Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAD CRNOGORSKI SUDOVI DIJELE PRAVDU: Nepravda zaogrnuta togom

Objavljeno prije

na

Krajem januara navršile su se tri godine od kada Ibrahim Čikić čeka od Ustavnog suda Crne Gore odgovor na žalbu podnesenu na osuđujuću presudu Osnovnog suda iz Bijelog Polja. Njom je osuđen da upravniku bjelopoljskog zatvora Luki Bulatoviću i ljekaru Tomu Karišiku na ime ,,duševnih” bolova i sudskih troškova isplati 5.500 eura.

,,Sud me proglasio krivim zato što nisam spreman da zaboravim torturu, kroz koju sam, ni kriv ni dužan, prošao u po zlu čuvenoj policijskoj akciji Lim”, rekao nam je Čikić.

Čikić je početkom 1994. godine uhapšen sa grupom Bošnjaka, uglavnom političkih aktivista SDA, pod optužbom da su spremali oružani ustanak protiv tadašnje SRJ, sa ciljem da odvoje Sandžak. On je u fočanskom zatvoru preživio neviđenu torturu i o tome 2008. godine objavio knjigu Gdje sunce ne grije. U maju sljedeće godine tužilo ga je nekoliko čuvara i jedan ljekar iz bjelopoljskog zatvora. Optužili su ga da im je nanio duševne bolove.

,,U više navrata pozivao sam Vrhovnog državnog tužioca da ispita navode iz moje knjige, ali nikada od njega nisam dobio poziv”, kaže Čikić

Čikić je samo jedan od brojnih crnogorskih građana koji godinama pokušavaju da istjeraju pravdu pred crnogorskim sudovima. O nekima je Monitor više puta detaljno pisao.

Marija Jovović iz Risna osam godina sudi se sa kotorskom firmom Alseir Properties, zato što u svojoj porodičnoj kući, od kako je ta firma počela gradnju dvije zgrade pored nje, nema uslova za normalan život.

,,Zgrade se podižu na prostoru koji je pod zaštitom države i UNESKO-a, a građevinsku dozvolu sedam puta je poništavao Upravni sud Crne Gore i jednom Ministarstvo za uređenje prostora i zaštitu životne sredine”, objašnjava Marija.

Upravni sud Crne Gore je posljednji put krajem 2012. godine usvojio njenu tužbu, a već tri godine ,,slučaj Jovović” nalazi se u Osnovnom sudu na Cetinju. Marija kaže da je, nakon svega što je doživjela, sasvim neizvjesno kada će ovaj višegodišnji sudski proces biti okončan.

Porodica Jelić iz Herceg Novog vodi sudski spor sa komšijom još od 2007. godine zbog toga što je komšija bez odgovarajuće dozvole dogradio kuću na udaljenosti od svega pola metra od kuće Jelića.

,,Sa lokalnom upravom razmijenio sam oko pedeset akata, a sa državnom administracijom oko 190, što je za Ginisovu knjigu rekorda”, ispričao nam je Rihard Jelić.

Prijava podnesena u februaru prošle godine završila je kod Vrhovnog državnog tužilaštva, a zatim kod Specijalnog državnog tužioca, gdje se i sada nalazi.

Porodica Stijepović iz Žabljaka vodi sudski spor oko nasljeđa još od 2008. godine. Započet je pred Osnovnim sudom u Žabljaku.

Darko Stijepović, jedan od učesnika tog sudskog procesa, kaže: ,,Nakon ulaska ove sudanije u desetu godinu pitam se da li je to razuman rok ili besuđe”.

I Cetinjanka Mirjana Rajković već pet godina traži pravdu u crnogorskim sudovima. Tužila je NLB Montenegrobanku zato što joj ni nakon skoro dvije decenije nije isplatila otpremninu za majku koja je bila službenica te banke.

,,Prošle godine sam konačno pronašla pravdu kod Ustavnog suda, koji je moju žalbu usvojio a ukinuo presudu Vrhovnoga suda. Međutim, u daljem postupku, Vrhovni sud umjesto da tu odluku Ustavnog suda ispoštuje, donosi presudu kojom se ponovo revizija moga predmeta ‘odbija kao neosnovana”’, kaže Rajković.

Stanje u zaštiti prava na suđenje u razumnom roku karakteriše, prema riječima Budislava Minića, zastupnika Centra za građansku inicijativu iz Kolašina za povrede Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama, nihilistički a nesankcionisani odnos predsjednika sudova prvog i drugog stepena kod odlučivanja o kontrolnim zahtjevima stranaka za ubrzanje postupaka. ,,Nije mi poznato da je u još prilično zatvorenom sistemu (ne)odgovornosti u crnogorskom sudstvu podnesen regresni zahtjev prema nekom od štetočina koji, zaodjenuti (i zaštićeni) sudijskom togom, direktno uzrokuju značajnu štetu kršeći pravo na razuman rok. Samo sam ja, u desetak predmeta pred Evropskim sudom, naplatio štetu od desetina hiljada eura. Iste zaštićene i privilegovane sudije nastavljaju sa još beskrupuloznijim kršenjem prava na pravično suđenje u razumnom roku – bez ikakvih posljedica”, tvrdi Minić u razgovoru za Monitor.

Crnogorski sudovi godišnje dobiju od 150 do 160 hiljada predmeta, saopštila je nedavno Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore. Ona tvrdi da pojedini sudovi završavaju od 95 odsto pa do više od 120 odsto predmeta od priliva. Među njima su, kako je navela, Apelacioni, Upravni i Vrhovni sud.

,,Vrhovni sud je ažuran godinama i jedan od lidera u odnosu na sve sudove u okruženju, pohvalila se Medenica.

Gruba kršenja prava građanina na razuman rok suđenja, prema Minićevim riječima, karakterišu i sudske i upravne postupke u Crnoj Gori.

,,Iako najmanje loš, Upravni sud CG doprinosi tome kada ne odlučuje meritorno ni u slučajevima kada je očigledno da je to nužno da bi, u sudskoj kontroli koja mu je povjerena, prekinuo krajnje neodgovorna i neprofesionalna tumaranja upravnih (prvostepenih) i izvršnih (drugostepenih) organa države”, kaže Minić.

On kao karakterističan najsvježiji primjer navodi slučaj vlasnika nepokretnosti u Kolašinu. O njegovom prigovoru iz 1998. godine još traju postupci kod Uprave za nekretnine Crne Gore i Ministarstva finansija, iako je Upravni sud najmanje četiri puta poništavao njihova nezakonita rješenja dok Upravna inspekcija, koja kontroliše Upravu za nekretnine – ćuti.

Država, kako kaže Minić, redovno plaća troškove sporova (preko 500 eura po sporu) pred Upravnim sudom i iznova donosi nezakonita rješenja.

,,Kulminacija ovog besmisla i štete, za šta poslovično nema ničije konkretne odgovornosti, desila se u januaru ove godine. Evropski sud za ljudska prava nalazi da Crna Gora treba žrtvi ovog bezakonja da isplati 7.800 eura na ime satisfakcije za povrijeđeno pravo na razuman rok i 500 eura sudskih troškova. U isto vrijeme Ministarstvo finansija započinje novi krug neodgovornosti donoseći novo nezakonito rješenje, istovjetno sa već više puta poništenim rješenjima od strane Upravnog suda. Da li će Sud meritornom odlukom prekinuti ovu bezmalo dvodecenijsku farsu ili će, po običaju, ukinuti nezakonita rješenja organa i vratiti predmet na ponovno postupanje dokazano neodgovornim organima – ostaje da se vidi”, kaže Minić.

Naši sagovornici ne kriju da su pesimisti kad je riječ o tome da će ovakvi neažurni sudovi okončati njihove slučajeve u dogledno vrijeme. Zbog toga im je, kako kažu, sud u Strazburu posljednja šansa da dočekaju pravdu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo