Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Desetkovanje stočnog fonda

Objavljeno prije

na

Naknade za mlijeko, koje su farmeri sa sjevera Crne Gore predali beranskoj mljekari Zora, nijesu isplaćene od aprila. Kašnjenja s isplatama, koja traju godinama, sada ozbiljnije nego ikad prijete da desetkuju stočni fond. Nakon što je prije pola godine bjelopoljska mljekara Krisma obustavila proizvodnju zbog nevolja s likvidnošću, sada je beranska Zora praktično jedini otkupljivač mlijeka na sjeveroistoku Crne Gore. I dok u mljekari kažu da su zbog tržišnih uslova prinuđeni da „redovno” kasne s isplatama oko tri mjeseca, farmeri tvrde da ne mogu da kreditiraju crnogorsko mljekarstvo. MLAĆENJE PRAZNE SLAME: Ramo Zoronjić iz bjelopoljskog sela Bistrica živi u zajednici sa sinovima i njihovim porodicama i glavni su im prihodi od farme u kojoj imaju dvanaest krava. „Oni se igraju s ljudima, i ja se pitam da li naša Vlada to zna. Ostaje nam, kako stvari stoje, jedino da smaknemo stoku i da se Vladi javimo za socijalnu pomoć”, kaže Zoronjić.

Slično misli i Elvir Čindrak iz sela Dolac u bjelopoljskoj opštini. Zajedno s ostalim farmerima, on se prije godinu dana štrajkovima borio da im Krisma plati mlijeko koje su joj predali. Potom je postao kooperant mljekare Zora, vjerujući da će firma u vlasništvu Vlade imati više odgovornosti prema stočarima. „Prevario sam se. Ovaj posao je mlaćenje prazne slame. Ne samo ja, nego većina nas razmišlja da jesenas proda stoku, jer od ovakvog stočarstva ne može da se živi”, kaže.

I on i Zoronjić sigurni su da će, ako Vlada pod hitno ne preduzme neke mjere da se mljekari popravi likvidnost, stočni fond, nešto oporavljen posljednjih godina, sada biti desetkovan.

U mljekari Zora, međutim, priznaju „male probleme s isplatom”, zbog toga što su prinuđeni da svoj proizvod plasiraju preko najsigurnijeg distributera Voli trejda, s kojim je dogovoreno odloženo plaćanje na tri mjeseca. Izvršni direktor Zore Vinko Purić kaže da je to „trenutna neminovnost” uslovljena ekonomskom krizom na koju se farmeri moraju navići. „Oni djelimično imaju pravo da se ljute, ali mi smo im predočili da nemamo nikakva rezervna sredstva kojima bi premostili ta tri mjeseca”, kaže Purić.

Ramo Zoronjić, međutim, tvrdi da su pominjana dva mjeseca kašnjenja ali da se sada ulazi u peti mjesec i da oni nemaju snage da to podnesu. „Hoće li naša djeca u školu, hoće li da kupe karte za prevoz do škole? Prosipaju li oni to mlijeko u potok ili ga prodaju za pare”, pita se Zoronjić.

Direktor Purić uvjerava da će do kraja septembra biti isplaćeni svi dugovi za maj i da će započeti isplata za jun. „Vlada nije banka da nam daje kredit, kredite bi mogle davati banke, ali one to ne rade ili su uslovi nepovoljni”, kaže Purić. On objašnjava da je mljekara Zora prije sedam godina napravljena s greškom jer nije u asortiman projektovana proizvodnju jogurta. „Bez jogurta naša je rentabilnost mala, jer mi kupujemo mlijeko i prodajemo mlijeko samo kao dugotrajni proizvod. Osim toga, mljekara Zora nikada nije dostigla proizvodnju ni polovine svojih projektovanih kapaciteta”, kaže Purić. Za sada postoje samo planovi kako popraviti rentabilnost, ali zato je potrebno oko trista hiljada eura kojih nema.

FARMERI KREDITIRAJU MLJEKARSTVO: Vladine priče o razvoju stočarstva padaju u vodu, kaže Ramo Zoronjić. Ovim poslom on se bavi pola vijeka i smatra da je danas stanje gore nego ikada. „U Titovo vrijeme od ovoga sam mogao odlično da živim. Nijesam razmišljao hoće li mi biti otkupljen svaki proizvod. Danas mi je teže natezanje s mljekarom da naplatim to što im predam nego proizvodnja mlijeka”, kaže Zoronjić.

Behija Čoković iz sela Boljhanine zbog toga je sa četiri krave, koliko je imala prije godinu dana, spala na samo jednu. Drži je jer joj treba mlijeko za kuću a tek višak predaje Zori. „U pravu je bila ona žena što je prošle godine prosipala mlijeko po putu. Čemu da ga dajemo kada ne daju pare onda kada nam najviše trebaju”, kaže Čoković.

„Obesmislili su i premije na stoku koje daje Vlada. Ispada da mi seljaci kreditiramo crnogorsku poljoprivredu”, kaže Ramo Zoronjić.

Vinko Purić, međutim, tvrdi da domaći farmeri u većini slučajeva ne primjenjuju silažu kojom bi povećali proizvodnju mlijeka. „To je još jedan od razloga slabih prihoda. Naše krave daju deset ili dvanaest litara mlijeka. U našem susjedstvu, u Srbiji, prihodi po grlu stoke dvostruko su veći. Oni koji su pošli tim primjerom sada su zadovoljni”, kaže Purić.

„Mi nemamo pare za silažu, lucerku i stočni grašak jer nam ne plaćaju mlijeko”, kaže Ramo Zoronjić. Elvir Čindrak smatra da bi upravo tu trebalo da interveniše država. „Ako smo deklarativno za razvoj poljoprivrede i zdrave hrane, uz turizam, kao naš državni prioritet, onda bi valjda država morala imati sluha da ‘pogura’ kada se proces zakoči”, kaže Čindrak.

A proces razvoja stočarstva, pospješen kreditima od kojih su mnogi stočari napravili štale i kupili grla, sada je u krizi. U lancu proizvodnje od krave, preko farmera, mljekara i trgovaca pa do potrošača, sada su na gubitku jedino farmeri. Oni su sigurni da to nije u redu.

Izlaz

Mljekaru Zora luksemburška je Vlada prije sedam godina poklonila Crnoj Gori u paketu s povratkom nekoliko hiljada ljudi iz Crne Gore, koji su 1999. utočište pronašli u toj zemlji. Nakon nekoliko godina tavorenja i afera koje je proizvodio njen nekadašnji direktor Škotlanđanin Tom Hodž, činilo se da je prije dvije godine Zora konačno stala na zdrave noge. Vinko Purić, sadašnji direktor kaže da i Mljekara i crnogorska Vlada, kao njen vlasnik, pokušavaju da nađu rješenje za unapređenje isplata za mlijeko farmerima. „Lično smatram da je privatizacija pravo rješenje jer bi se tako dobio svjež novac. Među rješenjima je i instalacija postrojenja za jogurt, kao udarni i najprofitabilniji proizvod u mljekarstvu. Mljekara Zora bila je glavni faktor povećanja stočnog fonda posljednjih godina i stoga je od velikog državnog interesa. Kada bi se ona ugasila, a do toga svakako ne smije i neće doći, siguran sam da bi naš stočni fond bio prepolovljen”, kaže Purić

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo