Lutriji Crne Gore Vlada Igora Lukšića je 2010. godine nezakonito produžila koncesiju za priređivanje lutrijskih igara na sreću. Državna kasa zbog toga je oštećena za dva miliona eura, jer je Vlada istu formulu nezakonitog produžetka koncesije ubrzo primijenila 2011. godine i na HIT Montenegro, vlasnike kazina u Maestralu, odrekavši se tako fiksne naknade od dva miliona koju plaćaju kazina kad opet konkurišu za koncesije.
Vlasnici Lutrije su koncesiju za lutrijske igre naslijedili privatizacijom nekada državne kompanije koja je ugovor o priređivanju lutrijskih igara sklopila još 1996. godine. Kada je usvojen novi Zakon o igrama na sreću, 2004. godine, on je propisao da će pravna lica koja su dobila koncesiju po starom zakonu iz 1995. godine moći da nastave sa priređivanjem igara samo do isteka ugovora koje imaju. Nakon toga, kaže zakonodavac, oni moraju ući u proceduru ponovnog dobijanja koncesije. To znači – mora se raspisati tender, i ponovo konkurisati za koncesiju. U tom slučaju koncesionari za kazina moraju po zakonu da plate dva miliona eura naknade, dok ta naknada u zakonu ne postoji za lutrijske igre. Vlada je tako, produžavanjem koncesija umjesto raspisivanjem tendera na šta je bila obavezna po zakonu praktično oprostila vlasnicima HIT Montenegro dva miliona eura.
Kako je sticanje prava na priređivanje lutrijskih igara regulisano istim odredbama kao za igre na sreću u kazinima, Ministarstvo finansija je primjenjujući analogiju, produžilo i koncesiju HIT Montenergu na isti način kao i Lutriji.
Pri tom u oba postupka produženja koncesije, i za Lutriju i za HIT Montenegro, zaobiđena je Uprava za igre na sreću koja je nadležna za izdavanje koncesija, što dodatno čini postupke produženja tih koncesija nezakonitim.
Ugovor o produžetku koncesije za Lutriju Crne Gore potpisao je tadašnji premijer Igor Lukšić, a ugovor o produženju za HIT Montenegro tada ministar finansija Milorad Katnić, pošto je to ministarstvo nezakonito odradilo cijelu proceduru utvrđivanja predloga i pisanja ugovora o koncesiji. Ugovor o produženju za HIT Montenegro potpisan je 18. jula 2011. godine, na zahtjev koncesionara, a tri godine prije isteka postojeće koncesije.
U Ugovoru koji je sa Lutrijom sklopio Lukšić 10. maja 2010. godine, a u koji je Monitor imao uvid, navodi se da se koncesija Lutrije produžava do 31.12. 2016. godine, a da je ,,predmet ugovora produženje priređivanja lutrijskih igara u skladu sa Zakonom iz 2004″. Pošto je novi zakon predvidio mnogo veći broj lutrijskih igara nego raniji iz 1995. po kom je Lutrija imala ugovor, Lutrija je tako dobila koncesije za igre koje do tada nije imala.
Po novom zakonu lutrijske igre su: ,,ekspres i instant lutrija; bingo; TV tombola i tombola zatvorenog tipa; loto; keno; sportska prognoza; toto; dodatne igre na lotu i totu; video lutrija; fonto; druge slične igre na sreću s izvlačenjem”.
Po ugovoru iz 1996. godine Lutrija je imala pravo da priređuje mnogo manje igara, tek nekoliko: ,,lutrija, ekspres lutrija, sportska prognoza i loto”.
Vlasnik Lutrije je Sava Grbović Džigi, poslovni partner Brana Mićunovića, premijerovog prijatelja sa italijanske optužnice za šverc cigareta. Mićunovićeva porodica takođe imao udio u Lutriji, pošto je njegova kćerka Andrea bila među osnivačima.
Iako Lutrijina koncesija traje do kraja ove godine, Grbović je zahtjev da se ona opet produži, prema dokumentaciji koju je Monitor dobio u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama, uputio u julu 2015, skoro godinu i po prije isteka koncesije. A Vlada Mila Đukanovića već više od pola godine odugovlači da usvoji odluku Uprave igre na sreću kojom se Lutriji ponovno produženje koncesije – odbija!
„Odredbe Zakona o koncesijama i Zakona o igrama na sreću jasno propisuju da kada je riječ o lutrijskim i kazinskim igrama na sreću koncesija zajedno sa produženjima može biti dodijeljena najduže 15 godina”, navodi se u obrazloženju odluke Uprave za igre na sreću koje je u septembru 2015. godine potpisao tadašnji direktor Ilija Vukčević.
Vukčević je još ranije u intervjuu za Monitor objasnio detaljno tu odluku: ,,Stav 3 člana 8 Zakona o koncesijama kaže da se ‘rok trajanja koncesije može produžiti nakon isteka prvobitno ugovorenog roka i to najduže za polovinu roka koji je propisan ugovorom o koncesiji’. Zakon o igrama na sreću, kao leks specialis, preciznije razrađuje te norme i propisuje da se koncesija dodjeljuje za period ‘do 10 godina’, a da se produženje može odobriti na period ‘do 5 godina’. Dakle, kao što sam i rekao – najduže 15 godina”, objasnio je tada.
Vukčevića je, o čemu je Monitor već pisao, u međuvremenu razriješen funkcije pošto je donio više odluka koje su stale na put interesima Lutrije i njenom nezakonitom poslovanju.
Vukčević u odluci da odbije novo produženje Lutriji konstatuje i da je Grbović već probio maksimalni rok trajanja koncesije! ,,Uvidom u ugovore na osnovu kojih je Lutrija ostvarivala pravo priređivanja lutrijskih igara na sreću evidentno je da je na osnovu važećih propisa koncesionar već probio maksimalni rok trajanja koncesije”, navodi se u odluci i podsjeća da je Lutrija ugovor iz 1996. godine potpisala na 15 godina, nakon čega joj je 2010. Vlada koncesiju produžila na još pet godina.
,,Na osnovu pomenutih ugovora Lutrija je do sada ostvarila pravo na priređivanje lutrijskih igara na sreću u ukupnom trajanju od 20 godina, dok na osnovu važećih zakona koncesija može biti dodijeljena u najdužem mogućem trajanju od 15 godina” zaključuje Vukčević u rješenju u kom odbija zahtjev Grbovića za novim produženjem koncesije.
Vlada već više od pola godine ignoriše odluku Vukčevića, iako je ona prošla svu zakonsku proceduru i čeka samo usvajanje Vlade. Na osnovu Zakona Uprava utvrđuje zvanični predlog koji usvaja ili odbija Kep. Predlog je na Kep-u jednoglasno je usvojen. Sljedeći korak je Vlada koja treba da usvaji ili odbije predlog. Do danas Vlada – ćuti.
Ne bi bilo prvi put da se mimo zakona izađe u susret Grboviću. Njegov interes da produži koncesiju umjesto da izađe na tender jasan je- sa koncesijom ona više vrijedi. Odavno se govori o prodaji Lutrije stranim investitorima.
No, ukoliko bi Vlada opet nezakonito produžila koncesiju Lutriji, bilo bi ustanovljeno pravilo o neograničenom broju produžetaka koncesije za lutrijske igre, pa bi Lutrija ostvarila doživotno posjedovanje koncesije.
Ako bi se opet ista formula primjenjivala za kazina, kao što je to učinjeno već jednom, rezultat bi bila ogromna šteta za budžet, koji bi bio zakinut za ubiranje koncesionih naknada od dva miliona eura.
Budžet ili Džigi, pitanje je sad. Dosad je bilo lako.
Monitor će u narednim brojevima nastaviti da piše o drugim povlasticama Lutrije i zloupotrebama vlasti koja joj je te ustupke učinila.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