Povežite se sa nama

Izdvojeno

VRHUNSKI SPORTSKI REZULTATI I PROVINCIJSKA POLITIKA: Sekanje sa uspjehom

Objavljeno prije

na

Čekamo dobre vijesti iz Ljubljane. Mada se neki svim silama trude da uspjeh Marte, Marine, Ljubice, Jovanke, Nine, Ivone, Nađe, Tatjane, Eme, Ivane, Andrijane, Milene, Matee, Itane, Nataše, Ilde, dvije Đurđine i selektorke Bojane Popović pretvore u povod za nova sporenja i podjele

 

Ženska rukometna reprezentacija će se, dok budete čitali ovaj broj Monitora, u Ljubljani boriti za medalju na Evropskom prvenstvu. Lavice, predvođene kapitenkom Jovankom Radićević, takmičenje u Podgorici završile su kao prve u grupi sa Španijom, Njemačkom i Poljskom. U Skoplju su, u drugoj fazi takmičenja, uradile sve ono što je trebalo da bi se našle u polufinalu najjačeg rukometnog takmičenja na svijetu. I sad su tu gdje su. Ponovo u vrhu.

O njihovom konačnom rezultatu i, bez sumnje, velikom uspjehu – naredne nedjelje. Do tada, zgodna je prilika da bacimo pogled na dešavanja u ovdašnjem začaranom trouglu država – politika – vrhunski sport. Konkretan povod ponudio je predsjednik Rukometnog saveza (RSCG) Petar Kapisoda, nezadovoljan podrškom države i državnih preduzeća, iako je Crna Gora bila jedan od domaćina takmičenja.

„Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale: država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”, ocijenio je Kapisoda, inisitirajući da je naš dio takmičenja uspješno organizovan samo zahvaljujući entuzijazmu rukometnih radnika i pomoći nekoliko privatnih firmi. „Što bi rekli Cetinjani, uzmeš da sekaš. I to je ono što smo radili posljednju godinu, da bi sve ispalo ovako kako je ispalo”.

Ako nijeste gledali, ispalo je ovako: Dok su naše rukometašice izgarale na terenu, nošene gromoglasnom podrškom fantastične publike, na reklamnim panoima pored terena u SC Morača najčešće smo čitali I feel S love nija, slogan (brend) koji „Slovenija koristi da bi se predstavila u zemlji i inostranstvu i ojačala svoju vidljivost, poziciju, ugled i uticaj u međunarodnoj areni” (citat sa sajta vlade Slovenije). Na istom mjestu možemo pročitati kako „nacionalni brendovi pomažu zemljama da povećaju turističku posjetu, privuku više direktnih stranih investicija i unaprijede ekonomsku saradnju, njeguju bližu kulturnu saradnju i, posebno, povećaju svoju reputaciju u svijetu. I znači više od brenda zemlje – to je nešto što njeni stanovnici doživljavaju i pokažu kao svoj osjećaj pripadnosti zemlji.”

Iz Crne Gore – ništa ni slično. Bez divlje ljepote (wild beauty), Elektroprivrede ili neke državne ćerke-firme iz energetskog sektora, Aerodroma, Monteputa, Luke Bar, ili makar nekog teleoperatera, banke ili primorskog rizorta. Naši nijesu željeli, nijesu htjeli/mogli da plate ili nijesu imali šta da stave na reklamni pano pred višemilionskom TV publikom širom svijeta.

Da ni tu mogućnost (nemamo šta) ne treba odbaciti, svjedoči skorašnja izjava direktorice Direktora za razvojne politike u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma Aleksandre Gardašević Slavuljica. Ona se, krajem septembra, požalila kako je marketing crnogorske turističke ponude zastario.

„Na globalnom tržištu nijesmo prepoznati kao turistička destinacija. Turisti u Evropi nijesu upoznati sa našom ponudom. U tom smislu moramo da se posvetimo marketingu i pravljenju marketinške strategije koju nemamo”, kazala je Gardašević Slavujica gostujući na javnom servisu, „Brending destinacije, slogan i logo je out of date, star 15 godina, i sve to mora da se mijenja.”

Sad čekamo tender. Slovenci, inače, svoj slogan koriste od 2007. I ne drže da je zastario. Makar se vlast tamo, u međuvremenu, mijenjala nekoliko puta. Ali, kod nas politika opredjeljuje i sponzore i navijače reprezentacije.

Dok su u Podgorici hiljade, a u Skoplju stotine crnogorskih navijača gromoglasno bodrile svoju ekipu, na društvenim mrežama se vodila polemika: može li se navijati za reprezentaciju zemlje kojoj su „grb, himna i zastava demonski”, koja povremeno igra u „provokativnim” zelenim i crnim dresovima „koji nisu svojstveni Crnoj Gori”, čije igračice („kokoške”) javno podržavaju DPS („ostaci DPS sekte”) a savezom rukovode „antisrbi i ustaše”.

Ovo su izvodi iz debate sa samo jednog portala, prepoznatljivog nacionalnog predznaka. A bilo ih je još. Na, kako bi se ono reklo, poznatim adresama.

Slične priče nijesu od juče. Ljubitelji sporta pamte kako su, po ocjeni jednog uticajnog političara većine od 30. avgusta, „Srbija i tradicionalna Crna Gora pobijedile, a Maljitezi izgubila”, (utakmica Crna Gora – Srbija 0:2, kapitensku traku naše reprezentacije nosio je Fatos Bećiraj). Kako se košarkašima zamijeralo to što „Milo voli košarku”, a rukometašima da preglasno pjevaju himnu i nose zelene dresove.

Baš kao što se i DPS svojski trudio da svaki, mali i veliki, uspjeh crnogorskog pojedinačnog, ekipnog i reprezentativnog sporta zloupotrijebi za vlastitu propagandu. I ličnu promociju političara i kontroverznih biznismena bliskih bivšim vlastima. Nimalo ne mareći zbog eventualnog revolta i mogućeg animoziteta prema crnogorskom sportu i sportistima.

Kada se sve to zbroji i uveže, uspjeh rukometašica dobija dodatno na težini i značaju. Baš kao i entuzijazam sporstkih radnika i bezrezervna podrška iskrenih navijača.

Čekamo dobre vijesti iz Ljubljane. Mada se neki svim silama trude, što bi Petar Kapisaoda rekao sekaju, da uspjeh Marte, Marine, Ljubice, Jovanke, Nine, Ivone, Nađe, Tatjane, Eme, Ivane, Andrijane, Milene, Matee, Itane, Nataše, Ilde, dvije Đurđine i selektorke Bojane Popović pretvore u povod za nova sporenja i podjele. Pošto oni, za razliku od zlatnih lavica, samo na tom terenu mogu biti pobjednici.

Z. RADULOVIĆ

 

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo