Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKOG CENTRA MANS: Taoci korupcije

Objavljeno prije

na

„Korupcija je postala dio crnogorske svakodnevice a u međunarodnim krugovima, nerijetko, i sinonim za našu zemlju”, kaže u razgovoru za Monitor Dejan Milovac, direktor istraživačkog centra NVO MANS. „Kao sistemska pojava, korupcija je zarobila sve važnije društvene procese i već duže je ključna prepreka u implementaciji reformi. U konačnici, borba protiv korupcije je ključni izazov pred kojim se nalazi Crna Gora na putu ka EU. Mislim da građani postaju svjesniji i one velike korupcije, ne samo administrativne sa kojom se svakodnevno susreću. Ona se ogleda u pokvarenim medicinskim aparatima i tome što djecu liječimo kroz humanitarne akcije, u putevima koji su prepuni rupa iako se milionski zadužujemo, u školama i vrtićima kojih odavno nema dovoljno, ali i u stanovima, vilama, luksuznim automobilima, računima i kompanijama na egzotičnim destinacijama koje posjeduju crnogorski političari”.

MONITOR: Očekujete li njihovu reakciju?
MILOVAC: Građani još u dovoljnoj mjeri ne učestvuju u borbi protiv korupcije jer je sistem kreiran tako da u svakom trenutku štiti korumpirane političare i djeluje revanšistički prema svakome ko se usudi da prijavi korupciju. I ove godine obilježavamo 9. decembar, Međunarodni dan borbe protiv korupcije u atmosferi zastrašivanja aktivista civilnog društva i novinara i potpune pasivnosti države kada su u pitanju konkretni rezultati u borbi protiv korupcije. U saradnji sa Delegacijom EU u Crnoj Gore i uz podršku Britanske ambasade u Podgorici, MANS je ove godine, pored godišnje nacionalne antikorupcijske konferencije, organizovao Nedjelju borbe protiv korupcije. Tokom pet dana ćemo sa gotovo svim društvenim akterima razgovarati o različitim aspektima tog problema. Sa nama će pored predstavnika zvaničnih institucija, nevladinog sektora i medija, biti i eksperti iz 11 zemalja koji će sa nama podijeliti svoja iskustva.

MONITOR: U najavi tih manifestacija, ili kao njihov prateći dio, dobili smo vašu priču o imovini Branka Vujovića i njegove familije. Možete li našim čitaocima predočiti njene osnovne detalje?
MILOVAC: Nezakonito bogaćenje nije specifično samo za Crnu Goru, ali je naša osobenost činjenica da gotovo niko od nadležnih institucija ne radi bilo šta kako bi se poslala poruka da korumpirani javni funkcioneri i političari moraju detaljno objasniti odakle im ogromna imovina. Branko Vujović je tek jedan od javnih funkcionera čija se velika imovina ne može objasniti iz njegovih zvaničnih prihoda, i tek prvi čiju smo imovinu analizirali u novom serijalu Istraživačkog centra MANS-a.

Porodica Vujović je potrošila preko 250.000 eura koje se ne mogu objasniti prihodima koje je prijavljivao nadležnim institucijama. Od tog novca njegovi sinovi su u samo jednom danu potrošili čak 180.000 eura za kupovinu dva stana sa garažama u podgoričkom naselju City kvart. Jedan od njih je u tom momentu bio student a drugi pripravnik u jednoj državnoj instituciji. Pored toga, porodica Vujović je desetine hiljada eura dala i za nabavku novih automobila.

Branko Vujović je kao dugogodišnji vladin funkcioner bio u središtu više privatizacionih poslova, od kojih su većina bili neuspješni i praćeni sumnjama na kršenje zakona i korupciju. Počev od Jugopetrola i nikšićke Željezare, pa do tendera za valorizaciju Buljarice, gotovo da nema posla u koji je Vujović bio uključen a da on nije bio praćen kontraverzama.

Kada javni funkcioner koji je bio uključen u poslove privatizacije državnih kompanija i prodaju resursa vrijednih na desetine milione eura ne može da objasni odakle mu četvrt miliona eura za kupovinu nekretnina i automobila, to predstavlja alarm za nadležne institucije koje bi konačno morale da se pozabave ovim problemom.

MANS dugo upozorava na činjenicu da životni stil crnogorskih javnih funkcionera i političara ne oslikava njihove zvanično prijavljene prihode, te da oni i njihove porodice žive daleko iznad svojih finansijskih mogućnosti. Mi smo se zalagali i zalažemo se da nezakonito bogaćenje bude definisano kao krivično djelo izmjenama Krivičnog zakonika Crne Gore, nadležne institucije i dalje smatraju da to nije potrebno.

MONITOR: Kakve su reakcije javnosti i institucija?
MILOVAC: Dominantna reakcija javnosti jeste podsjećanje da su i ranije postojale sumnje da su pojedini javni funkcioneri nezakonito stekli imovinu, a kada je u pitanju Branko Vujović da je to bilo očekivano, imajući u vidu broj privatizacionih afera koje se vezuju za njegovo ime. Imali smo i reakciju političkih subjekata koji su većinom pozivali nadležne institucije da se pozabave ovim slučajem.

Reakciju nadležnih institucija, u prvom redu Specijalnog državnog tužioca i Agencije za sprečavanje korupcije, tek očekujemo jer smo im početkom ove sedmice dostavili kompletnu dokumentaciju do koje smo došli tokom istraživanja.

MONITOR: Da li su se oglasili ili vas kontaktirali ,,junaci” vašeg istraživanja?
MILOVAC: MANS je kontaktirao Branka Vujovića prije objavljivanja istraživačke priče tražeći objašnjenje za potrošeni novac, a odgovor koji smo dobili je bio u potpunoj suprotnosti sa zvaničnom dokumentacijom koju smo posjedovali. Vujović je objasno da su auta i nekretnine kupili od ušteđevine, na rate, uz poklone i pozajmice, bez obrazloženja ko im je i kada pozajmio toliki novac. U ugovorima o kupovini nekretnina se navodi da su one isplaćene u cjelosti, a porodica Vujović nije prijavila bilo kakve pozajmice ili poklone.

Nakon objavljivanja priče ponovo smo imali reakciju Vujovića koja se može sumirati u rečenicu kojom je on javnosti i MANS-u poručio da ,,neće on nikome polagati račune”. Takav odnos javnih funkcionera dodatno je ohrabren potpunom pasivnošću nadležnih organa koji bi trebali da se bave zakonitošću sticanja imovine.

MONITOR: Ćutanje je postalo osnovni odgovor na prozivke o zloupotrebama položaja, koliko god one bile argumentovane. Zašto je to tako?
MILOVAC: ,,Svake priče tri dana dosta” je nešto na šta funkcioneri očigledno računaju. Zbog toga je važno da mediji ne dozvole da afere utihnu nakon nekoliko dana, ali i nas iz civilnog sektora koji moramo nastaviti da vršimo pritisak na institucije da se ovakvi slučajevi hitno i uspješno procesuiraju.

MONITOR: U ,,budvanskom opusu” SDT-a našla su se mnoga (ne)djela na koja ste ukazivali mnogo godina.
MILOVAC: Procesuiranje budvanske grupe je posao koji nije ni izbliza gotov, ma koliko se u tužilaštvu dičili slučajem Marović. MANS je godinama upozoravao da je Budva leglo korupcije, da je naročito u sektoru urbanizma pričinjena ogromna šteta od koje će se lokalni budžet godinama oporavljati. Godinama smo fioke tužilaštva punili dokazima i krivičnim prijavama koje tamo nije imao ko da pogleda.

Recept za borbu protiv korupcije ekipe u tužilaštvu svodi se na masovno sklapanje sporazuma o priznanju krivice uz kazne koje šalju poruku da se korupcija u Crnoj Gori i dalje isplati. Naročito ona na najvišim nivoima.

MONITOR: Čini se da je korupcija postala sastavni dio izbornog procesa u Crnoj Gori?
MILOVAC: Politička korupcija, zapravo masovna zloupotreba držanih fondova u političke svrhe je uvijek bila sastavni dio našeg izbornog procesa, samo je tokom afere Snimak ogoljena i svi smo imali prilike da vidimo kako izgleda mehanizam brutalnih izbornih manipulacija. MANS je kroz serijal istraživanja dokazao da sve ono što smo čuli na audio snimcima postoji u praksi, a tokom nekoliko posljednih izbora smo razotkrili na koji način se budžet troši kako bi se ostvarila politička prednost na terenu.

Recept za rješavanje ovog problema postoji u mnogim državama. Ali kod nas ne postoji politička volja i institucije odlučne da se ključni vinovnici političke korupcije procesuiraju. Zbog toga je moguće da kadrovi poput Zorana i Vukice Jelić i dalje uživaju na slobodi, ili da Milutin Simović ponovo bude ministar. Dokle god ne budemo imali političku i krivičnu odgovornost za političku korupciju imaćemo izbore sa hipotekom sumnje u regularnost.

MONITOR: Da li ćemo u procesu integracija izgubiti naše koruptivne navike, ili će nas prihvatiti i uz tu ,,malu” osobenost?
MILOVAC: Iluzija je da ćemo se ulaskom u EU u potpunosti lišiti korupcije ili je makar svesti na administrativnu ili sporadični incident. Na to upućuju i iskustva zemalja koje su nakon pada gvozdene zavjese postale članice EU. Smatram ipak da će nam proces pridruženja EU donijeti raskid sa nekim praksama koje su postale imanentne crnogorskim političarima. Prava vrijednost EU nije u članstvu, već u procesu prilagođavanja i navikavanju na EU način života i vladavinu prava koji bi trebao da nas oslobodi balasta pasivnosti kada je u pitanju procesuiranje korupcije na najvišim nivoima odlučivanja.

Jednom kada ministri i premijeri budu išli u zatvor zbog korupcije biće izvjesno da smo se približili EU porodici. Baviti se datumima u tom kontekstu služi da zaboravimo čemu zapravo služe EU integracije.

Nemoć institucija

MONITOR: Kako cijenite rad institucija koje u opisu poslova imaju i borbu protiv korupcije?
MILOVAC: Ono što radi Agencija za borbu protiv korupcije pokazuje da je ta institucija uspostavljena da bi se udarila ,,recka” na listi obaveza EU integracija, ali prije svega kako bi se – pod plaštom navodne borbe protiv korupcije i konflikta interesa – obračunavala sa kritičarima vlasti. Dovoljna potvrda za to je ono što ASK trenutno radi kada su u pitanju članovi Savjeta RTCG, ali i njihov odnos prema građanima koji kao nesporni zviždači traže zaštiti nakon što su razotkrili korupciju. Ova institucija je opterećena školskim primjerom konflikta interesa i potpuno je nerealno očekivati da će njen direktor ozbiljnije ,,udariti” na interese partije u čijem vrhu je čovjek sa kojim je on u rodbinskim odnosima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo