Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Direktora prepoznala riba

Objavljeno prije

na

Crnogorski ronioci skoro dvije decenije razmjenjuju teške optužbe o kojima šira javnost malo zna. Neki njihovi nesporazumi ponovo su „izronili” u decembru prošle godine, kada je aktivirana prodaja Ronilačkog centra Rose, na Luštici, nedaleko od Herceg Novog. Radi se o vrijednoj imovini i atraktivnoj lokaciji, koja se, tvrde ronioci iz Herceg Novog, na volšeban način našla u vlasništvu Ronilačkog saveza Crne Gore. Direktor Regionalnog centra za podvodno deminiranje i obuku ronilaca iz Bijele Veselin Mijajlović upro je sve snage, kažu njegovi oponenti, da je proda.

PRODAJA CENTRA ROSE: Prema Ugovoru iz 1986. godine, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu (SSNO) tadašnje Jugoslavije, ustupio je Savezu za podvodne aktivnosti i pomorski sportski ribolov Crne Gore, sa sjedištem u Herceg Novom, ,,putem prijenosa prava korištenja, upravljanja i raspolaganja” Katastarsku opštinu Rose površine 1.467 metara kvadratnih sa objektom od 40 kvadrata. Prema tom ugovoru, Savez za podvodne aktivnosti obavezao se, pored ostalog, da ne može mijenjati namjenu zemljišta niti ga prodati ili ustupiti.
Dvadeset godina kasnije nestali su i Jugoslavija i njen Sekretarijat za odbranu, a Savez za podvodne aktivnosti ostao bez imovine u Rosama.

Njen novi vlasnik Ronilački savez Crne Gore pokušava da je proda. Takav zahtjev zvanično je iznijet na Skupštini Ronilačkog saveza 15. decembra 2007.

Skupštini su prisustvovali predstavnici sedamnaest ronilačkih klubova iz Crne Gore od ukupno dvadeset jednog. Na tom skupu bili su predsjednik Ronilačkog saveza Vladimir Milošević, sekretar Danilo Mijajlović i njegov otac Veselin Mijajlović, u ulozi predsjedavajućeg Skupštine.

Veselin Mijajlović je prisutne uvjeravao da bi prodajom Centra Rose klubovi članovi Ronilačkog saveza ,,ostvarili određenu korist”, tvrdeći da od Centra ,,nema koristi zbog loše komunkacije ronilaca sa lokacijom na kojoj se Centar Rose nalazi”.

Predstavnik Ronilačkog kluba Marina Dragan Gačević insistirao je da se ta imovina ne prodaje, nego vrati državi Crnoj Gori. Protiv prodaje bili su i Dragan Uljarević iz kluba Kotor i Dalibor Todorović iz kluba Nikšić.
Predsjednik Ronilačkog saveza Vladimir Milošević, koji je zastupao Ronilački klub Južni Jadran iz Bara, predložio je da se raskine ugovor o zakupu i ,,pristupi prodaji Ronilačkog centra Rose”.

Na kraju je odlučeno da se o prodaji Centra Rose raspravi na sljedećoj sjednici skupštine. Ona je održana 23. decembra prošle godine. Prodaja je opet odgođena. Prema našim informacijama, predsjednik Ronilačkog saveza Vladimir Milošević nije htio da svojim potpisom vizira odluku o prodaji.

SPREGA VLASTI I KRIMINALA: Na pitanje kako Ronilački savez može da prodaje Centar Rose i kako je on uopšte uknjižen na njega, Milošević nam je odgovorio da će nam to zvanično objasniti ,,kad se i ako se Centar proda”, a što se tiče uknjiženja – uputio nas je na Upravu za katastar u Podgorici.

Tražili smo objašnjenje i od Veselina Mijajlovića, uz molbu da prokomentariše i brojne optužbe koje su proteklih godina upućivane na njegovu adresu. On ni poslije mjesec dana nije odogovorio na naša pitanja upućena na internet adresu Ronilačkog saveza.

