Povežite se sa nama

INTERVJU

DAVOR GJENERO, POLITIČKI ANALITIČAR IZ ZAGREBA: Vučić je Dodiku poslao poruku da unutar Srpskog svijeta nema mjesta za dva vladara

Objavljeno prije

11 mjeseci

na

Čak su i u Beogradu shvatili da u budućnosti ne treba vjerovati u rusku kartu, pa rezignirano ponavljaju da se moraju osloniti samo na svoje potencijale, potajno se nadajući zaštitničkoj ulozi Kine u čije dužničko ropstvo pomalo padaju

 

MONITOR: Nedavno je u Berlinu, u okviru Berlinskog procesa, potpisano tri sporazuma. Da li je to, možda, dio projekta Emanuela Makrona o Evropskoj političkoj zajednici kao zamjeni ili, u najboljem slučaju, stepenici Zapadnog Balkana ka punopravnom članstvu u EU ili guranje u drugi plan Otvorenog Balkana?

GJENERO: Berlinski proces je „stariji” od Macronova koncepta, a i u svom inicijalnom obliku, kakav mu je dala nekadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel, a i sada, kad mu svoj pečat nastoji „utisnuti” sadašnji njemački kancelar Olaf Scholz, cilj mu je održati živim koncept proširenja EU i obveze koje je Unija Balkanu dala prvi puta na solunskom samitu Europskog vijeća 2003. godine. Jedina država koja je uhvatila „kairosov čuperak” sa te konferencije za sada je Hrvatska, ali Unija nije formalno odustala od obveze primanja svih balkanskih država. Države Zapadnog Balkana trebaju se ponašati u skladu s tom obvezom, dakle sustavno ispunjavati kriterije za članstvo i insistirati na obvezi Unije da će ih prihvatiti kao punopravne članice.

Činjenica da je unutar Berlinskog procesa pokrenut multilateralni proces međusobnog priznavanja kvalifikacija i slobodnog prelaženja granica samo s osobnim iskaznicama govori o tome da je unutar europskih institucija, a naročito među njemačkim policy planerima, koji su pokrenuli ovu inicijativu, konačno shvaćeno da projekt „Otvoreni Balkan” nije ono za što se nastoji predstaviti. Ne radi se o procesu koji se zasniva na istim vrijednostima kao i proces europske integracije, koji je uvijek bio prije svega mirovni proces. Istovremeno s europskom integracijom odvijao se i drugi proces povezivanja: SEV, Savjet za uzajamno ekonomsku pomoć, svojevrsna ekonomska integracija istočnog bloka. Danas je uspostavljen derivat SEV-a – Euroazijski savez (EAS) – koji se oslanja na Putinovu doktrinu Русский мир kao na aktualnu imperijalnu ideologiju režima. Kao što je EAS zasnovan na konceptu Ruskog svijeta, tako je i Otvoreni Balkan izveden iz Vučićeve verzije Putinove imperijalne ideologije – iz koncepta Srpskog svijeta.

U vrijeme površne i nepripremljene Trumpove administracije globalna je politika prihvatila Vučićevo kukavičje jaje, pa je novoj američkoj administraciji, koja je dobro pripremljena, trebalo vremena da redefinira politiku. Njemački kancelar, kao novi čovjek u vrhu globalne politike, iskorištava svoj manevarski prostor i Berlinskom procesu daje sadržaj, čime istovremeno potiskuje u drugi plan opasnu Vučičevu hegemonističku koncepciju.

MONITOR: Uprkos proglašenju Milorada Dodika za predsjednika RS, njegova rivalka Jelena Trivić tvrdi da su njeni glasovi pokradeni. Bilo je i komentara da je CIK nedovoljno ozbiljno uzeo prigovore od strane Trivić, te da je postojao strah da Dodik i njegova partija, u slučaju da se proglasi pobeda Trivić, povuku neki radikalniji potez u pravcu još većeg udaljavanja RS od zajedničke države. Ima li mjesta tome?

GJENERO: Izbori u manjem bosansko-hercegovačkom entitetu provedeni su tako da ne osiguravaju nedvojbenu sigurnost da je izabrani kandidat zaista osvojio većinu glasova. Sumnja podriva njegov politički legitimitet, iako valja biti svjestan da protukandidatkinja Miloradu Dodiku u trci za mjesto entitetskog predsjednika dolazi iz istog političkog miljea kao i Dodik.

Kad politika nije zasnovana na vladavini prava, na poštivanju načela ustavnosti, na nultoj toleranciji prema korupciji, nema, očito, većeg ili manjeg zla. U svoj novi mandat Dodik ulazi bitno oslabljen, a upitna legitimnost izbora delegitimirat će svaki njegov budući vladavinski potez. Zanimljivo je da je autoritarni vladar iz Beograda na ovim izborima potiho podržavao Dodikovu protivnicu, ne zbog toga što je htio stvarno eliminirati Dodika, nego zato što je htio poslati mu poruku da unutar konstrukcije Srpskog sveta nema mjesta za dva lidera, za dva karizmatska vođe, i da je Dodiku namijenjena pozicija poslušnog izvršitelja. Vučiću nije smetalo samo samostalno djelovanje Dodika u bosansko-hercegovačkoj unutarnjoj politici, nego i činjenica da je ovaj mimo beogradskog vladara uspostavio izravnu vezu s pokroviteljima, s totalitarnim režimom u Moskvi.

MONITOR: Rat u Ukrajini ne djeluje da se primiče kraju. Da li je moguće da dođe do unutrašnjih političkih promjena u Rusiji i Ukrajini zbog velikih gubitaka, iscrpljenosti ljudskih i drugih resursa i „nedoglednosti“ ovog rata?

GJENERO: Proces uspostavljanja mira u Ukrajini bit će složen i vrlo osjetljiv. Zapad ne može odustati od načela međunarodnog prava i ne može zagovarati uspostavljanje mira u kojem bi agresor bio nagrađen teritorijalnim dobicima, čime bi cijeli europski mirovni poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata došao u pitanje. Rusija je pokazala da je i vojno i politički marginalna država. Činjenica da su se njene snage morale povući iz jedinog regionalnog središta kojim su ovladale u ratu od februara do danas, govori o tome da je ruski vojni slom blizu.

Veliko je, međutim, pitanje ima li današnji totalitarni vladar u Moskvi dovoljno snage priznati taj poraz i tražiti diplomatski izlaz iz situacije. Bojim se da je očekivanje da se brzo pregovorima uspostavi mir još suviše optimistično, i da do toga neće doći barem tako dugo dok Ukrajina ponovno ne izađe na Azovsko more i razdvoji ruska okupirana područja, a komunikaciju s Krimom ne svede na onu preko ranjivog Kerčkog mosta. Obrazac mirne reintegracije, kakav je primijenjen u Hrvatskoj, bio bi idealan za povratak teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, a najosjetljiviji element tog procesa mogao bi biti nalaženje modaliteta kojim će biti prekinuta dominacija Rusije nad Krimom. Aneksijom dijelova četiri okupirane regije Putin je pokazao da je totalni politički diletant i anulirao si je manevarski prostor za razgovor o nekom posebnom statusu Krima, jer je krimska oblast imala poseban status unutar Ukrajine. Izjednačivši Krim s Hersonskom, Zaporižkom, Luganskom i Donjetskom oblašću, Putin je zapečatio perspektivu ruskog utjecanja na Krimu.

MONITOR: Dva značajna globalna skupa održana su ovih dana: sastanak zemalja ASEAN-a i samit G-20. Da li je na pomolu jedna nova i drugačija podjela svijeta?

GJENERO: Na pomolu je globalna arhitektura u kojoj će Rusija imati daleko manji utjecaj od onoga koji bi joj pripadao po veličini teritorija, prijetnji (i nuklearnim) naoružanjem i po geopolitičkom položaju. Rusija je prokartala svoj energetski adut, i polako se svodi na mjeru svog bruto društvenog proizvoda i dodane vrijednosti što su je podanici Vladimira Putina sposobni stvoriti. O globalnim procesima danas se raspravlja bez Rusije, a vidljivo je kako je Putinov diplomat Lavrov na međunarodnim skupovima u ponižavajuće izoliranom položaju.

Frapantno, čak su i u Beogradu, koji ustraje na odanosti totalitarnom režimu Vladimira Putina, shvatili da u budućnosti ne treba vjerovati u rusku kartu, pa rezignirano ponavljaju da se moraju osloniti samo na svoje potencijale, potajno se nadajući zaštitničkoj ulozi države u čije dužničko ropstvo pomalo padaju – Kine.

U uvodniku posvećenom skupu G20 njemački seriozni Der Spiegel precizno kaže: Bina pripada Sjedinjenim državama i Kini, a Putin ne igra nikakvu rolu. Da, to je novi svijet i takvo bi stanje moglo dugo trajati.

 

Republikanci će lakše riješiti problem s Trampom, nego Demokrate s Bajdenom

MONITOR: Kandidature za sljedeće predsjedničke izbore najavljuje Bajden, a Tramp je već započeo kampanju. Da li je loš rezultat kandidata za Kongres za koje je lobirao Donald Tramp, znak da on ne može dobiti dovoljnu podršku Republikanske za nominaciju svoje partije?

GJENERO: U konsolidiranim demokrcijama, u kompetitivnim političkim sustavima, kakav je onaj američki, vrijedi pravilo „win or perish”, pobijedi ili nestani. Kad se emocije slegnu, čak i oni koji vjeruju u poraz Trampa zbog krađe, ipak kreću tražiti aktera koji se neće dati pokrasti.

Trump je u jednom trenutku uspio GOP učiniti svojim taocem. Bilo je samo pitanje kad će se pojaviti akter koji će potisnuti uzurpatora. Na ovim izborima se pojavio, to je Ron de Santis, guverner Floride. Čini se da će u ovom ciklusu Republikanci lakše riješiti svoj problem s Trumpom, nego Demokrati svoj potencijalni problem s Bidenom, koji nije shvatio da je „tranzicijski” predsjednik, akter koji je trebao (i uspio) osigurati miran i bezbolan prijenos vlasti u kritičnom trenutku, kad je Trump ozbiljno ugrozio demokratski poredak u Americi. Umjesto da je pripremio nasljednika, koji bi uz njegovu potporu trčao trku za naredni mandat protiv još donekle grogiranih Republikanaca, Biden sada misli da ima energije za još jedna mandat, a to jednostavno nije realno. Treba vidjeti hoće li mu Demokrati moći to objasniti.

 

Rusija godinama finansira stranke širom Evrope

MONITOR: U Evropi je nedavno bilo nekoliko značajnih izbora. U Italiji i Švedskoj su pobijedile političke snage čiji su lideri izražavali i ultradesničarske stavove. Može li se računati i sa tim, u ratno-energetskoj krizi i inflaciji, da ekstremnije političke opcije, na desnoj kao i na lijevoj strani političkog spektra, dobijaju sve više na popularnosti?

GJENERO: Ne treba praviti analogije između izbornih rezultata u Švedskoj i u Italiji. Švedska ima konsolidiranu demokratsku parlamentarnu arenu i stabilan izborni sustav, a Italija je vjerojatno najslabije konsolidirana demokracija, kad su u pitanju stranački i izborni sustav, među svim „starim” članicama EU. Zato je Italija bila „slaba točka” u sustavnim pokušajima Putinova režima da utječe na izborne procedure u EU. Rusija godinama financira stranke koje ne pripadaju ustavnom luku diljem Europe, od Marine Le Pen u Francuskoj, Slobodarske stranke u Austriji, AFD u Njemačkoj… Dvije od tri članice pobjedničke talijanske koalicije klijenti su Putina i njegovog režima. Međutim, čak niti sudjelovanje takvih stranaka u vlasti, ne može dovesti do učinaka kakvima se Putin nadao. Političke organizacije koje nisu stranke u pravom smislu riječi, koje nemaju kapaciteta upravljati javnim politikama, u konsolidiranim demokracijama kakva je Švedska nemaju potencijala sudjelovati u vlasti, čak i kad formalno tvore parlamentarnu većinu.

Francuska ima snažne mehanizme obrane demokracije, prije svega izvrstan balansirani izborni sustav, koji stranke koje ne pripadaju ustavnom luku drži na margini parlamentarne arene. Koliko god bili glasni radikali, što ih financira Putin, u takvom sustavu oni ne mogu sudjelovati u vlasti. Slične učinke kao francuski dvokružni većinski sustav, daje i njemački mješoviti izborni sustav, koji stranke poput Linke ili AFD efikasno drži na margini parlamentarne arene.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA I ADVOKAT: Mora se odustati od političke kontrole pravosuđa

Objavljeno prije

4 dana

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Političkim elitama do sada je bio prioriet da kontrolišu pravosuđe i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlast treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima

 

MONITOR: U autorskom tekstu Pravosudna reforma u deset tačaka naveli ste ono što treba uraditi kako bi se Crna Gora nakon 20 godina pravosudne reforme bar približila nezavisnom i profesionalnom pravosuđu.  Po vama, i dalje smo daleko od tog cilja jer nije bilo reformskog i odlučnog zahvata. Zašto ga nije bilo, već samo, kako ste rekli, kratkoročnih i prelaznih rješenja?

GAZIVODA: Kada obratimo naročitu pažnju na period od obnove nezavisnosti i početka puta ka učlanjenju u Evropsku uniju, vidjećemo da je jedan dio posla zaista urađen, naročito u dijelu harmonizacije zakonodavstva sa evropskim pravnim okvirom. Međutim, kada je došlo do toga da se moramo baviti prevođenjem tim odredbi sa papira u stvarnost, onda smo se zagubili u tim kratkoročnim i prelaznim rješenjima, odnosno pokušajem da glumimo reformu i to naravno nije dalo rezultate. Prema tome, probali smo sve samo nijesmo probali suštinsku reformu i ja sam, u tekstu koji ste pomenuli, nastojao da iz svoje vizure konkretizujem u deset tačaka što je to što treba uraditi. Važno je napomenuti da se u međuvremenu promijenio i kontekst, imamo jasnu poruku da bez rješavanja pitanja iz poglavlja 23 nećemo riješiti ni jedno drugo poglavlje.

MONITOR: Može li se taj reformski zahvat izvesti bez odgovornih i za to odlučnih političkih klasa, imajući u vidu da, između ostalog, na važna imenovanja zbog neuspjelih političkih dogovora čekamo godinama?

GAZIVODA: Ne može. Reformski zahvat se može izvesti samo ako to bude prioritet. Usudiću se da kažem, jer to mogu i da argumentujem, da je na temu pravosuđa političkim elitama do sada bio prioriet da ga kontrolišu i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlasti treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima. Takođe, treba se uzdržavati od populističkih mjera koje samo podižu očekivanja građana i nerijetko čak i ometaju pravosudne organe u poslu i fokusirati se na teške zadatke koji zahtijevaju ozbiljnu posvećenost. U tom kontekstu bih napomenuo da mi na današnji dan nemamo Strategiju reforme pravosuđa, odnosno da je posljednji strateški dokument iz ove oblasti istekao 2022. godine, a u međuvremenu nije ni napisan novi, a kamoli da se započelo sa njegovom realizacijom.

MONITOR: Tokom pregovora o formiranju nove vlade često se ističe da je neophodna stabilna vlada kako bi došlo do tih imenovanja.  Zar ta imenovanja ne treba da budu pitanje konsenzusa? 

GAZIVODA: Suština Ustavnih izmjena iz 2013. godine, koje su uvele da se sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog savjeta i vrhovni državni tužilac biraju kvalifikovanom većinom, upravo je bila u tome da se širim konsenzusom dođe do najboljih kandidata. Poenta je bila da se spriječi mogućnost da parlamentarna većina sama bira podobne kandidate, te da opozicija učestvuje u procesu kako bi se osiguralo da izabrani kandidati imaju nesporan integritet i nesporne profesionalne kvalifikacije. U dosadašnjoj praksi taj cilj je izigravan pa se često umjesto dijaloga do izbora određenih lica dolazilo partijskom pogodbom. Tvrdnja da vladu treba da podržava najmanje 49 poslanika kako bi se došlo do imenovanja u pravosuđu, pokušaj je da se ustavne odredbe o kvalifikovanoj većini u potpunosti obesmisle. Ukoliko to bude pristup onda postoji velika opasnost da ove pozicije uđu u raspodjelu partijskog plijena između koalicionih partnera koji čine vlast i to bi bio nesumnjiv korak unazad u pravosudnoj reformi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, LJEVIČAR IZ SARAJEVA: Populizam najgore vrste je u modi

Objavljeno prije

4 dana

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima

 

MONITOR: Pred dvije godine ste odbili ponuđenu kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva ispred SDP BiH, partije čiji ste osnivač i dužnosnik bili. Nedavno ste izjavili da više ne želite biti potpredsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH. Djeluje da se još više distancirate od javnog života i angažmana. Koji su razlozi?

SKENDERAGIĆ: Ja volim biti timski igrač. Danas su na društveno-političkoj sceni uglavnom solisti koji misle o sebi  u superlativima uz odsustvo bilo kakve vrste samokritike i kritike. Populizam najgore vrste je u modi. To ne vodi nigdje. Više nego ikad nedostaju lideri, vizionari kojima će borba za opće dobro biti ispred ličnih interesa, borbe za fotelje i lične koristi.

MONITOR: Često se referirate na vrijednosti NOB-a i socijalističke SFRJ pa i na ličnost Josipa Broza Tita, kao zanemarene i omalovažavane. Smatrate da sadašnji lideri istovremeno kritikuju i podražavaju Tita. Šta je zaostavština toga vremena i ideologije koju bi, i danas, trebalo uzimati u obzir u političkom i javnom životu?

SKENDERAGIĆ: Zaostavština NOB-a, socijalizma, ali i Josipa Broza Tita na ovim prostorima – pa i u samoj  Bosnu i Hercegovinu je, uistinu, ogromna. Sve ove tekovine su uveliko utjecale na  sva društva u republikama i na njihov preobražaj u moderna, s tim da bi tu fokus stavio na Bosnu i Hercegovinu, iz razloga što je ratom razorena republika tridesetak godina poslije bila domaćinom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Taj samo jedan primjer – a ima ih mnogo više, uveliko govori sa kolikim entuzijazmom se radilo na obnovi zemlje i na njenoj pretvorbi iz ruralne i razrušene u modernu državu. Svakako kada govorimo o Jugoslaviji, NOB-u, socijalizmu nikada ne bih stavljao znak jednakosti kao što neki uporno stavljaju, između tih pojmova i Josipa Broza Tita. Tito je uistinu bio simbol tog vremena i generacije, ali nikako ne može biti samo on odgovoran za sve dobro ili loše u tom vremenu, a bilo je i jednog i drugog. NOB, socijalizam i Jugoslaviju su stvarali i oblikovali njeni narodi. Za njena civilizacijska dostignuća zaslužan je svaki borac koji je sa opancima i sa korom hljeba krenuo u antifašističku borbu i što je svrstao Jugoslaviju na pobjedničku stranu historije, ali i svaki profesor, direktor, radnik, doktor, seljak koji je dao svoj doprinos da Jugoslavija postane napredna i moderna država. Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima. Također, tu su brojni univerziteti, bolnice, ceste… sve su to vrijednosti koje treba njegovati i razvijati  i u današnje vrijeme. Današnjim liderima nedostaje moralna i politička odgovornost koja je postojala u jugoslovenskom socijalizmu.

MONITOR: Vas smatraju pripadnikom liberalnog krila SKJ. Liberali s kraja 1960-tih u Srbiji su pod pritiskom odstupili sa vlasti (Nikezić, Perović, Tepavac) kao „anarho-liberali“ i „tehnokrate“ istovremeno, a nacional-liberali u SK Hrvatske (Dapčević-Kučar, Tripalo) smijenjeni su, uz odlazak još hiljada rukovodilaca u institucijama, SK i privredi. Da li je uopšte bilo moguće biti „liberalno krilo“ jedne komunističke partije, pa i SKJ?

SKENDERAGIĆ: Kao i svaka društvena pojava tako i komunizam kao ideologija ima svoj evolucijski tok. Smatram da su liberalne ideje bile plemenite i u interesu građana i Jugoslavije, ali mislim da nije bilo razumijevanja sa obje strane po tom pitanju. Možda su došle prerano, a možda smo i shvatili prekasno da nam je potrebna reforma, ali svakako mislim da jugoslovenski komunizam nije bio sovjetski model komunizma već autentični politički model koji je imao svoja dostignuća, ali i domete.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

1 sedmica

na

22 Septembra, 2023

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

MONITOR: Ko sve treba da snosi odgovornost zbog ovog slučaja?

RADULOVIĆ: Odgovornost postoji na strani gotovo svih institucija čiji rad je vezan za bezbjednost i pravosuđe. Na strani Uprave policije i ANB-a postoji odgovornost zbog toga što se ovakva kriminalna djelatnost vršila na takvoj loakciji. Prosto je nevjerovatno da strani državljani u centru grada, na 30 metara od Vrhovnog, Apelacionog i Višeg suda, u neposrednoj blizini državnog tužilaštva, Ustavnog suda, Skupštine, Vlade, Centralne banke, iznajme stan i više od mjesec dana vrše takve radove, odnosno prokopaju tunel do depoa Višeg suda u kome se nalaze ključni materijalni dokazi iz najvažnijih krivičnih predmeta. Da li možete zamisliti da se to desi u nekoj uređenoj državi i da ove službe, prvenstveno kontraobavještajna djelatnost, o tome nemaju pojma?

Takođe, postavlja se pitanje kako su strani državljani znali gdje se tačno nalazi prostorija do koje su prokopali tunel i kako su znali šta se u njoj nalazi. Šesnaest i po godina se bavim advokaturom i nebrojeno puta sam bio u zgradi Višeg suda, na brojnom suđenjima, ali je ne znam tačno gdje se taj depo nalazi i šta je u njemu. Niti me to zanima, niti ja to uopšte treba da znam. Sa druge strane, i prije i nakon ovog događaja, danima slušamo gdje je ta prostorija i šta se u njoj nalazi, kako je obezbijeđena i slično. Bez tih informacija izvršioci nijesu mogli izvesti ovu akciju, a te informacije su saznali zahvaljući slučajnim ili namjernim propustima rukovodstva Višeg suda. Namjerni propusti bili bi osnov za krivičnu odgovornost, a slučajni za objektivnu. U svakom slučaju, odgovornost postoji, ali je izostala kao što izostaje godinama. Osim toga, izjave i ponašanje predsjednika suda, kao i premijera i predstavnika izvršne vlasti nakon ovog događaja predstavljali su ozbiljno ometanje i ugrožavanje istrage, što je dodatan razlog za odgovornost. Na kraju, izvršna vlast, kako aktuelna tako i one prethodne, odgovorne su za ambijent i loše uslove u kojima pravosuđe radi.

MONITOR: Skupština je u blokadi već šest mjeseci, vlada je u tehničkom mandatu, još se čekaju izbori u pravosuđu. Kakve to sve posljedice ostavlja na društvo?

RADULOVIĆ: Skupština je u blokadi šest mjeseci, ali i kada nije bila u blokadi ona nije vršila svoje nadležnosti. Podsjetiću da mi već četiri godine nemamo VDT-a u punom mandatu, a već pet godina nemamo sve članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Kada se prisjetimo kako je tekao postupak izbora sudija Ustavnog suda i kako je ta institucija bila jedno vrijeme u blokadi, onda je jasno da živimo u partitokratskom društvu u kome je sve podređeno interesima poličkih partija i njihovih lidera, političkoj trgovini i korupciji koja je odavno dominantan model ponašanja političara. Posljedice takvog sistema mi živimo decenijama i one će biti sve teže i ozbiljnije ako izbori u pravosuđu ne dovedu do toga da pravosuđem upravljaju profesionalci sa integritetom. Do tada ćemo imati nasljeđe koje nam je ostavila Vesna Medenica i njene kolege i prijatelji, koji su istovremeno i zajedno sa njom upravljali crnogorskim pravosuđem.

MONITOR: Specijalno tužilaštvo otvorilo je više važnih procesa protiv visokih funkcionera pravosuđa. Ipak, može li današnje pravosuđe te postupke dovesti do kraja na adekvatan način?

RADULOVIĆ: Ja vjerujem da može ako se suzbije uticaj onih aktera koji su bili dominantni u pravosuđu u vrijeme vladavine Vesne Medenice, od kojih su brojni i danas akteri najznačajnih postupaka koji se vode pred crnogorskim sudovima, uključujući i postupak protiv nje. Sve dok su su takvi kadrovi uključeni u te postupke i dok i dalje koriste ranije koruptivne šeme i veze, postoji ozbiljan rizik da se i ti postupci završe neslavno poput, na primjer, postupaka protiv Svetozara i Miloša Marovića i ostalih pripadnika budvanske kriminalne grupe.

Mnogo je aktera iz tih postupaka koji su i danas akteri u aktuelnim postupcima, umjesto da Medenici prave društvo na optuženičkoj klupi i da im profesionalno pravosuđe obezbijedi pravo na pravično suđenje koje su oni uskratili mnogima.

MONITOR: U kakvom je stanju danas pravosuđe, i šta je osim izbora nedostajućih funkcija neophodno preduzeti?

RADULOVIĆ: Osim izbora u pravosuđu na način koji bi na ključnim pozicijama doveo profesionalce sa integritetom, neophodno je uspostaviti sistem odgovornosti u kome će svako odgovarati za kršenje zakona.

Takođe, mislim da bi u kompletnom pravosuđu trebalo sprovesti sistem vetinga koji bi doveo do oduzimanja imovine svima u pravosuđu koji ne mogu dokazati njeno zakonito porijeklo i udaljenje takvih kadrova sa pozicija na kojima su bili i na kojima su sada. Vjerujem da bi značajan broj takvih sami napustili funkcije kada bi se postupak pokrenuo kako bi izbjegli dokazivanje zakonitosti porijekla imovine, a kako se desilo i u Albaniji kada je taj proces pokrenut.

MONITOR: Kolika je  odgovornost političara za to stanje?

RADULOVIĆ: Ključna odgovornost je na njihovoj strani jer su oni kreirali i oni održavaju ambijent u kome su korupcija, nepotizam, klijentelizam i partijska poslušnost dominantni modeli ponašanja. Zaštita partijskih i ličnih interesa, kao i zaštita nezakonito stečene imovine, prepreka je reformi pravosuđa i uspostavljanju društva vladavine prava jer bi u takvom drušvu brojni političari ostali i bez slobode i bez imovine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo