Izdvojeno
VRHUNSKI SPORTSKI REZULTATI I PROVINCIJSKA POLITIKA: Sekanje sa uspjehom

Čekamo dobre vijesti iz Ljubljane. Mada se neki svim silama trude da uspjeh Marte, Marine, Ljubice, Jovanke, Nine, Ivone, Nađe, Tatjane, Eme, Ivane, Andrijane, Milene, Matee, Itane, Nataše, Ilde, dvije Đurđine i selektorke Bojane Popović pretvore u povod za nova sporenja i podjele
Ženska rukometna reprezentacija će se, dok budete čitali ovaj broj Monitora, u Ljubljani boriti za medalju na Evropskom prvenstvu. Lavice, predvođene kapitenkom Jovankom Radićević, takmičenje u Podgorici završile su kao prve u grupi sa Španijom, Njemačkom i Poljskom. U Skoplju su, u drugoj fazi takmičenja, uradile sve ono što je trebalo da bi se našle u polufinalu najjačeg rukometnog takmičenja na svijetu. I sad su tu gdje su. Ponovo u vrhu.
O njihovom konačnom rezultatu i, bez sumnje, velikom uspjehu – naredne nedjelje. Do tada, zgodna je prilika da bacimo pogled na dešavanja u ovdašnjem začaranom trouglu država – politika – vrhunski sport. Konkretan povod ponudio je predsjednik Rukometnog saveza (RSCG) Petar Kapisoda, nezadovoljan podrškom države i državnih preduzeća, iako je Crna Gora bila jedan od domaćina takmičenja.
„Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale: država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”, ocijenio je Kapisoda, inisitirajući da je naš dio takmičenja uspješno organizovan samo zahvaljujući entuzijazmu rukometnih radnika i pomoći nekoliko privatnih firmi. „Što bi rekli Cetinjani, uzmeš da sekaš. I to je ono što smo radili posljednju godinu, da bi sve ispalo ovako kako je ispalo”.
Ako nijeste gledali, ispalo je ovako: Dok su naše rukometašice izgarale na terenu, nošene gromoglasnom podrškom fantastične publike, na reklamnim panoima pored terena u SC Morača najčešće smo čitali I feel S love nija, slogan (brend) koji „Slovenija koristi da bi se predstavila u zemlji i inostranstvu i ojačala svoju vidljivost, poziciju, ugled i uticaj u međunarodnoj areni” (citat sa sajta vlade Slovenije). Na istom mjestu možemo pročitati kako „nacionalni brendovi pomažu zemljama da povećaju turističku posjetu, privuku više direktnih stranih investicija i unaprijede ekonomsku saradnju, njeguju bližu kulturnu saradnju i, posebno, povećaju svoju reputaciju u svijetu. I znači više od brenda zemlje – to je nešto što njeni stanovnici doživljavaju i pokažu kao svoj osjećaj pripadnosti zemlji.”
Iz Crne Gore – ništa ni slično. Bez divlje ljepote (wild beauty), Elektroprivrede ili neke državne ćerke-firme iz energetskog sektora, Aerodroma, Monteputa, Luke Bar, ili makar nekog teleoperatera, banke ili primorskog rizorta. Naši nijesu željeli, nijesu htjeli/mogli da plate ili nijesu imali šta da stave na reklamni pano pred višemilionskom TV publikom širom svijeta.
Da ni tu mogućnost (nemamo šta) ne treba odbaciti, svjedoči skorašnja izjava direktorice Direktora za razvojne politike u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma Aleksandre Gardašević Slavuljica. Ona se, krajem septembra, požalila kako je marketing crnogorske turističke ponude zastario.
„Na globalnom tržištu nijesmo prepoznati kao turistička destinacija. Turisti u Evropi nijesu upoznati sa našom ponudom. U tom smislu moramo da se posvetimo marketingu i pravljenju marketinške strategije koju nemamo”, kazala je Gardašević Slavujica gostujući na javnom servisu, „Brending destinacije, slogan i logo je out of date, star 15 godina, i sve to mora da se mijenja.”
Sad čekamo tender. Slovenci, inače, svoj slogan koriste od 2007. I ne drže da je zastario. Makar se vlast tamo, u međuvremenu, mijenjala nekoliko puta. Ali, kod nas politika opredjeljuje i sponzore i navijače reprezentacije.
Dok su u Podgorici hiljade, a u Skoplju stotine crnogorskih navijača gromoglasno bodrile svoju ekipu, na društvenim mrežama se vodila polemika: može li se navijati za reprezentaciju zemlje kojoj su „grb, himna i zastava demonski”, koja povremeno igra u „provokativnim” zelenim i crnim dresovima „koji nisu svojstveni Crnoj Gori”, čije igračice („kokoške”) javno podržavaju DPS („ostaci DPS sekte”) a savezom rukovode „antisrbi i ustaše”.
Ovo su izvodi iz debate sa samo jednog portala, prepoznatljivog nacionalnog predznaka. A bilo ih je još. Na, kako bi se ono reklo, poznatim adresama.
Slične priče nijesu od juče. Ljubitelji sporta pamte kako su, po ocjeni jednog uticajnog političara većine od 30. avgusta, „Srbija i tradicionalna Crna Gora pobijedile, a Maljitezi izgubila”, (utakmica Crna Gora – Srbija 0:2, kapitensku traku naše reprezentacije nosio je Fatos Bećiraj). Kako se košarkašima zamijeralo to što „Milo voli košarku”, a rukometašima da preglasno pjevaju himnu i nose zelene dresove.
Baš kao što se i DPS svojski trudio da svaki, mali i veliki, uspjeh crnogorskog pojedinačnog, ekipnog i reprezentativnog sporta zloupotrijebi za vlastitu propagandu. I ličnu promociju političara i kontroverznih biznismena bliskih bivšim vlastima. Nimalo ne mareći zbog eventualnog revolta i mogućeg animoziteta prema crnogorskom sportu i sportistima.
Kada se sve to zbroji i uveže, uspjeh rukometašica dobija dodatno na težini i značaju. Baš kao i entuzijazam sporstkih radnika i bezrezervna podrška iskrenih navijača.
Čekamo dobre vijesti iz Ljubljane. Mada se neki svim silama trude, što bi Petar Kapisaoda rekao sekaju, da uspjeh Marte, Marine, Ljubice, Jovanke, Nine, Ivone, Nađe, Tatjane, Eme, Ivane, Andrijane, Milene, Matee, Itane, Nataše, Ilde, dvije Đurđine i selektorke Bojane Popović pretvore u povod za nova sporenja i podjele. Pošto oni, za razliku od zlatnih lavica, samo na tom terenu mogu biti pobjednici.
Z. RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi

Navodi iz saopštenju Stejt departmenta o Branislavu Branu Mićunoviću i Miodragu Daki Davidoviću, nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost. Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima ove dvojice “kontroverznih biznismena” koji su bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića
Prošlog četvrtka, 16. novembra, osvanula je vijest da su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije dvojici crnogorskih “kontroverznih biznismena”, kako ih najčešće opisuju kod kuće, – Miodragu Daki Davidoviću i Branislavu Branu Mićunoviću. Američki Stejt department je u saopštenju pored imena ove dvojice Nikšićana, naveo imena još osam osoba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije koje je Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC ), kao dio Ministarstva Finansija, stavila na crnu listu.
Od crnogorskih državljana na listi sankcionisanih osoba se od aprila prošle godine nalazi i Svetozar Marović, nekadašnji potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i drugi čovjek režima u Crnoj Gori kome je srodna vlast u Srbiji pružila utočište od izdržavanja pravosnažnih zatvorskih kazni zbog organizovanog kriminala i korupcije.
Sankcije američkih finansijskih vlasti osim zabrane putovanja i zamrzavanja imovine koja se eventualno nalazi u SAD-u ili na teritorijama pod njenom jurisdikcijom povlači i zabranu poslovanja američkih kompanija sa kompanijama proskribovanih osoba. Ne postoji nalog za hapšenje, osim eventualno za pojedince i pravna lica iz Amerike ako se utvrdi da su svjesno kršili sankcije OFAC-a i drugih državnih institucija, ili ako je učinjeno krivično djelo u američkoj jurisdikciji. Sa te tačke gledišta Mićunović i Davidović mogu biti mirni jer im ne prijeti direktna opasnost zbog crne liste. No, propagandni i psihološki efekat se ne može zanemariti jer im negativna dezignacija američke vlade smanjuje manevarski prostor i stvara nelagodnosti.
Davidović je pomenut prvi u saopštenju Stejt departmenta kao osoba koja “decenijama pere novac za kriminalne grupe, jačajući svoj uticaj i oblikujući svoje kriminalno preduzeće” uz optužbe za “šverc cigareta, nafte i oružja”. Takođe se ističe da je korupcija koju širi pomogla “Rusiji da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje”, uz napore da “utiču na rezultate izbora”. Osim Crne Gore, Amerikanci ukazuju i na Dakine aktivnosti u Makedoniji i “skandala koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara Vlade, ključnog saradnika bivšeg premijera Zorana Zaeva”. Raškovski je navodno uzeo mito od Davidovića “u cilju promoviranja poslovnih interesa Davidovića” – što se na Balkanu, i šire percipira kao standardna praksa u poslovanju ili dobijanju poslova.
Za Mićunovića se kaže da je”decenijama vodeća figura u organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, datirajući još od vremena bivše Jugoslavije” što se inače moglo puno puta pročitati u regionalnoj štampi.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Iz ormara ponovo ispadaju kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja prethodnika
Ponovo ispadaju orasi iz šinjela bivših vlasti.
Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.
Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.
Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo. Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.
Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.
Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život. (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).
Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.
„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa
Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.
O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.
Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”. I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.
Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.
I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.
Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda
-
Izdvojeno4 sedmice
MIJEŠANJE VLASTI SRBIJE U CRNOGORSKI POPIS STANOVNIŠTVA: Studenti i Dodik na istom zadatku są crkvom