vozača kako bi jedna smjena bila kompletna 24 sata. Ranije, s obzirom na to da je Podgorica imala veliki broj stanovnika ekipe hitne pomoći imale su mnogo više članova i sve smo rješavali bez ikakvih problema”, sjeća se Đurišić.

I Đurišić kaže da će se gužve u domovima zdravlja i ambulantama još više povećavati uvođenjem elektronskog zakazivanja pregleda za Klinički centar i oduzimanjem prava pacijentima da biraju svog izabranog ljekara specijalistu.

„Čitava ova moja priča svodi se na poruku da u cilju efikasnije organizacije zdravstvenog sistema ne treba, kao što se to radi godinama, za ministre zdravlja postavljati politički podobne nego sposobne, specijaliste za organizaciju zdravstvene službe”, kaže Đurišić.

Besmisleno je to očekivati dok je DPS na vlasti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo