Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Do posljednje kapi

Objavljeno prije

na

Zvonko Mihajlović je prije 11 godina dobio posao u podgoričkoj Mljekari. Imao je tada pune ruke posla. Kamioni firme u kojoj je radio obilazili su cijelu Crnu Goru i njima j Mljekare e razvoženo mlijeko i ostali proizvodi sa znakom podgoričke. Mihalović kaže da su tada na tržište svakodnevno ,,izbacivali” 45 hiljada litara mlijeka i mliječnih prerađevina. Platom je bio zadovoljan. Primao je oko 900 njemačkih maraka. Dobra je bila i kada se sa marke prešlo na euro. Prva primljena mjesečna zarada u novoj valuti – 550 eura. Bilo je to 2002. godine. Ali, takva platna lista samo je u lijepom sjećanju Mihajlovića i ostalih radnika Mljekare. Posljednjih pet godina – novac za svoj rad nisu primili. Samo bonove. ,,Zamislite kako je preživjeti mjesec sa bonovima vrijednim 170 eura za koje u prodavnici možete uzeti hranu i sredstva za higijenu. Naše poslodavce nije bilo briga kako ćemo kupiti djeci knjige za školu ili patike, platiti struju, gorivo za auto, lijekove ako kome zatrebaju. To nije njihova stvar”, priča Mihajlović. SVI ĆUTE: To što se poslodavac nije pridržavao zakona nekako bi i progutali. Ali to što su mu takvo ponašanje nadležne inspekcije dopustile – ne mogu i neće. ,,Pisali smo prijave Inspekciji rada ali niko ništa nije učinio zbog toga što nam vlasnik Mljekare ne daje platu pola decenije”, objašnjava Mihajlović koji je predsjednik Sindikata u Mljekari.

A sem plate, radnici ostadoše i bez firme koja je pošla u stečaj. Pa, zapravo, njihov sindikat više zvanično i ne postoji. A Mihajlović i njegovih 45 kolega i koleginica ostali su i bez radnog mjesta prije petnaestak dana. Među njima su i žene na porodiljskom bolovanju i invalidi rada. Preostale kolege su se solidarisale sa otpuštenima i njih 93 od 104 zaposlena traže od države da raskine kupoprodajni ugovor sa većinskim vlasnikom – Eksalom i smijene izvršnog direktora Zorana Adžića.

Ipak, nisu se ,,raštrkali” jer žele da dobiju ono što im pripada. Traže od Ministarstva rada i socijalnog staranja i Ministarstva poljoprivrede socijalni program jer oni, kažu, nijesu krivi za propast fabrike. Danonoćno dežuraju ispred Mljekare. ,,Od sedam do 15 časova radnici su u krugu fabrike, a nakon toga po petorica se smjenjujemo – dežurajući da ko ne ponese što iz fabrike”, priča Mihajlović. Vlasnici Mljekare u stečaju bi, rado, istjerali radnike iz njenih prostorija. Radnici tvrde da su pripadnici Montenegro Security Garda prošle sedmice pokušali ući u prostorije Mljekare kako bi ostvarili naum vlasnika. No, i pored pokušaja osvajanja koji je, kako tvrde radnici trajao 45 minuta, privatno obezbjeđenje nije uspjelo da uđe u fabriku i istjera ih. Drugi put privatno obezbjeđenje je isto pokušalo u nedjelju ujutro. Radnici su izvukli deblji kraj. Četvorica su završila u Hitnoj pomoći.

,,Objekat je u nadležnosti Privrednog suda i privatno obezbjeđenje je ovim upadima upalo u državnu imovinu”, smatra Marković. Vlasnici i njihovi predstavnici u rukovodstvu ne žele da komentarišu događanja u preduzeću.

VRTE IH U KRUG: Mihajlović kaže da se za pomoć obraćaju svima ali da ih samo prebacuju sa jedne na drugu adresu. ,,Bili smo u Ministarstvu rada i socijalnog staranja početkom ove sedmice da pitamo šta je sa našim povezivanjem staža i socijalnim programom. Poslaše nas u Privredni sud kod stečajnog sudije Veselina Vujoševića. On nas uputio na ministarstvo čiji su nas službenici već njemu poslali. Kaže – nema ništa Privredni sud sa socijalnim pitanjima. Nema kraja ovoj zavrzlami”.

Radnici i Udruženje manjinskih akcionara već odavno traže raskid kupoprodajnog ugovora s podgoričkom firmom Eksal. To preduzeće je kupilo Mljekaru još 1998. godine. Zaposleni tvrde da je vlasnik Mljekaru doveo do potpunog finansijskog kraha i u njemu vide jedinog krivca što je proizvodnja stala a radnici i njihove porodice dovedeni na rub egzistencije. U fabrici, u centru Podgorice, godinama se smanjivala proizvodnja, kooperanti okretali leđa i sklapali poslove s drugim mljekarama ili, razočarani, dizali ruke od stočarstva. U međuvremenu, dugovi su se gomilali, radnici otpuštani, kvalitet opadao… Primjera radi, tokom cijelog februara ove godine u Mljekari je proizvedeno mlijeka koliko nekada za jedan i po radni dan.

Prema Planu reorganizacije AD Mljekara u stečaju koji je usvojen 16. 7. 2009. u Privrednom sudu od strane povjerilaca Mljekara je u pozamašnim dugovima. Dug kooperantima je 414. 864 hiljada eura, neisplaćene plate radnicima – 226 hiljada eura. Tu je i 554 hiljade eura poreskih obaveza. Obaveze prema dobavljačima iz Crne Gore dostigle su 957. 283, a inostranim firmama treba platiti 128.442 eura. Tu su i nepovraćeni krediti. Sve skupa, dug do uvođenja stečaja, bio je preko tri miliona eura.

DRŽAVA SAMO ODMAŽE: Sem na Inspekciju rada, radnici su kivni i na Poresku upravu, koja je, kako kažu, saučestvovala u propasti Mljekare. ,,Poreska uprava je radila na štetu radnika i reprogramirala na pet godina poreski dug naše firme. Zbog neuplaćivanja doprinosa fondovima mi smo ostali bez mogućnosti ostvarivanja prava na penziju, povezivanja radnog staža i zdravstvenog osiguranja”, kaže za Monitor Dragan Marković, član Sindikata Mljekare.

Ogorčeni su i na Viši sud u Podgorici koji pet godina vodi postupak oko afere Inpek u koju su uključeni većinski vlasnik Mljekare Dragan Vuletić i izvršni direktor Zoran Ažić. ,,Sudi im se zbog otuđivanje finansijskih sredstava Mljekare, i zbog pozajmljivanje novca pod kamatom od deset odsto mjesečno od privatnih lica”, pojašnjava Marković.

Radnici tvrde da Mljekara može da radi, ali ne sa ovim rukovodstvom. Marković objašnjava kako se već odavno uviđa nezainteresovanost vlasnika za oporavak Mljekare. ,,Na zahtjev Sindikata 9. marta ove godine u Ministarstvu poljoprivrede održan je sastanak sa većinskim vlasnikom i poslovodstvom Mljekare. Ministarstvo je ponudilo pomoć da se napravi plan reorganizacije sa socijalnim programom ali većinski vlasnik i poslovodstvo su iz nama nepoznatih razloga to odbili”, kaže Marković.

Sindikalci smatraju da je poslovodstvo našlo rješenje u stečaju da bi se kroz program reorganizacije koji su sami napravili oslobodili radnika bez ikakvih obaveza prema njima.

U vrijeme kada Crna Gora uvozi sve i svašta, kada raste spoljnotrgovinski deficit normalno bi bilo da država pogura proizvodnju onoga što spada u najnužnije životne namirnice a čega imamo u izobilju. A to je upravo mlijeko. Nemar ili namjera – tek podgorička Mljekara propada u trenutku kada je potrebna i radnicima, i kupcima i državi.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo