Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKOG CENTRA MANS: Taoci korupcije

Objavljeno prije

na

„Korupcija je postala dio crnogorske svakodnevice a u međunarodnim krugovima, nerijetko, i sinonim za našu zemlju”, kaže u razgovoru za Monitor Dejan Milovac, direktor istraživačkog centra NVO MANS. „Kao sistemska pojava, korupcija je zarobila sve važnije društvene procese i već duže je ključna prepreka u implementaciji reformi. U konačnici, borba protiv korupcije je ključni izazov pred kojim se nalazi Crna Gora na putu ka EU. Mislim da građani postaju svjesniji i one velike korupcije, ne samo administrativne sa kojom se svakodnevno susreću. Ona se ogleda u pokvarenim medicinskim aparatima i tome što djecu liječimo kroz humanitarne akcije, u putevima koji su prepuni rupa iako se milionski zadužujemo, u školama i vrtićima kojih odavno nema dovoljno, ali i u stanovima, vilama, luksuznim automobilima, računima i kompanijama na egzotičnim destinacijama koje posjeduju crnogorski političari”.

MONITOR: Očekujete li njihovu reakciju?
MILOVAC: Građani još u dovoljnoj mjeri ne učestvuju u borbi protiv korupcije jer je sistem kreiran tako da u svakom trenutku štiti korumpirane političare i djeluje revanšistički prema svakome ko se usudi da prijavi korupciju. I ove godine obilježavamo 9. decembar, Međunarodni dan borbe protiv korupcije u atmosferi zastrašivanja aktivista civilnog društva i novinara i potpune pasivnosti države kada su u pitanju konkretni rezultati u borbi protiv korupcije. U saradnji sa Delegacijom EU u Crnoj Gore i uz podršku Britanske ambasade u Podgorici, MANS je ove godine, pored godišnje nacionalne antikorupcijske konferencije, organizovao Nedjelju borbe protiv korupcije. Tokom pet dana ćemo sa gotovo svim društvenim akterima razgovarati o različitim aspektima tog problema. Sa nama će pored predstavnika zvaničnih institucija, nevladinog sektora i medija, biti i eksperti iz 11 zemalja koji će sa nama podijeliti svoja iskustva.

MONITOR: U najavi tih manifestacija, ili kao njihov prateći dio, dobili smo vašu priču o imovini Branka Vujovića i njegove familije. Možete li našim čitaocima predočiti njene osnovne detalje?
MILOVAC: Nezakonito bogaćenje nije specifično samo za Crnu Goru, ali je naša osobenost činjenica da gotovo niko od nadležnih institucija ne radi bilo šta kako bi se poslala poruka da korumpirani javni funkcioneri i političari moraju detaljno objasniti odakle im ogromna imovina. Branko Vujović je tek jedan od javnih funkcionera čija se velika imovina ne može objasniti iz njegovih zvaničnih prihoda, i tek prvi čiju smo imovinu analizirali u novom serijalu Istraživačkog centra MANS-a.

Porodica Vujović je potrošila preko 250.000 eura koje se ne mogu objasniti prihodima koje je prijavljivao nadležnim institucijama. Od tog novca njegovi sinovi su u samo jednom danu potrošili čak 180.000 eura za kupovinu dva stana sa garažama u podgoričkom naselju City kvart. Jedan od njih je u tom momentu bio student a drugi pripravnik u jednoj državnoj instituciji. Pored toga, porodica Vujović je desetine hiljada eura dala i za nabavku novih automobila.

Branko Vujović je kao dugogodišnji vladin funkcioner bio u središtu više privatizacionih poslova, od kojih su većina bili neuspješni i praćeni sumnjama na kršenje zakona i korupciju. Počev od Jugopetrola i nikšićke Željezare, pa do tendera za valorizaciju Buljarice, gotovo da nema posla u koji je Vujović bio uključen a da on nije bio praćen kontraverzama.

Kada javni funkcioner koji je bio uključen u poslove privatizacije državnih kompanija i prodaju resursa vrijednih na desetine milione eura ne može da objasni odakle mu četvrt miliona eura za kupovinu nekretnina i automobila, to predstavlja alarm za nadležne institucije koje bi konačno morale da se pozabave ovim problemom.

MANS dugo upozorava na činjenicu da životni stil crnogorskih javnih funkcionera i političara ne oslikava njihove zvanično prijavljene prihode, te da oni i njihove porodice žive daleko iznad svojih finansijskih mogućnosti. Mi smo se zalagali i zalažemo se da nezakonito bogaćenje bude definisano kao krivično djelo izmjenama Krivičnog zakonika Crne Gore, nadležne institucije i dalje smatraju da to nije potrebno.

MONITOR: Kakve su reakcije javnosti i institucija?
MILOVAC: Dominantna reakcija javnosti jeste podsjećanje da su i ranije postojale sumnje da su pojedini javni funkcioneri nezakonito stekli imovinu, a kada je u pitanju Branko Vujović da je to bilo očekivano, imajući u vidu broj privatizacionih afera koje se vezuju za njegovo ime. Imali smo i reakciju političkih subjekata koji su većinom pozivali nadležne institucije da se pozabave ovim slučajem.

Reakciju nadležnih institucija, u prvom redu Specijalnog državnog tužioca i Agencije za sprečavanje korupcije, tek očekujemo jer smo im početkom ove sedmice dostavili kompletnu dokumentaciju do koje smo došli tokom istraživanja.

MONITOR: Da li su se oglasili ili vas kontaktirali ,,junaci” vašeg istraživanja?
MILOVAC: MANS je kontaktirao Branka Vujovića prije objavljivanja istraživačke priče tražeći objašnjenje za potrošeni novac, a odgovor koji smo dobili je bio u potpunoj suprotnosti sa zvaničnom dokumentacijom koju smo posjedovali. Vujović je objasno da su auta i nekretnine kupili od ušteđevine, na rate, uz poklone i pozajmice, bez obrazloženja ko im je i kada pozajmio toliki novac. U ugovorima o kupovini nekretnina se navodi da su one isplaćene u cjelosti, a porodica Vujović nije prijavila bilo kakve pozajmice ili poklone.

Nakon objavljivanja priče ponovo smo imali reakciju Vujovića koja se može sumirati u rečenicu kojom je on javnosti i MANS-u poručio da ,,neće on nikome polagati račune”. Takav odnos javnih funkcionera dodatno je ohrabren potpunom pasivnošću nadležnih organa koji bi trebali da se bave zakonitošću sticanja imovine.

MONITOR: Ćutanje je postalo osnovni odgovor na prozivke o zloupotrebama položaja, koliko god one bile argumentovane. Zašto je to tako?
MILOVAC: ,,Svake priče tri dana dosta” je nešto na šta funkcioneri očigledno računaju. Zbog toga je važno da mediji ne dozvole da afere utihnu nakon nekoliko dana, ali i nas iz civilnog sektora koji moramo nastaviti da vršimo pritisak na institucije da se ovakvi slučajevi hitno i uspješno procesuiraju.

MONITOR: U ,,budvanskom opusu” SDT-a našla su se mnoga (ne)djela na koja ste ukazivali mnogo godina.
MILOVAC: Procesuiranje budvanske grupe je posao koji nije ni izbliza gotov, ma koliko se u tužilaštvu dičili slučajem Marović. MANS je godinama upozoravao da je Budva leglo korupcije, da je naročito u sektoru urbanizma pričinjena ogromna šteta od koje će se lokalni budžet godinama oporavljati. Godinama smo fioke tužilaštva punili dokazima i krivičnim prijavama koje tamo nije imao ko da pogleda.

Recept za borbu protiv korupcije ekipe u tužilaštvu svodi se na masovno sklapanje sporazuma o priznanju krivice uz kazne koje šalju poruku da se korupcija u Crnoj Gori i dalje isplati. Naročito ona na najvišim nivoima.

MONITOR: Čini se da je korupcija postala sastavni dio izbornog procesa u Crnoj Gori?
MILOVAC: Politička korupcija, zapravo masovna zloupotreba držanih fondova u političke svrhe je uvijek bila sastavni dio našeg izbornog procesa, samo je tokom afere Snimak ogoljena i svi smo imali prilike da vidimo kako izgleda mehanizam brutalnih izbornih manipulacija. MANS je kroz serijal istraživanja dokazao da sve ono što smo čuli na audio snimcima postoji u praksi, a tokom nekoliko posljednih izbora smo razotkrili na koji način se budžet troši kako bi se ostvarila politička prednost na terenu.

Recept za rješavanje ovog problema postoji u mnogim državama. Ali kod nas ne postoji politička volja i institucije odlučne da se ključni vinovnici političke korupcije procesuiraju. Zbog toga je moguće da kadrovi poput Zorana i Vukice Jelić i dalje uživaju na slobodi, ili da Milutin Simović ponovo bude ministar. Dokle god ne budemo imali političku i krivičnu odgovornost za političku korupciju imaćemo izbore sa hipotekom sumnje u regularnost.

MONITOR: Da li ćemo u procesu integracija izgubiti naše koruptivne navike, ili će nas prihvatiti i uz tu ,,malu” osobenost?
MILOVAC: Iluzija je da ćemo se ulaskom u EU u potpunosti lišiti korupcije ili je makar svesti na administrativnu ili sporadični incident. Na to upućuju i iskustva zemalja koje su nakon pada gvozdene zavjese postale članice EU. Smatram ipak da će nam proces pridruženja EU donijeti raskid sa nekim praksama koje su postale imanentne crnogorskim političarima. Prava vrijednost EU nije u članstvu, već u procesu prilagođavanja i navikavanju na EU način života i vladavinu prava koji bi trebao da nas oslobodi balasta pasivnosti kada je u pitanju procesuiranje korupcije na najvišim nivoima odlučivanja.

Jednom kada ministri i premijeri budu išli u zatvor zbog korupcije biće izvjesno da smo se približili EU porodici. Baviti se datumima u tom kontekstu služi da zaboravimo čemu zapravo služe EU integracije.

Nemoć institucija

MONITOR: Kako cijenite rad institucija koje u opisu poslova imaju i borbu protiv korupcije?
MILOVAC: Ono što radi Agencija za borbu protiv korupcije pokazuje da je ta institucija uspostavljena da bi se udarila ,,recka” na listi obaveza EU integracija, ali prije svega kako bi se – pod plaštom navodne borbe protiv korupcije i konflikta interesa – obračunavala sa kritičarima vlasti. Dovoljna potvrda za to je ono što ASK trenutno radi kada su u pitanju članovi Savjeta RTCG, ali i njihov odnos prema građanima koji kao nesporni zviždači traže zaštiti nakon što su razotkrili korupciju. Ova institucija je opterećena školskim primjerom konflikta interesa i potpuno je nerealno očekivati da će njen direktor ozbiljnije ,,udariti” na interese partije u čijem vrhu je čovjek sa kojim je on u rodbinskim odnosima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo