Povežite se sa nama

INTERVJU

DAVOR GJENERO, POLITIČKI ANALITIČAR IZ ZAGREBA: Vučić je Dodiku poslao poruku da unutar Srpskog svijeta nema mjesta za dva vladara

Objavljeno prije

1 godina

na

Čak su i u Beogradu shvatili da u budućnosti ne treba vjerovati u rusku kartu, pa rezignirano ponavljaju da se moraju osloniti samo na svoje potencijale, potajno se nadajući zaštitničkoj ulozi Kine u čije dužničko ropstvo pomalo padaju

 

MONITOR: Nedavno je u Berlinu, u okviru Berlinskog procesa, potpisano tri sporazuma. Da li je to, možda, dio projekta Emanuela Makrona o Evropskoj političkoj zajednici kao zamjeni ili, u najboljem slučaju, stepenici Zapadnog Balkana ka punopravnom članstvu u EU ili guranje u drugi plan Otvorenog Balkana?

GJENERO: Berlinski proces je „stariji” od Macronova koncepta, a i u svom inicijalnom obliku, kakav mu je dala nekadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel, a i sada, kad mu svoj pečat nastoji „utisnuti” sadašnji njemački kancelar Olaf Scholz, cilj mu je održati živim koncept proširenja EU i obveze koje je Unija Balkanu dala prvi puta na solunskom samitu Europskog vijeća 2003. godine. Jedina država koja je uhvatila „kairosov čuperak” sa te konferencije za sada je Hrvatska, ali Unija nije formalno odustala od obveze primanja svih balkanskih država. Države Zapadnog Balkana trebaju se ponašati u skladu s tom obvezom, dakle sustavno ispunjavati kriterije za članstvo i insistirati na obvezi Unije da će ih prihvatiti kao punopravne članice.

Činjenica da je unutar Berlinskog procesa pokrenut multilateralni proces međusobnog priznavanja kvalifikacija i slobodnog prelaženja granica samo s osobnim iskaznicama govori o tome da je unutar europskih institucija, a naročito među njemačkim policy planerima, koji su pokrenuli ovu inicijativu, konačno shvaćeno da projekt „Otvoreni Balkan” nije ono za što se nastoji predstaviti. Ne radi se o procesu koji se zasniva na istim vrijednostima kao i proces europske integracije, koji je uvijek bio prije svega mirovni proces. Istovremeno s europskom integracijom odvijao se i drugi proces povezivanja: SEV, Savjet za uzajamno ekonomsku pomoć, svojevrsna ekonomska integracija istočnog bloka. Danas je uspostavljen derivat SEV-a – Euroazijski savez (EAS) – koji se oslanja na Putinovu doktrinu Русский мир kao na aktualnu imperijalnu ideologiju režima. Kao što je EAS zasnovan na konceptu Ruskog svijeta, tako je i Otvoreni Balkan izveden iz Vučićeve verzije Putinove imperijalne ideologije – iz koncepta Srpskog svijeta.

U vrijeme površne i nepripremljene Trumpove administracije globalna je politika prihvatila Vučićevo kukavičje jaje, pa je novoj američkoj administraciji, koja je dobro pripremljena, trebalo vremena da redefinira politiku. Njemački kancelar, kao novi čovjek u vrhu globalne politike, iskorištava svoj manevarski prostor i Berlinskom procesu daje sadržaj, čime istovremeno potiskuje u drugi plan opasnu Vučičevu hegemonističku koncepciju.

MONITOR: Uprkos proglašenju Milorada Dodika za predsjednika RS, njegova rivalka Jelena Trivić tvrdi da su njeni glasovi pokradeni. Bilo je i komentara da je CIK nedovoljno ozbiljno uzeo prigovore od strane Trivić, te da je postojao strah da Dodik i njegova partija, u slučaju da se proglasi pobeda Trivić, povuku neki radikalniji potez u pravcu još većeg udaljavanja RS od zajedničke države. Ima li mjesta tome?

GJENERO: Izbori u manjem bosansko-hercegovačkom entitetu provedeni su tako da ne osiguravaju nedvojbenu sigurnost da je izabrani kandidat zaista osvojio većinu glasova. Sumnja podriva njegov politički legitimitet, iako valja biti svjestan da protukandidatkinja Miloradu Dodiku u trci za mjesto entitetskog predsjednika dolazi iz istog političkog miljea kao i Dodik.

Kad politika nije zasnovana na vladavini prava, na poštivanju načela ustavnosti, na nultoj toleranciji prema korupciji, nema, očito, većeg ili manjeg zla. U svoj novi mandat Dodik ulazi bitno oslabljen, a upitna legitimnost izbora delegitimirat će svaki njegov budući vladavinski potez. Zanimljivo je da je autoritarni vladar iz Beograda na ovim izborima potiho podržavao Dodikovu protivnicu, ne zbog toga što je htio stvarno eliminirati Dodika, nego zato što je htio poslati mu poruku da unutar konstrukcije Srpskog sveta nema mjesta za dva lidera, za dva karizmatska vođe, i da je Dodiku namijenjena pozicija poslušnog izvršitelja. Vučiću nije smetalo samo samostalno djelovanje Dodika u bosansko-hercegovačkoj unutarnjoj politici, nego i činjenica da je ovaj mimo beogradskog vladara uspostavio izravnu vezu s pokroviteljima, s totalitarnim režimom u Moskvi.

MONITOR: Rat u Ukrajini ne djeluje da se primiče kraju. Da li je moguće da dođe do unutrašnjih političkih promjena u Rusiji i Ukrajini zbog velikih gubitaka, iscrpljenosti ljudskih i drugih resursa i „nedoglednosti“ ovog rata?

GJENERO: Proces uspostavljanja mira u Ukrajini bit će složen i vrlo osjetljiv. Zapad ne može odustati od načela međunarodnog prava i ne može zagovarati uspostavljanje mira u kojem bi agresor bio nagrađen teritorijalnim dobicima, čime bi cijeli europski mirovni poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata došao u pitanje. Rusija je pokazala da je i vojno i politički marginalna država. Činjenica da su se njene snage morale povući iz jedinog regionalnog središta kojim su ovladale u ratu od februara do danas, govori o tome da je ruski vojni slom blizu.

Veliko je, međutim, pitanje ima li današnji totalitarni vladar u Moskvi dovoljno snage priznati taj poraz i tražiti diplomatski izlaz iz situacije. Bojim se da je očekivanje da se brzo pregovorima uspostavi mir još suviše optimistično, i da do toga neće doći barem tako dugo dok Ukrajina ponovno ne izađe na Azovsko more i razdvoji ruska okupirana područja, a komunikaciju s Krimom ne svede na onu preko ranjivog Kerčkog mosta. Obrazac mirne reintegracije, kakav je primijenjen u Hrvatskoj, bio bi idealan za povratak teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, a najosjetljiviji element tog procesa mogao bi biti nalaženje modaliteta kojim će biti prekinuta dominacija Rusije nad Krimom. Aneksijom dijelova četiri okupirane regije Putin je pokazao da je totalni politički diletant i anulirao si je manevarski prostor za razgovor o nekom posebnom statusu Krima, jer je krimska oblast imala poseban status unutar Ukrajine. Izjednačivši Krim s Hersonskom, Zaporižkom, Luganskom i Donjetskom oblašću, Putin je zapečatio perspektivu ruskog utjecanja na Krimu.

MONITOR: Dva značajna globalna skupa održana su ovih dana: sastanak zemalja ASEAN-a i samit G-20. Da li je na pomolu jedna nova i drugačija podjela svijeta?

GJENERO: Na pomolu je globalna arhitektura u kojoj će Rusija imati daleko manji utjecaj od onoga koji bi joj pripadao po veličini teritorija, prijetnji (i nuklearnim) naoružanjem i po geopolitičkom položaju. Rusija je prokartala svoj energetski adut, i polako se svodi na mjeru svog bruto društvenog proizvoda i dodane vrijednosti što su je podanici Vladimira Putina sposobni stvoriti. O globalnim procesima danas se raspravlja bez Rusije, a vidljivo je kako je Putinov diplomat Lavrov na međunarodnim skupovima u ponižavajuće izoliranom položaju.

Frapantno, čak su i u Beogradu, koji ustraje na odanosti totalitarnom režimu Vladimira Putina, shvatili da u budućnosti ne treba vjerovati u rusku kartu, pa rezignirano ponavljaju da se moraju osloniti samo na svoje potencijale, potajno se nadajući zaštitničkoj ulozi države u čije dužničko ropstvo pomalo padaju – Kine.

U uvodniku posvećenom skupu G20 njemački seriozni Der Spiegel precizno kaže: Bina pripada Sjedinjenim državama i Kini, a Putin ne igra nikakvu rolu. Da, to je novi svijet i takvo bi stanje moglo dugo trajati.

 

Republikanci će lakše riješiti problem s Trampom, nego Demokrate s Bajdenom

MONITOR: Kandidature za sljedeće predsjedničke izbore najavljuje Bajden, a Tramp je već započeo kampanju. Da li je loš rezultat kandidata za Kongres za koje je lobirao Donald Tramp, znak da on ne može dobiti dovoljnu podršku Republikanske za nominaciju svoje partije?

GJENERO: U konsolidiranim demokrcijama, u kompetitivnim političkim sustavima, kakav je onaj američki, vrijedi pravilo „win or perish”, pobijedi ili nestani. Kad se emocije slegnu, čak i oni koji vjeruju u poraz Trampa zbog krađe, ipak kreću tražiti aktera koji se neće dati pokrasti.

Trump je u jednom trenutku uspio GOP učiniti svojim taocem. Bilo je samo pitanje kad će se pojaviti akter koji će potisnuti uzurpatora. Na ovim izborima se pojavio, to je Ron de Santis, guverner Floride. Čini se da će u ovom ciklusu Republikanci lakše riješiti svoj problem s Trumpom, nego Demokrati svoj potencijalni problem s Bidenom, koji nije shvatio da je „tranzicijski” predsjednik, akter koji je trebao (i uspio) osigurati miran i bezbolan prijenos vlasti u kritičnom trenutku, kad je Trump ozbiljno ugrozio demokratski poredak u Americi. Umjesto da je pripremio nasljednika, koji bi uz njegovu potporu trčao trku za naredni mandat protiv još donekle grogiranih Republikanaca, Biden sada misli da ima energije za još jedna mandat, a to jednostavno nije realno. Treba vidjeti hoće li mu Demokrati moći to objasniti.

 

Rusija godinama finansira stranke širom Evrope

MONITOR: U Evropi je nedavno bilo nekoliko značajnih izbora. U Italiji i Švedskoj su pobijedile političke snage čiji su lideri izražavali i ultradesničarske stavove. Može li se računati i sa tim, u ratno-energetskoj krizi i inflaciji, da ekstremnije političke opcije, na desnoj kao i na lijevoj strani političkog spektra, dobijaju sve više na popularnosti?

GJENERO: Ne treba praviti analogije između izbornih rezultata u Švedskoj i u Italiji. Švedska ima konsolidiranu demokratsku parlamentarnu arenu i stabilan izborni sustav, a Italija je vjerojatno najslabije konsolidirana demokracija, kad su u pitanju stranački i izborni sustav, među svim „starim” članicama EU. Zato je Italija bila „slaba točka” u sustavnim pokušajima Putinova režima da utječe na izborne procedure u EU. Rusija godinama financira stranke koje ne pripadaju ustavnom luku diljem Europe, od Marine Le Pen u Francuskoj, Slobodarske stranke u Austriji, AFD u Njemačkoj… Dvije od tri članice pobjedničke talijanske koalicije klijenti su Putina i njegovog režima. Međutim, čak niti sudjelovanje takvih stranaka u vlasti, ne može dovesti do učinaka kakvima se Putin nadao. Političke organizacije koje nisu stranke u pravom smislu riječi, koje nemaju kapaciteta upravljati javnim politikama, u konsolidiranim demokracijama kakva je Švedska nemaju potencijala sudjelovati u vlasti, čak i kad formalno tvore parlamentarnu većinu.

Francuska ima snažne mehanizme obrane demokracije, prije svega izvrstan balansirani izborni sustav, koji stranke koje ne pripadaju ustavnom luku drži na margini parlamentarne arene. Koliko god bili glasni radikali, što ih financira Putin, u takvom sustavu oni ne mogu sudjelovati u vlasti. Slične učinke kao francuski dvokružni većinski sustav, daje i njemački mješoviti izborni sustav, koji stranke poput Linke ili AFD efikasno drži na margini parlamentarne arene.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 dan

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

1 dan

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

1 sedmica

na

12 Aprila, 2024

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo