Povežite se sa nama

Izdvojeno

BEZ ODGOVORNOSTI ZA KATASTROFALNE POŽARE U ROŽAJAMA: Ljudski faktor nema ime

Objavljeno prije

na

Požari u Rožajama su se dogodili polovinom maja 2020. godine i prema računici  Uprave za šume, izgorjelo je 160,37 hektara šuma. Iz Osnovnog državnog tužilaštva ovih dana je samo saopšteno da je formiran predmet po nepoznatim (NN) počiniocima, ali da počionioci požara, za koje se vjeruje da su podmetnuti, nijesu otkriveni i da niko nije procesuiran

 

Veliki požari u Rožajama od prije dvije i po godine, za koje se vjeruje da su bili podmetnuti, kao da se nisu ni dogodili, a višemilionska šteta koja je pri tome pričinjena polako ali sigurno pada u zaborav. Reklo bi se da ni novim crnogorskim vlastima nije previše stalo da se dođe do istine ko stoji iza birokratske formulacije ,,ljudski faktor”.

Kako drugačije objasniti činjenicu da ni toliko vremena nakon katastrofalnih požara koji su zadesili teritoriju ove opštine još uvijek nije utvrđena nikakva odgovornost za štetu koja je pri tome nastala, osim konstatacijom da se državnim institucijama ne žuri da taj posao završe.

Požari u Rožajama su se dogodili polovinom maja 2020. godine i prema računicama koje je ranije iznijela Uprava za šume, izgorjelo je 160,37 hektara šuma.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva u ovom gradu ovih dana je samo saopšteno da je formiran predmet po nepoznatim (NN) počiniocima, ali da počionioci požara, za koje se vjeruje da su podmetnuti, nijesu otkriveni i da niko nije procesuiran.

,,Uprava za inspekcijske poslove – Šumarska inspekcija podnijela je zapisnike o utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno o požarima i po tome je sačinjen predmet po nepoznatim učiniocima. Mi smo dali nalog službenicima Odjeljenja bezbjednosti Rožaje, kao i službenicima Šumarske inspekcije da rade na otkrivanju počinilaca krivičnog djela i da o ishodu obavijeste ovo tužilaštvo, ali izvršioci nijesu otkriveni i sve se na tome završilo”, rečeno je u ODT-u Rožaje.

I aktuelni direktor Uprave za šume, Armin Mujević,  kazao je da niko od njegovih prethodnika nije podnio nijednu krivičnu prijavu po osnovu sumnje da su požari u šumskim kompleksima na prostoru Rožaja podmetnuti.

U vrijeme kada su se požari dogodili, direktor Uprave za šume je bio Nusret Kalač, i on je tada saopštio da je ukupna šteta od požara 1.262.050 eura.

Dobro upućeni i obaviješteni sagovornik Monitora izračunao je, međutim, da je šteta koja je nastala usljed požara na teritoriji opštine Rožaje višemilionska i mnogo veća od zvanične i preliminarne koju je tada saopštio Kalač.

Prema njegovim riječima od zasada na jednom hektaru obično bude minimalno četiristo  kubika drveta, a maskimalno osamsto, odnosno u svakom slučaju ne stotinu kubika kako je to očigledno uzeto u računici Uprave za šume.

Preliminarni rezultati Uprave za šume govore da je u požarima ukupno opožareno 160,37 hektara šume raznih kategorija, od privatnih, preko privrednih, takozvanih šumskih kultura od 6 do 10 godina starosti, pa do zaštitnih.

Cijena kubika u svim tim šumama je ista. Naravno, ne i za povlašćene koncesionare kao i za one koji do nje uspiju doći iz druge ili treće ruke.

Sagovornik Monitora kaže da je za njih cijena kubika čamovine na panju, preko posrednika, sedamdeset eura.

To bi, kako napominje, značilo da bi broj izgorjelih kubika šume trebalo množiti sa sedamdeset eura, i u tom slučaju bi se došlo do štete u iznosu od blizu četiri i po miliona, ili precizno 4.490.360 eura.

,,Postoji još jedna računica, a to je ona da cijena posječene šume, takozvane oblovine, u izvozu iznosi stotinu eura, pa i više. Kada računamo na taj način, šteta koja je nastala zbog požara na području opštine Rožaje, iznosi šesti i po miliona, ili 6.414.800. Treba naglasiti da smo u ovoj računici uzeli u obzir i minimalni broj kubika drveteta po hektaru”, kaže taj preduzetnik.

Šteta koja je nastala kada se radi o šumama ne može se, kako ističu, sagledavati samo u materijalnom smislu, već prvenstveno u ekološkom smislu, odnosno u smislu smanjenog emitovanja kiseonika, a potom i u turističkom pogledu.

Opštinska komisija je vrlo brzo završila procjenu štete na privatnoj imovini, koja je prešla vrijednost od trista hiljada eura. Predsjednik Opštine Rahman Husović (BS), koji je po funkciji i predsjednik Opštinskog tima za elementarne nepogode, već tada je kazao kako je ubijeđen da je u najvećem broju slučajeva u pitanju ljudski faktor.

U to su vjerovali i u policiji, a i tadašnji Koordinacioni tim Vlade za suzbijanje bespravnih aktivnosti u šumarstvu takođe je nedvosmisleno saopštio da je za požare kriv ljudski faktor i da će nadležni organi intenzivno  raditi na rasvjetljavanju okolnosti i počinilaca.

Ova osjetljiva i važna tema potisnuta je, međutim, u drugi plan najprije sa izbijanjem novog talasa koronavirusa, a potom i predizbornom kampanjom.

Očekivalo se da će poslije promjene vlasti u avgustu 2020. godine pitanje odgovornosti za višemilionsku štetu nastalu od podmetnutih požara na području opštine Rožaje biti ponovo pokrenuto, ali do sada niko to nije učinio. Možda je neko tek, onako usput, to pomenuo u posljednoj izbornoj kampanji, nakon koje se prethodna vlast Bošnjačke stranke u tom gradu samo učvrstila i betonirala.

Njihov član i funkcioner, Adem Fetić, bio je direktor Direktorata za šume, a nije baš zgodno ponovo sjedjeti u Vladi i prozivati svog funkcionera. Fetić je neko vrijeme bio i  predsjednik Opštinskog odbora ove stranke (BS) u glavnom gradu. Naravno da nije dobro nikoga ni lokalno pominjati tamo gdje vršite apsolutnu vlast.

Nusreta Kalača (DPS) više niko ne pominje, niti zna gdje se sada nalazi. Posljednji put je u javnosti bio kada je poslije smjene sa mjesta direktora Uprave za šume naplatio devet hiljada eura za godišnje odmore koje sam sebi nije napisao. Od tada ni glasa o njemu u medijima.

Ne bi bilo ni dobro etiketeirati ljude samo zbog toga što su u to vrijeme pokrivali značajne funkcije u šumarstvu, ali baš zbog tih visokoh funkcija postojala je makar nekakva moralna odgovornost, koja, takođe, nikada nije pomenuta.

Na sajtu Uprave za šume Crne Gore i danas stoji onaj isti poziv za prijavljivanje požara, i objašnjava se kako je ,,95 odsto šumskih požara izazvano namjerno, iz nehata ili neznanja”.

Takođe se navodi da je ,,za lica koja svojim nesavjesnim radnjama izazovu pojavu i širenje požara većih razmjera i sa znatnom materijalnom štetom, propisana zatvorska kazna od šest mjeseci do dvanaest godina”.

Štete od požara koje su se dogodile polovinom maja 2020. godine na privatnim posjedima i na šumama na trećini teritorije opštine Rožaje, više su nego ,,većih razmjera i sa znatnom materijalnom štetom”, da bi prošle nekažnjeno, a sve vodi ka tome.

Ne može biti nikakvog opravdanja za činjenicu da ni poslije dvije i po godine nema konkretne odgovornosti zbog podmetnutih požara u Rožajama.. Moglo bi se i reći – sve je isto, samo šuma nema.

                                               Tufik SOFTIĆ 

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo