Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Direktora prepoznala riba

Objavljeno prije

na

Crnogorski ronioci skoro dvije decenije razmjenjuju teške optužbe o kojima šira javnost malo zna. Neki njihovi nesporazumi ponovo su „izronili” u decembru prošle godine, kada je aktivirana prodaja Ronilačkog centra Rose, na Luštici, nedaleko od Herceg Novog. Radi se o vrijednoj imovini i atraktivnoj lokaciji, koja se, tvrde ronioci iz Herceg Novog, na volšeban način našla u vlasništvu Ronilačkog saveza Crne Gore. Direktor Regionalnog centra za podvodno deminiranje i obuku ronilaca iz Bijele Veselin Mijajlović upro je sve snage, kažu njegovi oponenti, da je proda.

PRODAJA CENTRA ROSE: Prema Ugovoru iz 1986. godine, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu (SSNO) tadašnje Jugoslavije, ustupio je Savezu za podvodne aktivnosti i pomorski sportski ribolov Crne Gore, sa sjedištem u Herceg Novom, ,,putem prijenosa prava korištenja, upravljanja i raspolaganja” Katastarsku opštinu Rose površine 1.467 metara kvadratnih sa objektom od 40 kvadrata. Prema tom ugovoru, Savez za podvodne aktivnosti obavezao se, pored ostalog, da ne može mijenjati namjenu zemljišta niti ga prodati ili ustupiti.
Dvadeset godina kasnije nestali su i Jugoslavija i njen Sekretarijat za odbranu, a Savez za podvodne aktivnosti ostao bez imovine u Rosama.

Njen novi vlasnik Ronilački savez Crne Gore pokušava da je proda. Takav zahtjev zvanično je iznijet na Skupštini Ronilačkog saveza 15. decembra 2007.

Skupštini su prisustvovali predstavnici sedamnaest ronilačkih klubova iz Crne Gore od ukupno dvadeset jednog. Na tom skupu bili su predsjednik Ronilačkog saveza Vladimir Milošević, sekretar Danilo Mijajlović i njegov otac Veselin Mijajlović, u ulozi predsjedavajućeg Skupštine.

Veselin Mijajlović je prisutne uvjeravao da bi prodajom Centra Rose klubovi članovi Ronilačkog saveza ,,ostvarili određenu korist”, tvrdeći da od Centra ,,nema koristi zbog loše komunkacije ronilaca sa lokacijom na kojoj se Centar Rose nalazi”.

Predstavnik Ronilačkog kluba Marina Dragan Gačević insistirao je da se ta imovina ne prodaje, nego vrati državi Crnoj Gori. Protiv prodaje bili su i Dragan Uljarević iz kluba Kotor i Dalibor Todorović iz kluba Nikšić.
Predsjednik Ronilačkog saveza Vladimir Milošević, koji je zastupao Ronilački klub Južni Jadran iz Bara, predložio je da se raskine ugovor o zakupu i ,,pristupi prodaji Ronilačkog centra Rose”.

Na kraju je odlučeno da se o prodaji Centra Rose raspravi na sljedećoj sjednici skupštine. Ona je održana 23. decembra prošle godine. Prodaja je opet odgođena. Prema našim informacijama, predsjednik Ronilačkog saveza Vladimir Milošević nije htio da svojim potpisom vizira odluku o prodaji.

SPREGA VLASTI I KRIMINALA: Na pitanje kako Ronilački savez može da prodaje Centar Rose i kako je on uopšte uknjižen na njega, Milošević nam je odgovorio da će nam to zvanično objasniti ,,kad se i ako se Centar proda”, a što se tiče uknjiženja – uputio nas je na Upravu za katastar u Podgorici.

Tražili smo objašnjenje i od Veselina Mijajlovića, uz molbu da prokomentariše i brojne optužbe koje su proteklih godina upućivane na njegovu adresu. On ni poslije mjesec dana nije odogovorio na naša pitanja upućena na internet adresu Ronilačkog saveza.

Nakon toga obratili smo Danilu Mitroviću, jednom od osnivača Ronilačkog kluba Jugole Grakalić iz Herceg Novog i dugogodišnjem sekretaru i predsjedniku Saveza sportskih ronilaca i ribolovaca Crne Gore. Mitrović je bio i predsjednik Saveza SRJ za podvodne aktivnosti i sportski ribolov na moru. ,,Prodaja Centra Rose je teška otimačina i još jedan primjer bezakonja. Ta imovina se ne može otuđivati, a svojevremeno je uknjižena na Ronilački savez Crne Gore mimo zakona, uz pomoć Uprave za nekretine Crne Gore”, tvrdi Mitrović.

Mitrović kaže da su pojedini klubovi pokušali da spriječe prodaju Centra Rose. Obraćali su se i Ministarstvu pravde Crne Gore. Uzalud.

Mitrović se sjeća da je Savez sportskih ronilaca počeo opremanje Centra Rose od nule. Nabavljeno je 40 kompleta ronilačke opreme, tri-četiri čamca i drugih rekvizita, ali sve je to nestalo sredinom devedesetih, ,,poslije upada u Centar društva Veselina Mijajlovića”.

OPTUŽBE PROTIV MIJAJLOVIĆA: Ime Veselina Mijajlovića od tada se često pominje i među roniocima i u javnosti. Jedni su hvalili Mijajlovića i njegovu ronilačku ekipu, a drugi kritikovali. U seriji havlospjeva o Mijajloviću, navodi se da je Vaso Baošić, nekadašnji načelnik Centra bezbjednosti iz Bara, pričao da je Veselina Mijajlovića prepoznala i – jedna riba.
Ranije su crnogorski ronioci često ukazivali na razne incidente u kojima je, navodno, učestvovao Mijajlović. U jednom dopisu Saveza sportskih ronilaca i ribolovaca Crne Gore iz 1988. godine tvrdi se da ronioci kojima je rukovodio Mijajlović htjeli da prisile upravnika restorana u Žanjicama da mu usluge plaćaju ribama ulovljenim – u krivolovu.
Početkom napada JNA na Hrvatsku sa teritorije Crne Gore, kao predsjednik Ronilačkog kluba Nikšić, uz saglasnost kontraadmirala Miodraga Jokića, tadašnjeg komandanta Vojno-pomorskog sektora Boka i kapetana bojnog broda Milana Zeca, načelnika štaba komande VPS-a, angažovao je kao dobrovoljce ronioce kluba za izviđačko-diverzantske akcije na moru. Radi se o zloupotrebi sportskog kluba u cilju angažovanja u ratnim dejstvima.
Nakon toga, Mijajlović se zapošljava u specijalnoj ronilačkoj jedinici MUP-a RCG. U tom periodu, iz dokumenata u koje smo imali uvid, Mijajlović je za potrebe ronilačke jedinice MUP-a preuzeo i upotrebljavao dva plovila konfiskovana 1991/92. godine od strane Centra bezbjednosti Herceg Novi – brod opremljen za ronilačke aktivnosti na moru, vlasništvo hrvatskog državljanina Gorana Krstulovića, i brod tipa Galeb lučke ispostave Cavtat. Ronilački brod vraćen je Krstuloviću neispravan i opljačkan, dok se brod lučke ispostave Cavtat, navodno, i dalje nalazi u Crnoj Gori.
Raspolažemo dopisom Kluba za podvodne aktivnosti iz Herceg Novog kojim se 1997. godine traži od Filipa Vujanovića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, da se vrati čamac Goranu Krstuloviću, koji je koristila specijalna jedinica MUP-a uz znanje Veselina Mijajlovića kao predsjednika Ronilačkog saveza Crne Gore.
Početkom maja 2004. godine, vrhu MUP-a obratio se pismom jedan od pripadnika policijske Ronilačke jedinice. On iznosi niz primjera o navodno nezakonitom korišćenju ronilačke opreme u toj jedinici i kako Veselin Mijajlović, instruktor ronjenja, zlupotrebljava službeni položaj.
Ronici profesionalci kažu: ,,Tamo gdje prestaje kopno, počinje život”. Neki ronioci su to dopunili: “Tamo gdje prestaje more, počinje naš život”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo