DRUŠTVO
NOVI IZVJEŠTAJ UNICEFA O CRNOGORSKIM PORODILIŠTIMA: Bebe i dalje nijesu na sigurnom

Poboljšanja u crnogorskim porodilištima u odnosu na 2011. godinu ima, ali i dalje postoji mnogo negativnih pojava, nalaz je najnovijeg izvještaja UNICEF-a o bezbjednosti i kvalitetu bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori.
Prethodni izvještaj UNICEF-a, čiju je Monitor detaljnu analizu ranije uradio, rađen je u decembru 2011. godine. U tom dokumentu stanje je ocjenjeno kao alarmantno, a kontrolisano je pet bolnica – Opšta bolnice Cetinje, Kotor, Berane i Nikšić, te Klinički centar Podgorica. . U međuvremenu, pobrali smo plodove takvog stanja zdravstva. U Bijelom Polju inficirano je nekoliko beba, od kojih je jedna umrla.
Novo istraživanje UNICEF-a organizovano je uz podršku Ministarstva zdravlja Crne Gore, a rađeno je od 18. do 27. januara 2016. godine. Sačinili su ga doktorica Sonia Richardson, babica Alice Sorz, akušer Laura Travan i neonatolog Fabio Uxa. S druge strane, članovi crnogorskog Nacionalnog tima za procjenu su, između ostalih: Snežana Raspopović iz Kliničkog centra Crne Gore, Mira Jovanovski-Dašić, pedijatar, Ministarstvo zdravlja, Mensud Grbović, spec. med. rada, takođe iz Ministarstvo zdravlja, doktor Danko Natalić, ginekolog/akušer, KCCG…
Na početku istraživanja se naglašava da se misija za procjenu kvaliteta bavila samo trima porodilištima u Crnoj Gori, te da stoga ne treba generalizovati rezultate procjene na kvalitet njege u svim porodilištima u Crnoj Gori.
Uočena su unapređenja u tri kontrolisana porodilišta: postoji dobra fizička infrastruktura (voda, električna energija i grijanje) i dobro se održava higijena; u nekim porođajnim salama oprema je zamijenjena, a odjeljenja su renovirana: kreveti za porođaj, topli stolovi, oprema za reanimaciju novorođenčadi; na većini odjeljenja oprema je prilično nova i u dobrom stanju; ne čini se da se više rutinski praktikuje epiziotomija; mnoge zastarjele procedure su ukinute; postoji dobar timski rad i posvećeno osoblje; obrazovana je Nacionalna grupa za perinatalnu njegu i članovi te grupe su učestvovali u ovoj procjeni;
S druge strane konstatovano je – i to zabrinjava – da neke od sugestija iz izvještaja iz 2011. godine o kvalitetu njege majki i novorođenčadi nijesu uvažene, te da još ima prostora za unaprjeđenje. Pojedine ocjene su alarmantne!
Krenimo redom: i dalje ne postoje individualne pripremne i porođajne sobe u većini bolnica, kao ni opcija aktivnog porođaja sa mogućnošću odabira položaja tokom porođaja; neke od soba su uske i pretrpane, čime se otežava održavanje lične higijene i što predstavlja prepreku za praktikovanje zajedničkog smještanja majki i beba i dojenja „na zahtjev”; postoji potreba da se prati primjerenost indikacija za carski rez; još se sprovode mnoge prevaziđene štetne prakse (klistiranje, brijanje pubične zone, nevertikalni položaj za porođaj i Kristellerov zahvat).
Pa potom: pratioci prilikom porođaja se, ili ne dozvoljavaju, ili se to obeshrabruje; tečnosti za parenteralnu ishranu prijevremeno rođenih beba nijesu uvijek dostupne (aminokisjeline i lipidi), a u literaturi se naglašava njihova važnost za prijevremeno rođene bebe ispod 1500 g mase; sprečavanje, procjena i ublažavanje bola se ne sprovode prilikom njegovanja bolesne novorođenčadi, niti kod hirurških pacijenata; postoji hitna potreba za nacionalnim smjernicama za sprječavanje i tretman bola kod beba; neke zastarjele procedure kao što su, na primjer, uzimanje briseva sa površina (kože, uha…) se još sprovode zbog bolničkih propisa.
Slijede nedostaci koji se tiču sistema vođenja ovog dijela zdravstva: u gotovo svakoj oblasti nedostaju nacionalne smjernice i protokoli; uz izuzetak neonatalne reanimacije, nije bilo obuke za zdravstvene radnike koji rade u bolnicama; vođenje kliničkih evidencija je ispod standarda, niti se podaci sistematski analiziraju i koriste za razradu rješenja za unaprjeđenje kvaliteta njege; nacionalni sistem za prikupljanje podataka bi se mogao izmijeniti kako bi omogućio više analize incidencije obolijevanja i komplikacija u podgupama majki i odojčadi; revizija kliničkih slučajeva nije praksa. Tačka.
Date su i preporuke. Između ostalog piše da je važno konsolidovati i, što je moguće više, podržati novoosnovanu Nacionalnu perinatalnu grupu Crne Gore, koja bi mogla da planira i niz aktivnosti za ažuriranje znanja i praktične obuke koje moraju obuhvatiti sva porodilišta. Da se obrazuje manja radna grupa sa ciljem proučavanja, a zatim sprovođenja formalne aktivnosti revizije u odabranim kritičnim slučajevima, i akušerskim i neonatološkim. Da treba izraditi nacionalne smjernice.
Naglasili su važnost postojanja dogovorenih nacionalnih procedura za upućivanje prilikom prevođenja žena sa visokorizičnom trudnoćom i bolesne novorođenčadi u glavnu bolnicu u Podgorici. Piše da te procedure treba da imaju jasne i zajedničke standardizovane obrasce u kojima je uključen redosljed intervencija potrebnih u svim posebnim okolnostima.
Preporučeno je da zdravstvene evidencije i sve vrste kliničke dokumentacije treba da budu dostupne i medicinskim sestrama i babicama, te da bi bilo korisno imati standardizovani nacionalni obrazac za evidentiranje zdravstvenih podataka, uključujući i detaljne informacije o dijagnozi, liječenju i praćenju. Predlažu i da se hitno (!) dogovore nacionalne smjernice u kojima se navode primjerene indikacije za carski rez i da se prati njihova primjena. Da broj osoblja u jedinoj jedinici za intenzivnu njegu novorođenčadi – koja godišnje ima oko 800 novorođenčadi, odnosno svaku devetu od 7.000 beba koje se rode u Crnoj Gori – treba povećati. Pa: mora se unaprijediti sprječavanje, procjena i ublažavanje bola, posebno kod bolesnih beba i hirurških pacijenata.
U Krugu života nijesu zadovoljni istraživanjem: em što je, kažu, za razliku od prošlog, u nekim djelovima previše blag i nekritičan ali i kontradiktoran, em zato što se, tvrde, pojedine loše stavke naglašeno minimalizuju u odnosu na prethodno istraživanje, em stoga što i takvo istraživanje predočava brojne nedostatke i neispunjene preporuke u odnosu na pređašnje.
,,Za razliku od prethodnog izvještaja, tokom kojeg je vršena kontrola pet porodilišta od ukupno 12, ovaj obuhvata kontrolu samo tri. Postavlja se pitanje zašto su obuhvaćena samo tri porodilišta jer je to suviše mali uzorak za donošenje zaključaka o stanju porodilišta na nivou države. Takođe, nejasno je po kom kriterijumu su odabrana baš ova tri, a ne neka druga porodilišta. Nejasno je i zbog čega nije obuhvaćeno porodilište u Bijelom Polju u kojem se desila infecija pet beba od kojih je jedna preminula, a četiri su bile dovedene u životnu opasnost. Ovo tim prije što su u bolnici u Bijelom Polju bili zapaženi vrlo ozbiljni nedostaci u svakom pogledu, a na njih je ukazivao i izvještaj komisije Ministarstva zdravlja”.
Iz NVO na čijem je čelu Dejan Cvijanović navode da je evidentno da velika većina nedostataka koje je zapazila inspekcija od 2011. godine i dalje postoje, te da su se u izvještaju od 2016. godine pojavili i neki kojih nije bilo u prethodnoj inspekciji.
,,Treba pojedinačno imenovati koja lica su sve bila zadužena da otklone nedostatke, odnosno treba imenovati u nadležnosti kojih lica je bilo otklanjanje nedostataka. Podatke o tim licima treba tražiti od Ministarstva zdravlja ili druge nadležne institucije, imenovati ta lica i tražiti njihovu odgovornost. Da li je neko od tih lica zbog toga snosilo odgovornost jer nije otklonilo nedostatke i da li će snositi odgovornost?”
Da li će?
Marko MILAČIĆ
Komentari
DRUŠTVO
DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa
Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.
O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.
Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”. I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.
Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.
I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.
Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)
Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.
Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.
Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US. Poslanici su izabrali Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade, Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.
Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje je bilo protiv.
“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.
Nakon formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet. Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS) je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.
Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.
Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.
Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. Pa ne zaboraviti ni ko je otćutao mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju
Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki. Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima lansirao u javni prostor. Autor je odavno upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine, nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije. Pa ni sa mnogo zvjezdica.. Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.
Knjigu je izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v. Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak…
Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.
I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti. Zbog uvreda koje je na njen račun saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca, danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.
Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa. Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.
“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).
Ove organizacije ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.
Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.
Primijećena su, međutim, i neka ćutanja. Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.
„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić
Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a. Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.
Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.
Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije. Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.
Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.
Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je otćutao mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda
-
Izdvojeno4 sedmice
MIJEŠANJE VLASTI SRBIJE U CRNOGORSKI POPIS STANOVNIŠTVA: Studenti i Dodik na istom zadatku są crkvom