Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nacija boje vlasti

Objavljeno prije

na

Presabirajući kako žive Srbi u regionu, državni sekretar u Ministarstvu za dijasporu Srbije Miodrag Jakšić, objavio je ovih dana da je srpsko pitanje najbolnije u Crnoj Gori, gdje ne postoji ni minimum ustavnih i statusnih prava za Srbe u kulturi, informisanju, prosvjeti i vjeroispovijesti. Nekoliko dana kasnije srpski ministar za dijasporu Srđan Srećković ublažio je stvar: Srbi u Crnoj Gori nijesu ugroženi, samo njihov status nije precizno definisan. Zvanična Crna Gora rekla je svoje. Pomoćnik ministra za ljudska i manjinska prava Sabahudin Delić Jakšićevu je izjavu ocijenio neodgovornom i objasnio da Srbi u Crnoj Gori uživaju ni manje, ni više prava od svih ostalih naroda koji konstituišu državu Crnu Goru. ,,U državi Crnoj Gori za razliku od drugih država u regionu pa i šire, stanje ljudskih, a pogotovu manjinskih prava, je na najvišoj stepenici”, pohvalio se Delić. On radi u ministarstvu u kom je zaposleno pet ili 62 i po odsto Albanaca i tri, ili 37,5 procenata Bošnjaka. Portparol DPS-a PRETPOSTAVKE: Rajko Kovačević naglasio je da je Crna Gora novim Ustavom definisana kao građansko društvo i da je stvorila pretpostavke za puno njegovanje i uvažavanje svih različitosti po bilo kom osnovu. „I ne samo kroz Ustav, nego i u realnom životu Crna Gora živi društvo punog međuvjerskog, međukonfensionalnog, etničkog sklada, što joj je i donijelo epitet uspješene evropske priče”.

Srbi se nijesu složili. Nova srpska demokratija je primijetila kako je dobro da se u Srbiji intenzivnije pokreće pitanje Srba u Crnoj Gori i da je gotovo nepodijeljeno mišljenje da Srbi u Crnoj Gori moraju biti ravnopravan činilac i akter u društvenom i političkom životu. Srpski nacionalni savjet pohvalio se kako je srpsko ministarstvo za dijasporu formiralo stavove o položaju Srba u Crnoj Gori na osnovu podataka sa kojima su ih baš oni “upoznali”.

Predsjednik te organizacije Momčilo Vuksanović je naglasio kako je promjena crnogorskog Ustava, ,,u smislu povratka konstitutivnosti srpskog naroda”, jedini način da se poboljša status Srba u Crnoj Gori. Prema ocjeni iz Akademske alternative u državnim organima postoji diskriminacija Srba i ukoliko krivci za takvo stanje ne budu odgovarali, može doći do ,,internacionalizacije položaja srpskog naroda u Crnoj Gori”.

RASEJANJE: Priča o životu Srba u rasejanju u Srbiji se nedavno zahuktala pošto je udruženje građana Napredni klub objavilo Izvještaj o političkim pravima Srba u regionu. U tom dokumentu razmotreno je kako Srbi žive u okolnim zemljama i konstatovano da je posebno poblematično pitanje državne politike prema Srbima u Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji i Sloveniji. ,,Srbija očigledno ne priznaje postojanje srpskog naroda u Crnoj Gori. Srpska diplomatija se tim pitanjem ne bavi. Polazeći sa stanovišta da su Srbi i Crnogorci jedan narod, opterećeni u izvesnim slučajevima porodičnim poreklom i ličnim interesima, državnici Srbije oglušuju se o očiglednu diskriminaciju Srba u Crnoj Gori i pritiske u cilju njihove nacionalne, verske i kulturne asimilacije.”

Čedomir Antić, istoričar i jedan od autora Izveštaja, zamjera Srbiji što ,,neravnopravnost i asimilacija” kojima su Srbi u Crnoj Gori izloženi ne privlači njenu pažnju. ,,Srbi u Crnoj Gori su je interesovali samo dok je štitila birokratsku zajedničku državu”.

Dr Živko Andrijašević, istoričar, za Monitor kaže da ovaj tekst ne zaslužuje ozbiljan osvrt, jer u njemu nema konkretnih i provjerljivih činjenica, koje bi ukazale na ugroženost srpskog naroda u Crnoj Gori. ,,Činjenica da je 1991. godine u Crnoj Gori bilo devet odsto Srba, a 2003. – 32 odsto, čini neodrživom tvrdnju o njihovoj asimilaciji i ugroženosti. Ako je takav trend posljedica organizovanog progona, onda vjerujem da nema naroda na Balkanu koji ne bi poželio da ga ovako progone. Naravno, istoričari mogu razumjeti potrebu ovih ljudi da se preko interneta igraju Garašanina.”

BRISANJE: U odgovoru na pitanje Monitora o diskriminaciji Srba u Crnoj Gori, Slaven Radunović, potpredsjednik Nove srpske demokratije tvrdi da postoje primjeri ekonomskog i kulturnog aparthejda, ali da se još nije našla NVO koja se bavi ljudskim pravima ili novinar – slobodni čovjek, da ih istraži. ,,Niko od 200.000 Srba u Crnoj Gori ili 32 procenta od ukupnog broja stanovnika, koji pune 32 odsto budžeta ove države, nije zaslužio da bude sudija Ustavnog ili Vrhovnog suda, direktor nekog pozorišta, muzeja ili biblioteke koji su na državnim jaslama, član Savjeta RTCG, direktor bilo koje srednje škole u Crnoj Gori, upravnik neke pošte, visoki policijski ili bilo kakav značajan funkcioner u državnoj upravi. Ova država je izbrisala srpski jezik kao službeni, iako se na jedinoj, za to meritornoj anketi – popisu stanovništva, 64 odsto građana izjasnilo da govori taj jezik”.

Radunović ocjenjuje da ljudi koji se izjašnjavaju kao Srbi jesu u gorem položaju od ostalih koji nijesu “moralno – politički” podobni. „U primitivnim društvima, gdje se pobjeda na izborima doživljava kao osvajanje teritorija na Divljem zapadu, svi koji nijesu dio pobjedničkog ‘karavana’ imaju vrlo sužen krug djelovanja. Međutim, među njima ima značajnih razlika. Neki od njih, ipak uspiju da odštampaju po neku knjigu na račun države, uguraju se u neku instituciju koju finansira vlast – recimo DANU i slično. Kao Srbinu, startna pozicija vam je mnogo gora, jer ste, kao i ovi prvi, moralno – politički nepodobni, ali ste uz to i po default-u ‘opozicija (privatnoj) državi Crnoj Gori’.”

POLOŽAJ: Vasilije Lalošević, potpredsjednik SNP, na pitanje – jesu li Srbi diskriminisani u Crnoj Gori kaže: „Da, ali su pod ovom vlašću diskriminisani svi. I Srbi, i Crnogorci, i Bošnjaci, i Muslimani, i Albanci, i Hrvati, i Romi i ostali.” On smatra da pripadnici srpskog naroda jesu u nezavidnijem položaju od drugih prilikom zapošljavanja, ali da su, u ekonomskom smislu, diskriminisani i svi drugi narodi u Crnoj Gori.
„Ako aktuelna vlast u nastojanju da što duže ostane na vlasti igra na kartu podjela, i to posebno onih na nacionalnoj osnovi, automatski udara na tradiciju i duhovnost istinske Njegoševe Crne Gore. Ako i nakon osamostaljenja Crne Gore neko iz vlasti i dalje kreira navodni osjećaj ugroženosti od Srbije i Srba u Crnoj Gori to može voditi samo novim podjelama”, ocjenjuje Lalošević.

Uprkos samozadovoljnim izjavama vlasti, čak su i u Izvještaju o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda objavljeni ne tako blistavi podaci o zastupljenosti pripadnika manjina u pojedinim državnim službama. U većini ministarstava koja su dostavila podatke radi preko 80 odsto Crnogoraca, u ministarstvima zdravlja i turizma – blizu devedeset procenata. Ako je za utjehu – od 28 zaposlenih u lokalnoj upravi u Andrijevici ima – 28 Srba.

STRUKTURA: Zaštitnik je utvrdio da je nacionalna struktura pojedinih državnih organa i organa lokalnih uprava neadekvatna i naglasio da se ne poštuju dovoljno ni međunarodni standardi, ni domaći propisi o proporcionalnoj zastupljenosti pripadnika manjina. Pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, Ustav ove države jamči, pored ostalog, pravo na ,,srazmjernu zastupljenost”. Problem je što se ne zna koji su manjinski narodi. Ne zna se baš ni šta je sa većinskim: od popisa 1991. do onog 2003., u ovoj zemlji je, zahvaljujući nesebičnom zalaganju vlasti, nestalo preko 18 odsto Crnogoraca. Više od 112 hiljada.

Dr Andijašević primjećuje da se od prvog do posljednjeg popisa u Crnoj Gori, u okviru populacije, koju uslovno označava pravoslavnom, stalno i radikalno mijenja stav o sopstvenoj nacionalnoj pripadnosti. ,,Takva pojava svjedoči da se kod ovog dijela crnogorskog društva nacionalno određenje formira u zavisnosti od političkih okolnosti, a ne na osnovu uvjerenja koja imaju tradicijsko i kulturološko uporište. U društvu kao sto je naše, ideološki inženjering i dalje može presudno da utiče na nacionalnu strukturu. A sve što je posljedica ideološkog inženjeringa, ima vijek trajanja isto koliko i politička moć koja stoji iza tog inženjeringa.”

Kako se god okrene, i kod Crnogoraca i kod Srba u Crnoj Gori – vrvi od serdara i vojvoda. Mi znamo kako.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo