Crnogorski ronioci skoro dvije decenije razmjenjuju teške optužbe o kojima šira javnost malo zna. Neki njihovi nesporazumi ponovo su „izronili” u decembru prošle godine, kada je aktivirana prodaja Ronilačkog centra Rose, na Luštici, nedaleko od Herceg Novog. Radi se o vrijednoj imovini i atraktivnoj lokaciji, koja se, tvrde ronioci iz Herceg Novog, na volšeban način našla u vlasništvu Ronilačkog saveza Crne Gore. Direktor Regionalnog centra za podvodno deminiranje i obuku ronilaca iz Bijele Veselin Mijajlović upro je sve snage, kažu njegovi oponenti, da je proda.
PRODAJA CENTRA ROSE: Prema Ugovoru iz 1986. godine, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu (SSNO) tadašnje Jugoslavije, ustupio je Savezu za podvodne aktivnosti i pomorski sportski ribolov Crne Gore, sa sjedištem u Herceg Novom, ,,putem prijenosa prava korištenja, upravljanja i raspolaganja” Katastarsku opštinu Rose površine 1.467 metara kvadratnih sa objektom od 40 kvadrata. Prema tom ugovoru, Savez za podvodne aktivnosti obavezao se, pored ostalog, da ne može mijenjati namjenu zemljišta niti ga prodati ili ustupiti.
Dvadeset godina kasnije nestali su i Jugoslavija i njen Sekretarijat za odbranu, a Savez za podvodne aktivnosti ostao bez imovine u Rosama.
Njen novi vlasnik Ronilački savez Crne Gore pokušava da je proda. Takav zahtjev zvanično je iznijet na Skupštini Ronilačkog saveza 15. decembra 2007.
Skupštini su prisustvovali predstavnici sedamnaest ronilačkih klubova iz Crne Gore od ukupno dvadeset jednog. Na tom skupu bili su predsjednik Ronilačkog saveza Vladimir Milošević, sekretar Danilo Mijajlović i njegov otac Veselin Mijajlović, u ulozi predsjedavajućeg Skupštine.
Veselin Mijajlović je prisutne uvjeravao da bi prodajom Centra Rose klubovi članovi Ronilačkog saveza ,,ostvarili određenu korist”, tvrdeći da od Centra ,,nema koristi zbog loše komunkacije ronilaca sa lokacijom na kojoj se Centar Rose nalazi”.
Predstavnik Ronilačkog kluba Marina Dragan Gačević insistirao je da se ta imovina ne prodaje, nego vrati državi Crnoj Gori. Protiv prodaje bili su i Dragan Uljarević iz kluba Kotor i Dalibor Todorović iz kluba Nikšić.
Predsjednik Ronilačkog saveza Vladimir Milošević, koji je zastupao Ronilački klub Južni Jadran iz Bara, predložio je da se raskine ugovor o zakupu i ,,pristupi prodaji Ronilačkog centra Rose”.
Na kraju je odlučeno da se o prodaji Centra Rose raspravi na sljedećoj sjednici skupštine. Ona je održana 23. decembra prošle godine. Prodaja je opet odgođena. Prema našim informacijama, predsjednik Ronilačkog saveza Vladimir Milošević nije htio da svojim potpisom vizira odluku o prodaji.
SPREGA VLASTI I KRIMINALA: Na pitanje kako Ronilački savez može da prodaje Centar Rose i kako je on uopšte uknjižen na njega, Milošević nam je odgovorio da će nam to zvanično objasniti ,,kad se i ako se Centar proda”, a što se tiče uknjiženja – uputio nas je na Upravu za katastar u Podgorici.
Tražili smo objašnjenje i od Veselina Mijajlovića, uz molbu da prokomentariše i brojne optužbe koje su proteklih godina upućivane na njegovu adresu. On ni poslije mjesec dana nije odogovorio na naša pitanja upućena na internet adresu Ronilačkog saveza.
Nakon toga obratili smo Danilu Mitroviću, jednom od osnivača Ronilačkog kluba Jugole Grakalić iz Herceg Novog i dugogodišnjem sekretaru i predsjedniku Saveza sportskih ronilaca i ribolovaca Crne Gore. Mitrović je bio i predsjednik Saveza SRJ za podvodne aktivnosti i sportski ribolov na moru. ,,Prodaja Centra Rose je teška otimačina i još jedan primjer bezakonja. Ta imovina se ne može otuđivati, a svojevremeno je uknjižena na Ronilački savez Crne Gore mimo zakona, uz pomoć Uprave za nekretine Crne Gore”, tvrdi Mitrović.
Mitrović kaže da su pojedini klubovi pokušali da spriječe prodaju Centra Rose. Obraćali su se i Ministarstvu pravde Crne Gore. Uzalud.
Mitrović se sjeća da je Savez sportskih ronilaca počeo opremanje Centra Rose od nule. Nabavljeno je 40 kompleta ronilačke opreme, tri-četiri čamca i drugih rekvizita, ali sve je to nestalo sredinom devedesetih, ,,poslije upada u Centar društva Veselina Mijajlovića”.
OPTUŽBE PROTIV MIJAJLOVIĆA: Ime Veselina Mijajlovića od tada se često pominje i među roniocima i u javnosti. Jedni su hvalili Mijajlovića i njegovu ronilačku ekipu, a drugi kritikovali. U seriji havlospjeva o Mijajloviću, navodi se da je Vaso Baošić, nekadašnji načelnik Centra bezbjednosti iz Bara, pričao da je Veselina Mijajlovića prepoznala i – jedna riba.
Ranije su crnogorski ronioci često ukazivali na razne incidente u kojima je, navodno, učestvovao Mijajlović. U jednom dopisu Saveza sportskih ronilaca i ribolovaca Crne Gore iz 1988. godine tvrdi se da ronioci kojima je rukovodio Mijajlović htjeli da prisile upravnika restorana u Žanjicama da mu usluge plaćaju ribama ulovljenim – u krivolovu.
Početkom napada JNA na Hrvatsku sa teritorije Crne Gore, kao predsjednik Ronilačkog kluba Nikšić, uz saglasnost kontraadmirala Miodraga Jokića, tadašnjeg komandanta Vojno-pomorskog sektora Boka i kapetana bojnog broda Milana Zeca, načelnika štaba komande VPS-a, angažovao je kao dobrovoljce ronioce kluba za izviđačko-diverzantske akcije na moru. Radi se o zloupotrebi sportskog kluba u cilju angažovanja u ratnim dejstvima.
Nakon toga, Mijajlović se zapošljava u specijalnoj ronilačkoj jedinici MUP-a RCG. U tom periodu, iz dokumenata u koje smo imali uvid, Mijajlović je za potrebe ronilačke jedinice MUP-a preuzeo i upotrebljavao dva plovila konfiskovana 1991/92. godine od strane Centra bezbjednosti Herceg Novi – brod opremljen za ronilačke aktivnosti na moru, vlasništvo hrvatskog državljanina Gorana Krstulovića, i brod tipa Galeb lučke ispostave Cavtat. Ronilački brod vraćen je Krstuloviću neispravan i opljačkan, dok se brod lučke ispostave Cavtat, navodno, i dalje nalazi u Crnoj Gori.
Raspolažemo dopisom Kluba za podvodne aktivnosti iz Herceg Novog kojim se 1997. godine traži od Filipa Vujanovića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, da se vrati čamac Goranu Krstuloviću, koji je koristila specijalna jedinica MUP-a uz znanje Veselina Mijajlovića kao predsjednika Ronilačkog saveza Crne Gore.
Početkom maja 2004. godine, vrhu MUP-a obratio se pismom jedan od pripadnika policijske Ronilačke jedinice. On iznosi niz primjera o navodno nezakonitom korišćenju ronilačke opreme u toj jedinici i kako Veselin Mijajlović, instruktor ronjenja, zlupotrebljava službeni položaj.
Ronici profesionalci kažu: ,,Tamo gdje prestaje kopno, počinje život”. Neki ronioci su to dopunili: “Tamo gdje prestaje more, počinje naš život”.
Veseljko KOPRIVICA