Čak su i u Beogradu shvatili da u budućnosti ne treba vjerovati u rusku kartu, pa rezignirano ponavljaju da se moraju osloniti samo na svoje potencijale, potajno se nadajući zaštitničkoj ulozi Kine u čije dužničko ropstvo pomalo padaju
MONITOR: Nedavno je u Berlinu, u okviru Berlinskog procesa, potpisano tri sporazuma. Da li je to, možda, dio projekta Emanuela Makrona o Evropskoj političkoj zajednici kao zamjeni ili, u najboljem slučaju, stepenici Zapadnog Balkana ka punopravnom članstvu u EU ili guranje u drugi plan Otvorenog Balkana?
GJENERO: Berlinski proces je „stariji” od Macronova koncepta, a i u svom inicijalnom obliku, kakav mu je dala nekadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel, a i sada, kad mu svoj pečat nastoji „utisnuti” sadašnji njemački kancelar Olaf Scholz, cilj mu je održati živim koncept proširenja EU i obveze koje je Unija Balkanu dala prvi puta na solunskom samitu Europskog vijeća 2003. godine. Jedina država koja je uhvatila „kairosov čuperak” sa te konferencije za sada je Hrvatska, ali Unija nije formalno odustala od obveze primanja svih balkanskih država. Države Zapadnog Balkana trebaju se ponašati u skladu s tom obvezom, dakle sustavno ispunjavati kriterije za članstvo i insistirati na obvezi Unije da će ih prihvatiti kao punopravne članice.
Činjenica da je unutar Berlinskog procesa pokrenut multilateralni proces međusobnog priznavanja kvalifikacija i slobodnog prelaženja granica samo s osobnim iskaznicama govori o tome da je unutar europskih institucija, a naročito među njemačkim policy planerima, koji su pokrenuli ovu inicijativu, konačno shvaćeno da projekt „Otvoreni Balkan” nije ono za što se nastoji predstaviti. Ne radi se o procesu koji se zasniva na istim vrijednostima kao i proces europske integracije, koji je uvijek bio prije svega mirovni proces. Istovremeno s europskom integracijom odvijao se i drugi proces povezivanja: SEV, Savjet za uzajamno ekonomsku pomoć, svojevrsna ekonomska integracija istočnog bloka. Danas je uspostavljen derivat SEV-a – Euroazijski savez (EAS) – koji se oslanja na Putinovu doktrinu Русский мир kao na aktualnu imperijalnu ideologiju režima. Kao što je EAS zasnovan na konceptu Ruskog svijeta, tako je i Otvoreni Balkan izveden iz Vučićeve verzije Putinove imperijalne ideologije – iz koncepta Srpskog svijeta.
U vrijeme površne i nepripremljene Trumpove administracije globalna je politika prihvatila Vučićevo kukavičje jaje, pa je novoj američkoj administraciji, koja je dobro pripremljena, trebalo vremena da redefinira politiku. Njemački kancelar, kao novi čovjek u vrhu globalne politike, iskorištava svoj manevarski prostor i Berlinskom procesu daje sadržaj, čime istovremeno potiskuje u drugi plan opasnu Vučičevu hegemonističku koncepciju.
MONITOR: Uprkos proglašenju Milorada Dodika za predsjednika RS, njegova rivalka Jelena Trivić tvrdi da su njeni glasovi pokradeni. Bilo je i komentara da je CIK nedovoljno ozbiljno uzeo prigovore od strane Trivić, te da je postojao strah da Dodik i njegova partija, u slučaju da se proglasi pobeda Trivić, povuku neki radikalniji potez u pravcu još većeg udaljavanja RS od zajedničke države. Ima li mjesta tome?
GJENERO: Izbori u manjem bosansko-hercegovačkom entitetu provedeni su tako da ne osiguravaju nedvojbenu sigurnost da je izabrani kandidat zaista osvojio većinu glasova. Sumnja podriva njegov politički legitimitet, iako valja biti svjestan da protukandidatkinja Miloradu Dodiku u trci za mjesto entitetskog predsjednika dolazi iz istog političkog miljea kao i Dodik.
Kad politika nije zasnovana na vladavini prava, na poštivanju načela ustavnosti, na nultoj toleranciji prema korupciji, nema, očito, većeg ili manjeg zla. U svoj novi mandat Dodik ulazi bitno oslabljen, a upitna legitimnost izbora delegitimirat će svaki njegov budući vladavinski potez. Zanimljivo je da je autoritarni vladar iz Beograda na ovim izborima potiho podržavao Dodikovu protivnicu, ne zbog toga što je htio stvarno eliminirati Dodika, nego zato što je htio poslati mu poruku da unutar konstrukcije Srpskog sveta nema mjesta za dva lidera, za dva karizmatska vođe, i da je Dodiku namijenjena pozicija poslušnog izvršitelja. Vučiću nije smetalo samo samostalno djelovanje Dodika u bosansko-hercegovačkoj unutarnjoj politici, nego i činjenica da je ovaj mimo beogradskog vladara uspostavio izravnu vezu s pokroviteljima, s totalitarnim režimom u Moskvi.
MONITOR: Rat u Ukrajini ne djeluje da se primiče kraju. Da li je moguće da dođe do unutrašnjih političkih promjena u Rusiji i Ukrajini zbog velikih gubitaka, iscrpljenosti ljudskih i drugih resursa i „nedoglednosti“ ovog rata?
GJENERO: Proces uspostavljanja mira u Ukrajini bit će složen i vrlo osjetljiv. Zapad ne može odustati od načela međunarodnog prava i ne može zagovarati uspostavljanje mira u kojem bi agresor bio nagrađen teritorijalnim dobicima, čime bi cijeli europski mirovni poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata došao u pitanje. Rusija je pokazala da je i vojno i politički marginalna država. Činjenica da su se njene snage morale povući iz jedinog regionalnog središta kojim su ovladale u ratu od februara do danas, govori o tome da je ruski vojni slom blizu.
Veliko je, međutim, pitanje ima li današnji totalitarni vladar u Moskvi dovoljno snage priznati taj poraz i tražiti diplomatski izlaz iz situacije. Bojim se da je očekivanje da se brzo pregovorima uspostavi mir još suviše optimistično, i da do toga neće doći barem tako dugo dok Ukrajina ponovno ne izađe na Azovsko more i razdvoji ruska okupirana područja, a komunikaciju s Krimom ne svede na onu preko ranjivog Kerčkog mosta. Obrazac mirne reintegracije, kakav je primijenjen u Hrvatskoj, bio bi idealan za povratak teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, a najosjetljiviji element tog procesa mogao bi biti nalaženje modaliteta kojim će biti prekinuta dominacija Rusije nad Krimom. Aneksijom dijelova četiri okupirane regije Putin je pokazao da je totalni politički diletant i anulirao si je manevarski prostor za razgovor o nekom posebnom statusu Krima, jer je krimska oblast imala poseban status unutar Ukrajine. Izjednačivši Krim s Hersonskom, Zaporižkom, Luganskom i Donjetskom oblašću, Putin je zapečatio perspektivu ruskog utjecanja na Krimu.
MONITOR: Dva značajna globalna skupa održana su ovih dana: sastanak zemalja ASEAN-a i samit G-20. Da li je na pomolu jedna nova i drugačija podjela svijeta?
GJENERO: Na pomolu je globalna arhitektura u kojoj će Rusija imati daleko manji utjecaj od onoga koji bi joj pripadao po veličini teritorija, prijetnji (i nuklearnim) naoružanjem i po geopolitičkom položaju. Rusija je prokartala svoj energetski adut, i polako se svodi na mjeru svog bruto društvenog proizvoda i dodane vrijednosti što su je podanici Vladimira Putina sposobni stvoriti. O globalnim procesima danas se raspravlja bez Rusije, a vidljivo je kako je Putinov diplomat Lavrov na međunarodnim skupovima u ponižavajuće izoliranom položaju.
Frapantno, čak su i u Beogradu, koji ustraje na odanosti totalitarnom režimu Vladimira Putina, shvatili da u budućnosti ne treba vjerovati u rusku kartu, pa rezignirano ponavljaju da se moraju osloniti samo na svoje potencijale, potajno se nadajući zaštitničkoj ulozi države u čije dužničko ropstvo pomalo padaju – Kine.
U uvodniku posvećenom skupu G20 njemački seriozni Der Spiegel precizno kaže: Bina pripada Sjedinjenim državama i Kini, a Putin ne igra nikakvu rolu. Da, to je novi svijet i takvo bi stanje moglo dugo trajati.
Republikanci će lakše riješiti problem s Trampom, nego Demokrate s Bajdenom
MONITOR: Kandidature za sljedeće predsjedničke izbore najavljuje Bajden, a Tramp je već započeo kampanju. Da li je loš rezultat kandidata za Kongres za koje je lobirao Donald Tramp, znak da on ne može dobiti dovoljnu podršku Republikanske za nominaciju svoje partije?
GJENERO: U konsolidiranim demokrcijama, u kompetitivnim političkim sustavima, kakav je onaj američki, vrijedi pravilo „win or perish”, pobijedi ili nestani. Kad se emocije slegnu, čak i oni koji vjeruju u poraz Trampa zbog krađe, ipak kreću tražiti aktera koji se neće dati pokrasti.
Trump je u jednom trenutku uspio GOP učiniti svojim taocem. Bilo je samo pitanje kad će se pojaviti akter koji će potisnuti uzurpatora. Na ovim izborima se pojavio, to je Ron de Santis, guverner Floride. Čini se da će u ovom ciklusu Republikanci lakše riješiti svoj problem s Trumpom, nego Demokrati svoj potencijalni problem s Bidenom, koji nije shvatio da je „tranzicijski” predsjednik, akter koji je trebao (i uspio) osigurati miran i bezbolan prijenos vlasti u kritičnom trenutku, kad je Trump ozbiljno ugrozio demokratski poredak u Americi. Umjesto da je pripremio nasljednika, koji bi uz njegovu potporu trčao trku za naredni mandat protiv još donekle grogiranih Republikanaca, Biden sada misli da ima energije za još jedna mandat, a to jednostavno nije realno. Treba vidjeti hoće li mu Demokrati moći to objasniti.
Rusija godinama finansira stranke širom Evrope
MONITOR: U Evropi je nedavno bilo nekoliko značajnih izbora. U Italiji i Švedskoj su pobijedile političke snage čiji su lideri izražavali i ultradesničarske stavove. Može li se računati i sa tim, u ratno-energetskoj krizi i inflaciji, da ekstremnije političke opcije, na desnoj kao i na lijevoj strani političkog spektra, dobijaju sve više na popularnosti?
GJENERO: Ne treba praviti analogije između izbornih rezultata u Švedskoj i u Italiji. Švedska ima konsolidiranu demokratsku parlamentarnu arenu i stabilan izborni sustav, a Italija je vjerojatno najslabije konsolidirana demokracija, kad su u pitanju stranački i izborni sustav, među svim „starim” članicama EU. Zato je Italija bila „slaba točka” u sustavnim pokušajima Putinova režima da utječe na izborne procedure u EU. Rusija godinama financira stranke koje ne pripadaju ustavnom luku diljem Europe, od Marine Le Pen u Francuskoj, Slobodarske stranke u Austriji, AFD u Njemačkoj… Dvije od tri članice pobjedničke talijanske koalicije klijenti su Putina i njegovog režima. Međutim, čak niti sudjelovanje takvih stranaka u vlasti, ne može dovesti do učinaka kakvima se Putin nadao. Političke organizacije koje nisu stranke u pravom smislu riječi, koje nemaju kapaciteta upravljati javnim politikama, u konsolidiranim demokracijama kakva je Švedska nemaju potencijala sudjelovati u vlasti, čak i kad formalno tvore parlamentarnu većinu.
Francuska ima snažne mehanizme obrane demokracije, prije svega izvrstan balansirani izborni sustav, koji stranke koje ne pripadaju ustavnom luku drži na margini parlamentarne arene. Koliko god bili glasni radikali, što ih financira Putin, u takvom sustavu oni ne mogu sudjelovati u vlasti. Slične učinke kao francuski dvokružni većinski sustav, daje i njemački mješoviti izborni sustav, koji stranke poput Linke ili AFD efikasno drži na margini parlamentarne arene.
Nastasja RADOVIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
FOKUS3 sedmice