Nakon toga obratili smo Danilu Mitroviću, jednom od osnivača Ronilačkog kluba Jugole Grakalić iz Herceg Novog i dugogodišnjem sekretaru i predsjedniku Saveza sportskih ronilaca i ribolovaca Crne Gore. Mitrović je bio i predsjednik Saveza SRJ za podvodne aktivnosti i sportski ribolov na moru. ,,Prodaja Centra Rose je teška otimačina i još jedan primjer bezakonja. Ta imovina se ne može otuđivati, a svojevremeno je uknjižena na Ronilački savez Crne Gore mimo zakona, uz pomoć Uprave za nekretine Crne Gore”, tvrdi Mitrović.

Mitrović kaže da su pojedini klubovi pokušali da spriječe prodaju Centra Rose. Obraćali su se i Ministarstvu pravde Crne Gore. Uzalud.

Mitrović se sjeća da je Savez sportskih ronilaca počeo opremanje Centra Rose od nule. Nabavljeno je 40 kompleta ronilačke opreme, tri-četiri čamca i drugih rekvizita, ali sve je to nestalo sredinom devedesetih, ,,poslije upada u Centar društva Veselina Mijajlovića”.

OPTUŽBE PROTIV MIJAJLOVIĆA: Ime Veselina Mijajlovića od tada se često pominje i među roniocima i u javnosti. Jedni su hvalili Mijajlovića i njegovu ronilačku ekipu, a drugi kritikovali. U seriji havlospjeva o Mijajloviću, navodi se da je Vaso Baošić, nekadašnji načelnik Centra bezbjednosti iz Bara, pričao da je Veselina Mijajlovića prepoznala i – jedna riba.
Ranije su crnogorski ronioci često ukazivali na razne incidente u kojima je, navodno, učestvovao Mijajlović. U jednom dopisu Saveza sportskih ronilaca i ribolovaca Crne Gore iz 1988. godine tvrdi se da ronioci kojima je rukovodio Mijajlović htjeli da prisile upravnika restorana u Žanjicama da mu usluge plaćaju ribama ulovljenim – u krivolovu.
Početkom napada JNA na Hrvatsku sa teritorije Crne Gore, kao predsjednik Ronilačkog kluba Nikšić, uz saglasnost kontraadmirala Miodraga Jokića, tadašnjeg komandanta Vojno-pomorskog sektora Boka i kapetana bojnog broda Milana Zeca, načelnika štaba komande VPS-a, angažovao je kao dobrovoljce ronioce kluba za izviđačko-diverzantske akcije na moru. Radi se o zloupotrebi sportskog kluba u cilju angažovanja u ratnim dejstvima.
Nakon toga, Mijajlović se zapošljava u specijalnoj ronilačkoj jedinici MUP-a RCG. U tom periodu, iz dokumenata u koje smo imali uvid, Mijajlović je za potrebe ronilačke jedinice MUP-a preuzeo i upotrebljavao dva plovila konfiskovana 1991/92. godine od strane Centra bezbjednosti Herceg Novi – brod opremljen za ronilačke aktivnosti na moru, vlasništvo hrvatskog državljanina Gorana Krstulovića, i brod tipa Galeb lučke ispostave Cavtat. Ronilački brod vraćen je Krstuloviću neispravan i opljačkan, dok se brod lučke ispostave Cavtat, navodno, i dalje nalazi u Crnoj Gori.
Raspolažemo dopisom Kluba za podvodne aktivnosti iz Herceg Novog kojim se 1997. godine traži od Filipa Vujanovića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, da se vrati čamac Goranu Krstuloviću, koji je koristila specijalna jedinica MUP-a uz znanje Veselina Mijajlovića kao predsjednika Ronilačkog saveza Crne Gore.
Početkom maja 2004. godine, vrhu MUP-a obratio se pismom jedan od pripadnika policijske Ronilačke jedinice. On iznosi niz primjera o navodno nezakonitom korišćenju ronilačke opreme u toj jedinici i kako Veselin Mijajlović, instruktor ronjenja, zlupotrebljava službeni položaj.
Ronici profesionalci kažu: ,,Tamo gdje prestaje kopno, počinje život”. Neki ronioci su to dopunili: “Tamo gdje prestaje more, počinje naš život”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo