Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sreća je drugdje

Objavljeno prije

na

Dvadesetčetvorogodišnja Milica je završila studije stranih jezika. Nikada nije putovala van granica bivše Jugoslavije. Imala je svega sedam godina kada su građanima SR Jugoslavije uvedene vize. Tadašnja Evropska ekonomska zajednica je 1. juna 1992. godine, kroz sankcije, a na osnovu Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a uvela građanima SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) obavezu posjedovanja viza. Kada je odluka donijeta na vlasti u Crnoj Gori su bili Milo Đukanović, Svetozar Marović, Momir Bulatović. Milica kaže da nije imala novca za odlazak u inostranstvo. ,,Pamtim da nismo imali ni za džeparac, bile su restrikcije struje, o inostranstvu nije niko ni razmišljao. Ostali smo svega željni”.

Put do Beograda, gdje su se građanima Crne Gore godinama izdavale vize, noći provedene u ograđenim redovima, neljubazni službenici ambasada, gomila dokumenata… bili su prvi korak za izlazak iz zemlje. Kada bi sve išlo kako treba, samo za prelazak granice, trebalo je najmanje 500 eura. Crna Gora se 2006. godine osamostalila, ali su joj vize ostale. Doduše, od 2007. godine viza za većinu evropskih zemalja se mogla dobiti u novootvorenom Aplikativnom centru; donijeta je i odluka o viznim olakšicama. Svejedno, građani su i dalje morali da prolaze ponižavajuću proceduru provjera, a odluka o olakšicama nikada nije u postupnosti primijenjena. I dalje je za izlazak iz zemlje trebalo bar nekoliko stotina eura.

Sada, kada je Evropska unija donijela odluku da građani Crne Gore mogu putovati bez viza u zemlje šengen zone, Milica razmišlja kako da se domogne Zapada. Za Monitor objašnjava da je za nju turističko putovanje i obilazak svjetskih metropola i dalje nedostižan san. „Odakle mi novac za to? Nemam posao, za pripravnike nigdje nema mjesta. Turističko putovanje ne dolazi u obzir, ali pokušaću ipak da se nekako domognem Zapada, da probam da nađem posao”.

Stavljanje na bijelu šengen listu, međutim, ne znači i mogućnost da u zemljama šengen zone možete raditi. Za to je potrebna radna viza i dodatna dokumentacija.

Bijeli šengen tipa „C” omogućava građanima da putuju u 25 evropskih zemalja, potpisnica Šengenskog sporazuma. Vize neće biti potrebne ni za Švajcarsku, Island i Norvešku, koje nisu članice EU, ali su prihvatile šengenska pravila o ukidanju granica. Slobodno će se putovati i u Bugarsku, Rumuniju i na Kipar, zemlje koje takođe poštuju Šengenski sporazum, ali i u Lihtenštajn, koji je izrazio želju da se priključi šengenskom prostoru. Bez viza se ne može u Veliku Britaniju i Irsku, koje, iako članice Evropske unije, nijesu potpisnice dijela Šengenskog sporazuma.

Boravak na šengenskom prostoru biće ograničen na 90 dana tokom šest mjeseci. Ko poželi da duže od tri mjeseca ostane u inostranstvu, moraće da zatraži boravišnu vizu. Takođe, bijeli šengen tip „C”, ne omogućava da neko ide u inostranstvo da studira ili radi. Svi koji žele da se tamo školuju ili zaposle, biće u obavezi da zatraže vizu tipa „D”.

Kada vize budu ukinute, i dalje će biti potrebno da oni koji kolima odlaze u inostranstvo posjeduju zeleni karton i međunarodnu dozvolu, a zdravstveno osiguranje biće poželjno, ali ne i obavezno. Ukidanjem viza ne ukida se i kontrola pri ulasku u EU.

„Može se očekivati pitanje: ‘Gdje se ide? Kod koga? Iz kog razloga?’ i da se provjeri da li putnik ima dovoljno sredstava za deklarisanu namjeru putovanja. Dakle, postoje uobičajene mjere granične kontrole na spoljnim granica EU, dok na unutrašnjim nema kontrole,” saopšteno je iz crnogorskog Ministarstva inostranih poslova.

Najviši crnogorski zvaničnici, koji su ukidanje viza, pripisali dobroj vladinoj politici u evropskim integracijama, kažu da je takva odluka EU pokazala da Crna Gora ima svoje mjesto u EU i da Crna Gora ide dobrim putem ka punopravnom članstvu.

,,To je uspjeh vladine i državne politike jer se efekti ukidanja viza odnose na kvalitet života svih crnogorskih građana koji će moći bez maltretiranja, slobodno da putuju izvan Crne Gore, da uživaju pogodnosti korišćenja iskustva, posebno razvijenih evropskih država”, poručio je premijer Milo Đukanović. Đukanović je bio na čelu vlade i kada je donijeta odluka o uvođenju viza.

Niko u ovoj zemlji nema tačne podatke koliko će Crna Gora profitirati od ukidanja viza. Procjenjuje se da je izdavanje viza građane i privredu koštalo oko milion eura godišnje. Ekonomista Vasilije Kostić kaže da je ukidanje viza dobra vijest za crnogorsku ekonomiju, ali dodaje da to nije dovoljno: „Niko razuman ne misli da će se samim ukidanjem viza povećati standard građana i da će doći do rasta ekonomije. To je samo jedan od preduslova”. Ekonomisti ukazuju i da je moguće da će u prvih šest mjeseci sljedeće godine domaći trgovci smanjiti marže i pojeftiniti proizvode, jer će građani moći slobodno da idu u šoping van Crne Gore.

Kostić procjenjuje da će građani, poslije ukidanja viza, ipak više putovati: „Upravo zato što građani dugo nisu mogli da putuju u zemlje EU bez mukotrpnog posla dobijanja viza, mislim da će se u prvom trenutku povećati broj ljudi koji putuju. Vrlo brzo će, međutim, taj entuzijazam splasnuti”.

Stručnjaci ukazuju da je efekat bijelog šengena prije svega na psihološkom nivou, a da će ekonomsku korist imati oni koji su i do sada imali novca i mogli da putuju.

„Ne vjerujem da će sada doći do ogromne migracije stanovništva u druge zemlje u šoping, prosto zbog toga što kriza još traje, ljudi se uzdržavaju od kupovine, a nijesu ni toliko platežno sposobni. Onaj ko je mogao da kupuje i da odlazi u inostranstvo u šoping, njega ni vize u tome nijesu naročito sprečavale jer su postojale i godišnje vize”, kaže Biljana Stepanović iz beogradske Biznis info grupe. Slično je i sa čisto turističkim putovanjima.

U turističkim agencijama u Crnoj Gori kažu da cijene aranžmana nijesu manje zbog ukidanja viza, jer se njihovo izdavanje ionako plaćalo posebno. Petodnevni polupansion u Rimu i Parizu košta oko 600 eura, Pragu 400. Nakon što je objavljena odluka da će građani moći da putuju bez viza, srpski JAT je uveo promotivne cijene letova za neka od mjesta u Evropi. Tako, ko ima sreće pa nađe promotivnu kartu, do Berlina, Pariza ili Rima može putovati i za 19 eura u jednom pravcu.

Crnogorci uveliko predaju zahtjeve za izdavanje novih biometrijskih pasoša. Broj zahtjeva je nekoliko puta povećan, kazao je ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović. U MUP-u je Monitoru rečeno da mnogi samo predaju zahtjev, ali za pasoše ne dolaze.

EU je ukinula vize i za građane Srbije i Makedonije. Za one koji imaju kosovski i bosanski pasoš, vize su i dalje potrebne. Kosovo se nalazi tek na početku procesa ukidanja viznog režima. Moraju da ispune još nekoliko uslova – usvoje neke zakone, unaprijede upravljanje granicama, pogotovo na mjestima gdje postoji mogućnost ilegalnog prelaska, da se bore protiv organizovanog kriminala, da uvedu biometrijske pasoše. Vize nijesu ukinute ni Bosni i Hercegovini. Toj zemlji, prema posljednjoj procjeni Evropske komisije, preostao je još mali broj stvari koje bi trebalo da riješi do ispunjavanja uslova za stavljanje zemlje na „bijeli šengen”.

Dobro upućeni ukazuju da će od ukidanja viza, ipak, najviše koristi imati kriminalci sa ovih prostora, jer im se otvara prostor Zapadne Evrope. Stručnjaci upozoravaju da će biti vrlo teško evidentirati njihovo kretanje, jer su do sada, kada su vize bile obavezne, morali da daju fotografiju, potpise, dokumentaciju i garantna pisma.

„Sada kada turistički mogu da borave u zemljama EU, olakšaće im se kretanje i spajanje sa drugim kriminalnim grupama u Zapadnoj Evropi. Policije će morati mnogo više da sarađuju i sa policijama Zapadne Evrope jer vizni režim i falsifikovana dokumenta više ne mogu biti izgovor”, kaže policijski stručnjak Marko Nicović. Poznato je kako je naša policija i do sada lijepo sarađivala sa kolegama iz regiona. U svim većim akcijama u kojima hapse crnogorske kriminalce našu su policiju kolege zaobilazile.

Milica, sa početka teksta, u jednu od zemalja EU kod rođaka putuje početkom januara. Ovih dana pokušava da sakupi potreban novac. Kaže da, ako već ne bude mogla tamo da upiše postdiplomske i da počne negdje da radi, uvijek može ovdje da se vrati. Biro rada i pripravničko volontiranje joj neće pobjeći. Odluka o ukidanju viza joj je pružila nadu da možda može bolje. Prethodnih osamnaest generacija nijesu imale ni to.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo