Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zavaravajući rast

Objavljeno prije

na

Crna Gora je već dvije decenije u negativnoj tranziciji. Umjesto obične tranzicije ona je izabrala „antibirokratsku revoluciju”. Rezultat: poharana preduzeća, rasprodana obala i resursi, divizije nezapošljenih, najveći socijalni jaz u Evropi, bujaju korupcija i kriminal. BURNE GODINE: Komunistički režimi istočne Evrope padali su, jedan za drugim, kao kule od karata, srušen je Berlinski zid, ujedinjena je Njemačka… Dok su u zapadnim republikama bivše Jugoslavije osnovane političke stranke koje su tražile demontažu sistema socijalističkog samoupravljanja, mlađani sekretar Saveza komunista Milo Đukanović predložio je da se narod na referendumu izjasni da li želi višepartijski sistem!

Krajem osamdesetih godina prošloga vijeka u Crnoj Gori je na vlasti anemična i mediokritetska generacija crnogorskih komunista i inteligencija koja, sa par časnih izuzetaka, nije shvatala procese u zemlji i okruženju. Dakle, u vrijeme Memoranduma SANU, antibirokratske revolucije, Miloševićevih mitinga istine (u Nikšiću je čak održan miting gladnih koji su organizovali profesori podgoričkog Univerziteta, udarne pesnice Beograda u Crnoj Gori!), u ovoj republici se i ne sluti da je ona po uzoru na Hitlerov ,,Anšlus Austrije iz 1938. godine”, te 1989. godine pripojena Srbiji i da srlja pravo u rat. Instalirani su na vlasti ,,lijepi, mladi i pametni”, odnosno najbolji učenici prethodnih čelnika. To je bio pouzdan znak da će se nastaviti sistem bahatosti, dovitljivosti, straha, neizvjesnosti i manipulacija. I još važnije: Tito je Crnogorce ranije uspio, u najvećoj mjeri, uvjeriti da će dovijeka moći živjeti na državnoj cucli i od poslušnosti vlasti, a ne od rada i znanja.
Milošević, uz to Crnogorac po obje linije, bio je odlična zamjena: narod je instinktivno osjećao da se njegova ogromna strast za vlašću i njihova duhovna i svakojaka inertnost sijeku u jednoj tački koja može postati uporište ,,novog poretka i nove velike države”.

PENZIJE NA TOČKOVIMA: Miljenici Beograda u Crnoj Gori nikada nijesu izašli iz sistema u kojem su rasli: zato su oni brižljivo čuvali i usavršavali raniji sistem. Ako se mora dozvoliti višestranačje, onda ćemo mi osnivati stranke, ako treba privatizovati kompanije onda ćemo, preko fondova, mi njima upravljati, a ako i to ne može onda ćemo ih davati našim povjerljivim ljudima, ako treba da se uvozi, naši će kadrovi to raditi. Ništa se ne smije prepustiti slučaju.
Posebno ne šverc. Taj je posao doveden do savršenstva. To što svi znaju da je riječ o nelegalno zarađenom, malo koga zabrinjava. ,,Snalaženje” je, uostalom, istorijski kod ovog naroda. ,,Idu nam penzije”, govorili bi umirovljenici kada bi gledali kako crnogorskim drumovima špartaju kamioni prokrijumčarenih cigareta.
Stvorena je antipreduzetnička klima, njegovan ambijent u kojem vlada o svemu odlučuje, privatizacija nije iskorišćena za jačanje tržišne strukture nego za jačanje vlasti. Cijeli sistem je temeljen na budžetskoj potrošnji, na stimulaciji uvoza svega i svačega, a ne izvoza. Društvo se opredijelilo za varanje, a ne za stvaranje.
Zato tvorac crnogorskog ekonomskog čuda Veselin Vukotić ni krajem 2009. godine ne želi ocjenjivati tranzicioni put naše zemlje. ,,Pravu će ocjenu dati ljudi koji imaju distancu u odnosu na to vrijeme. Oni će biti mnogo objektivniji nego mi direktni učesnici”, reći će guru naših neoliberala.

POLITIKA NAJPROFITABILNIJI BIZNIS: Bolno je zaista suočavanje sa činjenicama. Govoriti danas o crnogorskoj tranziciji znači zapasti u duboku depresiju. Zato državni i paradržavni instituti ne prave analizu o tome što je ona donijela Crnoj Gori, iako je materijala dovoljno. Tek nekoliko podataka.

Krajem osamdesetih u vrijeme posljednjeg jugoslovenskog premijera Anta Markovića prosječna plata u Crnoj Gori iznosila je oko 700 tadašnjih maraka (što je ekvivalent današnjih 700 eura). Danas je prosječna zarada za trećinu manja nego prije 20 godina. Nezapošljenih je zvanično 12 odsto, ali je stvarna nezapošljenost bar dva puta veća. Za jednog penzionera rade 1,4 zapošljenih, dok je taj omjer ranije bio dva puta veći. Četrdeset odsto stanovništva živi na granici egzistencijalnog minimuma. Jaz između bogatih i siromašnih je najveći u Evropi. Tužno bi svakako bilo nabrajati preduzeća koja su izgradila poslijeratnu Crnu Goru, a kojih više nema ili su u procesu nestajanja. Crna Gora danas praktično ima više političkih partija nego uspješnih preduzeća. Politika je postala najprofitabilniji biznis.

U uspjehe Vlade bi mogli ubrojati tek uvođenje eura i izgradnju tunela Sozina, te nekoliko drugih manjih infrastrukturnih projekata. Malo, nedovoljno, neprimjereno evropskoj Crnoj Gori. A bez viza smo po Evropi putovali i prije dvije decenije.
ZAVISNI OD TUĐEG NOVCA: U posljednje tri godine Crna Gora je bilježila visoke stope rasta, ali to nije donosilo nova radna mjesta niti je podstican izvoz. Od turizma ova država više gubi nego što dobija. Sve se praktično svodilo na prodaju đedovine strancima i uzimanje kredita. Zemlja je postala zavisna od tuđeg novca.
Zato je ekonomska kriza u Crnoj Gori autohtona, a ne uvezena, i označila je trenutak istine. Ona je pokazala da smo od 2006. godine imali nekvalitetan, zavaravajući rast koji je rezultirao stečajevima i nezaposlenošću, odnosno urušavanjem čitavog sistema. Zato sada Vlada panično traži 200 miliona eura da pokrije budžetski deficit i prodaje ostatke ostataka porodičnog srebra.
Dugovi i rate brzo dolaze na naplatu. Bankroti i otpuštanja radnika obilježiće naredne dvije godine. Crna Gora je upala u živo blato u koje sve više propada kako se očajničkim batrganjem iz njega pokušava izvući. Zato će se možda pobjednici tranzicije nekako izvući, Crna Gora teško.
Zbog toga nama, danas i ovđe, prije svega, treba istinita interpretacija ove dramatične zbilje. Sloboda i razvoj se događaju zajedno sa potrebom za istinom.

Strah od rješenja

Nacije ne spašava um, već čvrstina i karakter. A čvrstina slabi kada je svijest prazna i kad čovjeka pokreće isključivo lična korist. Nikada u istoriji Crne Gore kao krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća nije rastočena tolika količina energije. Upravo je žestina bila pouzdan znak njezinog kratkog trajanja. Zato je žilavost nacije oslabila, a karakter se srozao. Zbog toga je sada tako malo snage i spremnosti kod političkih, kulturnih i intelektualnih elita da se razriješi ova nepodnošljiva drama. Strah od rješenja je zahvatio Crnu Goru i on je prekrio neophodnost otpočinjanja stvarne tranzicije privrede i društva, kao i preispitivanja prošlosti.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo