DRUŠTVO
Državni ispit
Gradonačelnik Cetinja Milovan Janković obznanio je da je od ministarstva prosvjete dobio sugestiju „da ne bi trebalo da podržava bivšeg direktora cetinjske gimnazije Miomira Đurišića, zato što je on često viđan u društvu mitropolita Amfilohija”. ,,Međutim, gospodin Đurišić se na sastanku u školi zakleo predamnom, pred roditeljima i učenicima, da se on čak nikada nije ni upoznao sa Amfilohijem”, otkrio je dio krucijalnih činjenica prvi čovjek prijestonice. Janković je samo javno kazao ono što se na Cetinju danima prepričava – da je najveća zamjerka Đurišiću to što se izjašnjava kao Srbin. Amfilohije dolazi kao so na ranu.
Svjedočenjem Jankovića o razlozima zbog kojih je Ministarstvo prosvjete ušlo u otvoreni rat sa prvom gimnazijom u Crnoj Gori učenicima, većinom profesora i pola grada, priča se seli tamo gdje joj je od početka mjesto – u političke klupe.
Na sjednici školskog odbora 1. jula, dosadašnji direktor Miomir Đurišić je izabran za direktora. No, već tada je bilo nagovještaja da stvari neće ići tako lako. Predstavnik ministarstva je glasao protiv njegovog izbora. Njegov protivkandidat Orhan Grbović je uložio prigovor. Školska godina u cetinjskoj Gimnaziji počela je bez direktora, sa đacima na ulici.
Poslije nastaje pravni haos. Kako bi se pokazalo da je odluka o izboru Đurišića nelegitimna, smijenjena je Milika Kraljević koja u školskom odboru predstavljala Zavod za školstvo. Razlozi – proceduralni. Ranko Jovićević podnio je ostavku na članstvo u odboru uz obrazloženje da ne želi da glasa pod pritiskom. Onda se pribjeglo formiranju novog školskog odbora.
U njemu sve viđeni DPS-ovci. U ime ministarstva i Zavoda za školstvo: Rajko Mijušković – predsjednik kluba odbornika DPS-a u cetinjskom parlamentu, Marko Vukotić – penzioner, bivši član opštinskog odbora DPS-a, Veljko Đukanović – direktor Osnovne škole Lovćenski partizanski odred i nastavnik Zdravko Pejović. Od 32 profesora cetinjske Gimnazije u Školski odbor, slučajno je izabrano baš dvoje profesora koji ne podržavaju Miomira Đurišića – nekadašnja direktorica škole Rada Perišić i profesor Miloš Tomić.
Predstavnika roditelja u odboru nijesu izabrali roditelji, nego ministar. Gospodin Sreten Škuletić odlučio se za Radmilu Sekulić koja je, prema tvrdnjama učenika, među malobrojnim roditeljima koji su protiv Đurišića. U međuvremenu je za vršioca dužnosti imenovana Perišićeva, ali je ona podnijela ostavku. Kako bi riješio situaciju, Gimnaziju je u ime ministarstva prosvjete pohodio pomoćnik Marko Jokić. Neslavno. Jokića i predsjednika školskog odbora Rajka Mijuškovića učenici i profesori su hvatali u lažima – nakon čega su, praćeni zvižducima, otišli. Predstava je bila kompletna.
,,Na djelu su politička prepucavanja. Neko nekome duguje direktorsko mjesto u Cetinju i našli su se da iz cetinjske Gimnazije maknu ovog časnog čovjeka”, kazao je roditelj Dragan Roganović, nakon jednog od bezuspješnih sastanaka sa predstavnicima Ministarstva prosvjete.
Da je Đurišić profesionalac, da je u prošlom mandatu mnogo uradio za gimnaziju, saglasni su mnogobrojni Cetinjani koje je Monitor kontaktirao. Javnu podršku mu pružaju učenici, kolege, građani prijestonice, pripadnici raznih partija i nacionalnosti. Sa druge strane, Orhan Grbović ne uživa simpatije većine Cetinjana, sadašnjih ni bivših učenika. ,,Nije nam jasno ko ga i zašto gura”, pitanje je koje se ovih dana najčešće čuje u prijestonici.
Postoji nekoliko verzija. Da iza njega stoji Socijaldemokratska partija, a da je toj stranci u preraspodjeli obećano to mjesto SDP se nije oglašavala od početka sukoba u Gimnaziji, a njeni čelnici ni za Monitor nisu željeli da govore na ovu temu.
Druga verzija je da je Grbović ,,pulen” pomoćnika ministra Marka Jokića, jer sa Đurišićem nema dobru saradnju. Prosto, Jokić voli da komanduje po školama, a to mu kod Đurišića nije polazilo za rukom. Miomir Đurišić, me]utim, za Monitor kaže da sa Jokićem nije imao sukoba i da je sa i sa ministarstvom i sa Zavodom za školstvo imao dobru saradnju.
Postoji i verzija sa početka teksta. Da je neđe nekome vrlo problematično što se Đurišić osjeća Srbinom. U opštem ludilu možda je važno: njegove kolege, profesori, naglašavaju da nipošto nije riječ o osobi koja, na bilo koji način naglašava svoju nacionalnu pripadnost. Poštuje institucije države i dobro radi svoj posao.
Osim, po svoj prilici ministarstvu, Đurišićeva nacionalna pripadnost je sporna i državnoj televiziji. Emitovali su priču Mihaila Rodoičića Šoka koji se pitao ,,kuda to zaboga ide Cetinje”. ,,Ovdje su nas okupila naša djeca i njihovi profesori i nepravda koja im je nanesena. Ovdje nas ima svih političkih ubjeđenja, svih vjera i nacija. Imamo samo jedan cilj, a to je da podržimo našu djecu i njihove profesore”, odgovorio je roditelj Dragan Roganović.
A djeca danima drže lekciju Crnoj Gori kako se treba boriti za ono u što vjerujete. Drže lekcije iz morala, etike… do organizovanog kriminala i korupcije. Danima pripremaju javne časove na kojima govore odlomke iz Volterovih, Hegelovih djela, pričaju o demokratiji, izbornom zakonodavstvu. Ne obaziru se na upozorenje ministarstva da bi mogli biti izbačeni iz škole jer već odavno svi imaju po 25 neopravdanih časova.
,,Taj bunt je krajnje neuobičajen i upravo zato što je neuobičajen, što je specifičan, on je sigurno izazvan opravdanim razlozima. U tome buntu ja ne vidim trunku politike, jer poznajem dosta roditelja te djece, i znam da su pripadnici različitih frakcija i pozicije i opozicije. Što se tiče crnogorske demokratije, to je apsolutno pozitivna stvar,” kazao je istoričar umjetnosti Aleksandar Ćilikov.
Stvari su se otele kontroli. Država bi mogla da posluša učenike, profesore, roditelje, cijeli jedan grad. Male su šanse za to – inspektori su stigli u školu, listaju lanjske dnevnike, traže čime bi neposlušne profesore mogli pokušati da ucjene. Nasilje je njihovo drugo ime.
Vesna RAJKOVIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini