Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sreća je drugdje

Objavljeno prije

na

Dvadesetčetvorogodišnja Milica je završila studije stranih jezika. Nikada nije putovala van granica bivše Jugoslavije. Imala je svega sedam godina kada su građanima SR Jugoslavije uvedene vize. Tadašnja Evropska ekonomska zajednica je 1. juna 1992. godine, kroz sankcije, a na osnovu Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a uvela građanima SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) obavezu posjedovanja viza. Kada je odluka donijeta na vlasti u Crnoj Gori su bili Milo Đukanović, Svetozar Marović, Momir Bulatović. Milica kaže da nije imala novca za odlazak u inostranstvo. ,,Pamtim da nismo imali ni za džeparac, bile su restrikcije struje, o inostranstvu nije niko ni razmišljao. Ostali smo svega željni”.

Put do Beograda, gdje su se građanima Crne Gore godinama izdavale vize, noći provedene u ograđenim redovima, neljubazni službenici ambasada, gomila dokumenata… bili su prvi korak za izlazak iz zemlje. Kada bi sve išlo kako treba, samo za prelazak granice, trebalo je najmanje 500 eura. Crna Gora se 2006. godine osamostalila, ali su joj vize ostale. Doduše, od 2007. godine viza za većinu evropskih zemalja se mogla dobiti u novootvorenom Aplikativnom centru; donijeta je i odluka o viznim olakšicama. Svejedno, građani su i dalje morali da prolaze ponižavajuću proceduru provjera, a odluka o olakšicama nikada nije u postupnosti primijenjena. I dalje je za izlazak iz zemlje trebalo bar nekoliko stotina eura.

Sada, kada je Evropska unija donijela odluku da građani Crne Gore mogu putovati bez viza u zemlje šengen zone, Milica razmišlja kako da se domogne Zapada. Za Monitor objašnjava da je za nju turističko putovanje i obilazak svjetskih metropola i dalje nedostižan san. „Odakle mi novac za to? Nemam posao, za pripravnike nigdje nema mjesta. Turističko putovanje ne dolazi u obzir, ali pokušaću ipak da se nekako domognem Zapada, da probam da nađem posao”.

Stavljanje na bijelu šengen listu, međutim, ne znači i mogućnost da u zemljama šengen zone možete raditi. Za to je potrebna radna viza i dodatna dokumentacija.

Bijeli šengen tipa „C” omogućava građanima da putuju u 25 evropskih zemalja, potpisnica Šengenskog sporazuma. Vize neće biti potrebne ni za Švajcarsku, Island i Norvešku, koje nisu članice EU, ali su prihvatile šengenska pravila o ukidanju granica. Slobodno će se putovati i u Bugarsku, Rumuniju i na Kipar, zemlje koje takođe poštuju Šengenski sporazum, ali i u Lihtenštajn, koji je izrazio želju da se priključi šengenskom prostoru. Bez viza se ne može u Veliku Britaniju i Irsku, koje, iako članice Evropske unije, nijesu potpisnice dijela Šengenskog sporazuma.

Boravak na šengenskom prostoru biće ograničen na 90 dana tokom šest mjeseci. Ko poželi da duže od tri mjeseca ostane u inostranstvu, moraće da zatraži boravišnu vizu. Takođe, bijeli šengen tip „C”, ne omogućava da neko ide u inostranstvo da studira ili radi. Svi koji žele da se tamo školuju ili zaposle, biće u obavezi da zatraže vizu tipa „D”.

Kada vize budu ukinute, i dalje će biti potrebno da oni koji kolima odlaze u inostranstvo posjeduju zeleni karton i međunarodnu dozvolu, a zdravstveno osiguranje biće poželjno, ali ne i obavezno. Ukidanjem viza ne ukida se i kontrola pri ulasku u EU.

„Može se očekivati pitanje: ‘Gdje se ide? Kod koga? Iz kog razloga?’ i da se provjeri da li putnik ima dovoljno sredstava za deklarisanu namjeru putovanja. Dakle, postoje uobičajene mjere granične kontrole na spoljnim granica EU, dok na unutrašnjim nema kontrole,” saopšteno je iz crnogorskog Ministarstva inostranih poslova.

Najviši crnogorski zvaničnici, koji su ukidanje viza, pripisali dobroj vladinoj politici u evropskim integracijama, kažu da je takva odluka EU pokazala da Crna Gora ima svoje mjesto u EU i da Crna Gora ide dobrim putem ka punopravnom članstvu.

,,To je uspjeh vladine i državne politike jer se efekti ukidanja viza odnose na kvalitet života svih crnogorskih građana koji će moći bez maltretiranja, slobodno da putuju izvan Crne Gore, da uživaju pogodnosti korišćenja iskustva, posebno razvijenih evropskih država”, poručio je premijer Milo Đukanović. Đukanović je bio na čelu vlade i kada je donijeta odluka o uvođenju viza.

Niko u ovoj zemlji nema tačne podatke koliko će Crna Gora profitirati od ukidanja viza. Procjenjuje se da je izdavanje viza građane i privredu koštalo oko milion eura godišnje. Ekonomista Vasilije Kostić kaže da je ukidanje viza dobra vijest za crnogorsku ekonomiju, ali dodaje da to nije dovoljno: „Niko razuman ne misli da će se samim ukidanjem viza povećati standard građana i da će doći do rasta ekonomije. To je samo jedan od preduslova”. Ekonomisti ukazuju i da je moguće da će u prvih šest mjeseci sljedeće godine domaći trgovci smanjiti marže i pojeftiniti proizvode, jer će građani moći slobodno da idu u šoping van Crne Gore.

Kostić procjenjuje da će građani, poslije ukidanja viza, ipak više putovati: „Upravo zato što građani dugo nisu mogli da putuju u zemlje EU bez mukotrpnog posla dobijanja viza, mislim da će se u prvom trenutku povećati broj ljudi koji putuju. Vrlo brzo će, međutim, taj entuzijazam splasnuti”.

Stručnjaci ukazuju da je efekat bijelog šengena prije svega na psihološkom nivou, a da će ekonomsku korist imati oni koji su i do sada imali novca i mogli da putuju.

„Ne vjerujem da će sada doći do ogromne migracije stanovništva u druge zemlje u šoping, prosto zbog toga što kriza još traje, ljudi se uzdržavaju od kupovine, a nijesu ni toliko platežno sposobni. Onaj ko je mogao da kupuje i da odlazi u inostranstvo u šoping, njega ni vize u tome nijesu naročito sprečavale jer su postojale i godišnje vize”, kaže Biljana Stepanović iz beogradske Biznis info grupe. Slično je i sa čisto turističkim putovanjima.

U turističkim agencijama u Crnoj Gori kažu da cijene aranžmana nijesu manje zbog ukidanja viza, jer se njihovo izdavanje ionako plaćalo posebno. Petodnevni polupansion u Rimu i Parizu košta oko 600 eura, Pragu 400. Nakon što je objavljena odluka da će građani moći da putuju bez viza, srpski JAT je uveo promotivne cijene letova za neka od mjesta u Evropi. Tako, ko ima sreće pa nađe promotivnu kartu, do Berlina, Pariza ili Rima može putovati i za 19 eura u jednom pravcu.

Crnogorci uveliko predaju zahtjeve za izdavanje novih biometrijskih pasoša. Broj zahtjeva je nekoliko puta povećan, kazao je ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović. U MUP-u je Monitoru rečeno da mnogi samo predaju zahtjev, ali za pasoše ne dolaze.

EU je ukinula vize i za građane Srbije i Makedonije. Za one koji imaju kosovski i bosanski pasoš, vize su i dalje potrebne. Kosovo se nalazi tek na početku procesa ukidanja viznog režima. Moraju da ispune još nekoliko uslova – usvoje neke zakone, unaprijede upravljanje granicama, pogotovo na mjestima gdje postoji mogućnost ilegalnog prelaska, da se bore protiv organizovanog kriminala, da uvedu biometrijske pasoše. Vize nijesu ukinute ni Bosni i Hercegovini. Toj zemlji, prema posljednjoj procjeni Evropske komisije, preostao je još mali broj stvari koje bi trebalo da riješi do ispunjavanja uslova za stavljanje zemlje na „bijeli šengen”.

Dobro upućeni ukazuju da će od ukidanja viza, ipak, najviše koristi imati kriminalci sa ovih prostora, jer im se otvara prostor Zapadne Evrope. Stručnjaci upozoravaju da će biti vrlo teško evidentirati njihovo kretanje, jer su do sada, kada su vize bile obavezne, morali da daju fotografiju, potpise, dokumentaciju i garantna pisma.

„Sada kada turistički mogu da borave u zemljama EU, olakšaće im se kretanje i spajanje sa drugim kriminalnim grupama u Zapadnoj Evropi. Policije će morati mnogo više da sarađuju i sa policijama Zapadne Evrope jer vizni režim i falsifikovana dokumenta više ne mogu biti izgovor”, kaže policijski stručnjak Marko Nicović. Poznato je kako je naša policija i do sada lijepo sarađivala sa kolegama iz regiona. U svim većim akcijama u kojima hapse crnogorske kriminalce našu su policiju kolege zaobilazile.

Milica, sa početka teksta, u jednu od zemalja EU kod rođaka putuje početkom januara. Ovih dana pokušava da sakupi potreban novac. Kaže da, ako već ne bude mogla tamo da upiše postdiplomske i da počne negdje da radi, uvijek može ovdje da se vrati. Biro rada i pripravničko volontiranje joj neće pobjeći. Odluka o ukidanju viza joj je pružila nadu da možda može bolje. Prethodnih osamnaest generacija nijesu imale ni to.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo