Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Demokratski broš

Objavljeno prije

na

Nije se mnogo toga promijenilo: žene u vlasti , kao i početkom devedesetih, i poletarci iz vrtića umiju prebrojati. Razlika: Crna Gora odnedavno vodi rodnu statistiku, pa je sigurno da je žena mnogo manje nego što je evropski standard. Rezultati posljednjih izbora: u crnogorskoj Vladi je tek jedna žena (statistika kaže da je to 4.76 odsto), a u Skupštini osam, odnosno 9.88 odsto. Od 21 crnogorske opštine samo jedna ima gradonačelnicu. Trideset odsto žena u politici je postavljeni evropski cilj. Daleki. Predlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o izboru odbornika i poslanika, kojim se definišu izborne kvote za žene – odavno je na čekanju.

,,To je najizbjegavaniji predlog zakona u istoriji crnogorske Skupštine”, prokomentarisala je nedavno poslanica Socijalističke narodne partije Snežana Jonica. Jonica je za to direktno optužila predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića.

PREDSJEDNICA NA METI: Da predsjedavanje parlamentom stvarno ima veze sa rodnom politikom, pokazalo se još 2001. godine kada je crnogorska Skupština prvi put dobila – predsjednicu. Za vrijeme mandata Vesne Perović, izabrane iz redova tadašnjeg Liberalnog Saveza Crne Gore, broj žena u Skupštini bio je veći nego nakon posljednjih izbora . Od 2001. do 2004. godine, koliko je Vesna Perović predsjedavala parlamentom, u Skupštini je bilo oko 11 odsto žena. Perovićeva je istovremeno jedna od dvije žene koja je u Crnoj Gori vodila partiju. Druga je Milica Pejanović-Đurišić, bivša predsjednica podjeljenog DPS-a.
Izbor Vesne Perović, kako se navodi i u izvještaju u sjenci koji su za CEDAW uradile osam ženskih nevladinih organizacija, bio je ,,praćen visokim stepenom diskriminacije nje lično i njene partije od strane svih političkih subjekata i nekih uticajnih intelektualnih krugova”. Ilustracije radi: Crnogorski književni list je tek izabranoj predsjednici Skupštine prebrojavao prezimena, muževe, pa čak i genetsku supstancu.
Sem bolje rodne statistike, za vrijeme mandata Vesne Perović formiran je Odbor za ravnopravnost polova, kao stalno radno tijelo u parlamentu.
,,Neka je muško, pa neka je iz SNP-a”, komentarisala je izbor prve predsjednice parlamenta Ljubica Beba Džaković, poslanica DPS-a, koja je 2004. godine izabrana za predsjednicu skupštinskog Odbora za rodnu ravnopravnost.
Protiv njenog imenovanja, sem ženskih nevladinih organizacija, niko nije imao ništa protiv. A bilo je odveć jasno da vlast ne misli ozbiljno da zavodi po Crnoj Gori rodnu ravnopravnost.
Sa mjesta predsjednice Odbora Beba Džaković je govorila ,,Mene što se tiče, neću te senzitivne jezike, ta izmišljanja seksualnog uznemiravanja, i razne druge stvari..” Ili: ,,Pitanje rađanja, majčinstvo daleko su važniji od politike i karijere. Žena mora prvo da bude majka i mora da definiše prioritete u životu”.
Direktorice nevladinih organizacija ANIMA iz Kotora, Ljupka Kovačević i Crnogorskog ženskog lobija Aida Petrović tražile su smjenu Bebe Džaković. Ona nije htjela da podnese ostavku, iako je, kako je i sama povjerila, ,,ta funkcija ne interesuje”. Partijski zadatak nije šala. Pa i kada se dođe na mjesto, kako je Džakovićeva govorila, gdje se ,,sekretarice stalno mjenjaju” i do koga ,,nikom nije stalo”.
Poznata kao braniteljka lika i djela premijera Đukanovića, Beba Džaković se sa majčinskom brigom odnosila i prema njegovim političkim saradnicima. Na sjednicama Odbora za rodnu ravnopravnost o ženskim temama govorila je samo kad mora ili kad ,,odugovlači dok stigne ministar”.
GOSPOĐO MINISTRE: Iz vladajuće partije Crna Gora dobila je i prvu potpredsjednicu Vlade – Gordanu Đurović, ministricu za ekonomske integracije. Rodnoj ravnopravnosti u Crnoj Gori ni to nije mnogo pomoglo. Gordana Đurović ne voli da je zovu ministrica. Više voli da je oslovljavaju sa ,,profesore” ili ,,ministre”. Na rodno senzitivni jezik navići će se zbog evropskih integracija.
Iako je jedna ministrica, u crnogorskoj Vladi je 28,5 odsto žena, konstatuje se u skorašnjem izvještaju ženskih NVO. ,,Očigledno da broj nije mali, ali su one dominantno na pozicijama pomoćnica, odnosno onih koje rade posao, ali ga na kraju ne prezentuju u javnosti i ne koriste privilegije”, ocjenjuje se u izvještaju.
Ženske nevladine organizacije nijesu uspjele da smjene Bebu Džaković. Povukla se sama, a na njeno mjesto imenovana je aktuelna predsjednica Odbora Nada Drobnjak, dotadašnja predsjednica vladine Kancelarije za rodnu ravnopravnost osnovane 2003. godine. Nadi Drobnjak ne fali senzibiliteta za rodnu ravnopravnost, mada je od strane ženskih organizacija i opozicionih partija optuživana da joj je preča partijska pripadnost.
Vlada je, dok je Nada Drobnjak bila na mjestu predsjednice vladine Kancelarije za rodnu ravnopravnost, 2007. godine, predložila Zakon o rodnoj ravnopravnosti. Skupština ga je usvojila. To je svakako bio napredak.

TEK LIJEPA PRIČA: Zakon je ostao mrtvo slovo. Da donošenje zakona nije dovoljno, podsjetila je i Evropska komisija, uz upozorenje da crnogorske partije nijesu ispoštovale zakonsku smjernicu o najmanje 30 odsto žena među kandidatima na parlamentarnim i lokalnim izborima nakon referenduma. Iako se Vladi nije dopao izvještaj EK, nevladine organizacije su ocijenile da je stanje još gore nego u izvještaju.

,,Nema mehanizama koji bi pratili sprovođenje tog i drugih zakona koji se tiču položaja žena”, smatraju NVO aktivistkinje.

Prve nevladine organizacije čiji je cilj uspostavljanje rodne ravnopravnosti osnovane su 1996. godine. Najprije su osnovani sos telefoni za pomoć ženama i djeci žrtvama nasilja. Najaktivnije: NVO ANIMA koja trenutno organizuje jedine ženske studije u Crnoj Gori, Sigurna ženska kuća, Crnogorski ženski lobi, SOS telefon Podgorica…

Neke od aktivistkinja nevladinog sektora zbog zalaganja za ženska prava nagrađene su prestižnim međunarodnim nagradama. Direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević dobitnica je nagrade Amnesty International za 2006. godinu jer je, kako stoji na sajtu ove međunarodne organizacije ,,jedna od prvih u Crnoj Gori koja se bavila problemom prodaje ljudi”.

Nagrada je uslijedila nakon ,,afere S.Č”. Tokom afere, kao korisnici seksualnih usluga pominjani su i visoki zvaničnici, pripadnici crnogorske nove ,,elite.” Istražna sutkinja Ana Vuković tražila je pokretanje sudskog procesa, ali je slučaj je obustavljen nakon što je nadležni državni tužilac odustao od krivičnog gonjenja osumnjičenih usljed nedostatka dokaza.

Premijer od tada nije pominjao nasilje nad ženama. Najnovija vijest: ,,Udruženim snagama državnih institucija i međunarodnih organizacija uspješno je realizovana ovogodišnja kampanja 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici”, ocijenio je Đukanović i najavio da će Vlada i dalje učestvovati u takvim projektima.
Vlada je prethodno, usvojila Deklaraciju o proglašenju 2010. godine – godinom borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

Neke od aktivistkinja crnogorskog ženskog pokreta međutim smatraju da se tema nasilja u porodici koristi da bi se ostalim ženskim pitanjima kao što su – obrazovanje, siromaštvo, zdravlje, mali broj na mjestima odlučivanja – umanjio značaj.

,,Šta se promijenilo od devedesetih do danas? Država ima neka tijela i zakone kojima formalno maše pred svijetom dok patrijarhalna svijest progovara iz najviših funkcija države koja se ne bavi pitanjem žena u Crnoj Gori. Iako upravo od riješavanja tog pitanja zavisi napredak”, ocjenjuje položaj žena u Crnoj Gori danas Ervina Dabidžinović, psihološkinja NVO ANIMA.
Ruku na srce, crnogorskoj Vladi nije samo teško da prihvati rodnu ravnopravnost. Jednakost za homoseksualce, dok ih brani ministar za ljudska prava Ferhat Dinoša, nepoželjnija je.

Srećna 2010. godina.

PARLAMENTARKE OD DEVEDESETIH DO DANAS

Malo, manje, malo više

U skupštinskom sazivu nakon prvih izbora za crnogorsku Skupštinu poslije uvođenja višestranačkog sistema bilo je 4,80 odsto, odnosno šest žena.
Računajući u procentima, nakon sljedećih izbora ih je više, a ustvari stanje ostaje nepromijenjeno. I dalje je šest žena, samo je smanjen ukupan broj poslanika.
Nakon republičkih parlamentarnih izbora održanih 1998. godine izabrano je manje parlamentarki – samo četiri (5,12%). Iako je žena nakon posljednjih izbora u parlamentu 9.98, tokom 2007. godine, uslijed partijskih izmjena, postotak se povećava na 11.11 odsto. Sazivi lokalnih skupština u Crnoj Gori, u ukupnom prosjeku, za period 1990- 2002.godina, ne prelaze 6,47 odsto.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Sada, prvi barski policajac pojašnjava i zašto se fotografija našla na policijskom panou u njegovoj kancelariji.

„Fotografiju Keljmendija sam postavio da bi službenici policije znali kako on izgleda, kao i na uspomenu da smo privodili tako značajnog kriminalca. Sa Keljmendijem, kako prije, tako i kasnije, osim navedenog dana nisam imao bilo kakvu komunikaciju bilo ličnu ili telefonskim putem“, dio je službene zabilješke koju je Tabaš sačinio u julu 2014. godine.

Nakon detaljnih provjera, Unutrašnja kontrola je utvrdila da nije prekršno nijedno pravilo službe i da nema osnova za pokretanje disiplinskog postupka protiv Tabaša. O svemu je odmah obaviješten i sam Konjević koji je i tada bio ministar policije, zbog čega je nejasno zašto se baš sada prisjetio stare fotografije.

Službenik Uprave policije Veselin Tabaš je kroz svoj dosadašnji radni angažman iskazao visok stepen profesionalizma uz zapažene rezultate rada, koji su i opredijelili sadašanji menadžement Uprave policije da mu povjeri obavljanje veoma složenih i kompleksnih poslova i zadataka koji se odnose na radno mjesto načelnika Centra bezbjednosti Bar. To je saopšteno iz Uprave policije zbog, kako su naveli „bezuspješnog pokušaja diskreditacije Tabaša“ od strane Konjevića.

Svojim saopštenjem, potvrdili su da je Konjević za sve znao još ranije, tačnije da je tokom 2014. godine, nakon što je fotografija postala dostupna drugim licima u okviru Uprave policije, tadašnji menadžment Uprave policije preduzeo aktivnosti na utvrđivanju svih činjenica i okolnosti koje se odnose na postojanje potencijalne povezanosti službenika Tabaša i Keljmendija.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

HRA je prije 11 godina predložila da se u Krivičnom zakoniku uvede novi član Sprečavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka, sa zaprijećenim kaznama od tri mjeseca do tri godine zatvora, ako počinilac uvrijedi ili zlostavlja novinara ili mu nanese laku tjelesnu povredu ili prijeti oružjem, od tri mjeseca do pet godina, a ako je djelo učinjeno u grupi i na organizovan način od šest mjeseci do pet godina zatvora. Za Napad na novinara u vršenju profesionalnih zadataka, predložena je kazna do tri godine, u slučaju lake tjelesne povrede i prijetnje oružjem od tri mjeseca do pet godina i ako je napad izršen u grupi i organizovano od šest mjeseci do pet godina.

Pored dva nova člana, predložena je i dopuna člana Teško ubistvo sa odredbom da se zatvorom od najmanje 10 godina ili kaznom zatvora od 40 godina sankcioniše onaj – ko liši života novinara pri vršenju ili u vezi sa vršenjem profesionalnih zadataka. Predložene su i promjene kod člana Teška tjelesna povreda u kome bi se pored ostalih ranjivih grupa naveli i novinari.

U HRA su se prilikom izrade ovih predloga vodili praksom iz Hrvatske i Srbije koje zakonom imaju pojačanu zaštitu novinara. Navode da je u Srbiji  predviđena posebna zaštita jednog kruga ljudi koji obavljaju posao od javnog značaja koji nosi veći rizik za bezbjednost („zanimanja koja su od značaja za javno informisanje, zdravlje ljudi, obrazovanje, javni prevoz, pravnu i stručnu pomoć pred sudskim i drugim državnim organima”). Od  decembra 2019. godine je za „lišavanje života lica koje obavlja poslove od javnog značaja u vezi s poslovima koje obavlja“ kao oblik teškog ubistva, propisana mogućnost izricanja čak i doživotne kazne zatvora!

Tokom ove godine Udruženje sudija i tužilaca Srbije predložilo da se propiše novo krivično djelo „napad na novinare“ koje će se odnositi na sve radnje koje su trenutno propisane krivičnim djelom „napad na advokata“ koje već postoji u KZ Srbije: „U tom zakonu bi trebalo predvideti da se npr. po prijavi novinara postupa u najkraćem mogućem roku, ne dužem od dva časa, od strane policije u slučaju neposredne ugroženosti bezbednosti novinara i njegove imovine“.

U Hrvatskoj postoje krivična djela i to Prijetnja čiji teži oblik vrši onaj ko prijeti „službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njenim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom…“ dok djelo povreda slobode mišljenja i izražavanja misli vrši onaj ko „novinaru protivpravno uskrati ili ograniči slobodu izvještavanja”.

HRA je nakon 2010, svoj predlog aktuelizovala i 2014. godine. Bezuspješno. Na skupu 2016. godine na kome su učestvovali vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, tadašnji ministar policije Goran Danilović i Marijana Laković ispred Ministarsstva pravde ponovo je dostavljen prijedlog izmjena. „Ne znam zašto taj predlog nijesu prihvatile prošle vlade“, kaže Gorjanc-Prelević.

Najave nove vlasti da ih konačno usvoji ovako komentariše: „Poenta je da smo svi raspoloženi da pomognemo da se posle mnogo godina čekanja i propiše ta pojačana zaštita novinara. To bi bila važna i politička i pravna poruka države da su svi oblici prijetnji i drugog nasilja prema svakom novinaru nešto neprihvatljivo“.

Možda neki naredni Dan slobode medija dočekamo bez nasilja i sa  riješenim slučajevima napada. Pa da počnemo da pričamo i o drugim brojnim problemima, kao i o onom da više od pola novinara prima platu manju od državnog prosjeka.

 

Relativizovanje napada

Verbalni napad na sportskog novinara Nebojšu Šofranca nije naišao na jednoglasnu osudu vladajuće političke većine. A posebno se sa jasnom neosudom istaklo Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta čiji je uposlenik vrijeđao novinara. Podsjetilo nas je to na manir bivše vlasti  selektivnog osuđivanja nasilja.

„Patriotski“ mediji svoju praksu nijesu mijenjali. Tako se Slavko Mandić, na svom Radiju Skali, a tekst prenose CDM i Analitika, ironično pita Što bi sa prebijanjem novinara Sadikovića i Kočana.

CDM prenosi Gradski radio na kome Šeki Radončić objašnjava da napad na Sadikovića u stvari i nije bilo već da je „riječ o još jednom pokušaju kompromitacije Crne Gore, crnogorskog društva i prije svega kompromitacije prethodne vlasti, kojoj se sada želi na svaki način pripisati navodni napad na Sadikovića“.

Portal Antena M objavljuje članak u kome Seada Sadikovića nazivaju huljom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Kad god krenu poskupljenja osnovnih životnih namirnica i bojazan od nestašice, nanovo se postavlja pitanje – zašto Crna Gora ne ulaže više u domaću proizvodnju?

Predstavnici kompanija iz oblasti koje će biti posebno pogođene planiranim povećanjem akciza, koji su prisustvovali pomenutom sastanku, kazali su da će podizanje akciza imati značajne negativne efekte na domaće proizvođače i da nije dobro mijenjati akciznu politiku usred poslovne godine. Naročito kada ekonomija treba da se oporavlja od posljedica pandemije.

Mikan Jauković iz Pivare Trebjesa, istakao je da će domaća privreda, umjesto da bude stabilizovana i oporavljena, biti dodatno hendikepirana ovakvim potezom. ,,Ukoliko Pivara Trebjesa bude pogođena ovim mjerama, neće moći da podstiče partnere u turizmu i ugostiteljstvu. Na ovaj način će se podstaći uvoz jeftinih piva. Jasno je da prilikom donošenja odluke o povećanju akciza nije sagledavan dugoročni aspekt  niti posljedice ove odluke. Povećanjem akciza za pivo na 35 eura po hektolitru Crna Gora će se izjednačiti sa Češkom, Belgijom, Italijom i Francuskom”.

Prema podacima Uprave za statistiku Monstat cijene prehrambenih proizvoda u maloprodajnim trgovačkim lancima za februar uvećale su se za 0,7 odsto u odnosu na januar ove godine, a za 1,5 odsto u odnosu na februar prošle godine. Ili preciznije, cijene voće u januaru bile su niže za 3,6 odsto, ulja i masti za 1,7 odsto, a hljeba i žitarica, kao i mlijeka i sira, za oko 0,4 odsto.

Neznatnu pomoć proizvođačima u krizi najavilo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kojim rukovodi Aleksandar Stijović, smanjenjem stope PDV-a na jaja, kao osnovne životne namirnice, sa 21 na 7 odsto. ,,Koliki je značaj ove inicijative, najbolje govori činjenica da se u Crnoj Gori godišnje proizvede  preko 100 miliona jaja, dok se dodatno uveze oko 40 miliona jaja. Smanjenje stope PDV-a će povećati obim domaće proizvodnje, kao i na konkurentnost ovog proizvoda na domaćem tržištu”, kazali su iz resora Stijovića.

Iz Ministarstva za ekonomski razvoj su optimistični. Odatle su za Radio Crna Gora saopštili da je poskupljenje prolazno. ,,Za sada nema ozbiljnijih poremećaja na tržištu. Radi se o prolaznom trendu, i uvjereni smo da će u doglednom periodu doći do nivelisanja cijena. Ako se pojavi potreba za intervencijom države, osnovni alat kojim raspolažemo je interventna nabavka roba u skladu sa Zakonom o interventnim nabavkama i njihovo puštanje na tržište kako bi se izbalansirale ponuda i potražnja i na taj način uticalo na nivo cijena”, kazali su iz sektora Jakova Milatovića.

Dok se svijet utrkuje da masovnom vakcinacijom izađe iz korona krize, novi izazov čeka neke ranjivije vlade i ekonomije. Takva je i crnogorska. Do adekvatnog odgovora države, građani će se, kao i obično, morati dovijati.

 

Troškovi za hranu najviši u posljednjih šest godina, autoritarne vlade popustljivije

txt. Globalne cijene prehrambenih namirnica najviše su u posljednjih šest godina, vođene skokom troškova svega, od soje do palminog ulja, a, djelimično, i zbog ranjivih lanaca snabdijevanja i loših vremenskih uslova.

Od početka godine u Sudanu su bijesnili protesti, dok su strepnje zbog obezbjeđivanja hrane doprinijele sukobima u Libanu i Tunisu. U Indiji su se poljoprivrednici pobunili protiv napora da obore cijene. Čak i bogate zemlje, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, razmatraju moguće ograničenje cijena nekih namirnica.

„Skokovi cijena destabilizuju, ne samo zato što dovode do velikih poteškoća u zajednicama i domaćinstvima, već i zato što se očekuje da će vlade nešto preduzeti po tom pitanju“, kaže za Bloomberg Wealth, specijalizovani portal za ekonomska pitanja, Hendrik Kalen, saradnik u Peterson Institutu za međunarodnu ekonomiju, istraživačkom centru sa sjedištem u Vašingtonu. „Implikacije će trajati duže, i nakon kraja pandemije”.

Kao što to uvijek biva, uticaj globalne ekonomske nepogode je nesrazmjeran. U bogatim zapadnim zemljama ogledaće se u zamjeni brenda proizvoda, a u najsiromašnijim – može da odlučuje između slanja djeteta u školu ili da radi. Zemlje u razvoju će, piše Bloomberg Wealth, najžešće osjetiti posljedice.

Kao najveći svjetski potrošač hleba po glavi stanovnika i najveći izvoznik brašna, Turska je posebno izložena protestima zbog povećanja cijeni namirnica. Zajedno sa padom lire, pritisak na predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana raste, pa je on naložio istragu povećanja cijena hrane, kazavši da su ,,ulje, mahunarke, povrće i voće primarna briga”.

Slično je i u Brazilu.

U Indiji, najvećem svjetskom izvozniku pirinča i drugom po veličini proizvođaču pšenice, milioni ljudi nemaju pristup ni najosnovnijim prehrambenim namirnicama, a država ima i jednu od najviših stopa dječije neuhranjenosti.

„Autoritarne vlade imaju tendenciju da budu nešto popustljivije prema vrstama protesta oko ‘pitanja kuhinjskog stola’, nego kada je riječ o protestima protiv korupcije ili kriminala”, zaključuje Kalen.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo