Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nacija boje vlasti

Objavljeno prije

na

Presabirajući kako žive Srbi u regionu, državni sekretar u Ministarstvu za dijasporu Srbije Miodrag Jakšić, objavio je ovih dana da je srpsko pitanje najbolnije u Crnoj Gori, gdje ne postoji ni minimum ustavnih i statusnih prava za Srbe u kulturi, informisanju, prosvjeti i vjeroispovijesti. Nekoliko dana kasnije srpski ministar za dijasporu Srđan Srećković ublažio je stvar: Srbi u Crnoj Gori nijesu ugroženi, samo njihov status nije precizno definisan. Zvanična Crna Gora rekla je svoje. Pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava Sabahudin Delić Jakšićevu je izjavu ocijenio neodgovornom i objasnio da Srbi u Crnoj Gori uživaju ni manje, ni više prava od svih ostalih naroda koji konstituišu državu Crnu Goru. ,,U državi Crnoj Gori za razliku od drugih država u regionu pa i šire, stanje ljudskih, a pogotovu manjinskih prava, je na najvišoj stepenici”, pohvalio se Delić. On radi u ministarstvu u kom je zaposleno pet ili 62 i po odsto Albanaca i tri, ili 37,5 procenata Bošnjaka. Portparol DPS-a PRETPOSTAVKE: Rajko Kovačević naglasio je da je Crna Gora novim Ustavom definisana kao građansko društvo i da je stvorila pretpostavke za puno njegovanje i uvažavanje svih različitosti po bilo kom osnovu. „I ne samo kroz Ustav, nego i u realnom životu Crna Gora živi društvo punog međuvjerskog, međukonfensionalnog, etničkog sklada, što joj je i donijelo epitet uspješene evropske priče”.

Srbi se nijesu složili. Nova srpska demokratija je primijetila kako je dobro da se u Srbiji intenzivnije pokreće pitanje Srba u Crnoj Gori i da je gotovo nepodijeljeno mišljenje da Srbi u Crnoj Gori moraju biti ravnopravan činilac i akter u društvenom i političkom životu. Srpski nacionalni savjet pohvalio se kako je srpsko ministarstvo za dijasporu formiralo stavove o položaju Srba u Crnoj Gori na osnovu podataka sa kojima su ih baš oni “upoznali”.

Predsjednik te organizacije Momčilo Vuksanović je naglasio kako je promjena crnogorskog Ustava, ,,u smislu povratka konstitutivnosti srpskog naroda”, jedini način da se poboljša status Srba u Crnoj Gori. Prema ocjeni iz Akademske alternative u državnim organima postoji diskriminacija Srba i ukoliko krivci za takvo stanje ne budu odgovarali, može doći do ,,internacionalizacije položaja srpskog naroda u Crnoj Gori”.

RASEJANJE: Priča o životu Srba u rasejanju u Srbiji se nedavno zahuktala pošto je udruženje građana Napredni klub objavilo Izvještaj o političkim pravima Srba u regionu. U tom dokumentu razmotreno je kako Srbi žive u okolnim zemljama i konstatovano da je posebno poblematično pitanje državne politike prema Srbima u Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji i Sloveniji. ,,Srbija očigledno ne priznaje postojanje srpskog naroda u Crnoj Gori. Srpska diplomatija se tim pitanjem ne bavi. Polazeći sa stanovišta da su Srbi i Crnogorci jedan narod, opterećeni u izvesnim slučajevima porodičnim poreklom i ličnim interesima, državnici Srbije oglušuju se o očiglednu diskriminaciju Srba u Crnoj Gori i pritiske u cilju njihove nacionalne, verske i kulturne asimilacije.”

Čedomir Antić, istoričar i jedan od autora Izveštaja, zamjera Srbiji što ,,neravnopravnost i asimilacija” kojima su Srbi u Crnoj Gori izloženi ne privlači njenu pažnju. ,,Srbi u Crnoj Gori su je interesovali samo dok je štitila birokratsku zajedničku državu”.

Dr Živko Andrijašević, istoričar, za Monitor kaže da ovaj tekst ne zaslužuje ozbiljan osvrt, jer u njemu nema konkretnih i provjerljivih činjenica, koje bi ukazale na ugroženost srpskog naroda u Crnoj Gori. ,,Činjenica da je 1991. godine u Crnoj Gori bilo devet odsto Srba, a 2003. – 32 odsto, čini neodrživom tvrdnju o njihovoj asimilaciji i ugroženosti. Ako je takav trend posljedica organizovanog progona, onda vjerujem da nema naroda na Balkanu koji ne bi poželio da ga ovako progone. Naravno, istoričari mogu razumjeti potrebu ovih ljudi da se preko interneta igraju Garašanina.”

BRISANJE: U odgovoru na pitanje Monitora o diskriminaciji Srba u Crnoj Gori, Slaven Radunović, potpredsjednik Nove srpske demokratije tvrdi da postoje primjeri ekonomskog i kulturnog aparthejda, ali da se još nije našla NVO koja se bavi ljudskim pravima ili novinar – slobodni čovjek, da ih istraži. ,,Niko od 200.000 Srba u Crnoj Gori ili 32 procenta od ukupnog broja stanovnika, koji pune 32 odsto budžeta ove države, nije zaslužio da bude sudija Ustavnog ili Vrhovnog suda, direktor nekog pozorišta, muzeja ili biblioteke koji su na državnim jaslama, član Savjeta RTCG, direktor bilo koje srednje škole u Crnoj Gori, upravnik neke pošte, visoki policijski ili bilo kakav značajan funkcioner u državnoj upravi. Ova država je izbrisala srpski jezik kao službeni, iako se na jedinoj, za to meritornoj anketi – popisu stanovništva, 64 odsto građana izjasnilo da govori taj jezik”.

Radunović ocjenjuje da ljudi koji se izjašnjavaju kao Srbi jesu u gorem položaju od ostalih koji nijesu “moralno – politički” podobni. „U primitivnim društvima, gdje se pobjeda na izborima doživljava kao osvajanje teritorija na Divljem zapadu, svi koji nijesu dio pobjedničkog ‘karavana’ imaju vrlo sužen krug djelovanja. Međutim, među njima ima značajnih razlika. Neki od njih, ipak uspiju da odštampaju po neku knjigu na račun države, uguraju se u neku instituciju koju finansira vlast – recimo DANU i slično. Kao Srbinu, startna pozicija vam je mnogo gora, jer ste, kao i ovi prvi, moralno – politički nepodobni, ali ste uz to i po default-u ‘opozicija (privatnoj) državi Crnoj Gori’.”

POLOŽAJ: Vasilije Lalošević, potpredsjednik SNP, na pitanje – jesu li Srbi diskriminisani u Crnoj Gori kaže: „Da, ali su pod ovom vlašću diskriminisani svi. I Srbi, i Crnogorci, i Bošnjaci, i Muslimani, i Albanci, i Hrvati, i Romi i ostali.” On smatra da pripadnici srpskog naroda jesu u nezavidnijem položaju od drugih prilikom zapošljavanja, ali da su, u ekonomskom smislu, diskriminisani i svi drugi narodi u Crnoj Gori.
„Ako aktuelna vlast u nastojanju da što duže ostane na vlasti igra na kartu podjela, i to posebno onih na nacionalnoj osnovi, automatski udara na tradiciju i duhovnost istinske Njegoševe Crne Gore. Ako i nakon osamostaljenja Crne Gore neko iz vlasti i dalje kreira navodni osjećaj ugroženosti od Srbije i Srba u Crnoj Gori to može voditi samo novim podjelama”, ocjenjuje Lalošević.

Uprkos samozadovoljnim izjavama vlasti, čak su i u Izvještaju o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda objavljeni ne tako blistavi podaci o zastupljenosti pripadnika manjina u pojedinim državnim službama. U većini ministarstava koja su dostavila podatke radi preko 80 odsto Crnogoraca, u ministarstvima zdravlja i turizma – blizu devedeset procenata. Ako je za utjehu – od 28 zaposlenih u lokalnoj upravi u Andrijevici ima – 28 Srba.

STRUKTURA: Zaštitnik je utvrdio da je nacionalna struktura pojedinih državnih organa i organa lokalnih uprava neadekvatna i naglasio da se ne poštuju dovoljno ni međunarodni standardi, ni domaći propisi o proporcionalnoj zastupljenosti pripadnika manjina. Pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, Ustav ove države jamči, pored ostalog, pravo na ,,srazmjernu zastupljenost”. Problem je što se ne zna koji su manjinski narodi. Ne zna se baš ni šta je sa većinskim: od popisa 1991. do onog 2003., u ovoj zemlji je, zahvaljujući nesebičnom zalaganju vlasti, nestalo preko 18 odsto Crnogoraca. Više od 112 hiljada.

Dr Andijašević primjećuje da se od prvog do posljednjeg popisa u Crnoj Gori, u okviru populacije, koju uslovno označava pravoslavnom, stalno i radikalno mijenja stav o sopstvenoj nacionalnoj pripadnosti. ,,Takva pojava svjedoči da se kod ovog dijela crnogorskog društva nacionalno određenje formira u zavisnosti od političkih okolnosti, a ne na osnovu uvjerenja koja imaju tradicijsko i kulturološko uporište. U društvu kao sto je naše, ideološki inženjering i dalje može presudno da utiče na nacionalnu strukturu. A sve što je posljedica ideološkog inženjeringa, ima vijek trajanja isto koliko i politička moć koja stoji iza tog inženjeringa.”

Kako se god okrene, i kod Crnogoraca i kod Srba u Crnoj Gori – vrvi od serdara i vojvoda. Mi znamo kako.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo