Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DOSIJE KORUPCIJA NA LOKALNOM NIVOU: CETINJE – RASPORODAJA IMOVINE BIVŠE KOŠUTE: U bescjenje dobili hiljade kvadrata

Objavljeno prije

na

Imovina cetinjske Košute, nekadašnjeg crnogorskog privrednog giganta, nakon stečaja uvedenog 2013, prodata je za svega 340.000 eura, iako je procijenjena na 2.269.560 eura, prema nalazu sudskog vještaka Andrije Pavlićevića.

Ostatke nekadašnjeg giganta, praktično u bescjenje preuzele su tri cetinjske privatne firme i Prijestonica. Oni su tako došli do desetine hiljada kvadrata zemlje i objekata u srcu Cetinja.

Brzo po kupovini dvije privatne firme su preprodajom samo dijela imovine, praktično vratile novac koji su uložile.

Košutu je prije ove prodaje bila preuzela kompanija Montenegro modern shoes (MMSH), koja je otišla u stečaj u junu 2013, pošto je rasprodala dio atraktivnih nekretnina (vidi boks). Ali, ostalo je bilo još dosta: desetine hiljada kvadrata poslovnih prostora, magacina, fabričkih hala…

Po uvođenju stečaja, u martu 2014. stečajni upravnik Zdravko Cicmil raspisuje prvi javni oglas za prodaju imovine MMSH. Određena je početna cijena od 2.231.190 eura za upravnu zgradu od 1.300 m2, više proizvodnih pogona, magacina, restoran… U oglasu je navedeno da je zemljište pod objektima i okolo objekata 21.973 kvadrata, da se prodaju objekti, dok za zemljište važi pravo korišćenja.

Drugi oglas o javnom nadmetanju za prodaju imovine objavljen je u septembru 2014, a posljednji, treći, u martu 2015. Cijena je u međuvremenu pala na million i po eura.

Javni oglasi su propali – niko se nije javljao.

Na kraju, neposrednom pogodbom, imovinu nekadašnje Košute preuzele su tri privatne cetinjske firme: Montell, Eurogum i Zrnožit, kao i Prijestonica Cetinje. Zanimljivo je da se Prijestonica uključila u cijeli proces pošto su prvo tri firme ponudile 340.000 eura za svu imovinu.

Prijestonica je donijela u oktobru 2015. Odluku da kupi imovinu bivše Košute, ako ne bude prelazila cijenu od 70 eura po kvadratnom metru. U odluci decidno stoji: ,,Ukoliko se postigne kupoprodajna cijena po povoljnim uslovima, ne veća od 70 €/m2, ovlašćuje se gradonačelnik Prijestonice Cetinje da potpiše Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti”.

Prijestonica je kupila upravnu zgradu od 1.300 kvadrata za 81.600 eura, a privatnici su ostatak nekretnina platili 258.400.

Dakle ispada da je kvadrat cjelokupne imovine u prosjeku prodat znatno ispod tržišne cijene, manje od 15 eura.

Kako je moguća bila ovakva rasprodaja? Sudija Privrednog suda Miodrag Anđelić odobrio je transakciju, navodeći kasnije, u dokumentu koji je potpisao 15. februara 2016, da je kupoprodajnim aranžmanom postignuta tržišna cijena!

A koliko se zaista na tržištu kvadrat u srcu Cetinja kreće? CIN-CG je od Uprave za nekretnine Cetinja, dobio mišljenje po kojem se prosječna cijena zemljišta po kvadratu u tom dijelu grada kreće od – 30 do 50 eura. Cijena poslovnih prostora, magacina i zgrada, višestruko je veća.

,,Problem je što je sve bilo ruinirano i niko nije bio zainteresovan da kupi tu imovinu. Postoji više krivičnih prijava jer se imovina fabrike raznosila. Ostali su samo zidovi. Iz nekadašnje fabrike krali su se i kablove za struju. Sve bi propalo da se nijesu javile ove tri firme,” kaže za CIN-CG stečajni upravnik Cicmil. On navodi da su se povjerioci složili sa prodajom i da je nakon nje izmiren najveći dio potraživanja.

U novembru 2015, mjesec dana prije potpisivanja ugovora, gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović potpisao je protokol o sardanji sa direktorima četiri cetinjske firme: Zrnožit – Jovanom Kaluđerovićem, Eurogum- Milenkom Markovićem, Montell – Dejanom Jovićevićem i Silex promet – Vladimirom Vujovićem, kojim je predviđena rekonstrukcija hala. Najavljeno je otvaranje biznis zone na prostoru nekadašnje Košute i zapošljavanje oko 250 radnika. Za privatne kompanije koje učestvuju u projektu obećan je stimulans od strane Prijestonice.

Kao jedan od stimulativa možda je bilo i učešće Prijestonice u kupovini imovine MMSH.

Od četri preduzeća, čiji su vlasnici potpisali protokol o gradnji biznis zone sa gradonačelnikom Bogdanovićem, jedino firma Silex promet nije učestvovala u direktnoj nagodbi oko imovine MMSH u stečaju. To je ubrzo ispravljeno.

U avgustu prošle godine u cetinjskoj Upravi za nekretnine Silex promet upisuje se kao vlasnik dviju zgrada na prostoru bivše Košute – od 2.460 i 85 kvadrata, koje su nakon kupovine s kraja 2015. bile uknjižene na firme Eurogum i Montell.

Vlasnik Silex prometa, Vladimir Vujović, za CIN-CG kaže da njegova firma uz pomoć kredita radi na rekonstrukciji tih objekata. Potvrdio je da je od Eurogum i Montell kupio navedene nekretnine. I to za cijenu od – ,,sto i nešto hiljada eura”.

Tako su Montell i Eurogum koji su za ukupno 136.000, kupili najveći dio imovine bivše Košute, osam mjeseci kasnije, skoro za iste pare prodali, ali ne cijelu, već dio imovine do koje su došli. Kupili su za manje od 15 eura po kvadratu, a prodali za više od 40.

Iz Kabineta gradonačelnika Prijestonice Cetinje, CIN-CG je dobio potvrdu da će baš ovih dana na lokaciji koju su oni kupili početi rekonstrukciju i gradnju objekta u kojem će se nalaziti biznis-inkubatori i srodni sadržaji: ,,Zahvaljujući tome, u novoj poslovnoj zoni besplatan prostor i prateću infrastrukturu dobiće i mladi iz našeg grada, zainteresovani za pokretanje sopstvene djelatnosti”, navodi se u izjavi.

I dok građevinski radovi traju, predmeti vezani za bivšu Košutu, stečaj i prodaju imovine, odavno se nalaze u Specijalnom državnom tužilaštvu.

RESTITUCIJA: Prodaja i pored zabrane

Novim vlasnicima prodata je čak i zemlja koja je bila pod sporom i to još od 2005. godine, kada je zbog restitucije sud na Cetinju donio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja zemljišta na dijelu katastarskih parcele bivše Košute. Radi se o 4.129 kvadrata koje potražuje porodica Martinović. I pored ove zabrane, sudija Privrednog suda Miodrag Anđelić 20. januara prošle godine donosi riješenje kojim nalaže brisanje svih tereta, pa i na imovinu koja je bila predmet restitucije. „Mi smo za prodaju naše imovine saznali nekoliko mjeseci pošto je posao zaključen”, kaže za CIN-CG Petar Martinović, čija porodica potražuje parcelu. ,,Zahtjev porodice Martinović primili smo tek kada je sve završeno. I u ugovoru koji smo sačinili piše o restituciji. Sada se čeka pravno tumačenje. Ta zemlja je privedena namjeni, a ako dokažu svoja potraživanja Martinovići će biti namireni od države”, kaže stečajni upravnik Cicmil. Maritnović, sa druge strane ističe, da su ih morali obavijestiti o prodaji imovine i tvrdi da njihove parcele nikada nijesu privedene namjeni. Predali su prije par mjeseci zahtjev Komisiji za povraćaj i obeštećenje kojim traže poništavanje ugovora. Još čekaju odgovor. Ukoliko bude negativan pripremaju krivične prijave protiv stečajnog upravnika Cicmila i sudije Privrednog suda Anđelića.

HRONOLOGIJA PROPADANJA: Iz stečaja u stečaj

Industriji modne obuće Košuta, bila je jedna od prvih velikih socijalističkih fabrika u koju je uveden stečaj, u martu 1996. Oko 1.200 radnika poslato je na biro rada. Na dan uvođenja stečaja, fabrika je pored upravne zgrade sa inventarom, imala restoran sa kuhinjom, ambulantu, magacin gotove robe, vozni park, više pogona i radionica u kojima je bilo oko 600 mašina. Pored pogona u Danilovgradu i Baru, Košuta je posjedovala 45 prodavnica širom bivše Jugoslavije. Godišnje se proizvodilo preko milion pari obuće, a izvozilo se najviše u Rusiju i Italiju. Nakon uvođenja stečaja na lageru i u brojnim prodavnicama je ostalo preko pola miliona pari cipela. Prije uvođenja stečaja imovina Košute je procijenjena na skoro 30 miliona maraka. Kompanija Montenegro modern shoes (MMSH) preuzima fabriku Košute 2001. godine. Nakon tri godine prodaje sve Košutine poslovne prostore, među kojima su i objekti na prestižnim adresama u Beogradu, Budvi, Tivtu Podgorici, Cetinju, Nikšiću i Baru. Većinski vlasnik MMSH bio je Mileta Brajković, a kompanija je otišla u stečaj u junu 2013. godine. Bivši radnici Košute godinama protestuju zbog neizmirenja obaveza prema njima.

Predrag NIKOLIĆ

Ovaj tekst je dio projekta ,,Misli lokalno – djeluj lokalno! – Borba protiv korupcije na lokalnom nivou” koji realizuje Centar za građansko obrazovanje (CGO), u saradnji sa NVO ,,Bonum” iz Pljevalja, NVO Inkubator – Prostor za nezavisne kulturne inicijative iz Kotora i NVO Centar za istraživačko novinarstvo – CIN iz Podgorice, a finansira ga Evropska unija. Mišljenja iznijeta u tekstu predstavljaju stavove autora iz CIN-a i ni na koji način se ne mogu smatrati zvaničnim stavom EU, kao ni CGO-a, Bonuma i Inkubatora.

Komentari

DRUŠTVO

SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na poziv Vlade da opštine kandiduju projekte za potencijalna ulaganja iz UAE, iz lokalnih uprava na sjeveru različito su reagovali. Nekim opštinama nedostaje prostor za krupna ulaganja, pa nijesu kandidovale projekte.  S druge strane,  Kolašin je ponudio stotine hektara na Bjelasici i Sinjavini kao prostor za „valorizaciju“

 

 

Nakon dvije propale zimske turističke sezone, zbog nedostatka snijega i sitema za vještačko osnježavanje, kolašinska lokalna uprava i dalje sanja krupne snove. Iako  državno skijalište Kolašin 1600, koje je građane koštalo nekoliko desetina miliona eura, i hipergradnja na Bjelasici, za sada, gradu ne donose nikakve benefite, iz Opštine su za potencijalna ulaganja iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) kandidovali projekte, koji podrazumijevaju i nove ski centre i nove hotele na planini.

Pored Bjelasice, prostor za gradnju turističkih kompleksa vidjeli su i na Sinjavini, iako taj dio kolašinske opštine, bar deklarativno, namjeravaju da stave pod zaštitu.

Na dvadesetak strana, aktuelna kolašinska vlast izložila je ideju o projektu, radno nazvanom Bjelasica 365, što bi, kako su Monitoru objasnili, trebalo da asocira na cjelogodišnje trajanje i diverzifikaciju  turističke sezone.

„To podrazumijeva dalju turističku valorizaciju planine, koja će se oslanjati i biti pažljivo uvezana sa postojećim kapacitetima državnog i privatnog skijališta, buduće gondole, kao i ostalih turističkih kapaciteta. Naziv projekta odnosi se na cilj cjelogodišnje turističke ponude, kao i diverzifikacije kolašinskog turističkog proizvoda. Kao pogodne lokacije za proširenje turističkog razvoja identifikovane su zone uz stanice gondola. Ideja se nadovezuje i na brojne projekte koji se realizuju ili planiraju u gradu“,  kazali su Monitoru u lokalnoj upravi.

Prema ideji koja je poslata na adresu Vlade, a u koju je Monitor imao uvid, riječ je o novom talasu hipergradnje na planini, u onom dijelu do  kojeg još nije stigao krupni kapital.

Država je nedavno pristala da finansira izgradnju gondole, koja bi povezivala grad sa Bjelasicom, a koštala između 60 i 80 miliona eura. Prema novoj ideji kolašinske vlasti,  novac iz UAE mogao bi da posluži za gradnju hotela i turističkih naselja u blizini nekoliko međustanica te žičare. Svi ti kompleksi, kako su objasnili iz lokalne uprave, bili bi objedinjeni u novi Ski resort Bjelasica ESCAPE.

„Naslanjajući se na infrastrukturne potencijale PUP-a, veza grada sa skijalištem planirana je gondolom, na čijim međustanicaama su planirane razvojne turističke zone. Novi projekat ,koji bi uvezao realizovane i planirane ski kapacitete,  moguće je planirati na čvorištima, odnosno stanicama gondole. Kao pogodne lokacije za proširenje turističkog razvoja identifikuju se zone uz stanice gondola, a koje se nadovezuju na polaznu stanicu na obali Tare“, objašnjavaju iz kolašinske Opštine. „Predmetna trasa gondole, na obroncima Bjelasice, predstavlja nerazvijeni potencijal za kontinuiran urbani razvoj i obogaćivanje turističke ponude, ali i stvaranje uslova za održiv ekonomski razvoj“, konstatuju.

Prema toj ideji, planirani kapaciteti bi se prostirali na oko 1.400 mnv, u podnožju Ključa, jednog od vrhova Bjelasice, i bili bi infrastrukturno povezani sa gradom  saobraćajnicom, dok bi gondola dodatno omogućila direktnu konekciju s gradom, ski centrom i, s druge strane, sa autoputem. Na taj način, uz sadašnju infrastrukturu privatnog i državnog skijališta Kolašin, tvrde iz Opštine, bilo bi moguće izgraditi 125 km skijaških staza, dva i po puta više u odnosu na sadašnju dužinu staza.

Iz Opštine su eventualnim investitorima poslali poruku da bi sve realizovali na državnom i dijelu privatnog zemljišta, koje je moguće otkupiti po povoljnim cijenama.  Kolašinska lokalna uprava, godinama ne uspijeva da završi obavezu izgradnje komunalne infrastrukture ni za hotele i naselja koja se trenutno grade ili su završena.

Odlukom Vlade iz 2018. godine, konzorcijum „Kolašin 1600“  zakupio je na Bjelasici od države 270.000 metara kvadratnih na 90 godina. Na toj lokaciji, do koje još nije stigla ni vodovodna ni kanalizaciona mreža, trenutno je završen jedan, dva hotela su u izgradnji, a planirano je još turističkih objekata. Investitori na Bjelasici grade na osnovu Prostornog plana posebne namjene (PPPN) Bjelasica i Komovi, a neki djelovi planine devastirani su  nekontrolisanom i nesankcionisanom  nelegalnom individualnom gradnjom.

Dok se u ideji za projekat Bjelasica 365 predviđa da Sinjavina bude „fabrika hrane“, drugi projekat poslat Vladi iz Kolašina,  tu planinu takođe vidi kao prostor za gradnju hotela. Na konsultacijama sa sugrađanima oko ideja koje će poslati za potencijalna ulaganja iz UAE kolašinski funkcioneri nisu trošili vrijeme. Prema zvaničnim informacijama Monitora, jednu ideju za projekat je poslao potpredsjednik opštine Vasilije Ivanović (Pokret Evropa sad), a drugu predsjednik Petko Bakić (Demokrate).

U Opštini Mojkovac su, kad su predlagali projekte, bili i skromniji i jedinstveniji. Na listi njihovih želja je razvoj turističke infrastrukture na Bjelasici, tačnije, na lokaciji skijališta Žarski, u koje je do sada država uložila više miliona eura. Objasnili su da bi projekat obuhvatio „izgradnju gondola, završetak žičara, izgradnju turističkih naselja i prateće infrastrukture, čime bi se značajno povećala atraktivnost ovog kraja za domaće i strane turiste“. Pored toga, u Mojkovcu imaju ideju izgradnje luksuznih hotela i turističkih kompleksa u Podbišću, gdje Opština ima 100.000 metara kvadratnih zemljišta. Treći projekat, u kojem lokalna uprava vidi mogućnost za ulaganje, jeste restauracija i izgradnja srednjovjekovnog grada Brskovo. Kako su objasnili iz Opštine, izrada projektne dokumentacije za taj projekat je u završnoj fazi.

Lokalne uprave u Plužinama i Šavniku nijesu kandidovale nijedan projekat, jer nemaju „potencijale za velike projekte“. Iz Berana su predložili lokalitet Jelovice, uzimajući u obzir planska dokumenta, kao i prostor beranske strane Bjelasice, te revitalizaciju aerodroma. Prostor za kapital iz UAE u Plavu, na primjer, vide na planini Bogićevića „kao lokalitet sa izuzetnim potencijalom za razvoj zimskog i ljetnjeg turizma“.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora se u pretpristupnim pregovorima obavezala da do 2035. godine izgradi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za sve zajednice koje imaju opterećenje otpadnim vodama u ekvivalentu od 2.000 stanovnika. Izgradnju postrojenja, međutim, mještani koji žive u blizini lokacija na kojima su planirana, nerijetko dočekuju „na nož“. Razlog su nedovoljna obaviještenost, ali i loša iskustva u opštinama u kojima su već izgrađena

 

 

U različitim fazama kapitalnih investicionih projekata prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda trenutno je devet crnogorskih opština.  No, u nekim od njih, izazovi postoje već na samom početku priprema za relizaciju.  U pojedinim opštinama na sjeveru pokazalo se da postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) koja već postoje izazvaju brojne probleme.

Slično mještanima Botuna, i u Bijelom Polju mještani više sela tvrde da nema te cijene po kojoj će dozvoliti izgradnju PPOV na Potkrajcima. Dok iz Delegacije Evropske unije (EU) i lokalne uprave navode kako je riječ o projektu koji će riješiti dugogodišnji ekološki problem Bijelog Polja i šire regije, mještani, pak, tvrde da će ih postrojenje iseliti iz svojih domova. Iz udruženja Zelena dolina Potkrajci tvrde da je „nedopustivo da se postrojenje gradi u srcu poljoprivredne zone koja može da prehrani sjever i veliki dio Crne Gore“.

„U slučaju izgradnje postrojenja bili bismo prinuđeni da napustimo ognjišta. Mještani ovdje skoro isključivo žive od poljoprivrede, a slično je i u ostalim selima. Baš ovaj dio gdje se gradi kolektor je prepoznat kao poljoprivredno dobro, i iz tog mjesta se odselilo najmanje ljudi, upravo zato što se bave poljoprivredom. Ako oni taj koncept promijene, ljudi će biti primorani da se isele. Nama nema opstanka ni rada u poljoprivredi, jer više niko neće kupovati naše proizvode“, ubijeđeni su u tom udruženju.

U Potkrajcima i još nekoliko okolnih sela kažu da je projekat za PPOV planiran više godina, a da im se za to vrijeme niko nije obratio ni sa državnog ni sa lokalnog nivoa. Tek kad su stigle mašine, saznali su, navodno, šta se i gdje gradi, ali ne i kako postrojenje funkcioniše. Zbog toga su održali više protesta do sada.

Prva asocijacija na PPOV su im, tvrde, problemi koje imaju Budvani i Pljevljaci nakon što su realizovani slični projekti. U međuvremenu, mještani više bijelopoljskih sela tražili su od Opštine da postrojenje bude građeno na lokaciji kilometar i po dalje, gdje je nenaseljeno područje.

„Poručujemo lokalnim vlastima da nas ne izlažu maltretiranju jer ćemo sigurno blokirati put. Sigurno se neće praviti na ovoj lokaciji“, kazali su mještani bijelopoljskih sela na poslednjem protestnom okupljanju.

Do Bjelopoljaca kojima ne odgovara lokacija PPOV, za sada,  kao da ne stižu objašnjenja sa zvaničnih adresa da ta vrsta postrojenja „ne predstavlja ekološki problem za one koji žive u blizini objekta i da su neophodan preduslov za zaštitu životne sredine i očuvanje javnog zdravlja“.

Potpisivanje ugovora za izgradnju jednog od najvećih i najznačajnijih projekata u Bijelom Polju očekuje se do juna, a u toku je tenderski postupak za izbor projektanta i izvođača radova. U prvoj fazi, kazali su Monitoru u Opštini, izgrađen je glavni gradski kanalizacioni kolektor koji je u kompletnom iznosu od 3,1 milion eura finansiran iz sredstava Delegacije EU. Za nastavak su „sa nadležnim ministarstvima i DOO Project Consulting iz Podgorice obezbijedili novčana sredstva za realizaciju ovog projekta kreditnim zaduženjem kod Evropske investicione banke, a dio grantom od Zapadnobalkanskog investicionog okvira-WBIF“.

Lokaciju za PPOV ne namjeravaju da mijenjaju, jer je već odavno planirana planskim dokumentom.Izgradnja glavnog kolektora za otpadne vode u Bijelom Polju, prvi dio projekta, završena je 2018. godine. U međuvremenu su ažurirana idejna rješenja i inicijalne procjene uticaja na životnu sredinu, kao i priprema za tenderski postupak. Vrijeme posvećeno unapređenju postojeće tehničke dokumentacije, kako su ranije saopštili iz Delegacije EU, bilo je neophodno kako bi se uskladilo s međunarodnim standardima i poštovale relevantne nacionalne procedure. Kazali su da je sve to rađeno sa ciljem da se realizacijom projekta doprinese poboljšanju higijenskih uslova u Bijelom Polju te zaštiti izvora pijaće vode i kvaliteta životne sredine u područjima nizvodno i pod uticajem rijeke Lim.

U Pljevljima imaju već godinama PPOV, ali i brojne probleme u njegovom funkcionisanju.  Kako su nedavno saopštili iz lokalne vlasti, postrojenje koje je napravljeno u selu Židovići skoro je neupotrebljivo, a za njegovo održavanje godišnje Opština izdvaja velika sredstva. Navodno, lani je u pojedinim periodima tretiralo samo petinu otpadnih voda, dok je ostatak završavao u rijeci Ćehotini. U samom startu je, kako tvrde ekolozi, napravljena greška, pa nijesu odvojena atmosferske od fekalne kanalizacije, a toliku količinu voda PPOV nije moglo da „savlada“.

Kolektor je projektovan za prosječni protok od 233,22 metra kubnih po satu, Opština za rad PPOV u Židovićima godišnje izdvaja 800.000 eura. Taj iznos podrazumijeva troškove isplate zarada zaposlenima sa doprinosima, potrošenu struju i razne hemikalije potrebne za rad postrojenja. Prema istraživanju koje je sprovedeno minule godine u Pljevljima, skoro polovina ispitanika (48,51 odsto) izrazila je nezadovoljstvo funkcionalnošću postrojenja, dok je više od trećine (32,18%) veoma nezadovoljno.

Skoro polovina ispitanika primijetila je negativne efekte PPOV na okolinu, uključujući smrad i zagađenje, a čak 65,35 odsto onih koji su učestvovali u istraživanju vjeruje da je bilo elemenata korupcije u procesu izgradnje i održavanja PPOV. U Pljevljima se sada spremaju da krenu u projekat rekonstrukcije kanalizacione mreže u gradu, odnosno razdvajanje atmosferske od kanalizacione mreže. Sredstva za to biće obezbijeđena, takođe, kroz grantove WBIF.

Mojkovac, takođe, godinama ima PPOV, ali je lani Opština bila prinuđena da se preko Ministarstva finansija, kod Evropske investicione banke (EIB), zaduži kako bi cijeli sistem za upravljanje otpadnim vodama unaprijedila. Projekat, kako su Monitoru objasnili u lokalnoj upravi, podrazumijeva odvajanje kanalizacione i atmosferske mreže u centru grada u dužini od 2.060 metara, gradnju nove kanalizacije u naseljima Ambarine, Juškovića potok i Podbišće u ukupnoj dužini od 7,99 kilometara, za potrebe 2.500 stanovnika. Drugi dio odnosi se na rehabilitaciju PPOV. Unaprjeđenje postrojenja biće projektovano u dvije faze, sa krajnjim kapacitetom od 7.300 ES (ekvivalentnih stanovnika).

Nepostojanje PPOV i nedovoljno razvijena kanalizaciona mreža jedan su od najvećih kolašinskih ekoloških problema. U toku su tenderi za nadzor i izvođača radova. U okviru inovirane verzije Studije izvodljivosti za PPOV iz 2020. godine, analizirane su tri opcije,  a kao najoptimalniji izabran je „konvencionalan proces aktivnog mulja sa aerobnom stabilizacijom mulja“.

Do 2012. godine za izgradnju PPOV u opštini Kolašin izdvojeno je 1,2 miliona eura. Gotovo milion eura bio je kredit od Evropske investicione banke, dok je za razvoj projekta iz pretpristupnih fondova EU obezbijeđeno 200.000 eura. Zbog nedostatka novca za izgradnju, Kolašinci od tada čekaju na PPOV.

Crna Gora se u pretpristupnim pregovorima obavezala da do 2035. godine izgradi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za sve zajednice koje imaju opterećenje otpadnim vodama u ekvivalentu od 2.000 stanovnika.

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Specijalno policijsko odjeljenje lišilo je slobode vlasnika crnogorske kompanije „Tehnomax“ Veska Petranovića i članove njegove navodne kriminalne grupe, među kojima i tri policajca

 

 

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) zadalo je prošle sedmice još jedan udarac organizovanom švercu cigareta u Crnoj Gori. Pao je cijeli švercerski klan, okupljen oko crnogorske firme Tehnomax.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović 1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji.

Međunarodna organizacija “Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja, tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

Specijalno državno tužilaštvo počelo je da istražuje švercerske rute još krajem 2022. kada je Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) iz Luke Bar oduzelo svu dokumentaciju o ulasku i izlasku brodova tokom 2018., 2019., 2020. i 2021. godine, jer su, kako tvrde, cigarete dopremane kontejnerima na crnogorsku obalu, zapravo završavale u rukama švercera. Tužilaštvo vjeruje da je ovim švercerskim poslom, koji je godinama u nekoliko krakova i na više nivoa funkcionisao preko Slobodne zone Luke Bar, država Crna Gora oštećena za stotine miliona eura.

Zbog obimne dokumentacije koja je uzeta u Luci Bar, ali i dokaznog materijala, koje su SDT i SPO dobili od EUROPOL-a, ta švercerska piramida, koja je imala zajedničku logistiku, istražuje se u nekoliko odvojenih istraga na kojima mjesecima radi više specijalnih tužilaca. Prvi udar na duvansku mafiju krenuo je pred sam kraj 2023. godine hapšenjem vlasnika barske firme “Playmaker” Đorđija Đoka Pavićevića, nakon čega su prošle godine u dvije odvojene istrage obuhvaćeni biznismen Aleksandar Aco Mijajlović i Podgoričanin Saša Pekić.

Nova istraga otvorena je kada je na podgoričkom aerodromu po dolasku u Crnu Goru uhapšen vlasnik kompanije Tehnomax Vesko Petranović. Po nalogu državnog tužioca Siniše Milića, službenici SPO su osim Petranovića uhapsili još šest osoba, za koje se vjeruje da su imale važnu ulogu u organizaciji švercerskih ruta. Među uhapšenima su i službenici Uprave policije.

U kampu specijalnih jedinica policije na Zlatici privedeni su pripadnici Posebne jedinice policije Dražen Vukadinović i Davor Lukačević, a slobode je lišen i inspektor Potražne službe  podgoričkog odjeljenja bezbjednosti Marko Đurišić. U sklopu ovog predmeta uhapšen je i Dejan Jokić, koji je po nalogu SDT-a lišavan slobode i u februaru prošle godine, zbog sumnje da je bio dio kriminalne organizacije, koju je, kako se vjeruje, formirao biznismen Aleksandar Aco Mijajlović.

U ovom predmetu uhapšeni su i Podgoričani Branko Čelić i Ratomir Obrenić, za koje se sumnja da su imali ulogu u švercu cigareta od Luke Bar, preko Crne Gore ka zemljama Evropske unije. Policija u ovom predmetu traga za još nekoliko osoba.

Tokom rada na ovom predmetu SDT i SPO su došli do osnovane sumnje da su okrivljeni pripadnici ove kriminalne organizacije uspjeli da organizuju brojne rute šverca cigareta, čija se vrijednost procjenjuje na nekoliko desetina miliona eura. Specijalno tužilaštvo vjeruje da je Petranović bio uključen u pružanju logistike za transport cigareta, koje su švercerskim kanalima uzimane iz skladišta Slobodne zone Luke Bar. Krajem 2024. po nalogu SDT-a uhapšen je njegov poslovni saradnik Saša Pekić, koji je ranije bio i suvlasnik u kompaniji “Tehnomax”, a slovi za nezvaničnog vlasnika. Sa Pekićem su tog dana uhapšeni i policajci Predrag Vučurović, Dragan Backović i Predrag Mijušković, biznismen Srđan Jokić, Podgoričanin Goran Janketić i Nikola Glomazić iz Plužina, a poslije desetak dana predala su se i braća iz Plužina Marko i Petar Cicmil.

U švercerskoj šemi vjeruje se da je kompanija “Playmaker” okrivljenog Đorđija Đoka Pavićevića, uz pomoć osumnjičenih carinika Ivane Kovačević i Veljka Đuričića, kao i dvije firme sa Filipina i Paname, imali zaduženje da lažiraju dokumentaciju o fiktivnom izvozu cigareta iz Crne Gore u brojne luke u Mediteranu. Brojni kontejneri cigareta iz Luke Bar nikada nisu ni ukrcani na brodove, koji su uplovljavali na Crnogorsko primorje, već je, kako se sumnja, pravljena lažna dokumentacija o fiktivnom izvozu, a zapravo su paketi cigareta iz lučkih skladišta kamionima završavali u švercerskim rukama.

Kako se navodi u spisima tužilaštva, osumnjičeni Aleksandar Aco Mijajlović, koji se brani sa slobode, za godinu je naručio, kupio i organizovao prevoz bar 60.000 paketa cigareta iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje su potom preko barske luke završavale na ilegalnom tržištu Crne Gore i drugih država. Narudžbe su dogovarane na mjesečnom nivou, a prva za koji specijalni tužioci navodno imaju dokaz, dogodila se 19. novembra 2019. godine – kada je Mijajlović kupio ukupno 4.760 paketa i to: 2.412 paketa cigareta marke “Trokadrero slim blue”, 88 paketa “FM pink slim”, 1.000 paketa cigareta “FM crveni”, 723 paketa “FM plavi slim” i 537 paketa “FM crveni slim”…

“Označene cigarete je pomorskim putem prevezao u Luku Bar i uskladištio u slobodnu carinsku zonu, nakon čega je okrivljeni, zajedno sa Dejanom Jokićem, kao i sa drugim sada nepoznatim pripadnicima kriminalne organizacije, u više navrata, realizujući kriminalni plan, na neutvrđeni način iznio iz carinskog skladišta i prenio preko carinske linije, izbjegavajući mjere carinskog nadzora… A sve u namjeri njihove dalje prodaje i rasturanja na carinskom području Crne Gore i drugih država”, navodi SDT u tom predmetu.

Specijalno državno tužilaštvo tokom rada na istragama u predmetima protiv duvanske mafije uporedo je otvaralo i brojne finansijske istrage protiv članova kriminalnih organizacija. U predmetu finansijske istrage protiv osumnjičenog Saše Pekića rješenjem Višeg suda, a po nalogu SDT-a, blokirana je vrijedna imovina u Podgorici, Crmnici, primorju… Krajem 2024. i u prvim danima ove godine po nalogu SDT-a upisana je privremena zabilježba – zabrana raspolaganja nad 12 stanova, devet poslovnih prostora, deset garaža i dva nestambena prostora, uknjiženih na Pekića i članove njegove porodice. Većina imovine, koja se vodi na Pekića, kako se vidi u evidenciji Uprave za nekretnine, je na istim katastarskim parcelama kao i imovina danas uhapšenog Veska Petranovića i Dejana Jokića.

Ova trojka je u proteklih nekoliko godina imala i zajedničke graditeljeske poduhvate na primorju. Sudeći prema ranijem slijedu koraka tužilaštva, vjeruje se da će već u narednih nekoliko dana biti upisan teret i na imovinu osumnjičenog Petranovića.

 

Tehnomax bila najbolja firma 2017. godine

Kompanija “Tehnomax”, osnovana 2004. godine, ima čak 17 maloprodajnih objekata za prodaju bijele i ugradne tehnike, TV uređaja, računara, telefona… Kompanija je tokom 2017. godine bila dobitnik prestižne nagrade za najbolju firmu u Crnoj Gori po izboru Privredne komore.

Prije pet godina Petranovićeva kompanija je proširila poslovanje i na turizam – kupili su stari hotel “13. jul” na Virpazaru, gdje su poslije tri godine potpune rekonstrukcije otvorili novi pod imenom “DeAndros”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo