Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Demokratski broš

Objavljeno prije

na

Nije se mnogo toga promijenilo: žene u vlasti , kao i početkom devedesetih, i poletarci iz vrtića umiju prebrojati. Razlika: Crna Gora odnedavno vodi rodnu statistiku, pa je sigurno da je žena mnogo manje nego što je evropski standard. Rezultati posljednjih izbora: u crnogorskoj Vladi je tek jedna žena (statistika kaže da je to 4.76 odsto), a u Skupštini osam, odnosno 9.88 odsto. Od 21 crnogorske opštine samo jedna ima gradonačelnicu. Trideset odsto žena u politici je postavljeni evropski cilj. Daleki. Predlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o izboru odbornika i poslanika, kojim se definišu izborne kvote za žene – odavno je na čekanju.

,,To je najizbjegavaniji predlog zakona u istoriji crnogorske Skupštine”, prokomentarisala je nedavno poslanica Socijalističke narodne partije Snežana Jonica. Jonica je za to direktno optužila predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića.

PREDSJEDNICA NA METI: Da predsjedavanje parlamentom stvarno ima veze sa rodnom politikom, pokazalo se još 2001. godine kada je crnogorska Skupština prvi put dobila – predsjednicu. Za vrijeme mandata Vesne Perović, izabrane iz redova tadašnjeg Liberalnog Saveza Crne Gore, broj žena u Skupštini bio je veći nego nakon posljednjih izbora . Od 2001. do 2004. godine, koliko je Vesna Perović predsjedavala parlamentom, u Skupštini je bilo oko 11 odsto žena. Perovićeva je istovremeno jedna od dvije žene koja je u Crnoj Gori vodila partiju. Druga je Milica Pejanović-Đurišić, bivša predsjednica podjeljenog DPS-a.
Izbor Vesne Perović, kako se navodi i u izvještaju u sjenci koji su za CEDAW uradile osam ženskih nevladinih organizacija, bio je ,,praćen visokim stepenom diskriminacije nje lično i njene partije od strane svih političkih subjekata i nekih uticajnih intelektualnih krugova”. Ilustracije radi: Crnogorski književni list je tek izabranoj predsjednici Skupštine prebrojavao prezimena, muževe, pa čak i genetsku supstancu.
Sem bolje rodne statistike, za vrijeme mandata Vesne Perović formiran je Odbor za ravnopravnost polova, kao stalno radno tijelo u parlamentu.
,,Neka je muško, pa neka je iz SNP-a”, komentarisala je izbor prve predsjednice parlamenta Ljubica Beba Džaković, poslanica DPS-a, koja je 2004. godine izabrana za predsjednicu skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost.
Protiv njenog imenovanja, sem ženskih nevladinih organizacija, niko nije imao ništa protiv. A bilo je odveć jasno da vlast ne misli ozbiljno da zavodi po Crnoj Gori rodnu ravnopravnost.
Sa mjesta predsjednice Odbora Beba Džaković je govorila ,,Mene što se tiče, neću te senzitivne jezike, ta izmišljanja seksualnog uznemiravanja, i razne druge stvari..” Ili: ,,Pitanje rađanja, majčinstvo daleko su važniji od politike i karijere. Žena mora prvo da bude majka i mora da definiše prioritete u životu”.
Direktorice nevladinih organizacija ANIMA iz Kotora, Ljupka Kovačević i Crnogorskog ženskog lobija Aida Petrović tražile su smjenu Bebe Džaković. Ona nije htjela da podnese ostavku, iako je, kako je i sama povjerila, ,,ta funkcija ne interesuje”. Partijski zadatak nije šala. Pa i kada se dođe na mjesto, kako je Džakovićeva govorila, gdje se ,,sekretarice stalno mjenjaju” i do koga ,,nikom nije stalo”.
Poznata kao braniteljka lika i djela premijera Đukanovića, Beba Džaković se sa majčinskom brigom odnosila i prema njegovim političkim saradnicima. Na sjednicama Odbora za rodnu ravnopravnost o ženskim temama govorila je samo kad mora ili kad ,,odugovlači dok stigne ministar”.
GOSPOĐO MINISTRE: Iz vladajuće partije Crna Gora dobila je i prvu potpredsjednicu Vlade – Gordanu Đurović, ministricu za ekonomske integracije. Rodnoj ravnopravnosti u Crnoj Gori ni to nije mnogo pomoglo. Gordana Đurović ne voli da je zovu ministrica. Više voli da je oslovljavaju sa ,,profesore” ili ,,ministre”. Na rodno senzitivni jezik navići će se zbog evropskih integracija.
Iako je jedna ministrica, u crnogorskoj Vladi je 28,5 odsto žena, konstatuje se u skorašnjem izvještaju ženskih NVO. ,,Očigledno da broj nije mali, ali su one dominantno na pozicijama pomoćnica, odnosno onih koje rade posao, ali ga na kraju ne prezentuju u javnosti i ne koriste privilegije”, ocjenjuje se u izvještaju.
Ženske nevladine organizacije nijesu uspjele da smjene Bebu Džaković. Povukla se sama, a na njeno mjesto imenovana je aktuelna predsjednica Odbora Nada Drobnjak, dotadašnja predsjednica vladine Kancelarije za rodnu ravnopravnost osnovane 2003. godine. Nadi Drobnjak ne fali senzibiliteta za rodnu ravnopravnost, mada je od strane ženskih organizacija i opozicionih partija optuživana da joj je preča partijska pripadnost.
Vlada je, dok je Nada Drobnjak bila na mjestu predsjednice vladine Kancelarije za rodnu ravnopravnost, 2007. godine, predložila Zakon o rodnoj ravnopravnosti. Skupština ga je usvojila. To je svakako bio napredak.

TEK LIJEPA PRIČA: Zakon je ostao mrtvo slovo. Da donošenje zakona nije dovoljno, podsjetila je i Evropska komisija, uz upozorenje da crnogorske partije nijesu ispoštovale zakonsku smjernicu o najmanje 30 odsto žena među kandidatima na parlamentarnim i lokalnim izborima nakon referenduma. Iako se Vladi nije dopao izvještaj EK, nevladine organizacije su ocijenile da je stanje još gore nego u izvještaju.

,,Nema mehanizama koji bi pratili sprovođenje tog i drugih zakona koji se tiču položaja žena”, smatraju NVO aktivistkinje.

Prve nevladine organizacije čiji je cilj uspostavljanje rodne ravnopravnosti osnovane su 1996. godine. Najprije su osnovani sos telefoni za pomoć ženama i djeci žrtvama nasilja. Najaktivnije: NVO ANIMA koja trenutno organizuje jedine ženske studije u Crnoj Gori, Sigurna ženska kuća, Crnogorski ženski lobi, SOS telefon Podgorica…

Neke od aktivistkinja nevladinog sektora zbog zalaganja za ženska prava nagrađene su prestižnim međunarodnim nagradama. Direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević dobitnica je nagrade Amnesty International za 2006. godinu jer je, kako stoji na sajtu ove međunarodne organizacije ,,jedna od prvih u Crnoj Gori koja se bavila problemom prodaje ljudi”.

Nagrada je uslijedila nakon ,,afere S.Č”. Tokom afere, kao korisnici seksualnih usluga pominjani su i visoki zvaničnici, pripadnici crnogorske nove ,,elite.” Istražna sutkinja Ana Vuković tražila je pokretanje sudskog procesa, ali je slučaj je obustavljen nakon što je nadležni državni tužilac odustao od krivičnog gonjenja osumnjičenih usljed nedostatka dokaza.

Premijer od tada nije pominjao nasilje nad ženama. Najnovija vijest: ,,Udruženim snagama državnih institucija i međunarodnih organizacija uspješno je realizovana ovogodišnja kampanja 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici”, ocijenio je Đukanović i najavio da će Vlada i dalje učestvovati u takvim projektima.
Vlada je prethodno, usvojila Deklaraciju o proglašenju 2010. godine – godinom borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

Neke od aktivistkinja crnogorskog ženskog pokreta međutim smatraju da se tema nasilja u porodici koristi da bi se ostalim ženskim pitanjima kao što su – obrazovanje, siromaštvo, zdravlje, mali broj na mjestima odlučivanja – umanjio značaj.

,,Šta se promijenilo od devedesetih do danas? Država ima neka tijela i zakone kojima formalno maše pred svijetom dok patrijarhalna svijest progovara iz najviših funkcija države koja se ne bavi pitanjem žena u Crnoj Gori. Iako upravo od riješavanja tog pitanja zavisi napredak”, ocjenjuje položaj žena u Crnoj Gori danas Ervina Dabidžinović, psihološkinja NVO ANIMA.
Ruku na srce, crnogorskoj Vladi nije samo teško da prihvati rodnu ravnopravnost. Jednakost za homoseksualce, dok ih brani ministar za ljudska prava Ferhat Dinoša, nepoželjnija je.

Srećna 2010. godina.

PARLAMENTARKE OD DEVEDESETIH DO DANAS

Malo, manje, malo više

U skupštinskom sazivu nakon prvih izbora za crnogorsku Skupštinu poslije uvođenja višestranačkog sistema bilo je 4,80 odsto, odnosno šest žena.
Računajući u procentima, nakon sljedećih izbora ih je više, a ustvari stanje ostaje nepromijenjeno. I dalje je šest žena, samo je smanjen ukupan broj poslanika.
Nakon republičkih parlamentarnih izbora održanih 1998. godine izabrano je manje parlamentarki – samo četiri (5,12%). Iako je žena nakon posljednjih izbora u parlamentu 9.98, tokom 2007. godine, uslijed partijskih izmjena, postotak se povećava na 11.11 odsto. Sazivi lokalnih skupština u Crnoj Gori, u ukupnom prosjeku, za period 1990- 2002.godina, ne prelaze 6,47 odsto.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo