Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Direktora prepoznala riba

Objavljeno prije

na

Crnogorski ronioci skoro dvije decenije razmjenjuju teške optužbe o kojima šira javnost malo zna. Neki njihovi nesporazumi ponovo su „izronili” u decembru prošle godine, kada je aktivirana prodaja Ronilačkog centra Rose, na Luštici, nedaleko od Herceg Novog. Radi se o vrijednoj imovini i atraktivnoj lokaciji, koja se, tvrde ronioci iz Herceg Novog, na volšeban način našla u vlasništvu Ronilačkog saveza Crne Gore. Direktor Regionalnog centra za podvodno deminiranje i obuku ronilaca iz Bijele Veselin Mijajlović upro je sve snage, kažu njegovi oponenti, da je proda.

PRODAJA CENTRA ROSE: Prema Ugovoru iz 1986. godine, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu (SSNO) tadašnje Jugoslavije, ustupio je Savezu za podvodne aktivnosti i pomorski sportski ribolov Crne Gore, sa sjedištem u Herceg Novom, ,,putem prijenosa prava korištenja, upravljanja i raspolaganja” Katastarsku opštinu Rose površine 1.467 metara kvadratnih sa objektom od 40 kvadrata. Prema tom ugovoru, Savez za podvodne aktivnosti obavezao se, pored ostalog, da ne može mijenjati namjenu zemljišta niti ga prodati ili ustupiti.
Dvadeset godina kasnije nestali su i Jugoslavija i njen Sekretarijat za odbranu, a Savez za podvodne aktivnosti ostao bez imovine u Rosama.

Njen novi vlasnik Ronilački savez Crne Gore pokušava da je proda. Takav zahtjev zvanično je iznijet na Skupštini Ronilačkog saveza 15. decembra 2007.

Skupštini su prisustvovali predstavnici sedamnaest ronilačkih klubova iz Crne Gore od ukupno dvadeset jednog. Na tom skupu bili su predsjednik Ronilačkog saveza Vladimir Milošević, sekretar Danilo Mijajlović i njegov otac Veselin Mijajlović, u ulozi predsjedavajućeg Skupštine.

Veselin Mijajlović je prisutne uvjeravao da bi prodajom Centra Rose klubovi članovi Ronilačkog saveza ,,ostvarili određenu korist”, tvrdeći da od Centra ,,nema koristi zbog loše komunkacije ronilaca sa lokacijom na kojoj se Centar Rose nalazi”.

Predstavnik Ronilačkog kluba Marina Dragan Gačević insistirao je da se ta imovina ne prodaje, nego vrati državi Crnoj Gori. Protiv prodaje bili su i Dragan Uljarević iz kluba Kotor i Dalibor Todorović iz kluba Nikšić.
Predsjednik Ronilačkog saveza Vladimir Milošević, koji je zastupao Ronilački klub Južni Jadran iz Bara, predložio je da se raskine ugovor o zakupu i ,,pristupi prodaji Ronilačkog centra Rose”.

Na kraju je odlučeno da se o prodaji Centra Rose raspravi na sljedećoj sjednici skupštine. Ona je održana 23. decembra prošle godine. Prodaja je opet odgođena. Prema našim informacijama, predsjednik Ronilačkog saveza Vladimir Milošević nije htio da svojim potpisom vizira odluku o prodaji.

SPREGA VLASTI I KRIMINALA: Na pitanje kako Ronilački savez može da prodaje Centar Rose i kako je on uopšte uknjižen na njega, Milošević nam je odgovorio da će nam to zvanično objasniti ,,kad se i ako se Centar proda”, a što se tiče uknjiženja – uputio nas je na Upravu za katastar u Podgorici.

Tražili smo objašnjenje i od Veselina Mijajlovića, uz molbu da prokomentariše i brojne optužbe koje su proteklih godina upućivane na njegovu adresu. On ni poslije mjesec dana nije odogovorio na naša pitanja upućena na internet adresu Ronilačkog saveza.

Nakon toga obratili smo Danilu Mitroviću, jednom od osnivača Ronilačkog kluba Jugole Grakalić iz Herceg Novog i dugogodišnjem sekretaru i predsjedniku Saveza sportskih ronilaca i ribolovaca Crne Gore. Mitrović je bio i predsjednik Saveza SRJ za podvodne aktivnosti i sportski ribolov na moru. ,,Prodaja Centra Rose je teška otimačina i još jedan primjer bezakonja. Ta imovina se ne može otuđivati, a svojevremeno je uknjižena na Ronilački savez Crne Gore mimo zakona, uz pomoć Uprave za nekretine Crne Gore”, tvrdi Mitrović.

Mitrović kaže da su pojedini klubovi pokušali da spriječe prodaju Centra Rose. Obraćali su se i Ministarstvu pravde Crne Gore. Uzalud.

Mitrović se sjeća da je Savez sportskih ronilaca počeo opremanje Centra Rose od nule. Nabavljeno je 40 kompleta ronilačke opreme, tri-četiri čamca i drugih rekvizita, ali sve je to nestalo sredinom devedesetih, ,,poslije upada u Centar društva Veselina Mijajlovića”.

OPTUŽBE PROTIV MIJAJLOVIĆA: Ime Veselina Mijajlovića od tada se često pominje i među roniocima i u javnosti. Jedni su hvalili Mijajlovića i njegovu ronilačku ekipu, a drugi kritikovali. U seriji havlospjeva o Mijajloviću, navodi se da je Vaso Baošić, nekadašnji načelnik Centra bezbjednosti iz Bara, pričao da je Veselina Mijajlovića prepoznala i – jedna riba.
Ranije su crnogorski ronioci često ukazivali na razne incidente u kojima je, navodno, učestvovao Mijajlović. U jednom dopisu Saveza sportskih ronilaca i ribolovaca Crne Gore iz 1988. godine tvrdi se da ronioci kojima je rukovodio Mijajlović htjeli da prisile upravnika restorana u Žanjicama da mu usluge plaćaju ribama ulovljenim – u krivolovu.
Početkom napada JNA na Hrvatsku sa teritorije Crne Gore, kao predsjednik Ronilačkog kluba Nikšić, uz saglasnost kontraadmirala Miodraga Jokića, tadašnjeg komandanta Vojno-pomorskog sektora Boka i kapetana bojnog broda Milana Zeca, načelnika štaba komande VPS-a, angažovao je kao dobrovoljce ronioce kluba za izviđačko-diverzantske akcije na moru. Radi se o zloupotrebi sportskog kluba u cilju angažovanja u ratnim dejstvima.
Nakon toga, Mijajlović se zapošljava u specijalnoj ronilačkoj jedinici MUP-a RCG. U tom periodu, iz dokumenata u koje smo imali uvid, Mijajlović je za potrebe ronilačke jedinice MUP-a preuzeo i upotrebljavao dva plovila konfiskovana 1991/92. godine od strane Centra bezbjednosti Herceg Novi – brod opremljen za ronilačke aktivnosti na moru, vlasništvo hrvatskog državljanina Gorana Krstulovića, i brod tipa Galeb lučke ispostave Cavtat. Ronilački brod vraćen je Krstuloviću neispravan i opljačkan, dok se brod lučke ispostave Cavtat, navodno, i dalje nalazi u Crnoj Gori.
Raspolažemo dopisom Kluba za podvodne aktivnosti iz Herceg Novog kojim se 1997. godine traži od Filipa Vujanovića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, da se vrati čamac Goranu Krstuloviću, koji je koristila specijalna jedinica MUP-a uz znanje Veselina Mijajlovića kao predsjednika Ronilačkog saveza Crne Gore.
Početkom maja 2004. godine, vrhu MUP-a obratio se pismom jedan od pripadnika policijske Ronilačke jedinice. On iznosi niz primjera o navodno nezakonitom korišćenju ronilačke opreme u toj jedinici i kako Veselin Mijajlović, instruktor ronjenja, zlupotrebljava službeni položaj.
Ronici profesionalci kažu: ,,Tamo gdje prestaje kopno, počinje život”. Neki ronioci su to dopunili: “Tamo gdje prestaje more, počinje naš život”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo