Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Do posljednje kapi

Objavljeno prije

na

mljekara-podgorica

Zvonko Mihajlović je prije 11 godina dobio posao u podgoričkoj Mljekari. Imao je tada pune ruke posla. Kamioni firme u kojoj je radio obilazili su cijelu Crnu Goru i njima j Mljekare e razvoženo mlijeko i ostali proizvodi sa znakom podgoričke. Mihalović kaže da su tada na tržište svakodnevno ,,izbacivali” 45 hiljada litara mlijeka i mliječnih prerađevina. Platom je bio zadovoljan. Primao je oko 900 njemačkih maraka. Dobra je bila i kada se sa marke prešlo na euro. Prva primljena mjesečna zarada u novoj valuti – 550 eura. Bilo je to 2002. godine. Ali, takva platna lista samo je u lijepom sjećanju Mihajlovića i ostalih radnika Mljekare. Posljednjih pet godina – novac za svoj rad nisu primili. Samo bonove. ,,Zamislite kako je preživjeti mjesec sa bonovima vrijednim 170 eura za koje u prodavnici možete uzeti hranu i sredstva za higijenu. Naše poslodavce nije bilo briga kako ćemo kupiti djeci knjige za školu ili patike, platiti struju, gorivo za auto, lijekove ako kome zatrebaju. To nije njihova stvar”, priča Mihajlović. SVI ĆUTE: To što se poslodavac nije pridržavao zakona nekako bi i progutali. Ali to što su mu takvo ponašanje nadležne inspekcije dopustile – ne mogu i neće. ,,Pisali smo prijave Inspekciji rada ali niko ništa nije učinio zbog toga što nam vlasnik Mljekare ne daje platu pola decenije”, objašnjava Mihajlović koji je predsjednik Sindikata u Mljekari.

A sem plate, radnici ostadoše i bez firme koja je pošla u stečaj. Pa, zapravo, njihov sindikat više zvanično i ne postoji. A Mihajlović i njegovih 45 kolega i koleginica ostali su i bez radnog mjesta prije petnaestak dana. Među njima su i žene na porodiljskom bolovanju i invalidi rada. Preostale kolege su se solidarisale sa otpuštenima i njih 93 od 104 zaposlena traže od države da raskine kupoprodajni ugovor sa većinskim vlasnikom – Eksalom i smijene izvršnog direktora Zorana Adžića.

Ipak, nisu se ,,raštrkali” jer žele da dobiju ono što im pripada. Traže od Ministarstva rada i socijalnog staranja i Ministarstva poljoprivrede socijalni program jer oni, kažu, nijesu krivi za propast fabrike. Danonoćno dežuraju ispred Mljekare. ,,Od sedam do 15 časova radnici su u krugu fabrike, a nakon toga po petorica se smjenjujemo – dežurajući da ko ne ponese što iz fabrike”, priča Mihajlović. Vlasnici Mljekare u stečaju bi, rado, istjerali radnike iz njenih prostorija. Radnici tvrde da su pripadnici Montenegro Security Garda prošle sedmice pokušali ući u prostorije Mljekare kako bi ostvarili naum vlasnika. No, i pored pokušaja osvajanja koji je, kako tvrde radnici trajao 45 minuta, privatno obezbjeđenje nije uspjelo da uđe u fabriku i istjera ih. Drugi put privatno obezbjeđenje je isto pokušalo u nedjelju ujutro. Radnici su izvukli deblji kraj. Četvorica su završila u Hitnoj pomoći.

,,Objekat je u nadležnosti Privrednog suda i privatno obezbjeđenje je ovim upadima upalo u državnu imovinu”, smatra Marković. Vlasnici i njihovi predstavnici u rukovodstvu ne žele da komentarišu događanja u preduzeću.

VRTE IH U KRUG: Mihajlović kaže da se za pomoć obraćaju svima ali da ih samo prebacuju sa jedne na drugu adresu. ,,Bili smo u Ministarstvu rada i socijalnog staranja početkom ove sedmice da pitamo šta je sa našim povezivanjem staža i socijalnim programom. Poslaše nas u Privredni sud kod stečajnog sudije Veselina Vujoševića. On nas uputio na ministarstvo čiji su nas službenici već njemu poslali. Kaže – nema ništa Privredni sud sa socijalnim pitanjima. Nema kraja ovoj zavrzlami”.

Radnici i Udruženje manjinskih akcionara već odavno traže raskid kupoprodajnog ugovora s podgoričkom firmom Eksal. To preduzeće je kupilo Mljekaru još 1998. godine. Zaposleni tvrde da je vlasnik Mljekaru doveo do potpunog finansijskog kraha i u njemu vide jedinog krivca što je proizvodnja stala a radnici i njihove porodice dovedeni na rub egzistencije. U fabrici, u centru Podgorice, godinama se smanjivala proizvodnja, kooperanti okretali leđa i sklapali poslove s drugim mljekarama ili, razočarani, dizali ruke od stočarstva. U međuvremenu, dugovi su se gomilali, radnici otpuštani, kvalitet opadao… Primjera radi, tokom cijelog februara ove godine u Mljekari je proizvedeno mlijeka koliko nekada za jedan i po radni dan.

Prema Planu reorganizacije AD Mljekara u stečaju koji je usvojen 16. 7. 2009. u Privrednom sudu od strane povjerilaca Mljekara je u pozamašnim dugovima. Dug kooperantima je 414. 864 hiljada eura, neisplaćene plate radnicima – 226 hiljada eura. Tu je i 554 hiljade eura poreskih obaveza. Obaveze prema dobavljačima iz Crne Gore dostigle su 957. 283, a inostranim firmama treba platiti 128.442 eura. Tu su i nepovraćeni krediti. Sve skupa, dug do uvođenja stečaja, bio je preko tri miliona eura.

DRŽAVA SAMO ODMAŽE: Sem na Inspekciju rada, radnici su kivni i na Poresku upravu, koja je, kako kažu, saučestvovala u propasti Mljekare. ,,Poreska uprava je radila na štetu radnika i reprogramirala na pet godina poreski dug naše firme. Zbog neuplaćivanja doprinosa fondovima mi smo ostali bez mogućnosti ostvarivanja prava na penziju, povezivanja radnog staža i zdravstvenog osiguranja”, kaže za Monitor Dragan Marković, član Sindikata Mljekare.

Ogorčeni su i na Viši sud u Podgorici koji pet godina vodi postupak oko afere Inpek u koju su uključeni većinski vlasnik Mljekare Dragan Vuletić i izvršni direktor Zoran Ažić. ,,Sudi im se zbog otuđivanje finansijskih sredstava Mljekare, i zbog pozajmljivanje novca pod kamatom od deset odsto mjesečno od privatnih lica”, pojašnjava Marković.

Radnici tvrde da Mljekara može da radi, ali ne sa ovim rukovodstvom. Marković objašnjava kako se već odavno uviđa nezainteresovanost vlasnika za oporavak Mljekare. ,,Na zahtjev Sindikata 9. marta ove godine u Ministarstvu poljoprivrede održan je sastanak sa većinskim vlasnikom i poslovodstvom Mljekare. Ministarstvo je ponudilo pomoć da se napravi plan reorganizacije sa socijalnim programom ali većinski vlasnik i poslovodstvo su iz nama nepoznatih razloga to odbili”, kaže Marković.

Sindikalci smatraju da je poslovodstvo našlo rješenje u stečaju da bi se kroz program reorganizacije koji su sami napravili oslobodili radnika bez ikakvih obaveza prema njima.

U vrijeme kada Crna Gora uvozi sve i svašta, kada raste spoljnotrgovinski deficit normalno bi bilo da država pogura proizvodnju onoga što spada u najnužnije životne namirnice a čega imamo u izobilju. A to je upravo mlijeko. Nemar ili namjera – tek podgorička Mljekara propada u trenutku kada je potrebna i radnicima, i kupcima i državi.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo