Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Do posljednje kapi

Objavljeno prije

na

Zvonko Mihajlović je prije 11 godina dobio posao u podgoričkoj Mljekari. Imao je tada pune ruke posla. Kamioni firme u kojoj je radio obilazili su cijelu Crnu Goru i njima j Mljekare e razvoženo mlijeko i ostali proizvodi sa znakom podgoričke. Mihalović kaže da su tada na tržište svakodnevno ,,izbacivali” 45 hiljada litara mlijeka i mliječnih prerađevina. Platom je bio zadovoljan. Primao je oko 900 njemačkih maraka. Dobra je bila i kada se sa marke prešlo na euro. Prva primljena mjesečna zarada u novoj valuti – 550 eura. Bilo je to 2002. godine. Ali, takva platna lista samo je u lijepom sjećanju Mihajlovića i ostalih radnika Mljekare. Posljednjih pet godina – novac za svoj rad nisu primili. Samo bonove. ,,Zamislite kako je preživjeti mjesec sa bonovima vrijednim 170 eura za koje u prodavnici možete uzeti hranu i sredstva za higijenu. Naše poslodavce nije bilo briga kako ćemo kupiti djeci knjige za školu ili patike, platiti struju, gorivo za auto, lijekove ako kome zatrebaju. To nije njihova stvar”, priča Mihajlović. SVI ĆUTE: To što se poslodavac nije pridržavao zakona nekako bi i progutali. Ali to što su mu takvo ponašanje nadležne inspekcije dopustile – ne mogu i neće. ,,Pisali smo prijave Inspekciji rada ali niko ništa nije učinio zbog toga što nam vlasnik Mljekare ne daje platu pola decenije”, objašnjava Mihajlović koji je predsjednik Sindikata u Mljekari.

A sem plate, radnici ostadoše i bez firme koja je pošla u stečaj. Pa, zapravo, njihov sindikat više zvanično i ne postoji. A Mihajlović i njegovih 45 kolega i koleginica ostali su i bez radnog mjesta prije petnaestak dana. Među njima su i žene na porodiljskom bolovanju i invalidi rada. Preostale kolege su se solidarisale sa otpuštenima i njih 93 od 104 zaposlena traže od države da raskine kupoprodajni ugovor sa većinskim vlasnikom – Eksalom i smijene izvršnog direktora Zorana Adžića.

Ipak, nisu se ,,raštrkali” jer žele da dobiju ono što im pripada. Traže od Ministarstva rada i socijalnog staranja i Ministarstva poljoprivrede socijalni program jer oni, kažu, nijesu krivi za propast fabrike. Danonoćno dežuraju ispred Mljekare. ,,Od sedam do 15 časova radnici su u krugu fabrike, a nakon toga po petorica se smjenjujemo – dežurajući da ko ne ponese što iz fabrike”, priča Mihajlović. Vlasnici Mljekare u stečaju bi, rado, istjerali radnike iz njenih prostorija. Radnici tvrde da su pripadnici Montenegro Security Garda prošle sedmice pokušali ući u prostorije Mljekare kako bi ostvarili naum vlasnika. No, i pored pokušaja osvajanja koji je, kako tvrde radnici trajao 45 minuta, privatno obezbjeđenje nije uspjelo da uđe u fabriku i istjera ih. Drugi put privatno obezbjeđenje je isto pokušalo u nedjelju ujutro. Radnici su izvukli deblji kraj. Četvorica su završila u Hitnoj pomoći.

,,Objekat je u nadležnosti Privrednog suda i privatno obezbjeđenje je ovim upadima upalo u državnu imovinu”, smatra Marković. Vlasnici i njihovi predstavnici u rukovodstvu ne žele da komentarišu događanja u preduzeću.

VRTE IH U KRUG: Mihajlović kaže da se za pomoć obraćaju svima ali da ih samo prebacuju sa jedne na drugu adresu. ,,Bili smo u Ministarstvu rada i socijalnog staranja početkom ove sedmice da pitamo šta je sa našim povezivanjem staža i socijalnim programom. Poslaše nas u Privredni sud kod stečajnog sudije Veselina Vujoševića. On nas uputio na ministarstvo čiji su nas službenici već njemu poslali. Kaže – nema ništa Privredni sud sa socijalnim pitanjima. Nema kraja ovoj zavrzlami”.

Radnici i Udruženje manjinskih akcionara već odavno traže raskid kupoprodajnog ugovora s podgoričkom firmom Eksal. To preduzeće je kupilo Mljekaru još 1998. godine. Zaposleni tvrde da je vlasnik Mljekaru doveo do potpunog finansijskog kraha i u njemu vide jedinog krivca što je proizvodnja stala a radnici i njihove porodice dovedeni na rub egzistencije. U fabrici, u centru Podgorice, godinama se smanjivala proizvodnja, kooperanti okretali leđa i sklapali poslove s drugim mljekarama ili, razočarani, dizali ruke od stočarstva. U međuvremenu, dugovi su se gomilali, radnici otpuštani, kvalitet opadao… Primjera radi, tokom cijelog februara ove godine u Mljekari je proizvedeno mlijeka koliko nekada za jedan i po radni dan.

Prema Planu reorganizacije AD Mljekara u stečaju koji je usvojen 16. 7. 2009. u Privrednom sudu od strane povjerilaca Mljekara je u pozamašnim dugovima. Dug kooperantima je 414. 864 hiljada eura, neisplaćene plate radnicima – 226 hiljada eura. Tu je i 554 hiljade eura poreskih obaveza. Obaveze prema dobavljačima iz Crne Gore dostigle su 957. 283, a inostranim firmama treba platiti 128.442 eura. Tu su i nepovraćeni krediti. Sve skupa, dug do uvođenja stečaja, bio je preko tri miliona eura.

DRŽAVA SAMO ODMAŽE: Sem na Inspekciju rada, radnici su kivni i na Poresku upravu, koja je, kako kažu, saučestvovala u propasti Mljekare. ,,Poreska uprava je radila na štetu radnika i reprogramirala na pet godina poreski dug naše firme. Zbog neuplaćivanja doprinosa fondovima mi smo ostali bez mogućnosti ostvarivanja prava na penziju, povezivanja radnog staža i zdravstvenog osiguranja”, kaže za Monitor Dragan Marković, član Sindikata Mljekare.

Ogorčeni su i na Viši sud u Podgorici koji pet godina vodi postupak oko afere Inpek u koju su uključeni većinski vlasnik Mljekare Dragan Vuletić i izvršni direktor Zoran Ažić. ,,Sudi im se zbog otuđivanje finansijskih sredstava Mljekare, i zbog pozajmljivanje novca pod kamatom od deset odsto mjesečno od privatnih lica”, pojašnjava Marković.

Radnici tvrde da Mljekara može da radi, ali ne sa ovim rukovodstvom. Marković objašnjava kako se već odavno uviđa nezainteresovanost vlasnika za oporavak Mljekare. ,,Na zahtjev Sindikata 9. marta ove godine u Ministarstvu poljoprivrede održan je sastanak sa većinskim vlasnikom i poslovodstvom Mljekare. Ministarstvo je ponudilo pomoć da se napravi plan reorganizacije sa socijalnim programom ali većinski vlasnik i poslovodstvo su iz nama nepoznatih razloga to odbili”, kaže Marković.

Sindikalci smatraju da je poslovodstvo našlo rješenje u stečaju da bi se kroz program reorganizacije koji su sami napravili oslobodili radnika bez ikakvih obaveza prema njima.

U vrijeme kada Crna Gora uvozi sve i svašta, kada raste spoljnotrgovinski deficit normalno bi bilo da država pogura proizvodnju onoga što spada u najnužnije životne namirnice a čega imamo u izobilju. A to je upravo mlijeko. Nemar ili namjera – tek podgorička Mljekara propada u trenutku kada je potrebna i radnicima, i kupcima i državi.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BUDVA: BUDŽET, POLITIKA I CRKVA: Razlaz dva predsjednika – Jovanovića i Odžića?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakonski rok za usvajanje  budžeta ističe 31. decembra, do kada mora biti održana sjednica lokalnog parlamenta. Prema nezvaničnim informacijama  Nikola Jovanović je upozorio predsjednika parlamenta  Petra Odžića da će biti isključen iz vlasti ukoliko ga ne podrži u namjeri da SPC donira milion eura za gradnju najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu.  Od  glasova odbornika DPS-a  zavisi prolaznost Jovanovićevog dobročinstva

 

 

Milion eura koje je predsjednik Opštine Budva, Nikola Jovanović, na Cetinju obećao mitropolitu SPC Joanikiju, u vidu donacije za izgradnju hrama Svetog Marka u Budvi, naći će se u budžetu grada za narednu 2026. godinu. Iako je bilo dvoumljenja oko toga na koji način će se iz gradske kase izdvojiti ova pozamašna suma, kako bi se obezbijedio potreban broj glasova za podršku donaciji, ipak će se sprovesti kao budžetska stavka na strani rashoda, oko koje treba da se izjasne 32 odbornika budvanskog parlamenta.

Zakonski rok za usvajanje novog budžeta istiće 31. decembra, do kada mora biti održana sjednica lokalnog parlamenta. Predsjednik Jovanović nije odustao od donacije uprkos protivljenju predsjednika Skupštine, Petra Odžića.

Prema nezvaničnim informacijama Jovanović je ozbiljno upozorio Odžića, lidera Evropskog saveza da će biti isključen iz vlasti ukoliko ga ne podrži u namjeri da SPC donira milion eura za gradnju najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu.

Okosnicu vlasti koju je projektovao Jovanović, upravo čini njegov savez sa Odžićem, koji je na ime dva odbornička mandata zauzeo poziciju predsjednika budvanskog parlamenta i niz funkcija u lokalnoj upravi na koje je doveo kadrove svoje koalicije sa SD i Liberalnom partijom.

Jovanovićeva i Odžićeva vlast u Budvi sa 11 mandata uz mandat GP URA, temelji se na podršci koju dobijaju od Demokratske partije socijalista i njihovih 7 odbornika, koja je zauzvrat zaposjela gotovo 50 odsto ključnih funkcija u gradu.

Ukoliko dođe do razlaza između Jovanovića i Odžića, kadrovi ES izgubiće novostečene pozicije. Ali do krize vlasti neće doći jer je osigurana lojalnost odbornika DPS.

Zanimljivo je da će upravo DPS u Budvi omogućiti da SPC dobije najmanje milion eura iz opštinske kase na ime pomoći za izgradnju hrama, uz ostale troškove za izradu projektne dokumentacije, gradnje garaža i drugih ulaganja. Od njihovih glasova zavisi prolaznost Jovanovićevog dobročinstva.

DPS je značajno pomogao izgradnju Sabornog hrama Hristovog Vaskresenja u Podgorici, pa zašto ne bi podržao i izgradnju hrama u Budvi, obrazloženje je članova ove partije, na pitanje da li će glasati za budžet. Prethodni antagonizmi i burni događaji oko rješavanja statusa SPC u Crnoj Gori i usvajanja Zakona o slobodi vjeroipovijesti, koji su doprinijeli rušenju trodecenijske vlasti DPS, ostavljeni su u prošlosti.

DPS Budve i Jovanovićeva politička grupa Budva naš grad iz dana u dan unapređuju međusobne odnose i političku saradnju nesebičnom podjelom funkcija i privilegija u najbogatijem primorskom gradu. Na to ukazuju pojedine odluke poput one o zatvaranju korupcionaških afera iz vremena vladavine koalicija DPS-SDP-SD, projekta desalinizacije morske vode, takozvane Osmoze i projekta prečišćavanja otpadnih voda, zaključivanjem poravnanja sa povjeriocima koja su opštinu stajala oko 3 miliona eura.

Opštinska kasa turističke prijestonice prepuna je. Milioni se prelivaju na poslove sa nekretninama koje inicira Jovanović. Na čudne kupovine zemljišnih parcela i otkup starih zgrada i poslovnih prostora.

Budžet opštine Budva za 2025. godinu definisan je na iznos nešto viši od 69 milione eura. To je najveći budžet među opštinama u Crnoj Gori, poslije budžeta Glavnog grada. Ogromna sredstva u gradskoj kasi kojima suvereno raspolaže predsjednik Jovanović, jer rasprava u parlamentu oko načina trošenja novca građana gotovo  i nema. Svi njegovi predlozi i rebalans budžeta usvajaju se ekspresno i jednoglasno. Izostaju kritike na okolnost da budžet u cjelini nije realizovan.

Značajna budžetska sredstva ostaju neiskorišćena pa se prenose iz godine u godinu. Oko 17 miliona eura iz budžeta 2024. opredijeljenih za kapitalne investicije, nisu utrošene jer veće investicije nisu sprovedene. U lokalnoj upravi nema stručnih i sposobnih kadrova za realizaciju opštinskih infrastruktunih projekata koji nedostaju građanima Budve. Vlast nema viziju razvoja grada, nema ideja kako i na šta da utroši milione eura. Na ključne pozicije dovode se nestručne osobe iz drugih mjesta.  Poput mlade sociološkinje iz Mojkovca koja će upravljati finansijama primorskog grada. U zapošljavanju partijskih kadrova sa strane jednako učestvuju i Jovanović i Odžić.  Iz drugih opština angažuju se i predsjednikovi savjetnici koji ničim ne doprinose ostvarenju ciljeva i obećanja iz izborne kampanje partija koje vrše vlast.

Zaboravljen je tako  projekat gradnje šetališta od Starog grada do Bečića. Konkurs za izradu idejnog rješenja je završen ali Opština ne preduzima potrebne mjere da obezbijedi izradu glavnog projekta. Zbog toga što predstavnici vlasti ne žele saradnju sa političkom konkurencijom iz državnog preduzeća JP Morsko dobro, uključenim u projekat.

Građani najbogatije opštine u Crnoj Gori u odnosu na broj stanovnika, (oko 27.000), žive kao da je najsiromašnija. Nemaju osnovne pretpostavke za gradski život, dostojan poznatog turističkog grada. Budvi nedostaju bolnica, porodilište, pozorište, zdanje gradskog kulturng centra, bioskop, garaže i parking mjesta, prave ulice i trotoari, parkovi, uređena zelena pijaca, šetalište uz more i mnogi drugi sadržaji od značaja za društvenu zajednicu. Sve je pretvoreno u beton, solitere, stanove i apartmane, restorane i kafane, kao da je Budva u cjelini jedan veliki preizgrađeni turistički rizort.

Od februara, kada je formirana aktuelna vlast, pa do kraja ove godine, nije započet ni jedan infrastrukturni projekat u Budvi. Zato je otvoren veći prostor za enormnu tekuću potrošnju i razne donacije.

Iz opozicije upozoravaju da Skupština Opštine radi u krnjem sastavu, da im se ne dozvoljava zamjena odbornika.

“Onemogućava nam se da izvršimo zamjenu odbornika. Nosilac liste Mladen Mikijelj, podnio je ostavku na odborničko mjesto zbog konflikta interesa.  Njegovo mjesto je ostalo upražnjeno djelovanjem predsjednika SO Petra Odžića, koji ne dozvoljava da se imenuje drugi kandidat sa naše izborne liste. Zbog toga Skupština opštine radi nezakonito, nema puni kapacitet. Po Zakonu o lokalnoj samoupravi na osnovu broja stanovnika SO Budva mora da ima 33 odbornika.  Ona međutim funkcioniše sa odbornikom manje“, navodi Nemanja Kuljača, odbornik koalicija Za budućnost Budve, koja ima 9 odborničkih mandata dok u radu parlamenta učestvuje sa njih osam.

Neobična je pozicija opozicije u budvanskom parlamentu. Ona ne može istjerati pravdu u  lokalnoj upravi iako je dio državne vlasti i upravlja nadležnim ministarstvima i institucijama koje moraju navodno nezakonito ponašanje sankcionisati.

U medijima se plasiraju teze o mogućoj podršci koju će odbornici koalicija Za budućnost Budve dati Jovanoviću i glasati za usvajanje budžeta i spornu donaciju za izgradnju hrama. Računa se na njihov dobar odnos sa SPC,  zbog kojeg će preći preko ranijih uvreda predsjednika opštine. Koalicija koju čine NSD, SNP i DNP, nedavno je formirala tri odbornička kluba od jednog zajedničkog. Svaka partija je sa istim izbornim sloganom, uz obrazloženje da će na taj način efikasnije nastupati u parlamentu, na kolegijumu kod predsjednika Skupštine imati tri predstavnika umjesto jednog i dobiti više vremena za izlaganja.

Ova podjela otvara put Jovanoviću da ponovo pokuša razjediniti koaliciju Za budućnost Budve i obezbijedi glasove za svoje projekte makar budvanskog SNP.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREDSJEDNIK UO INSTITUTA SIMO MILOŠEVIĆ PREDRAG DRAGOJLOVIĆ UHAPŠEN U SRBIJI: Novac od kriminala  ulagao u hotel  u Crnoj Gori?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Srpska policija uhapsila je protekle sedmice sedam osoba zbog sumnje da su kao organizovana kriminalna grupa nezakonito prisvojili preko tri miliona eura. Među uhapšenim su, javili su,  Predrag D. i Kristina D. Ono što nijesu pojasnili je da se radi o Predragu Dragojloviću, predsjedniku Odbora direktora Instituta Simo Milošević u Igalu i njegovoj supruzi

 

 

Zbog sumnje da su kao organizovana kriminalna grupa nezakonito prisvojili preko tri miliona eura, u velikoj akciji policije i Javnog tužilaštva za organizovani kriminal, podnijeta je krivična prijava protiv sedam osoba, među kojima su i supružnici Predrag D. i Kristina D, koja trenutno nije u Srbiji, izvijestili su srpski mediji protekle sedmice.

Ono što nisu pojasnili  je da se radi o Predragu Dragojloviću, predsjedniku Odbora direktora Instituta Simo Milošević u Igalu i njegovoj supruzi. Prethodnih godina Dragojlović je predstavljao Investiciono razvojni fond (IRF), a u februaru ove godine je reizabran za predsjednika Odbora u ime Razvojne banke Crne Gore. Iz Instituta Igalo su za Monitor kazali da još uvijek nemaju zvaničnu informaciju o ovom slučaju. Isti odgovor dobili smo i iz Razvojne banke Crne Gore.

Nadležni organi u Srbiji sumnjaju da je organizator B.Č. organizovao ostale osumnjičene da u periodu od decembra 2023. do novembra 2025. godine kreiraju lažni dug u poslovnoj dokumentaciji PD ,,Bleecker” d.o.o., čiji je vlasnik Predrag Dragojlović, a kako bi se „vještački stekli uslovi za otvaranje stečaja nad tim privrednim preduzećem“. Prema srpskim istražnim organima cilj je bio i da zadrže upravljanje nad hotelom “Garni B” u Beogradu, koji je inače u vlasništvu preduzeća ,,Bleecker”. Na taj način, kako se sumnja, protivpravno su stekli imovinsku korist u iznosu ne manjem od 264.859.559 dinara i 545.487 evra. Sumnja se i da su taj novac prebacili na račune PD ,,Lumia”d.o.o. čija je direktorka Kristina Dragojlović.

Firma „Bleecker doo“, čiji je stoprocentni vlasnik Dragojlović je registrovana u Herceg Novom i Beogradu, s tim što je prva aktivna, a druga u stečaju. U ovogodišnjem imovinskom kartonu predsjednik UO Institut Simo Milošević naveo je ime supruge Kristine, kao i da je vlasnik firme Bleecker doo.

Kako je saopštilo Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije, osumnjičeni su navodno 107.000 eura od tog novca, prebacili na račun preduzeća pod kontrolom organizovane kriminalne grupe u Ljubljani. Sumnja se da su dio novca, najmanje 200 hiljada eura uložili u izgradnju hotela u Crnoj Gori.

Početkom 2022. godine Novski portal je izvijestio da ,,više od dva mjeseca, poslije skoro 50 godina urušavanja, u toku je obnavaljanje zadužbinskog zdanja Nikole Musića Pođanina (1760 – 1835 ) u Starom gradu, na Belavisti.

„Premda starograđani pričaju da su radovi usporeni, za očekivati je da to zdanje, u vlasništvu Manastira Savina, postane hotel”, naveo je portal koji je objavio da su Mitropolija crnogorsko-primorska, odnosno Manastir Savina i beogradski biznismen Predrag Dragojlović potpisali ugovor o 30-godišnjem zakupu zadužbine.

,,Konačno, na ovoj trospratnici počeli su sanacioni radovi, zapravo raščišćavanje, pa onda konzervatorska istraživanja. Zdanje će, po zamisli zakupca i investitora, biti pretvoreno u u hotel. Jer, nedavno su Mitropolija crnogorsko-primorska, odnosno Manastir Savina i beogradski biznismen Predrag Dragojlović potpisali ugovor o 30-godišnjem zakupu zadužbine”, izvijestio je Novski portal.

Objašnjeno je da je Nikola Musić bio brodovlasnik i pomorski kapetan koji se obogatio trgovinom žitom. Testamentom iz 1835. godine, koji se čuva u hercegnovskom Arhivu, imovinu zadužbine, kuću sa butigama na Belavisti, ostavio je Manastiru Savina. Želio je da jedan dio prihoda odlazi Manastiru, a drugi školovanju sveštenika.

Zgrada je nacionalizovana i oduzeta Manastiru, a do zemljotresa 1979. godine korišćena je kao stambeno-poslovni objekat, gdje su bile smještene prostorije KK Primorja. U zemljotresu je jako oštećena, nikada nije sanirana. Propao je krov, a cigle i komadi fasade su u jednom periodu bili prijetnja prolaznicima.

Zoran Lazarević, zastupnik manastira Savina, u decembru 2021. za Dan je izjavio da su ugovorom zaštićeni interesi crkve, a planu investitora je da u zadužbinskom objektu otvori hotel. ,,Preduzeće Dragojlovića se bavi hotelijerskim uslugama tako da će i ovaj objekat kada bude rekonstruisan i završen biti predviđen za tu vrstu djelatnosti. Očekujemo da će ovaj objekat podići turističku ponudu grada i biti jedan od brendova. Uz obaveznu investiciju u rekonstrukciju objekta, koja se procjenjuje na nekoliko stotina hiljada eura, investitor će plaćati zakupninu koja će po volji ostavioca biti namijenjena školovanju monaha. Nakon 30 godina zadužbinska zgrada biće vraćena u posjed manastira Savina”, pojasnio je Lazarević.

Za obnovu objekta zadužbine ranije su bili zainteresovani srpski biznismen Miroslav Mišković i Konzulat Republike Srbije u Herceg Novom, ali dogovor nije postignut.

Svojevremno su bili definisani urbanističko tehnički uslovi i izrađen projekat za restauraciju ovog vrijednog zdanja ,a  područno odjeljenje Centra za konzervaciju i arheologiju iz  Kotora definisalo konzervatorske uslove za ovaj kompleksan posao. Urbanističkim planom je predviđeno da zgrada nakon rekonstrukcije  bude  objekat kulturno vjerskog sadržaja, muzej sa bibliotekom i salom za kulturne događaje.

U aprilu 2023. počela je rekonstrukcija ove zadužbine.

Krejem protekle sedmice, Viši sud u Beogradu odredio je pritvor za sedam osoba osumnjičenih da su prouzrokovali lažni stečaj firme i stekli protivpravnu imovinsku korist od oko 300 miliona dinara.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

CRNA GORA U VRHU EVROPE PO BROJU SAMOUBISTAVA: Ćutanje ubija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Još jedan u nizu pokušaja samoubistva koji je dospio u medije, opet nije bio povod za ozbiljan društveni dijalog o gotovo nepostojećoj prevenciji suicida.  U toku prethodnih pet godina, od 2020. do 2024., u Crnoj Gori je 545 osoba izvršilo samoubistvo, što je zabrinjavajući podatak

 

 

Prije nekoliko noći mladi Podgoričanin  Petar Ivanović spasio je tridesetosmogodišnju ženu iz nabujale Morače. Ivanović, inače profesionalni spasilac, s razlogom je dobio salve javnih pohvala i odlikovanje za hrabrost. Čelnici Glavnog grada obećali su da će mu obezbijediti posao. No još jedan u nizu pokušaja samoubistva koji je dospio u medije, opet nije bio povod za ozbiljan društveni dijalog o gotovo nepostojećoj prevenciji suicida u Crnoj Gori.

Zahvaljujući Ivanoviću,  jedna osoba je dobila drugu šansu. No, ne govori se o tome da mnogi prije nje u tome nisu uspjeli. Neki su na posljednje putovanje odveli sa sobom i bespomoćnu djecu. Od 1. januara do 1. septembra, u Crnoj Gori su registrovana 52 slučajeva samoubistva, od kojih u Podgorici deset, podaci su Ministarstva unutrašnjih poslova. Takođe, u periodu od 1. januara do 31. decembra 2024. godine registrovana su 83 samoubistva. U 2022. godini registrovano je 121 samoubistvo, a u 2023. godini –  108.

Prema podacima SZO, između 2000. i 2021. godine, stopa samoubistava na globalnom nivou smanjena je za 35 odsto. Prema podacima iste organizacije od prije  pet godina, Crna Gora je po broju žrtava suicida na 100.000 stanovnika bila na 14. mjestu u svijetu, a uvijek među prvih deset država u Evropi. U toku prethodnih pet godina (2020. do 2024), u Crnoj Gori je 545 osoba izvršilo samoubistvo, što je zabrinjavajući podatak.

Monitor je i ranije pisao da u Crnoj Gori i dalje ne postoji sistemski odgovor na ozbiljan problem suicida s kojim se već godinama suočavamo, te da su oskudni pomaci kada je u pitanju  prevencija suicida. Stručnjaci odavno upozoravaju da ovaj problem ne spada u prioritete nadležnih te da se sistem prevencije oslanja isključivo na rad specijalizovanih zdravstvenih službi koje se bave mentalnim zdravljem.

„Visoka stopa samoubistva opstaje dugi niz godina, što ukazuje da se ovim problemom ne bavimo na ispravan način. Osim povremenog  alarma medija, stručna i laička javnost ostaje popriličnom nijema, tako da adekvatna pažnja izostaje“, upozoravala je za naš list  Maida Burdžović, specijalistkinja psihijatrije.

„Postoji toliko različitih motiva zbog kojih se samoubistvo dešava, da svako pojedinačno zahtijeva posebnu analizu. I dalje problem bolesti zavisnost zauzima najveći procenat“, objašnjava psihijatrica Burdžović. Naglašava da stručna pomoć i otvoren pristup porodice, daju najbolje rezultate. „Osjećaj  stida, predrasude, neznanje  i dalje su jako rasprostranjeni. Zbog toga se mali broj ljudi obraća za pomoć, osim urgentnog rješavanja kod pokušaja samoubistva“, upozorava.

Struka smatra da samoubistvo nije volja za smrću, već poziv za pomoć. Najvažniji korak kod prevencije je razgovor – sa prijateljima, porodicom, stručnjacima, neznancem voljnim da pomogne.

“Suicid je dramatična posljedica određenih problema sa mentalnim zdravljem”, navode iz Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i ističu da više od milijardu ljudi u svijetu pati od takvih poremećaja, najčešće od anksioznosti i depresije. U najnovijem izvještaju SZO ističe se da je “suicid četvrti vodeći uzrok smrti mladih, u dobi između 15 i 29 godina, nakon saobraćajnih nesreća, tuberkuloze i nasilja”.

“Samoubistvo predstavlja svaki stoti slučaj smrti u svijetu, a u 2021. godini odnijelo je živote oko 727.000 ljudi”, podaci su koje je na konferenciji za novinare, 2. septembra 2025. godine, iznijela šefica Odjeljenja za mentalno zdravlje SZO Devora Kestel.

U Crnoj Gori ostvaren je vrlo loš napredak u postizanju jednog od Ciljeva održivog razvoja UN, usvojenih 2015. godine, o smanjenju stope samoubistava u svijetu do 2030.  Evropski parlament je  krajem 2023. godine usvojio Rezoluciju o mentalnom zdravlju, čiji je cilj unapređenje zdravstvene infrastrukture, veća dostupnost usluga i zdravstvenog osoblja, te smanjenje broja samoubistava za trećinu, do 2030. godine.

Crnogorska spisateljica Milojka Perović se pita gdje je Crna Gora kao buduća članica EU. Smatra da javni zdravstveni sistem kao cjelina ne samo da je siromašan i oskudan u kadrovima, nego je tako loše organizovan, da i sam, djelimično, doprinosi povećanju broja mentalnih pacijenata.

„Ako cijeli život živimo u stresnim i turbulentnim vremenima, ako su stope siromaštva, nezaposlenosti, porodičnog nasilja, kriminala, alkoholizma, narkomanije…, u stalnom porastu, ne može se govoriti o smanjenju broja samoubistava u Crnoj Gori. Akcenat je na mentalnom zdravlju, ali žrtve samoubistava nijesu samo mentalno oboljeli građani. Samoubistvu su sklone žrtve nasilja i porodičnog nasilja, napušteni starci i starice, samci, ljudi izopšteni iz društvene zajednice, srodnici nakon tragičnog događaja u porodici, pacijenti u terminalnoj fazi bolesti, pacijenti sa izrazito bolnim tjelesnim oboljenjima… i mnogi drugi“, navodi ona u jednoj od svojih kolumni.

U Crnoj Gori za psihološku podršku građanima služi besplatna telefonska linija 1555. Tokom dva mjeseca rada SOS linije, psiholozi su zabilježili hiljadu poziva, što, kako ističu u nadležnom Ministarstvu, jasno pokazuje potrebu za ovakvim servisom podrške. To potvrđuje i psihološkinja Branka Nikočević, koja je kroz ovu liniju pružala pomoć građanima. Njeno iskustvo pokazuje da bi stalna SOS linija za psihološku pomoć mogla igrati ključnu ulogu u prevenciji suicida.

“Mi nemamo da kažemo jedan stalan servis za pružanje podrške ljudima koji imaju suicidalne misli koje im se javljaju. Tako da bi ovo bilo nešto novo, nešto što prvi put nastaje i što bi bilo dobro, da kažemo, početi sa osnovama za rad na ovom problemu, sa kojim se mi itekako suočavamo”, upozorila je nedavno psihološkinja Nikočević.

Ne manje važno bilo bi i da predstavnici vlasti, osim fotografisanja sa herojima, makar otvore temu suicida i zabrinjavajuće statistike u Crnoj Gori.

 

Ivanović: Uradio sma ono što bi svako trebao

Mladi heroj Petar Ivanović kaže da je uradio ono što smatra da bi svako trebalo da uradi i da njegov čin za njega nije ništa nesvakidašnje. Ivanović je, kako se navodi u saopštenju Glavnog grada, zahvalio na pozivu i ukazanoj časti, navodeći da je uradio ono što smatra da bi svako trebalo da uradi i da njegov čin za njega nije ništa nesvakidašnje.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo