Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKOG CENTRA MANS: Taoci korupcije

Objavljeno prije

na

„Korupcija je postala dio crnogorske svakodnevice a u međunarodnim krugovima, nerijetko, i sinonim za našu zemlju”, kaže u razgovoru za Monitor Dejan Milovac, direktor istraživačkog centra NVO MANS. „Kao sistemska pojava, korupcija je zarobila sve važnije društvene procese i već duže je ključna prepreka u implementaciji reformi. U konačnici, borba protiv korupcije je ključni izazov pred kojim se nalazi Crna Gora na putu ka EU. Mislim da građani postaju svjesniji i one velike korupcije, ne samo administrativne sa kojom se svakodnevno susreću. Ona se ogleda u pokvarenim medicinskim aparatima i tome što djecu liječimo kroz humanitarne akcije, u putevima koji su prepuni rupa iako se milionski zadužujemo, u školama i vrtićima kojih odavno nema dovoljno, ali i u stanovima, vilama, luksuznim automobilima, računima i kompanijama na egzotičnim destinacijama koje posjeduju crnogorski političari”.

MONITOR: Očekujete li njihovu reakciju?
MILOVAC: Građani još u dovoljnoj mjeri ne učestvuju u borbi protiv korupcije jer je sistem kreiran tako da u svakom trenutku štiti korumpirane političare i djeluje revanšistički prema svakome ko se usudi da prijavi korupciju. I ove godine obilježavamo 9. decembar, Međunarodni dan borbe protiv korupcije u atmosferi zastrašivanja aktivista civilnog društva i novinara i potpune pasivnosti države kada su u pitanju konkretni rezultati u borbi protiv korupcije. U saradnji sa Delegacijom EU u Crnoj Gore i uz podršku Britanske ambasade u Podgorici, MANS je ove godine, pored godišnje nacionalne antikorupcijske konferencije, organizovao Nedjelju borbe protiv korupcije. Tokom pet dana ćemo sa gotovo svim društvenim akterima razgovarati o različitim aspektima tog problema. Sa nama će pored predstavnika zvaničnih institucija, nevladinog sektora i medija, biti i eksperti iz 11 zemalja koji će sa nama podijeliti svoja iskustva.

MONITOR: U najavi tih manifestacija, ili kao njihov prateći dio, dobili smo vašu priču o imovini Branka Vujovića i njegove familije. Možete li našim čitaocima predočiti njene osnovne detalje?
MILOVAC: Nezakonito bogaćenje nije specifično samo za Crnu Goru, ali je naša osobenost činjenica da gotovo niko od nadležnih institucija ne radi bilo šta kako bi se poslala poruka da korumpirani javni funkcioneri i političari moraju detaljno objasniti odakle im ogromna imovina. Branko Vujović je tek jedan od javnih funkcionera čija se velika imovina ne može objasniti iz njegovih zvaničnih prihoda, i tek prvi čiju smo imovinu analizirali u novom serijalu Istraživačkog centra MANS-a.

Porodica Vujović je potrošila preko 250.000 eura koje se ne mogu objasniti prihodima koje je prijavljivao nadležnim institucijama. Od tog novca njegovi sinovi su u samo jednom danu potrošili čak 180.000 eura za kupovinu dva stana sa garažama u podgoričkom naselju City kvart. Jedan od njih je u tom momentu bio student a drugi pripravnik u jednoj državnoj instituciji. Pored toga, porodica Vujović je desetine hiljada eura dala i za nabavku novih automobila.

Branko Vujović je kao dugogodišnji vladin funkcioner bio u središtu više privatizacionih poslova, od kojih su većina bili neuspješni i praćeni sumnjama na kršenje zakona i korupciju. Počev od Jugopetrola i nikšićke Željezare, pa do tendera za valorizaciju Buljarice, gotovo da nema posla u koji je Vujović bio uključen a da on nije bio praćen kontraverzama.

Kada javni funkcioner koji je bio uključen u poslove privatizacije državnih kompanija i prodaju resursa vrijednih na desetine milione eura ne može da objasni odakle mu četvrt miliona eura za kupovinu nekretnina i automobila, to predstavlja alarm za nadležne institucije koje bi konačno morale da se pozabave ovim problemom.

MANS dugo upozorava na činjenicu da životni stil crnogorskih javnih funkcionera i političara ne oslikava njihove zvanično prijavljene prihode, te da oni i njihove porodice žive daleko iznad svojih finansijskih mogućnosti. Mi smo se zalagali i zalažemo se da nezakonito bogaćenje bude definisano kao krivično djelo izmjenama Krivičnog zakonika Crne Gore, nadležne institucije i dalje smatraju da to nije potrebno.

MONITOR: Kakve su reakcije javnosti i institucija?
MILOVAC: Dominantna reakcija javnosti jeste podsjećanje da su i ranije postojale sumnje da su pojedini javni funkcioneri nezakonito stekli imovinu, a kada je u pitanju Branko Vujović da je to bilo očekivano, imajući u vidu broj privatizacionih afera koje se vezuju za njegovo ime. Imali smo i reakciju političkih subjekata koji su većinom pozivali nadležne institucije da se pozabave ovim slučajem.

Reakciju nadležnih institucija, u prvom redu Specijalnog državnog tužioca i Agencije za sprečavanje korupcije, tek očekujemo jer smo im početkom ove sedmice dostavili kompletnu dokumentaciju do koje smo došli tokom istraživanja.

MONITOR: Da li su se oglasili ili vas kontaktirali ,,junaci” vašeg istraživanja?
MILOVAC: MANS je kontaktirao Branka Vujovića prije objavljivanja istraživačke priče tražeći objašnjenje za potrošeni novac, a odgovor koji smo dobili je bio u potpunoj suprotnosti sa zvaničnom dokumentacijom koju smo posjedovali. Vujović je objasno da su auta i nekretnine kupili od ušteđevine, na rate, uz poklone i pozajmice, bez obrazloženja ko im je i kada pozajmio toliki novac. U ugovorima o kupovini nekretnina se navodi da su one isplaćene u cjelosti, a porodica Vujović nije prijavila bilo kakve pozajmice ili poklone.

Nakon objavljivanja priče ponovo smo imali reakciju Vujovića koja se može sumirati u rečenicu kojom je on javnosti i MANS-u poručio da ,,neće on nikome polagati račune”. Takav odnos javnih funkcionera dodatno je ohrabren potpunom pasivnošću nadležnih organa koji bi trebali da se bave zakonitošću sticanja imovine.

MONITOR: Ćutanje je postalo osnovni odgovor na prozivke o zloupotrebama položaja, koliko god one bile argumentovane. Zašto je to tako?
MILOVAC: ,,Svake priče tri dana dosta” je nešto na šta funkcioneri očigledno računaju. Zbog toga je važno da mediji ne dozvole da afere utihnu nakon nekoliko dana, ali i nas iz civilnog sektora koji moramo nastaviti da vršimo pritisak na institucije da se ovakvi slučajevi hitno i uspješno procesuiraju.

MONITOR: U ,,budvanskom opusu” SDT-a našla su se mnoga (ne)djela na koja ste ukazivali mnogo godina.
MILOVAC: Procesuiranje budvanske grupe je posao koji nije ni izbliza gotov, ma koliko se u tužilaštvu dičili slučajem Marović. MANS je godinama upozoravao da je Budva leglo korupcije, da je naročito u sektoru urbanizma pričinjena ogromna šteta od koje će se lokalni budžet godinama oporavljati. Godinama smo fioke tužilaštva punili dokazima i krivičnim prijavama koje tamo nije imao ko da pogleda.

Recept za borbu protiv korupcije ekipe u tužilaštvu svodi se na masovno sklapanje sporazuma o priznanju krivice uz kazne koje šalju poruku da se korupcija u Crnoj Gori i dalje isplati. Naročito ona na najvišim nivoima.

MONITOR: Čini se da je korupcija postala sastavni dio izbornog procesa u Crnoj Gori?
MILOVAC: Politička korupcija, zapravo masovna zloupotreba držanih fondova u političke svrhe je uvijek bila sastavni dio našeg izbornog procesa, samo je tokom afere Snimak ogoljena i svi smo imali prilike da vidimo kako izgleda mehanizam brutalnih izbornih manipulacija. MANS je kroz serijal istraživanja dokazao da sve ono što smo čuli na audio snimcima postoji u praksi, a tokom nekoliko posljednih izbora smo razotkrili na koji način se budžet troši kako bi se ostvarila politička prednost na terenu.

Recept za rješavanje ovog problema postoji u mnogim državama. Ali kod nas ne postoji politička volja i institucije odlučne da se ključni vinovnici političke korupcije procesuiraju. Zbog toga je moguće da kadrovi poput Zorana i Vukice Jelić i dalje uživaju na slobodi, ili da Milutin Simović ponovo bude ministar. Dokle god ne budemo imali političku i krivičnu odgovornost za političku korupciju imaćemo izbore sa hipotekom sumnje u regularnost.

MONITOR: Da li ćemo u procesu integracija izgubiti naše koruptivne navike, ili će nas prihvatiti i uz tu ,,malu” osobenost?
MILOVAC: Iluzija je da ćemo se ulaskom u EU u potpunosti lišiti korupcije ili je makar svesti na administrativnu ili sporadični incident. Na to upućuju i iskustva zemalja koje su nakon pada gvozdene zavjese postale članice EU. Smatram ipak da će nam proces pridruženja EU donijeti raskid sa nekim praksama koje su postale imanentne crnogorskim političarima. Prava vrijednost EU nije u članstvu, već u procesu prilagođavanja i navikavanju na EU način života i vladavinu prava koji bi trebao da nas oslobodi balasta pasivnosti kada je u pitanju procesuiranje korupcije na najvišim nivoima odlučivanja.

Jednom kada ministri i premijeri budu išli u zatvor zbog korupcije biće izvjesno da smo se približili EU porodici. Baviti se datumima u tom kontekstu služi da zaboravimo čemu zapravo služe EU integracije.

Nemoć institucija

MONITOR: Kako cijenite rad institucija koje u opisu poslova imaju i borbu protiv korupcije?
MILOVAC: Ono što radi Agencija za borbu protiv korupcije pokazuje da je ta institucija uspostavljena da bi se udarila ,,recka” na listi obaveza EU integracija, ali prije svega kako bi se – pod plaštom navodne borbe protiv korupcije i konflikta interesa – obračunavala sa kritičarima vlasti. Dovoljna potvrda za to je ono što ASK trenutno radi kada su u pitanju članovi Savjeta RTCG, ali i njihov odnos prema građanima koji kao nesporni zviždači traže zaštiti nakon što su razotkrili korupciju. Ova institucija je opterećena školskim primjerom konflikta interesa i potpuno je nerealno očekivati da će njen direktor ozbiljnije ,,udariti” na interese partije u čijem vrhu je čovjek sa kojim je on u rodbinskim odnosima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo