Ratni huškači dobijaju plakete, prestižne državne nagrade, kreiraju kulturne politike, dijele lekcije u medijima, izdaju knjige, biraju se u institucije. Ne zato što je zaboravljena njihova ratnohuškačka uloga devedesetih. Upravo suprotno, to im je referenca

Skoro 34 godine je od napada na Dubrovnik. Crna Gora deklarativno stremi ka Evropi, Milan Stojović, uzdanica ratnohučkačkog novinarstva devedesetih, opet je mjera profesionalizma. On je na proslavi jubileja RTV Nikšić, 17. septembra, održao lekciju novom rukovodstvu tog medija. Ne sviđa mu se što nema ćirilice. Ni u programu medija kojim je rukovodio devedesetih, ali ni na plaketi kojom je koji minut ranije nagrađen od strane gradskih vlasti i aktuelnog rukovodstva RTV Nikšić.

„Bio bih mnogo srećniji da je ova plaketa ispisana ćirilicom“, njegove uvodne riječi prekinuo je gromki pljesak iz sale. U prvom redu gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević. Pokraj govornika aktuelni direktor RTVNK Nikola Marković.

„Ja sam 1995. otvorio RTV Nikšić na ćirilici i sa guslama“, nastavio je samozadovoljno Stojović. Opet pljesak. „Vi ste otvorili novi studio uz simfonijski orkestar i na latinici. Ali nadam se da će doći vrijeme da se za ćirilicu nađe mjesta u vašem programu. Ta ćirilica ne može da smeta evropskom putu na koji smo se usmjerili, jer smo mi bili Evropa i prije te Evrope“. U nastavku je Stojović održao odu srpskom jeziku, posprdao se malo Englezima jer ne mogu da smisle pismo jedno slovo jedan glas i pohvalio nikšićke profesore Gimnazije koji su svojevremeno odbili da predaju crnogorski jezik. „Kao profesori u Bjelopavlićima za vrijeme Austrougarske“, zaključio je u starom maniru.

Samo dva dana ranije, Stojović, u čije su vrijeme mediji kojima je rukovodio objavljivali naslove tipa „Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva“, izabran je u uredništvo struke Mediji i novinarstvo u okviru „Enciklopedije Crne Gore“- Projekta CANU .

„Redakcija je usvojila predlog urednika struke Medi j i i novinars tvo, Buda Simonovića i donijela Odluku o imenovanju uredništva struke Medi j i i novinars tvo. Imenovani članovi uredništva ove struke su: Budo Simonović, urednik struke, Milan Stojović, novinar i Adem Ado Softić”, navodi se u saopštenju CANU iz 15. septembra ov godine.

Simonović će tako pod pokroviteljstvom CANU u Enciklopediji Crne Gore predstaviti istoriju crnogorskog novinarstva. Da se po njemu ravnamo.

Zbog imenovanja Stojovića od strane CANU i njegovog govora na jubileju RTVNK oglasili su se crnogorski PEN centar i Fakultet za crnogorski jezik.

„Čovjek koji je s naslovnih strana Nikšićkih novina raspirivao ratnu mržnju i veličao agresiju – uz parole poput ,Crnogorac uz Srbina rješavaće muke Knina’, ‘Život damo, Krajinu ne damo’, ‘Ići ćemo ako treba kroz pobjede do Zagreba’ – danas je od strane lokalne javne televizije i vlasti dobio plaketu i priliku da, umjesto suočavanja s prošlošću, ismijava crnogorski jezički i kulturni identitet”, saopštili su i podsjetili da je Stojović devedesetih na Radiju Nikšić zabranjivao emitovanje crnogorskih, hrvatskih, bosanskih, pa i američkih pjesama, davao otkaze zapošljenima koji na to nijesu pristajali, a u programu javno čitao imena ljudi koji nijesu htjeli da idu u rat. Ocijenili su da „isticanje ovakve figure predstavlja normalizaciju ratnohuškačke retorike i opasnu poruku budućim generacijama“.

Saopštili su da je posebno sramotno to što je Stojović imenovan u redakciju Enciklopedije Crne Gore: „Umjesto da čuva naučnu vjerodostojnost i kritičko pamćenje, državna akademija ovim činom nastavlja biti saučesnik u rehabilitaciji ratne propagande i pretvara se u dekor za povratak ideologija devedesetih”.

Iz CANU nijesu obrazlagali kojim su se kriterijumima vodili kada su Stojoviću omogućili ovu poziciju, no očigledno je da je u toku renesansa ratnih huškača. Dobijaju plakete, prestižne državne nagrade, kreiraju kulturne politike, dijele lekcije u medijima, izdaju knjige, biraju se u institucije. Ne zato što je zaboravljena njihova uloga devedesetih, već upravo zbog nje.

Stojović se na jubileju RTVNK nije pojavio iznebuha. Posljednjih nekoliko godina vidno je prisutan u javnom životu kao gost i analitičar medija koje gravitiraju dijelu vlasti bivšeg Demokratskog fronta – RTVNK, Gradska , Prva TV… Urednik je i priređivač knjige Ime crnogorsko, prezime srpsko, Momira Bulatovića, koja je promovisana u Sabornom hramu u Podgorici u maju ove godine. Tom prigodom govorio je između ostalih lider DNP Milan Knežević. Moderator je bio protojerej Predrag Šćepanović.

Stojović ni prije dolaska nove vlasti nije bio baš u zapećku. U ime Privredne komore Crne Gore 2006. godine našao se u organizaciji regionalnog skupa „Prijatelji i partneri“, kao promoter regionalnog pomirenja i povezivanja.

I nije Stojović jedini ratni propagandist iz devedesetih kome ide dobro. Tu je, Emilo Labudović, novinar i urednik u Televiziji Crne Gore devedesetih, perjanica patriotskog novinarstva, čiji su ratnohuškački TV dnevnici nadaleko bili poznati.

Nakon što je proveo četiri mandata kao poslanik u crnogorskom parlamentu, Labudović je 2017. postao direktor Srpske kuće. Vlada Srbije izdvojila je iz budžetske rezerve oko 3,4 miliona eura za gradnju Srpske kuće u Podgorici. Labudović je jedan od osnivača te ustanove. Među osnivačima su i potpredsjednik Vlade Budimir Aleksić, ministar Slaven Radunović, predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović, svježi dobitnik Trinaestojulske nagrade Bećir Vuković, bivši poslanik Strahinja Bulajić, Novica Đurić, Gojko Raičević urednik portala IN4S… Tu su bili i rektor crnogorskog Univerziteta (UCG) Vladimir Božović, protojerej Nikola Marojević, još jedan dobitnik Trinaestojulske nagrade, i kratko član Upravnog odbora UCG. Podnio je ostavku, nakon reakcije jednog dijela javnosti. „Iz ličnih razloga“, naveo je.

U Srpskoj kući je za 1. oktobar ove godine najavljena „velika konferencija sabranja srpskih medija u Crnoj Gori”, pod nazivom „Mediji u rasejanju – čvrsta spona sa maticom”.

Neki od njenih osnivača među kojima i Emilo Labudović izabrani su 2023. godine u Savjet Narodne biblioteke Radosav Ljumović. Osim Labudovića izabrani su i Bećir Vuković i Novica Đurić. Vuković, koji je ove godine ovjenčan Trinaestojulskom nagradom, javnosti je poznatiji po negiranju crnogorske nacije, nego po poeziji, o čemu je Monitor već pisao.

Otkako su Labudović, Vuković i Đurić, u Savjetu Narodne biblioteke, program je obogaćen u skladu sa njihovim senzibilitetima. Za ovaj vikend je eto najavljena promocija knjige poezije Marka Kovačevića, nikšićkog gradonačelnika poznatog po govoru mržnje. Prethodno je u programu bio Ćiriličnik.

Osnivači Srpske kuće okupljaju se i na portalu IN4s, čiji je urednik i direktor Gojko Raičević. Tu Labudović ima posebno kolumnističko mjesto. Portal je mjesto gdje se često može pročitati govor mržnje, antievropske retorike, i naravno slavljenja srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i njegove politike. I njegovih izvođača u Crnoj Gori.

„Otkad postoji mit o ‘djeci noći’ postoji i mit o njihovim uništiteljima. O neustrašivim borcima, naoružanim krstom, koji zubljom istine, one prave, zalaze u njihove katakombe i istjeruju ih na svjetlo. Ovih dana, to svjetlo koje još uvijek brani da sumrak ledenog sjevera pokrije vidike, u svijetu visoko drže tek nekoliko državnika. Među njima, Aleksandar Vučić, koji, svidjelo se to nekome ili ne, ne da da Srbija potone u bezumlje, u ludilo bratoubilačkog rata, u bezdan sveopšteg privrednog i socijalnog rasula“, piše o situaciji u Srbiji Labudović u posljednjoj kolumni na tom portalu. Nazivajući one koji ustaju protiv Vučićeve vladavine između ostalog i „kopiljanima“. Kao nekad. U pola osam.

Na istom portalu, kolumnista je i Perica Đaković, revnosni izvještač sa dubrovačkog ratišta. Njegove kolumne prenose i objavljuju i drugi brojni portali sličnog profila, Borba, 083, Adria….

U jednoj od svježijih kolumni Đaković se osvrnuo na nezakonito uklanjanje spomenika, među kojima je i onaj Pavlu Đurišiću u Zaostru: „Mi ovdje nažalost prekopavamo naše nebeske njive i ne dozvoljavamo likovima koji su se odavno pomirili tamo negdje na nebu ili pod zemljom, da imaju svoj zasluženi spokoj. Mi preoravamo njihove njive i postavljamo se u ulogu sudije koji od njih zaslužuje da ima svoju bistu, spomenik, i sjećanje zaslužno ili ne u narodu. Dijeleći njih mi dijelimo sebe, naša borba sa vjetrenjačama i dalje traje”.

Đaković je još u vrijeme bivše vlasti imenovan za direktora Televizije Herceg Novi. Na toj je televiziji dugo vodio emisiju U Žiži, a danas je redovan gost i analitičar te televizije. U jesen prošle godine izdao je knjigu tendencioznog naziva „Svjedočanstvo jednog vremena (Tumarajući oko Vlade dobismo IB(A)RA)“, koja je promovisana u bašti Gradskog muzeja Mirko Komnenović u Herceg Novom. Prethodno je prigodno izdao knjigu „Morački jasnovidac, Razgovori ugodni sa blaženopočivšim mitropolitom Amfilohijem”.

Uzlet perjanica ratnohuškačkog novinarstva iz devedesetih nije nikakvo čudo u zemlji u kojoj dio vlasti i mitropoliti Srpske pravoslavne crkve otvoreno veličaju ratnog zločinca i četničkog komandanta Pavla Đurišića i četničku ideologiju. Ili javno žale za Đukanovićem iz devedesetih, koji je mrzio šahovnicu. Njihova vremena.

Milena PEROVIĆ

Partije vladajuće koalicije smjenjuju se u pokušajima zastrašivanja i diskreditacije kritičara. Šta ako se prijetnje, jednom, realizuju?  Da li će nas, onda, utješiti tvrdnje da se slično, ako ne i gore, dešavalo i za vrijeme trodecenijske DPS vladavine

Dok vlast ponavlja mantru o zatvaranju svih poglavlja u pregovorima o pristupanju EU tokom naredne godine, ovdašnja svakodnevica poprima čudne i prilično zabrinjavajuće obrise.

Zvaničnici  javno zastrašuju kritičare, prijeteći im odmazdom ili pokušavajući da ih kompromituju. Sve skupa sa članovima porodica. Prijeti se otvoreno, a intenzivno se širi krug ljudi iz vlasti koji na kritike odgovaraju uvredom i prijetnjom.

Ekološki aktivista Aleksandar Dragićević čeka da mu se pred porodičnom kućom pojave „traktori fekalija“ te da mu ih, na komandu Milana Kneževića, jednog od lidera vladajuće koalcije, izruče u dvorište.

Povod za javno prijetnje pronađen je u Dragićevićevom zalaganju da se postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda (tzv. kolektor) gradi u Botunu. Pošto je, po njegovom mišljenju, izgradnja tog postrojenja od koristi ne samo stanovnicima Podgorice već i građanima Zete i Primorja. Odnosno, svima koji žive nizvodno od Glavnog grada.

Stanovnici Botuna tvrde da će spriječiti gradnju. Milan Knežević i njegova partija javno su na njihovoj strani. Iako su, ljetos, u parlamentu, glasali za usvajanje Prostornog plana Crne Gore do 2040. u kome je sporno postrojenje smješteno – u Botunu. Isto je predviđeno i Prostorno urbanističkim planom Podgorice koji je Vlada usvojila  sredinom avgusta.

Knežević se nije naljutio na ministarku i potpredsjednika vlade iz redova svoje partije, ni na dugogodišnje koalicione partnere sa liste ZBCG među kojima je i resorni ministar Slaven Radunović. Silno se rasrdio na ekološkog aktivistu. I ukoliko na zaćuti, kosmuranu (čupavcu) obećao: „ Doći  ćemo mu ispred kuće sa traktorima fekalija i prosućemo ih pa neka diše ako je to zdravo, neka prerađuje ako je zdravo“.

Dragićević je saopštio da nakon tog obraćanja strahuje za svoju i bezbjednost porodice, zbog čega je predao krivičnu prijavu protiv Kneževića. “Sad ja treba da čekam da mi neka pijana ili drogrirana budala, neki krivolovac ili šljunkar iz Zete, protiv kojih se borim deceniju, dođe na kuću ili mi ugrozi sigurnost porodice samo i isključivo zbog mog stava koji se tiče zaštite prirode i zbog prozivanja i laži da sam rekao nešto što nijesam od poslanika vlasti”.

Uslijedio je čudesan obrt. Umjesto izvinjenja, Knežević je protiv „samoproglašenog ekološkog aktiviste“ podnio krivičnu prijavu zbog, kako kaže, raspirivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje. „Dragićević je građane Zete i Botuna nazvao ‘budalama’, ‘narkomanima’, ‘pijanicama’, ‘šljunkarima’, dovodeći u pitanje njihovo obrazovanje, intelekt i društveni status jer se protive izgradnji kolektora. Obzirom da tužilaštvo nije reagovalo po službenoj dužnosti zbog klasičnog primjera izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje prema 16 hiljada građana Zete, Knežević je podnio krivičnu prijavu protiv Dragićevića i podnijeće protiv svakog ko bude Zećane etiketirao kao delikventne građane drugog reda”, navodi se na zvaničnoj Fejsbuk stranici Milana Kneževića, u objavi u kojoj se o predsjedniku DNP i vlasniku stranice govori u trećem licu.

Prije nego se začudimo nad očigledno neistinitim konstrukcijama  iz krivične prijave Milana Kneževića, valja se prisjetiti događaja iz decembra 2012. kada je tadašnji predsjednik parlamanetarnog Odbora za bezbjednost policiji prijavio osobu koja ga je na Aerodromu Podgorica vrijeđala i pokušala da ga fizički napadne. Snimak nadzornih kamera pokazao je da osumnjičeni možda jeste vrijeđao Kneževića i njegovog vozača/tjelohranitelja (a možda i nije – nema tona), ali da „Dušan Knežević (vozač M. Kneževića – prim. Monitora) inicira fizički sukob sa osumnjičenim koji je taj sukob prethodno pokušao da izbjegne udaljavajući se”. Sve to je, nakon pregleda snimka, konstatovao istražni sudija.

Knežević je 2017. osuđen zbog nasilja u Skupštini na četiri mjeseca zatvora. On i nekoliko poslanika DF-a, su prema presudi, nasrtali i vrijeđali poslanike Miodraga Vukovića, Aleksandru Vuković, Miodraga Radunovića i Ljuiđa Škrelju. Branko Radulović, Marina Jočić i Milutin Đukanović dobili su uslovne kazne. Ustavni sud je,kasnije, utvrdio da su presude Osnovnog i višeg suda u Podgorici nezakonite, a da je Milanu Kneževiću povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Pored ostalog i zato što krivično djelo nasilničkog ponašanja podrazumijeva uznemirenje javnosti – kojeg u ovom slučaju, jednoglasno je odlučeno, nije bilo. Takođe, osporena je tvrdnja iz osuđujuće presude da je djelo izvršeno na javnom prostoru. Prema odluci Ustavnog suda, hol Skupštine to nije, „ jer postoje pravila na osnovu kojih se može ući u parlament“.

Iste 2017. godine Knežević je pred Osnovnim sudom u Podgorici osuđen na sedam mjeseci zatvora jer je 17. oktobra 2015. fizički nasrnuo na policajca Miljana Markovića ispred Skupštine, tokom jutarnjeg prepada policije i rušenja šatorskog naselja pristalica DF. Viši sud je godinu kasnije presudu preinačio, skraćujući kaznu za tri mjeseca.

Zbog svega toga, nije čudo što Aleksandar Dragićević smatra da  ima razloga za nelagodu i oprez. I nije jedini koji se suočio sa sličnim problemom u mandatu aktuelnih zakonodavnih i izvršnih vlasti.

Biće suza, ukoliko se obistine najave/prijetnje koje je u ime Demokrata Crne Gore izrekla njihova poslanica Anđela Vojinović. Plakaće, kaže, advokat Veselin Radulović, ali neće biti jedini. Pošto je Anđela poručila:  „…neće plakati samo advokat, pardon suspendovani policajac. Plakaće i partija kojoj služi”.

Potom su Demokrate proširile krug osumnjičenih za neprijateljsko djelovanje.   „Tea Gorjanc Prelević se javno deklarisala i priznala da je zajedno sa bivšim suspendovanim policajcem Veselinom Radulovićem, formirala grupu koja treba da se suprostavi vetingu u Upravi policije i službama bezbjednosti“, poručeno je u partijskom saopštenju. „ Dakle, nema više dileme, svi oni koji godinama žive od sistema spojenih sudova između politike i kriminala sada su se otvoreno okupili u istom štabu, protiv procesa koji konačno oslobađa institucije”.

Razlog harange pokrenute iz partije čiji funkcioneri u vladi kontrolišu  ministarstva sile (MUP i odbrana) bilo je protivljenje načinu na koji se u tim ministarstvima provodi samoproglašeni veting. Preciznije, suspenduju se službenici Uporave policije a da njima i njihovim advokatima nije dozvoljen uvid u dokumentaciju na osnovu koje je kazna izrečena. I pokrenut postupak koji bi mogao da ishoduje njihovim otkazom.

Radulović je, kao advokat nekolicine suspedovanih policajaca, najavio krivične prijave protiv čelnika Demokrata koji su u Vladi zaduženi za sektor bezbjednosti (potpredsjednik Aleksa Bečić, ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović) zbog prekoračenje ovlašćenja, dok mu je Gorjanc Prelević pružila podršku apelujući na poštovanje prava na slobodu kritike, te upozoravala na praksu zastrašivanja kritičara od strane vlasti. I bi što bi.

I predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ljetos je zaključio da zbog toga što se zamjerio visoko rangiranom pripadniku izvršne vlasti ima razloga da strahuje čak i za vlastitu bezbjednost.

Počelo je tako što je Milatović iskoristio svoje ustavno pravo i vratio  parlamentu na ponovno odlučivanje Zakon o porezu na nepokretnosti. Pored ostalog, i zbog toga što bi izmijenjeni zakon omogućuo opštini Tuzi da u svoju korist rješi sudske sporove koje vodi sa državnim Plantažama, vezano za iznose naplaćenog poreza nakon što su Tuzi dobile status opštine.

Nezadovoljan tom odlukom, potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj započeo je telefonsku prepisku sa Milatovićem u kojoj predsjedniku piše i sledeće: „Mislim da nijesi trebao da uđeš u ovo, a očekuj kao nikad reakciju Albanaca iz svih nivoa i gdje god imamo uticaj… Ali ćeš dobiti odgovor taman kakav zaslužuješ.“

U kabinetu predsjednika te su poruke protumačili kao „neprimjerene i prijeteće“ i obratili se poliicji. Osnovno državno tužilaštvo formiralo je predmet, dok su iz Vlade ignorisali problem. Baš kao i sve slične, nastale prije i poslije.

Poput Kneževića, ni Đeljošaj nije debitant na terenu prijetnji i uvreda.  Podgorički Osnovni sud presudio je, krajem maja, da je potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja u više navrata klevetao novinara TV Vijesti Danila Ajkovića, tvrdeći da radi po nečlijem nalogu i da za lažne priloge uzima novac. Oglasio se potom i Đeljošaj, tvrdeći da nije osuđen i da će tužiti medije koji prenesu vijest o nepravosnažnoj presudi suda u Podgorici: „ Ne postoji nijedna pravosnažna presuda za bilo koji proces ikada protiv mene. Ukoliko se (mediji – prim. Monitora) ogluše i ne postupe profesionalno i zakonito, podnijeću tužbu protiv svih njih“, navodi se u reagovanju potpredsjednika Vlade.

Kraj prošle godine obilježili su i protesti kojima je tražena smjene direktorice podgoričke gimnazije Slobodan Škerović. Na jednom od njih pojavio se njen suprug, poslanik Jovan Vučurović. I poručio: „Ovo nije prijetnja, nego odgovor na prijetnju, pravilo života, crnogorska, brdska, hercegovačka, srpska tradicija, a neki su se očigledno dobro zaigrali. Pa ako su krenuli, ako žele nečiju glavu, onda moraju biti spremni i na svoju žrtvu…“. Potom se poslanik Nove srpske demokratije obratio onima koji su krenuli na porodice: „Oni koji su krenuli, biće dočekani onako kako se dušmanin uvijek dočekivao u Crnoj Gori, Brdima, Krivošijama, Staroj Hercegovini… Naravno, vjerujemo u institucije sistema, ali kad zakažu, onda su samoodbrana i napad – dužnost i pitanje časti”.

Da ni najjača partija vladajuće koalcije nije nevina u ovoj priči svjedoči fejsbuk stranica lažne vijesti. Preko nje se PES, ili neko u njegovo ime, obračunava sa medijima i novinarima čiji im se prilozi ne dopadaju. Bez demantija, ispravki ili objašnjenja – klevetama i uvradama.

Prijetnje su tu. Šta  ako se, jednom, realizuju?  Da li će nas, tada, utješiti tvrdnje da se slično, ako ne i gore,  dešavalo i za vrijeme trodecenijske DPS vladavine.

Zoran RADULOVIĆ

Tri put veće plate, nekretnine, krediti koji se vraćaju dok trepneš, privilegije i naravno bračni drugovi i rođaci na budžetu. To pokazuju današnji imovinski kartoni nove vlasti u odnosu na one iz avgusta 2020., kada su se obećavali meritokratija i racionalno trošenje

Imovinske kartone vlasti mediji objavlju onda kad izađu, otprilike jednom godišnje. Biraju se pojedinačni primjeri, nabraja imovina, no tako selektovani ne govore puno.  Kada se uporede imovinski kartoni i stanje  imovine prije avgusta 2020. i sada, pet godina nakon dolaska na vlast, razlika i obrazac su očigledni.  Tri put veće plate, nekretnine, krediti koji se vraćaju dok trepneš, privilegije i naravno – bračni drugovi i rodbina na budžetu. Ostalo je samo sjećanje na obećanja o meritokratiji i racionalnom trošenju.

Monitor je analizirao preko pedeset imovinskih kartona funkcionera aktuelne većine, ali i onih koji su vlast vršili nakon avgusta 2020.  Rijetki su oni koji se ne uklapaju u ovaj obrazac. Neki su posebno ilustrativni.

Jedan od takvih je imovinski karton potpredsjednika Vlade za obrazovanje, prosvjetu i odnose sa vjerskim zajednicama Budimira Aleksića. Aleksić je 2020.  godine  primao poslaničku platu od  1594 eura i 300 eura honorara kao profesor Bogoslovije. Njegova supruga  Zorica primala je 145 eura od Centra za socijalni rad. Da li kao nadoknadu ili kao zaposlena, iz kartona nije najjasnije.

Umjesto nekadašnjih mjesečnih primanja od oko 2000 eura, Aleksići primaju i do osam hiljada eura mjesečno. Osim što je potpredsjedniku Vlade porasla zarada (2055eura), otvorila su mu se i druga brojna državna vrata. Od juna prošle godine saradnik je na Istorijskom institutu Univerziteta Crne Gore (UCG), gdje zarađuje dodatnih 1437 eura, uz honorar iz Bogoslovije, koji je takođe skočio i kreće se do 700 eura.  Tu je nadoknada na osnovu članstva u Savjetu za prava djeteta od 493 eura,  ali i drugi dodatni honorari, mahom sa UCG.

Poseban skok u porodičnom prihodovanju napravila je njegova supruga Zorica Aleksić. Od 150 eura koliko je primala od Centra za socijalni rad, stigla je do referentkinje za koordinaciju i operativnu podršku u Direkciji za obnovljive izvore energije u Elektroprivredi Crne Gore (EPCG)  gdje joj je plata, prema posljednjem imovinskom kartonu i do 2304 eura mjesečno.  Prije zaposlenja u EPCG, primala je platu od 450 eura u Institutu za srpsku kulturu, u kom je stopostotni osnivač i član UO njen suprug Budimir. U Odboru je i dobitnik Trinaestojulske nagrade Bećir Vuković, a izvršni direktor Instituta je protojerej Nikola Marojević, još jedan dobitnik Trinaestojulske nagrade. Institut je osnovan   2016. Prema privrednim registrima, računi su im gašeni početnih godina, dok je sada prosječna bruto plata u Institutu, prema podacima Company walla – 4329 eura.

Dopuna kućnog budžeta zapošljavanjem bračnih partnera u državnim kompanijama po dolasku na vlast, nije samo Aleksićev recept. Preduzeća iz energetskog sistema posebno su popularna za supruge funkiconera vlasti,i najbližu rodbinu.  U energetskom sistemu su zapošljene i supruge ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, Slađana Šaranović ,  šefa kabineta premijera Milojka Spajića Branka Krvavaca, Ana Krvavac i potrpedsjednika Vlade Ervina Ibrahimovića, Nisera Ibrahimović.   Slađana Šaranović prima osnovnu platu od 893 eura, zaposlena je u sektoru javnih nabavki, ali CEDIS ne škrtari kada su u pitanju dodaci zaposlenima. Naknade za Osmi mart izađu i do 300 eura,  zimnica 839 eura.  Sa Šaranovićevom platom ministra unutrašnjih poslova koja izađe i do 2100 eura, uz dodatak iz Savjeta za prava djeteta od 390 eura, skupi se. Svakako je bolje od prethodnih godina, 2021. i 2022., kada je Šaranović prijavljivao samo svijih 1400 eura plate, dok za suprugu nije prijavljivao prihode.

Supruga Branka Krvavca, Ana u Crnogorskom elektroprenosnom sistemu prima 1326 eura. Fnkcioneri u imovinskim kartonima rijetko upisuju da im supruge rade u CEDIS-u, ili u drugoj konkretnoj državnoj firmi, već navode  da su zaposlene u privrednom društvu. Ana Krvavac, međutim, pojavljuje se kao kontakt na tenderima i konkursima za javne nabavke.  Supruga Ervina Ibrahimovića Nisera Ibrahimović nedavno je, kao su objavili mediji, zasnovala radni odnos u CEDIS- u  kao specijalista za životnu sredinu. Ranije je, u vrijeme DPS vlasti,  bila pomoćnica direktora u Upravi za inspekcijske poslove. U ovogodišnjem imovinskom kartonu supruge potpredsjednika Ibrahimovića navodi se da joj je ta funkcija prestala u martu ove godoine. Ne navodi se novo zaposlenje. Ibrahimovići imaju ukupna kreditna zaduženja od 140 hiljada eura.

Supruga Nikole Rovčanina, koji je pokrivao brojne pozicije u energetskom sektoru, Kristina Rovčanin sada je u saradnica za odnose sa javnošću u EKO fondu. Zarada joj je 1000 eura. Počela je sa 400 eura u Pljevaljskim novinama. Nikola je  ove godine prijavio  platu od oko 2800 eura. U prošlogodišnjem kartonu, kao izvršni direktor EPCG prijavio je platu preko 5000 eura. Rovčanin je u javnosti više puta pominjan zbog zapošljavanja bliskih lica i familije u energetskom sektoru

Televizija Vijesti objavila je dokumentarac Država rođaka, navodeći da  posjeduju  više od 100 ugovora o radu rodbine najviših državnih i lokalnih funkcionera svih parlamentarnih stranka, koji su dobili viskoplaćene poslove nakon promjene vlasti, te da  su oni upućeni tužilaštvu. Prema navodima te televizije, Demokrate i koalicija Za budućnost Crne Gore vode u rodbinskom zapošljavanju. CEDIS, Elektroprivreda Crne Gore i Solar gradnja samo su neka od preduzeća koja su u proteklom periodu stekla epitet “partijski plijen”.

Da je novac u energetskom sektoru, svjedoči i imovinski kartom poslanika NSD Milana Lekića. Lekić je kao savjetnik predsjednika Nove Andrije Mandića 2000.  godine mjesečno zarađivao 500 eura, i 165 eura kao odbornik.  U ovogodišnjem kartonu, iz marta, prijavio je zaradu od 3097 eura, kao potpredsjednik Rudnika uglja, dok je njegova supruga imenovana za  izvršnu direktoricu DOO Čistoće u tom gradu, gdje prima 1876 eura. U ovogodišnjem imovinskom kartonu, Lekić je prijavio da na tekućem računu ima 76.680 eura. Dok je bio u opozicionim klupama 2020. godine, Lekić je na tekućem računu imao 17.000 eura.

Suprugu u državnoj kompaniji odnedavno ima i ministar odbrane Dragan Krapović,  Demokrata.  Sandra Krapović zapošljena je u Regionalnom vodovodu u Budvi. To se navodi i u njegovom imovinskom kartonu. Plata joj se prema posljednjem imovinskom kartonu kreće do 1339 eura. A ministru 1854 eura. Krapovići prihoduju  i od rente, mjesečno, 2800 eura, a posjeduju gotovinu od 60 hiljada eura.  Prihode od rente Krapović je imao i prije ulaska u vlast, a  kućni budžet nakon 2020.  godine porastao je za zaradu supruge, koja je ranije, prema njegovom imovinskom kartonu bila zaposlena u DOO Atrium, sa platom od 330 eura.

Porodičnim pojačanjem platom iz budžeta, može da se pohvali i poslanik NSD Jovan Jole Vučurović. Njegova supruga Biljana Vučurović je nakon pozicije direktorice podgoričke Gimnazije, sa koje je smijenjena nakon skandala o zataškavanju slučaja seksualnog uznemiravanja učenice, prešla na savjetničko mjesto u kabinet predsjednika parlamenta Andrije Mandića. U njenom posljednjem imovinskom kartonu iz marta ove godine, to se ne može vidjeti, pošto je na to mjesto prešla kasnije. Kao direktorica Gimnazije primala je  platu oko 1100 eura, a u kartonu su prijavljeni i drugi prihodi ostvareni na toj funkciji poput naknada za odgovorno lice iz Centra za obrazovanje odraslih koja je u jednom mjesecu dostigla i 3825 eura. Inače se kretala oko nekoliko stotina eura.  Prijavila je i naknadu od 4475 eura u februaru mjesecu kao produkt parnerstva sa NVO CAUZ.  Njen suprug Jole Vučurović ubilježio je u posljednjih pet godina rast plate od 1391 do 2062 eura.  Kućni prihodi skromno je dopunila kćerka Lena Vučurović angažovanjem u Aerodromima Crne Gore, na poziciji referentkinje  u službi za nadzor i kontrolu poslovanja. Zarada joj je 548 eura, a desi se i po koja varijabila.

U Aerodromima Crne Gore odnedavno je kao vozač zapošljen i suprug poslanice PES-a Branke Marković, Danilo Marković. U kartonu iz 2003, poslanica navodi da njen suprug ima slobodnu profesiju, te da su mu mjesečna primanja 1200 eura. U Aerodromima ima zaradu od 800 eura mjesečno.

Pozamašan imovinski karton ima  ministar uređenja prostora Slaven Radunović.  Njegova plata, prema ovogodišnjem kartonu, iznosi 2406 eura. Kao nadoknadu za predsjednika Koordinacionog tijela za realizaciju projekta Velje brdo, u prva tri mjeseca ove godine primio je dodatnih 690 eura.  Od izdavanja poslovnog prostora prihodovao je mjesečno 1332 eura. Poslovni prostor od 248 kvadrata, u čijem vlasništvu  prema imovinskom kartonu posjeduje 33 posto, prijavio je u kartonu iz 2024. godine. Kao osnov sticanja navodi se pravni propis.  U prvim kartonim navodio je da je njegova supruga Tanja Radunović zaposlena u privrednom društvu, a u poslednjim na Univerzitetu Crne Gore.

Ima i onih koji nerado prijavljuju imovinu, poput bračnog para Dragović, funkcionera PES-a.  Protiv poslanika Darka Dragovića i njegove supruge Jovane Dragović, koja je u martu prethodne godine izabrana za   v. d generalnu direktoricu Direktorata za pristupanje CG EU, Agencija za sprječavanje korupcije pokretala je postupke zbog neprijavljivanja imovine.  Na sajtu postoje njihovi kartoni tek za ovu godinu. Dragovići prijavljuju dugovanje kompanije DOO MB Stars co u iznosu od 70 hiljada eura. Prema pisanju Vijesti, poslanik PES-a  više u katastru nema nekretninu, stan površine od 57 kvadrata, koje svojevremeno pretresan u istrazi protiv pokojnog vođe škaljarskog klana Jovana Vukotića.  Ta nekretnina se sada vodi na firmu MB stars iz Danilovgrada, koja Dragoviću, sudeći po onome što je prijavio, poslaniku duguje 70 hiljada eura.

To su samo neki od primjera promjene u imovinskim kartonima , pošto je nemoguće iznijeti podatke o preko 50 kartona koje Monitor analizirao. Takođe, teško je procijeniti samo na osnovu imovinskih kartona koliko se zaista uvećala imovina funkcionera, te iz kojih sve tokova.  Svaki slučaj morao bi biti detaljno istražen i izanaliziran da bi se to utvrdilo. No,  princip se nazire. U kartonima se, pritom,  ne navode privilegije koje funkcioneri uživaju mimo zarada i honorara.

Krajem avgusta, mediji su objavili da je poslanicima prošle godine iz budžeta isplaćeno preko 2,8 miliona eura, što je znatan porast u odnosu na 2023. godinu. Samo troškovi za putovanja veći su za skoro pola miliona eura.  Troškovi za službena putovanja u prošloj godni iznosili su preko 888.000, dok su 2023. bili nešto više od 391.000 eura.

Planirana sredstva iz državnog budžeta za troškove reprezentacije porasla su za čak 128 odsto u odnosu na 2021. godinu, saopšteno je takođe krajem avgusta iz organizacije KOD. Prije četiri godine, prema planiranom budžetu, za reprezentaciju je bilo  opredijeljeno 452 hiljade eura, a ove više od million.

“Ako ovo pretvorimo u broj popeka, to znači da je ove godine planirano da iz budžeta bude pojedena vrijednost od čak 86.000 popeka. I to obilnih”, prokomentarisali su.

Neke stvari se ne mijenjaju.

Milena PEROVIĆ/Predrag NIKOLIĆ