Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nasilje bez granica

Objavljeno prije

na

„Dvojica su prišla za naš sto, a potom su nam, uz psovke i najgore uvrede, prsnuli sprej u oči, nakon čega su po nama pljuštale šipke, palice, pištolji…”. Ovako podgorički advokat i član Demokratskog centra Nebojša Batrićević opisuje šta ga ja snašlo u petak veče u restoranu Maša. Njega i prijatelja koji je sa njim bio za stolom – Časlava Nenezića – napali su tjelohranitelji biznismena Veselina Barovića, važnog čovjeka iz premijerove ekipe. Policija je poslije nekoliko dana uhapsila Rada Živkovića i Marinka Banovića zbog sumnje da su, na Barovićev poziv, pretukli Batrićevića i Nenezića. BIJU, ZA RAZLOG NE PITAJU: Batrićević tvrdi da nikakvog kontakta niti bilo kakve veze nikada nije imao sa Barovićem i da su samo sjedjeli u istom restoranu. Batrićević sa prijateljem, Barović sa nekoliko djevojaka.
U međuvremenu je u Kliničkom centru progovorio i Veselin Barović kojem je Batrićević nakon što je pretučen u bijesu polomio nos. Barović tvrdi da nema nikakve veze sa napadom na Nenezića i Batrićevića. Biće zaista zanimljivo vidjeti kako će nadležni reagovati na ovu priču.

Radisava Rada Živkovića je u više navrata pominjao Puniša Vojičić tvrdeći kako mu je Jevrem Brković rekao da je upravo on ubica Vojičićevog bratanića koji je bio Brkovićev vozač. Vojičić je tada tvrdio da mu je Brković povjerio i to da je Veselin Barović nalogodavac napada na Brkovića kada je poginuo Srđan Vojičić. Brković je sve to demantovao. Vojičićev ubica i napadač na Brkovića – do danas, nakon više od tri godine, nije pronađen.

Puniša Vojičić je tvrdio da se sreo i sa braćom Mirkom i Marinkom Banovićem koji su mu ,,davali do znanja da lete glave, da će biti još ubijanja, da ne smijem da ih optužujem da su pomagali u tom ubistvu, zataškavali i ukrivali”. I Živković i Banović su javno odbacivali Vojičićeve tvrdnje i prijetili tužbama za klevetu.

Rade Živković i Marinko Banović su imali još susreta sa policijom. Početkom septembra su pritvoreni zbog sumnje da su organizovali napad u kojem je bačen molotovljev koktel ispod automobila i motora u garaži porodične kuće Igora Pejovića (29) u Staroj varoši. Banović je, inače, nekadašnji pripadnik crnogorske policije iz koje je otišao nakon što ga je beogradska policija u junu 2002. godine uhapsila zbog pokušaja prodaje 17 kilograma marihuane. Živković je, zajedno sa Barovićem – bio osumnjičen za krivično delo ugrožavanja bezbjednosti 2007. jer su, u
više navrata, vrijeđali i grubo prijetili radnicima i krupijeima hotela Maestral.

POLICIJA I SUDSTVO NA POTEZU: Kakvu će ulogu odigrati u ovom slučaju Uprava policije i sudstvo – tek ćemo vidjeti. Kakva farsa je izrežirana u slučaju napada gradonačelnika Miomira Mugoše na ekipu dnevnog lista Vijesti – mjesecima posmatramo. Državni aparat koji pokreću čvrste poluge vlasti od novinara Mihaila Jovovića, žrtve uličnog napada gradonačelnika i njegovog sina, napravio je siledžiju. Nema granica za one koji drže u šaci ovu državu.

Koliko dobro organizuju stvari kada žele prikriti svoje podvige – pokazali su i u slučaju napada na direktora Vijesti Željka Ivanovića. Tada su uhapšena i na optuženičku klupu sjela dva dragovoljca. No, za njih je napadnuti Ivanović kazao da oni nisu napadači. Stvarne napadače i njihove nalogodavce niko nije ni tražio. Ostali su ušuškani u sistem kojem daju i od kojeg uzimaju. Kako kome zatreba.

Nije prošlo mnogo od napada na Ivanovića – na pragu kuće je pretučen i novinar Tufik Softić iz Berana. Završio je u bolnici – sa teškim
tjelesnim povredama. Softić je u izjavama nagovijestio da je žrtva ambijenta koji se u Crnoj Gori kreira posljednjih 20 godina. Napadači na Softića nijesu nađeni. Baš kao ni oni koju su novinara Mladena Stojovića napali u njegovoj kući, u Baru 2008. Nepoznati napadač ili napadači su ga udarili sa leđa dok je sjedio za kompjuterom. Slomljena mu je vilica, zubi, povrijeđeno lice. Ostao je na podu – krvav i onesviješćen. Stojović je neposredno prije tog napada u serijalu Insajder beogradske televizije B92 otvoreno progovorio o fudbalskoj mafiji, a u tom kontekstu pominjao je i neke veoma moćne ljude u Crnoj Gori.

Policija je tada tvrdila kako nema tragova obračuna u njegovom stanu. U policijskom saopštenju sugerisano je da je sam sebe povrijedio.
„Ako nekome idete šiljkom u obraz put vrata, onda to liči na pokušaj ubistva”, uzvratio je tada Stojović u dnevniku Vijesti. Stojović je ponovio da sumnja da je motiv za napad njegovo svjedočenje u emisiji Insajder.

Još se, zvanično, ne zna ni ko je istraživaču kršenja ljudskih prava Aleksandru Zekoviću danima upućivao vulgarne i opasne prijetnje. Snimak telefonskog razgovora u kome anonimni sagovornik Zekovića brutalno ucjenjuje, pušten je u etar. Pojedini izvori tvrdili su da su prepoznali specifični glas Mirka Banovića, tadašnjeg šefa obezbjeđenja Veselina Veljovića, što je iz Uprave policije kategorično demantovano. Mirko Banović je, inače, brat Marinka Banovića – sa početka naše priče.

Anonimnim prijetnjama bio je izložen i profesor Milan Popović. On je na radnom stolu zatekao nepotpisanu poruku. ,,Ti si pravi dokaz da, na žalost, mladi naraštaj školuje i vaspitava ološ i fukara”, stajalo je u poruci u kojoj se Popoviću zamjera njegov – javni angažman. Kad je profesor Popović to objelodanio premijer Đukanović ga je prekorio izjavom da i njemu stižu razne poruke pa ni on zbog toga ne traži zaštitu NATO-a. Nije se sjetio da ponudi bar djelić svog obezbjeđenja.

Najdrastičniji i najtragičniji primjer pritiska na medije je ubistvo Duška Jovanovića. O razlozima, načinu i nalogodavcima njegovog ubistva još se ništa ne zna. Ništa se ne zna ni o tome ko je dao nalog i napao čak deset puta Slobodana Pejovića, bivšeg policijskog inspektora i svjedoka deportacije s početka mračnih devedesetih.

TERET PROŠLOSTI: Ko su ti ljudi koji nasrću na novinare i nezavisne intelektualce, da li šetaju ulicama pored nas, sjede u parkovima u kojima se igraju naša djeca ili su možda na platnim spiskovima državnih institucija koje mi, našim parama, plaćamo… Nadležni ne daju odgovore.

Nemoćni su bili i devedesetih i početkom ove decenije – kada su zbog neraščišćenih biznisa padale glave po ulicama crnogorskih gradova. Darko Beli Raspopović, Goran Žugić, Baja Sekulić, Miško Krstović, Vaso Pavićević, Joco Vujičić… samo su neki od ubijenih čije ubice nikada nisu pronađene. Spisak stradalih je podugačak.

Tada su ljudi ubijani u gradskom jezgru. Dok su njihova beživotna tijela ležala na pločnicima, a policajci razvlačili žute trake – ubice su se
gubile u tami. Optuženičke klupe ostajale su prazne. Novi milenijum nam je donio i nove obračune. Na red su došli neistomišljenici. Ubistava je manje. Ali – po glavama koje ne misle kao njihove sijevaju šipke, palice, pesnice, drške od pištolja. Policija i pravosuđe znaju da na optuženičke klupe smjeste – žrtve crnogorskih siledžija.

Početkom ove godine, na novinarsku konstataciju – da Evropa zahtijeva da pravosudni organi u Crnoj Gori konačno krenu u rješavanje problema
neriješenih ubistava – predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je odgovorio da su neriješena ubistva prioritet organa otkrivanja, a kada dođe do postupka i pravosudnih organa. Vujanović je u januaru 2009. bio ubijeđen da postoji puna posvećenost Uprave policije da na tim predmetima radi. Bio je uvjeren da postoji ,,maksimalno raspoloženje da se otkriju svi oni dokazi koji bi obezbijedili krivičnu prijavu, a nakon toga da će se u toku krivičnog postupka dati puna urgentnost i ažurnost tim predmetima”.

Prođe još jedna godina. Nasilnici haraju Crnom Gorom.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MOŽE LI  PAD VLADE ZAUSTAVITI PROGRAM EVROPA SAD: Stare slabosti i novi rizici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar Milojko  Spajić brine da će nasljednici upropastiti njegov program. Iz vlasti i opozicije uvjeravaju suprotno. Veći je problem što mi, do danas, o Evropi sad i realizaciji tog projekta ne znamo dovoljno. A i ono što znamo, možda nije tačno

 

Ministar finansija Milojko Spajić skoknuo je u srijedu do Pljevalja, da na protestu podrži sebe i svoju Vladu. Onda je tvitnuo: ,,Moji Pljevljaci su već osjetili benefite projekta Evropa sad! Nisu krili zadovoljstvo zbog toga, ali ni strah da će politička previranja vratiti njihove plate na staro. Mi smo im, zato, obećali da ćemo se boriti da do toga ne dođe”.

Zahuhtala politička borba ne može biti alibi za očitu neistini: Pljevljaci, kao i svi ostali građani Crne Gore koji imaju posao i valjan ugovor o radu, tek treba da osjete benefite Spajićevog programa. Sa januarskom platom koja će im, uz povišicu, biti isplaćena u februaru, ukoliko se nešto ne iskomplikuje. A ima dosta toga što bi moglo krenuti naopako, posebno budu li nadležni, umjesto javnog interesa, brinuli svoje brige. Samo što bi neke posljedice osjetili prije, a neke kasnije.

Nakon političara i ekonomskih analitičara, na temu rizika koje nosi program Evropa sad počeli su naglas razmišljati poslodavci. Dragan Bokan, vlasnik Volija i član Odbora udruženja za trgovinu u Privrednoj komori, pred usvajanje budžeta je upozorio da će ishitreno obećana povišica dovesti do zatvaranja jednog broja preduzeća, dok bi neka mogla ,,izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”.

Ubrzo nakon novogodišnjih praznika, sindikalci su upozorili na kontrapaket mjera kojima su nesavjesni poslodavci naumili zadržati novac koji bi morao završiti na računima njihovih radnika. Jedni su se odlučili za potpisivanje aneksa ugovora o radu kojim zapošljeni prihvataju (samo formalno) skraćenje radnog vremena, a time i proporcionalno smanjenje plate. Drugi su radnicima predočili obavezu da dio uvećane zarade koja će se isplaćivati preko računa, poslodavcima vrate u kešu. Šta su smislili treći, četvrti… tek treba da vidimo kada dođe vrijeme za isplatu zarada po novom obračunu.

Dosta je, naravno, i onih koji neće posezati za raznoraznim trikovima. Zato što žele da posluju legalno i radnicima omoguće pristojnu zaradu i penziono osiguranje. Ili zato što nemaju problema sa povećanjem plata pošto njihovi radnici, u manjem ili većem broju, nemaju ugovore o radu već ugovore o djelu kojih se povišica ne dotiče. Porazno je saznaje da se država, njene institucije i preduzeća u njenom vlasništvu, nalazi među takvima (vidjeti boks).       

Onda su se Evrope sad ponovo dohvatili političari. Pa se i ministar finansija pridružio onima koji sve češće i glasnije postavljaju pitanje šta će biti sa obećanim povećanjem zarada. Iako je ono, u međuvremenu, postalo dio zakonskih rješenja usvojenih krajem prošle godine, skupa sa Zakonom o budžetu za 2022. Dileme su ostale. Do kada će povišica  trajati? Koliko će koštati državu, poslodavce i radnike koji bi umjesto najavljenog uvećanja zarade mogli dobiti otkaz ili, makar formalno, skraćenje radnog vremena?

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIDRA, DIVOKOZE I MI: Nemoćnom sistemu džaba zakoni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidra koja je u subotu iz okoline Crnog jezera usnimljena u urbanoj sredini, pronađena je, odmah sjutradan, mrtva i ostavljena pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili. Pažnju javnosti izazvala je i vijest da su poslije 40 godina na Orjenu primijećene divokoze. Ostaje nada da neće proći kao bezazlena, i zakonom zaštićena vidra

 

Prije nekoliko dana na Žabljaku je usnimljena vidra koja je iz svog staništa, okoline Crnog jezera, došla u urbanu sredinu. Taj snimak je podijeljen preko društvenih mreža, a propratili su ga oduševljeni komentari građana. Sjutradan, ta plašljiva, bezazlena i zakonom zaštićena vidra, pronađena je mrtva pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili.

„Slučaj stradale vidre govori o nivou društvene svijesti u Crnoj Gori. Nevjerovatno je kako je obesmišljen odnos ljudi prema drugim živim bićima i kako je od oduševljenja pojavom vidre došlo do njenog tragičnog kraja”, kaže za Monitor direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović.

On ukazuje da je proganjanje i maltretiranje vidre snimanjem i praćenjem, samo po sebi, vid terora nad živim bićem. „Odavno govorimo o tome koliko je važno u obrazovni sistem uključiti, na primjer, humanu ekologiju, kako bi se shvatila odgovornost ljudi u ekosistemu i neophodnost brige za sva živa bića. Ili, ekološku psihologiju koja bi mogla uticati na unapređenje ekološke svijesti i bolje razumijevanje suživota u ekosistemu”.

Iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) kažu da su preduzeli radnje u okviru svojih nadležnosti. „Nalazom veterinara utvrđeno je da vidra nema prostrijelne, ubodne rane, niti bilo kakve fizičke povrede. U cilju rješavanja slučaja, na našu inicijativu, a uz podršku Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Centra za ekotoksikološka ispitivanja, izvršiće se toksikološke analize kako bi se utvrdilo eventualno trovanje”.

To nije u potpunosti tačno. Falila je pravovremena reakcija nadležnih službi, koje su, svjesne opasnosti, bile dužne da vidru odmah bezbjedno vrate u njenu prirodnu sredinu. Kao što je to učinjeno, isto prije par dana, u slučaju divojareta koje se spustilo na put Mojkovac – Đurđevića Tara, a na koje su nadzornici Nacionalnog parka Durmitor, odnosno služba zaštite, naišli, preuzeli ga i odnijeli  u njegovo stanište.

I biološkinja Belma Šestović, stručna saradnica za zaštitu faune sisara u JP NPCG, ocijenila je da je mrtva vidra još jedan dokaz da ne umijemo da se odgovorno ponašamo prema raznolikosti biodiverziteta. „Ne dešava nam se prvi put ovakav  slučaj. Ubrzo će biti poznato kako je životinja stradala. Evroazijska vidra je poluakvatični sisar, pa nije čudno što je viđena na kopnu. Za nju je poznato da prelazi velike površine u potrazi za hranom prelaskom iz jednog vodotoka u drugi”, istakla je ona.

Iz JP NPCG još tvrde da prate stanje populacije ove vrste, i da je ono za sada stabilno.

Poslije 40 godina, na Orjenu su primijećene divokoze. Hercegnovljanin Ćiro Preočanin je jednu snimio i tako donio dokaz o njihovom povratku u taj park prirode. Divokoze su u tom predjelu često viđane do početka druge polovine 20. vijeka. Iz Lovačkog društva Orjen, Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, Planinskog kluba Munika, Alpinističkog kluba Niskogorci i Planinarskog kluba Subra ovim su povodom upozorili na obavezu čuvanja zaštićenih vrsta divljači, i kazali da se nadaju da se naoružani ljudi, koji se kreću kroz prirodu, neće usuditi da zajednicu sablazne ubistvom ove životinje. „U suprotnom, objavićemo javno imena onih koji naprave to krivično djelo. Od Uprave policije (UP) zahtijevati trajno oduzimanje oružja toj osobi i svima koji sa njom budu u društvu, a potom ćemo javnost obavijestiti o sadržini krivične prijave i izvještavati o kvalitetu postupanja policije, tužilaštva i suda po toj prijavi”, kazali su u zajedničkom saopštenju.

Direktor Ozona upozorava na rizike od medijskog eksponiranja ugroženih vrsta. „Današnja brzina širenja informacija može da bude kontraproduktivna, naročito u zemljama u kojima ekokriminal ima višedecenijski trend rasta. Vjerujem da je mnogo više nas koji se obradujemo kada se na nekim lokacijama pojave ili vrate određene vrste. Na, nažalost, nije zanemarljiv broj ni onih kojima to daje motiv za nezakonite radnje”.

Iako nadležne institucije poput NPCG-e javnost informišu o stabilnosti brojnosti, pa čak i trendovima rasta, Perović kaže da je stanje veoma zabrinjavajuće. „Recimo, kada su medvjed, vuk, divokoza ili srne u pitanju, gotovo svake godine imamo slučajeve brutalnog krivolova vrsta koje imaju zakonsku zaštitu. I one, koje su dozvoljene za lov, tokom zabrana postaju žrtve kriminalaca koji koriste neefikasan rad u većini nadležnih institucija, naročito sudske vlasti koja je najznačajnija u  sistemu. Zabrinuti smo zbog ignorantskog odnosa institucija prema onima koji prijave problem i pruže dokaze za ekokriminal”.

Primjer za to je i krivolov na Skadarskom jezeru, koji se i dalje dešava, iako su ga prijavljivale brojne NVO organizacije koje se bave zaštitom prirode.

Odgovarajuće reakcije nije bilo ni kada je, prethodnog ljeta na teritoriji Opštine Nikšić, kao posljedica većinom namjerno izazvanih požara, došlo do raseljavanja značajnog broja vrsta sa prostora Pustog lisca.

Valja podsjetiti i na krivolov na planinama Golije, kada su pronađeni odstrijeljeni srndaći, tj. njihove glave u namjenski pripremljenom prostoru, što je dokaz organizovanog ekokriminala. Ni taj užasan prizor nije alarmirao nadležne.

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandar Stijović u februaru prošle godine, u slučaju ubistva mečke u Beranama obećao je da će preduzeti konkretne mjere da se problem riješi. Gotovo godinu kasnije, plana za subijanje krivolova nema, a spisak žrtava raste.

Evroazijska vidra je zaštićena vrsta i na pojedinim listama međunarodnih konvencija i direktiva, kao što su Bernska konvencija ili Evropska direktiva o staništima. Jedna je od Natura 2000 vrsta. Prema Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), na mediteranskom dijelu Evrope označena je kao skoro ugrožena.

„Jednom smo dobili i snimke srne koja preplivava vještačku akumulaciju Slano jezero i traži spas na ostrvu, što je bilo veoma potresno za gledati. Mnogo je primjera, a bojim se da ćemo ih imati još. Dok god su N.N. lica prisutna u simulacijama procedura, sve su vrste ugrožene u šumama i vodama Crne Gore”, zaključuje Perović.

Nemoćnom sistemu, džaba zakoni.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ROMI I DISKRIMINATORNI ZAKON O IZBORU ODBORNIKA I POSLANIKA: Od margine do margine  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o izboru odbornika i poslanika diskriminiše Rome. Na izjašnjenje nadležnih na inicijativu NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca za donošenje izmjena i dopuna tog zakona, kojima bi se obezbijedilo njihovo učešće u političkom životu Crne Gore, moraće da čekaju još. Manipulacija tom zajednicom traje decenijama

 

,,Sve dok romska zajednica ne bude imala autentičnog predstavnika u  Skupštini Crne Gore, domu gde se kroji njihova sudbina, ako se tamo ne čuje njihov glas, ne možemo očekivati suštinske promjene od kojih će ona  dugoročno imati koristi”, kaže za Monitor Serđan Baftijari, jedan od osnivača NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca i student na master studijama na Centralnoevropskom univerzitetu u Beču.

Iz Phiren amence krajem prošle godine podnijeli su inicijativu Skupštini Crne Gore za donošenje izmjena i dopuna Zakona o izboru odbornika i poslanika kako bi se obezbijedilo učešće u raspodjeli mandata izbornih lista za izbor poslanika romske manjinske nacionalne zajednice. Kako su objasnili, sadašnja verzija zakona diskriminiše Rome.

Ta se inicijativa oslanja na odredbe Okvirne Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina kojom se zemlje ugovornice, među kojima je i Crna Gora, obavezuju da će jemčiti prava nacionalnim manjinama i ravnopravnost pred zakonom. Ta konvencija zabranjuje bilo koji oblik diskriminacije u oblasti ekonomskog, socijalnog, političkog i kulturnog života, i obavezuje države potpisnice da usvajaju odgovarajuće mjere u te svrhe.

Crna Gora, imajući u vidu kako je romska zajednica godinama tretirana na svim nivoima, ne ispunjava preuzete obaveze. Ne poštuje ni Ustav, koji propisuje da su zajamčena prava pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama lokalnih samouprava u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije.

Prema sadašnjem Zakonu o izboru odbornika i poslanika izborne liste pripadnika manjinskih naroda ili zajednice stiču pravo na raspodjelu mandata ukoliko su osvojile najmanje 0,7 odsto ukupno važećih glasova na izborima. Još niži cenzus određen je za hrvatsku nacionalnu manjinu, zbog malog broja Hrvata koji žive u Crnoj Gori (6021). Ta lista treba da osvoji 0, 35 odsto od ukupno važećih glasova.

Isto pravilo ne važi i za Rome, kojih u Crnoj Gori, prema zvaničnim statističkim podacima – posljednjem popisu stanovništva, ima tek nešto više – 6251. ,,Prema svim istraživanjima, Romi  žive na margini društva. Ukoliko bude postojala volja nadležnih organa da rade na ostvarivanju ciljeva koji su predviđeni novom Strategijom za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, a koja prepoznaje problem anticiganizma, realno je za očekivati da će položaj romske zajednice biti znatno bolji”, ističe Baftijari.

Uzimajući sve to u obzir, iz Phiren amence tražili su od Skupštine da se ista zakonska pravila primijene i na romsku nacionalnu manjinu.

Da bi do toga i došlo, prvo bi, kaže Baftijari, Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva trebalo da reaguje na njihov dopis, i da se potom, u plenumu Skupštine, usvoje izmjene i time otkloni diskriminatorna norma Zakona prema romskoj zajednici.

Iz PR službe Skupštine Monitoru objašnjavaju kako izgleda pravni tok tog procesa. Nakon što dobije inicijativu za donošenje zakona, predsjednik parlamenta je dostavlja poslanicima i Vladi, radi eventualnog podnošenja predloga zakona. ,,Zakonodavni odbor nije nadležan da razmatra akte podnesene u formi inicijative, već je shodno nadležnostima koje su za ovo radno tijelo utvrđene Poslovnikom Skupštine Crne Gore, ovlašćen da razmatra predloge zakona, drugih propisa i opštih akata koje donosi Skupština sa stanovišta njihove usklađenosti sa Ustavom i pravnim sistemom Crne Gore“, kažu.

Na 27. sazivu na Sedmoj sjednici Drugog redovnog zasjedanja, krajem decembra prošle godine, donijeta je Odluka o izmjeni Odluke o obrazovanju Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, kojom je  rad tog privremenog radnog tijela produžen do 31. jula 2022. Do tada je ono, kako preciziraju, dužno da pripremi i podnese Skupštini na usvajanje predloge pristiglih zakona i drugih akata. ,,Između ostalog, tom je Odlukom propisano da Odbor ima zadatak definisanja Predloga Zakona o izboru odbornika i poslanika“, navode još iz Skupštine.

Drugim riječima, Romi će, na konačno izjašnjenje nadležnih, još morati da čekaju.

,,Sve dok pomenuti Odbor ne organizuje i uvrsti u tačku dnevnog reda ovo pitanje, ne možemo očekivati da će ono doći na red. Želim da verujem da će i predstavnici nove Vlade imati sluha da se pitanje političke participacije Roma konačno nađe na agendi. Na taj način poslali bi poruku, kako romskoj, tako i međunarodnoj zajednici da zaista žele da rade na inkluziji Roma u našem društvu”, napominje Baftijari.

Na zadatku je i Ustavni sud, koji, takođe po inicijativi NVO Phiren amenca, treba da odluči o ustavnosti jednog od članova Zakona o izboru odbornika i poslanika, kojim se, između ostalog, u privilegovan položaj stavljaju pripadnici onih nacionalnih i etničkih zajednica koji postignu zakonom definisano učešće do 15 odsto od ukupnog stanovništva na državnom nivou i od 1,5 do 15 odsto na lokalnom. Malo je vjerovatno da Romi svoja politička prava, primjenom takvog zakonskog rješenja, mogu ostvariti u svim opštinama gdje žive. Osim u Podgorici i Beranama, gdje ih ima 2,14 odsto od ukupnog broja stanovnika, odnosno 1,56 odsto.

Kada rastumačimo pravni jezik, zaključak se sam nameće – Rome ni zakoni ne štite.

,,Ukoliko se romskoj zajednici ne omogući da imaju svog autentičnog predstavnika u najvišem domu, šaljemo poruku da je anticiganizam  znatno zastupljeniji kod nas nego kod susjednih zemalja, i da se Romi tretiraju kao građani drugog reda. Svjedoci smo da se sa   raznih adresa šalju poruke da ne treba da prebrojavamo krvna zrnca, no, ako samo jedna zajednica ne može da ostvari zagarantovana prava, stiče se utisak da to zapravo i radimo”, upozorava Baftijari.

Bilo je sličnih inicijativa i ranije. I iz NVO Mladi Romi više puta su isticali da se sve dok Crna Gora ne bude garantovala Romima njihova prava, govori  o simulaciji, a ne stimulaciji njihove integracije  u društvo. ,,Osim simboličnog zapošljavanja u državnoj upravi, i to na pozicijama koje su bez uticaja, romska zajednica ne učestvuje u tijelima političkog odlučivanja. U resorima bitnim za poboljšanje položaja romske populacije, kao što su unutrašnji poslovi, obrazovanje, rad i socijalno staranje, nema zaposlenih Roma”, kazao je medijima Samir Jaha, izvršni direktor te NVO, mjesecima nakon što su i sami uputili zahtjev o izmjeni Zakona o izboru odbornika i poslanika u Skupštini.

Do sada svaka je bila bez uspjeha. Romska zajednica žrtva je manipulacija godinama.

,,Pored pitanja političke participacije treba raditi na smanjenju etničke distance prema romskoj zajednici. Jedan od načina da se to uradi je kroz obrazovanje i zapošljavanje. Vrijeme je da napravimo iskorak i pošaljemo jasnu poruku da u Crnoj Gori svi uživaju jednaka prava i da načelo nediskriminacije važi za sve. Ovo je trenutak da pokažemo da smo kao društvo sazreli i da zaista baštinimo evropske vrijednosti”, zaključuje Baftijari.

A Romima, pokraj nas, vrijeme i život teku – od margine do margine.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo